Pratite nas

Reagiranja

Ukidanje županija – novi potez detuđmanizacije i dekroatizacije

Objavljeno

na

Nema razlike između kraljevih oblasti i markićkinih i kujundžićevih regija

Hvala Hrvoju Hitrecu glede napada na teritorijalni, poglavito županijski ustroj Hrvatske, koji me podsjetio me na Vidovdanski ustav, pa ću tim tragom nastaviti. Vidovdanski ustav Kraljevine SHS je taj koji je ukinuo tradicionalne hrvatske županije, tamo gdje su postojale dakako, i teritorijalno podijelio novu državu na oblasti, okruge, srezove i opštine (službeni nazivi!). „Oblasti“ su najveća ustrojstvena jedinica koja ne smije brojiti više od osamsto tisuća stanovnika, pa ni u slučaju kad se dvije ili više manjih „oblasti“, recimo samoupravno, odlukama svojih skupština, povežu.

https://i0.wp.com/upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e1/Podjela_Kraljevine_SHS_na_33_oblasti.jpg?resize=606%2C507

Teritorij Hrvatske svojom uredbom osobno je podijelio srpski kralj Aleksandar na šest „oblasti“: Zagrebačku sa sjedištem u Zagrebu, Osječku u Osijeku, Srijemsku (i Zemun je tu, još uvijek) u Vukovaru,  Primorsko-krajinsku(!) sa sjedištem u Karlovcu, Splitsku u Splitu i Dubrovačku sa sjedištem u Dubrovniku. Pritom je Međimurje dao Mariborskoj oblasti, Baranju Novosadskoj, Bačkoj, a Boku otkinuo od hrvatskih krajeva i predao crnogorskoj Zetskoj oblasti. Istra, Rijeka, Zadar… bili su pod okupacijom talijanskoga iredentizma i fašizma.

Aleksandrov banovinski i SPC-ov svetosavski rastroj Hrvatske 1929. stiže, opet kraljev, sada na temelju njegova oktroiranog ustava od šestoga siječnja 1929. „riječni“, „bratstvo-jedinstveni“ banovinski ustroj – na banovine po imenima rijeka: Dravska, Savska, Drinska, Vrbaska, Primorska, Zetska, Dunavska, Moravska i Vardarska. Zanimljivo je kako se ni ovoga puta kralj Aleksandar nije usudio Zemun pripojiti nekoj srpskoj banovini – i on je smatrao kako je Zemun „naš“, ili barem nije „njihov“, a mogao ga je pripojiti i Vardarskoj, toliko mu je bila jaka i neograničena volja. U sedam od devet banovina živješe Hrvati, a Hrvatska bješe razlomljena na njih šest.

Svetosavski patrijarsi Srpske pravoslavne crkve Hrvatsku teritorijalno danas vide (pisah i o tomu ovdje početkom ove godine, a gdje bih se smio citirati) kao i patririjarh Irinej o pravoslavnom Božiću kao: „Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju, Liku, Kordun i Baniju“. Ustvari su oni pravi i iskreni „dečaci“: Hrvatska im je samo jedna od ne znam, primjerice „zemalja“. Nje, ako se ne ćemo lagati, u mozgu SPC-a zapravo ni nema.

Kako to rade „naši“

Nu pustimo sada razne Srbe, svetosavske, velike i male, kraljevske, četničke…, nego pogledajmo što nam razni naši(?) nude kao budući preustroj bidne nam Hrvatske, kako bi se „uštedjelo“, smanjila korupcija i postalo to nešto, je l’ te – učinkovitije. Prvo je nastala ta neka „statistička Hrvatska“ podijeljena na tri regije-jedinice za  „obračun“. Usput je skočio HDSSB hoteći Slavoniju regionalizirati i ustavno usamiti. Samo je mrvica nedostajala pa da ne uskoče u takav ustavni sporazum sa SDP-om, ako me još pamćenje služi, o pet regija. Kojih pet? Volio bih znati. E pa to je vrlo približno s vidovdanskih  šest oblasti. Dodamo li još tomu kako bi IDS sigurno tražio poseban status za Istru, skoro da nam se vratila 1921.! Ministar Arso Bauk je već bio upravno podijelio Hrvatsku na pet regija, ali se onda od toga odustalo najvjerojatnije iz prozaičnog razloga što bi, a bliže se izbori, Kukurika mogla kadrovirati samo na pet, a ne kao do sada na dvadeset mjesta.

https://i1.wp.com/www.matica.hr/slike/vijenac/vijenac388/STG40201.gif?resize=182%2C262

Je li kralj Aleksandar uzor našim ustavotvorcima?

 Inicijativa U ime obitelji preko izbornog sustava također je zaigrala s pet „izbornih regija“. Kako li bi se krojile njezine „regije“? Ivo Josipović u svojim ustavnim promjenama, koje će ako ga izaberete provesti milom, referendumom uz supotpis Zorana Milanovića, a ako Zoka ne će – i on će prikupljati potpise o teritorijalnom ustroju za „pet do osam regija“, pa će volju provesti ako treba i referendumskom silom.

 Čemu toliki napori, možda je bolje da nam i on „oktroira“ jednoga Ustava. Kojih pet’ i koliko su one suglasne s onim svetosavskim „ustrojem? Koja je šesta, koja sedma, koja osma? I tzv. „desničari“, kao prof. Mile Kujundžić bi Hrvatsku regionalizirali na jedno njih pet šest, recimo „regija“: S tugom, jadom i žalošću moram ustvrditi kako su prijedlozi glede ovoga pitanja daleko ispod razine rješenja Ustava SRH od 1974. Teritorijalno ustrojbeno SRH je tada imala deset „zajednica općina“, recimo „županija“ i 114 općina – ni komunistima  eto nije padalo na pamet razlomiti Hrvatsku na „pet, šest, do osam“ regija. Glavna značajka ovoga ustroja su bile relativno velike općine. Posljedica je bio razvoj općinskih središta i zaostajanje ostalih naselja, sela u skoro svakoj općini u Hrvatskoj. Naročito je to bilo vidljivo u neizgrađenosti komunalne infrastrukture, vodovoda, kanalizacije, cesta, telefonije, liječničkih usluga… Mnoga naselja su tek dobivanjem statusa općine nakon 1993. nadoknadile zaostatak u tom dijelu razvoja svojim sredstvima, uz pomoć države i svoje županije.

Priprema „regija“ za ralje globalizacije

Inače prokleta je neistina kako sadašnji ustroj puno košta i stoga što lokalnoj, gradskoj i županijskoj samoupravi pripadaju mrvice od ukupnog poreznog kolača. Neki su troškovi vjerojatno i preuveličani, ali oni se mogu smanjiti i strožom kontrolom, recimo plaća „grado-načelničkih lola“, dopuštenjem da mogu zaposliti samo jednu ljubavnicu(ka) a ne dvije(dva), organiziranjem zajedničkih službi za više općina i sl. Ukratko postojeći sustav ne treba dirati već ga poboljšati, pa i vraćanjem Županijskog doma kao drugog doma Hrvatskoga (državnog) sabora.

Što je bit sadašnjih nastojanja u rasturanju županijskoga, gradskog i općinskog ustroja? Novu „regiju“ udaljiti od države s jedne strane i od lokalne zajednice s druge strane. Tako relativno samostalna, a slabija od države, postala bi podatniji plijen globalizacije, njezina zemlja, šume, voda, zrak, „resursi“… Osim što je razmontiranje županija napad na nešto što relativno dobro funkcionira, atak na stoljetnu tradiciju, ona je još jedan od poteza tzv. „detuđmanizacije“, projekta kojega smo odavno označili dekroatizacijom Hrvatske. Donekle je shvatljivo kad tako postupaju oni s „ljevice“ – dakako i neprihvatljivo – ali kad s njima stupaju oni s „desnice“ (HDSSB, prof. Kujundžić, dr. Markićka…) onda jedino što mogu zaključiti kako ih je napala ona vrana koja ne samo da „pije“ mozak već im je iskljucala i oči. Paradoksalno, a on obožava tu riječ, jedan od rijetkih „saveznika“ u ovom problemu mi je Zorana Milanović. On se do isteka mandata, hvala Bogu, ne će pačati u ovo pitanje. Na „branik“ županija i općina trebao bi stati i HDZ i jasno reći što o tome misli.

Mato Dretvić Filakov

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ured predsjednice: Zašto bi se predsjednica Republike javno sučeljavala s građaninom Milanovićem?!

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je predsjednički kandidat SDP-a Zoran Milanović preko Facebooka pozvao Kolindu Grabar-Kitarović na sučeljavanje, s Pantovčaka ne odgovaraju na provokacije jer Milanović još nije predsjednički kandidat, niti je službena kampanja počela.

– Pozivam Kolindu Grabar-Kitarović na sučeljavanje, i to sada, a ne dva dana prije izbora. Umjesto pjevanja, skrivanja iza stranačkih skuta i bježanja od medija i javnosti, neka pokaže odgovornost i sučelimo se pred svim ljudima u Hrvatskoj. To je demokratski standard – napisao je Milanović.

Milanovićeva ekipa smatra da se Grabar-Kitarović boji susreta s protukandidatima i bježi od kampanje te (zlo)upotrebljavajući svoju funkciju predsjednice, s koje vrlo aktivno obilazi teren, piše Novi list.

Miroslav Škoro poručuje da želi sučeljavanje, ali pred narodom i ne bez Grabar-Kitarović.

– Želimo sučeljavanje, dapače, ali ne kao privatnu zabavu udvoje s Milanovićem, nego pod uvjetom da se okupe sva tri kandidata s najviše šansi. Otvoreni smo pritom za sve forme – može televizija, radio, štogod, ali ono što bismo mi voljeli, to je nastup pred publikom, pred narodom, da se vidi kako ljudi reagiraju na naše poruke. Možda da se takvo što održi u Areni u Splitu ili Zagrebu, pa da bude pravi spektakl. Tko se ne boji naroda, na to će pristati – rekao je glasnogovornik Škorine kampanje Mate Mijić.

O ovoj temi oglasili su se iz Ureda predsjednice te zapitali zašto bi se predsjednica Republike javno sučeljavala s građaninom Milanovićem?!

– Ni Milanović ni Škoro još nisu skupili po deset tisuća potpisa pa prema tome nisu niti službeni kandidati, niti je kampanja započela. Kad se izbori raspišu, može, pa barem predsjednica nikad nije bježala od ljudi i komunikacije pred publikom. No, zasad je za nas Zoran Milanović običan građanin, a zašto bi se predsjednica Republike sučeljavala s građaninom Milanovićem?! Nema razloga za to. Uostalom, on nije iznio dosad nikakav program pa ostaje pitanje i zašto bi se sučeljavanje uopće trebalo održati, oko čega, oko kojih stavova ili ideja? Stoga se ovaj njegov opetovani potez može samo shvatiti kao luzerski potez, potez očajnika koji nema što ponuditi, pa poziva na događaj za koji dobro zna da se neće dogoditi dok ne sakupi 10.000 potpisa – poručili su iz Ureda predsjednice, piše Novi list.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Doc.dr.sc. Vlatka Vukelić: ‘Super-hik’ varijanta štrajka nije prihvatljiva

Objavljeno

na

Objavio

Nezavisni sindikat znanosti i ministrica Divjak prošle su godine potpisali novi Kolektivni ugovor za resorno područje: znanost i visoko obrazovanje.

On je u provedbi po određenim člancima stupio na snagu ovih dana. Dakle, to su dva institucionalna subjekta koja su netom dogovorila strategiju, planiranje i financiranje kadrovske politike na sveučilištima, znanstvenim institutima i slično. Iako je većina članstva, ali i akademske zajednice ostala zbunjena pojedinim definicijama iz Kolektivnog ugovora, Sindikat je obećao izmjene i dopune u dogovoru s Ministarstvom / Divjak. Izmjene i dopune koje je članstvo na terenu direktno zahtijevalo su izostale, što znači da Kolektivni ugovor nije regulirao stavke koje je imao prilike definirati.

Postojala je mogućnost da se ovim ugovorom definiraju i stavke radnih prava za tzv. administrativno osoblje u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, no samo je potpisnicima ugovora jasno zašto to nije učinjeno. Kolektivni ugovor je krajem prosinca 2018. predstavljen kao genijalan dogovor Vilima Ribića i Blaženke Divjak. Pohvale su prštale s obje strane, no ne i od članstva. Ni godinu dana nakon što su strane potpisnice propustile sastaviti i potpisati kvalitetan i primjenjiv Kolektivni ugovor, a što nisu učinili, sindikat potpisnik najavljuje štrajk.

Da stvar bude luđa, štrajk svojim izjavama deklarativno podupire i sama resorna ministrica. Postavlja se pitanje što su ti subjekti radili prije godinu dana kada su zaboravili pitati sindikalno članstvo što i kako poboljšati uvjete rada te zašto danas organiziraju štrajk, ako smatraju da su vrhunski odradili svoj posao? Teško je razmišljati da su u sprezi, jer bi to bilo protuprirodno i stavilo bi djelovanje sindikata u političke svrhe što je nedopustivo. No onda smo prisiljeni razmišljati na način da netko svoj posao ne radi dobro, što je legitimno, ali je nedopustivo da sindikalna zajednica (članstvo!) bude talac lošeg poslovanja.

Ako je Kolektivni ugovor iz 2018. godine loš, Sindikat potpisnik jasno treba reći kako je odradio loš posao te to izrijekom navesti kao povod štrajku. Floskula o povećanju koeficijenta ili soliradizacija sa sindikatima koji su već u štrajku nisu dovoljno valjani argumenti za članstvo, kojem nije jasno zašto plaća svoje sindikalne predstavnike koji su situaciju doveli do apsurda.

„Super-hik“ varijanta štrajka nije prihvatljiva, a članstvo nije marioneta u igri velikih.

Zadnja ili prva linija obrane od obmane su zdrav razum i otpor na bilo kakvu vrstu prisile. Koristite se tim oružjem kada vam institucije ponude “štrajk” u službi njezina visočanstva.

Doc.dr.sc. Vlatka Vukelić,

predsjednica Hrvatskog sveučilišnog sindikata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari