Pratite nas

Ujedinjeni narodi predviđaju novi rat u BiH!

Objavljeno

na

Iako se u istraživanju navodi kako neće biti “pravog rata”, ono je pokazalo kako čak 35,7 posto građana BiH vjeruje da će u budućnosti u BiH biti nekog nasilja, a dvije trećine stanovnika BiH iz svih etničkih grupa vjeruje kako na Balkanu do novog oružanog sukoba u BiH neće doći u sljedećih pet godina.

U Bosni i Hercegovini bit će sukoba! Barem tako kaže istraživanje sarajevskog ureda Ujedinjenih naroda koje je predočeno veleposlanicima Upravnog odbora Vijeća  za provedbu mira, piše portal Depo.ba.

Iako se u istraživanju navodi kako neće biti “pravog rata”, ono je pokazalo kako čak 35,7 posto građana BiH vjeruje da će u budućnosti u BiH biti nekog nasilja, a dvije trećine stanovnika BiH iz svih etničkih grupa vjeruje kako na Balkanu do novog oružanog sukoba u BiH neće doći u sljedećih pet godina.

Slaba želja za branjenjem cjelovitosti

Više od trećine ispitanih vjeruje kako će doći do nekakvog nasilja u BiH poput nasilnih prosvjeda, odvojenih etničkih incidenata i širih etničkih sukoba kao i porasta kriminala.

Etnički gledano, 58,8 posto Bošnjaka, 55 posto Hrvata i 44,7 posto Srba vjeruje kako ne može doći do mirnog razlaza u BiH. No, istraživanje je pokazalo kako bi, ukoliko bi došlo do ”prijetnje cjelovitosti BiH”, tek 13,5 posto Bošnjaka, 12,6 posto Hrvata i 1,5 posto Srba bilo spremno prihvatiti se oružja.

Veleposlanicima PIC-a je predočen podatak da bi 28,4 posto Bošnjaka mirno gledalo raspad BiH. Bez reakcije na raspadanje države bilo bi 40 posto Hrvata i čak 64,9 posto Srba, koliko ih se uopće ne bi angažiralo u eventualnom novom sukobu koji bi vodio raspadu BiH.

Što se tiče sadašnjih granica tek 28,5 posto građana BiH iz svih etničkih grupa želi živjeti u BiH u ovakvim postojećim granicama, a čak 71,9 posto Srba i 53,6 posto Hrvata želi živjeti u nezavisnom monoetničkom entitetu.

Bošnjački entitet i pomirenje

Tek 36,7 posto Bošnjaka želi živjeti u BiH unutar postojećih granica, no isto tako nisu sigurni ni što žele, jer samo 20,6 posto Bošnjaka želi živjeti u nezavisnom, bošnjačkom entitetu. U istraživanju se ističe kako bi čak 73 posto građana BiH iz sve tri etničke grupe preferiralo živjeti u zajednicama u kojima dominira njihov narod.

Nažalost, istraživanje je pokazalo kako samo 13 posto građana iz sve tri etničke grupe vjeruje kako je pomirenje moguće, dok opet 39,7 posto vjeruje kako je došlo do nekog pomirenja među narodima.

Oko trećine građana Federacije BiH i četvrtine građana Republike Srpske vjeruje kako je članstvo u Europskoj uniji jedini način za BiH da preživi, no otprilike isti odnos je i onih koji smatraju kako je članstvo BiH u EU poželjno, ali nije od ključne važnosti.

Zanimljivo je i kako 17,7 posto građana Republike Srpske i samo 7,4 posto građana u Federacije BiH vjeruje kako će se prije EU raspasti nego što će BiH postati članica, a 11,8 posto građana RS i 5,1 posto u Federaciji BiH kako će se BiH prije raspasti nego postati članica EU.

Letargični građani

U Federaciji BiH pet posto građana misli da EU nije briga za BiH dok isto mišljenje ima i 4,1 posto građana Republike Srpske. Sedam posto i u RS i u FBiH pak kaže kako njih nije briga za Europsku uniju.

U zaključcima istraživanja, čije je dijelove objavio Dnevni list, navodi se kako su građani BiH “letargični” što sprječava mogućnosti bilo kakve promjene te da su “pasivni, osim ukoliko njihov život nije izravno ugrožen”.

“Prisutna je kriza zajedničkog identiteta i svih nivoa društva što nikakve ustavne reforme ne mogu promijeniti, a velika većina osjeća da je njihov narod još ugrožen”, navodi s EU istraživanju te dodaje kako je potpuno “pogrešna percepcija uloge međunarodne zajednice”‘.

‘‘Budućnost je nepredvidiva”, zaključak je UN-ova istraživanja.

Dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Šport

Mladi hrvatski košarkaši su prvaci Europe

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska košarkaška reprezentacija do 16 godina novi je prvak Europe!

U finalu Europskog prvenstva u Novom Sadu U-16 Hrvatska je pobijedila Španjolsku sa 71:70 i osvojila zlatnu medalju, nakon raspleta koji je bio silno neizvjestan i dramatičan.

Pri rezultatu 67:67 na 19 sekundi do kraja je Roko Prkačin brutalnim zakucavanjem donio dva poena prednosti našim reprezentativcima.

Španjolci su nakon toga zvali time-out i reagirali izvrsno, pogodivši tricu za vodstvo pet sekundi prije kraja.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

MOMČILO, MOMČILO – JUGOSLAVIJE SIN…

Objavljeno

na

Objavio

“Momčilo Bajagić – Bajaga napunio Stari grad” – naslovi su jugo-lijevih portala koji s oduševljenjem izvještavaju o koncertu ocvalog jugoslavenskog mahagonij-rokera u Varaždinu… Za sve njih imam samo jedno, jedino pitanje: koliko je karata prodao? I koliko je poreza platio? Ništa. Nula. Platio ga je Grad Varaždin. I to je jedan od glavnih razloga zbog kojih me smetaju usporedbe zabrane Thompsonovog koncerta u pulskoj Areni i iskazivanje braniteljske nedobrodošlice Momčilu u Varaždinu, komentirao je Velimir Bujanec.

I Thompson je nedavno nastupio u Varaždinu. Napunio je Arenu. Karte su se plaćale. I tražila se karta više. Bio je to jedan sjajan i potpuno komercijalni koncert – za pamćenje. Bilo je i tada nekih koji bi zabranjivali koncert, no to se nije dogodilo. Zašto zabranjivati nešto što je komercijalno? I tu gradonačelnik Čehok ispada dosljedno liberalan, ali i pomalo licemjeran. Thompson može – ako plati, a Momčilu plaća Grad Varaždin. Dakle, svi Varaždinci… A zašto bi Momčilu plaćali i oni koji imaju opravdane razloge za bojkot, negodovanje i koje on u najmanju ruku – vrijeđa?!

Za razliku od Čehoka koji je liberalan, Miletić iz Pule nije niti najmanje. On svjesno diskriminira Hrvata Thompsona i ne da Arenu. Ne dopušta čak niti komercijalan nastup. Ali Momčilo može. I ne samo Momčilo… Jer, ipak je to Istra, hrvatska županija bez nacionalnog identiteta kojom na kriminalan način gospodare neki čudni ljudi, totalitaristi u duši koji su 1991. ostali bez svoje države.

Postoji još jedna velika razlika zbog koje je neumjesno uspoređivati Marka Perkovića i Momčilu Bajagića. Thompson nikada ne bi nastupio u Zaječaru ili Valjevu. On nastupa u Domovini i na zapadu – od Njamačke i Švicarske do Australije, Amerike, Kanade… Osim kada ga opstruiraju isti oni koji su sada protiv zabrane za Bajagu. Ni Oliver nakon 90-ih nije imao želje nastupati tamo daleko… Lijepo im je rekao: “Nema tih novaca za koje bih pjevao u zemlji koja je nanijela toliko zla mojoj Hrvatskoj“. Slično je izjavljivao i Mišo, koji je odbio otići ne samo u Srbiju, već i u Crnu Goru… A Momčilo? Njega ne zovu u New York ili Pariz poput Olivera (on tamo može “pevati” samo među četničkom emigracijom ili među ‘jugovićima’), jer Momčilu je zapad – Varaždin. “Ustaške” kune, naravno, sada ne smrde.

Osim po četničkim i jugoslavenskim klubovima u Njemačkoj, Bajaga je “pevao” i u okupiranom Kninu, Vukovaru i Banja Luci. I uopće nije važno je li “pevao deci” ili odraslim okupatorima, kao što nije važno što je pjevao. Činjenica da je bio tamo i da je njihov, a ne naš… I zato je Momčilo proglašen personom non gratom u Karlovcu. I zato se Varaždin osramotio. Kada neki islamski klerik želi doći u Beč ili London “propovijedati vjeru”, vlasti ga jednostavno proglase – nepoželjnim. Pozivanje raznih udruga na “vjersku toleranciju” ne spšava ga uopće. Ne možeš doći. Ne želimo te. I točka. U varaždinskom slučaju – “tačka”.

Momčilo nije trebao nastupiti u Varaždinu, ponajprije zbog onih Varaždinaca koji su poginuli recimo, u Vukovaru. Posebno nije smio na račun Grada. Ali ti Varaždinci koji su branili Vukovar su jedna priča, a ovi sa Momčilovog koncerta – posve neka druga. Išao sam u varaždinsku Gimnaziju i dobro se sjećam – MI smo slušali Prljavo kazalište, a ONI Momčila Bajagića. MI smo igrali i navijali za Varteks, a ONI za Slobodu.

Ponavljam, ne čudi me Čehok, on je zaista liberal, al me čudi, primjerice, šef lokalnog HDZ-a. Tamo neki Habijan. Sa takvima HDZ u Varaždinu i mora imati 10 posto! A nekada su imali i župana i gradonačelnika. Onakav, kakav jest, javio se i podržao – Momčila. Zaista ne znam privlači li ga Momčilov mahagonij, ali svašta je dotični utrpao u svoj post na fejsu, koji su mi poslali ogorčeni HDZ-ovci. Kritičare Momčilova “pevanja” u baroknome gradu optužio je za povratak u ‘41. godinu, a spominjao je čak i Vatrene, Dalića… Kakve je samo gluposti taj nadrobio! Prvo, priča o Momčilu nije priča iz ‘41. nego ‘91. Dok su dečki iz 7. gardijske smrznuti strepili od mišje groznice po Velebitu i herceg-bosanskim vrletima, Momčilo je taman planirao svoju turneju Banja Luka – Knin. I drugo, HDZ-ovče lažni, ne moraš spominjati Dalića i trpati ga pomodno baš u svaku svoju priču. Znam hrpu licemjernih Varaždinaca koji su se iza leđa gnjusno, “urbano”-rasistički rugali Zlatku kada je tek došao u Varteks; tada im je smetalo što je Hrvat iz Bosne, a danas mu se klanjaju jer je to u modi… Upravo se takvi nikada nisu prestali klanjati Momčilu, pljujući na grobove svih onih Varaždinaca koji su u Kninu i pred Banja Lukom bili – s druge strane crte…

Priča o zabranama u Hrvatskoj nije započela s Bajagom. Započela je s Thompsonom. Uz jednostavnu razliku – ovo je ipak Markova Domovina, a ne Momčilova. I zato sam umro od smijeha, kada sam čuo onog nesretnog Kekina kako se “solidarizira” s Bajagićem radi Karlovca. Nisam odamah htio komentirati, da im ne radim reklamu – jer samo je to bio cilj iznenadne “solidarnosti”… Manje je važno što i na estradi svaka ptica svome jatu leti (pa tako i Mile Momčilu), ovdje je ipak važnija jedna druga sličnost: i ‘Ladno pivo’ je u Karlovcu trebalo nastupati bez prodaje ukaznica… U suprotnom, na koncert bi im valjda došlo isto onoliko fanova kao i u Splitu – 200-ak. O tome da se sa Markom Perkovićem gotovo nitko s naše glazbene scene ne solidarizira zbog pulske Arene, ovoga puta ne ću. I baš zato, dosta mi je priča da se glazbu i politiku ne treba miješati. Izmiješali su je odavno Momčilo, Mile i slični… A mješavina se zvala ‘Jugoslavija’, danas ‘region’…

Zaključak je jednostavan: ako će strani izvođači nastupati u Hrvatskoj, neka plate poseban porez – po uzoru na mnoge demokratske države koje i te kako štite svoj kulturni identitet, a dio njega je svakako i glazba. Posjetitelji koncerata bi u slučaju nastupa stranaca svakako trebali plaćati ulaznice, pa tko voli nek’ izvoli. A ako već pjevaju na račun svih nas – onda se sve nas i treba pitati slažemo li se s time. A prvo treba pitati one kojima dugujemo našu slobodu.

Velimir Bujanec

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari