Pratite nas

Vijesti

Ukop žrtava Drugog svjetskog rata izvađenih iz Propadne jame kod Broda na Kupi

Objavljeno

na

Foto: Hina

Riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodio je u subotu misu u župnoj crkvi sv. Marije Magdalene u Brodu na Kupi, molitvu odrješenja za pokojne i ukop za ukupno šest žrtava Drugog svjetskog rata s područja te župe, koje su prošle godine izvađene iz Propadne jame na Drgomlju iznad Broda na Kupi.

Posmtni ostaci šest žrtava lani su izvađeni iz Propadne jame na Drgomlju iznad Broda na Kupi, a dvije žrtve identificirane su DNA metodom. Prema izjavama osoba upoznatih s lokacijom i osobnim predmetima, kao i dobi, pretpostavlja da je jedna žrtva vlč. Ante Zvonimir Milinović, župnik Podstena, a kada se pronađu živi srodnici bit će izvršena DNA analiza i ostalih žrtava.

Svih šestero su civilne žrtve, a kako je jedan o njih svećenik, dok su ostali neidentificirani, župni ured Broda na Kupi i crkveni odbor odlučili su da je najbolja lokacija pogreba posmrtnih ostataka župna crkva, odnosno kripta koja se nalazi u crkvi, dok će posmrtne ostatke dviju identificiranih žrtava preuzeti obitelj.  Do otvaranja i uređenja kripte, posmrtni ostaci bit će privremeno položeni u pokrajnji oltar sv. Josipa.

Pročišćenje memorije

Velečasni Josip Tomić rekao je da su prije oko godine dana, kada je preuzeo župu Brod na Kupi, neki stariji ljudi dali izjave i željeli si olakšati dušu, kazivajući da su na području te župe postoje jame gdje su bacani ljudi, odnosno ubijani za vrijeme Drugog svjetskog rata od strane partizana i da bi željeli da se to istraži.

Kontaktirali smo i provjerili koji bi to ljudi mogli biti i nakon nekog vremena saznali moguću lokaciju, kazao je Tomić i nastavio da je potom u dogovoru s Crkvenim odborom napravljena prijava Ministarstvu hrvatskih branitelja i policiji, a oni su odmah reagirali i pokrenuli akciju.

Nakon iskapanja, željeli smo utvrditi činjenice i indicije, pa smo kontaktirali i tada pretpostavljene obitelji žrtava, ispričao je velečasni Tomić kazavši da je riječ o civilima, dvije žrtve su identificirane, a pretpostavlja se da je među ubijenima svećenik, no to još nije potvrđeno.

“Mi kao župa želimo postići pročišćenje naše memorije, nije sada tu bitno tko je ubio, nego je bitno da žrtve nađu dostojno mjesto sahrane, svoj grob, ime i prezime, a obitelj utjehu, a Bog neka oprosti onima koji su te zločine počinili,” rekao je.

Lani na širem području Zagreba ekshumirano više od 300 posmrtnih ostataka

Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved rekao je da je sudbina nestalih osoba važno i prvorazredno pitanje, da Ministarstvo na tom tragu nastavlja aktivnosti te da je danas stoga posljednji ispraćaj šest mještana Broda na Kupi, ekshumiranih iz Propadne jame na osnovi informacija župnika i mještana. “U međuresornoj suradnji i suradnjom s Državnim odvjetništvom, proveden je postupak ekshumacije i identificirali smo dva mještana, čiji su potomci bili dostupni.”

Medved je kazao da sredstva za takve postupke nikada nisu bila upitna. Nastavljamo s tim postupcima, rekao je dodao da je lani na širem području Zagreba ekshumirano više od 300 posmrtnih ostataka te da se i sada provodi ekshumacija, odnosno pregled terena školskog dvorišta u Savskoj ulici. Intenzivno se, kaže,  radi u suradnji sa svim drugim tijelima, ugrađuju se nove metode pretrage terena i razmjenjuju i obrađuju sva saznanja.

Naglasio je da je apsolutni prioritet pronalazak, ekshumacija i identifikacija osoba nestalih u Domovinskom ratu te da se istodobno povodi pregled terena i probna iskapanja na području Vukovarsko-srijemske županije, s ciljem pronalaska posmrtnih ostataka nestalih osoba iz Domovinskog rata, kao i žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.

Na novinarsko pitanje kontaktira li u vezi s time s kolegama iz Srbije, ministar je rekao da su naša tijela i nadležne službe su u stalnom kontaktu sa Srbijom, poglavito kada se govori o žrtvama Domovinskog rata.

“Nismo zadovoljni s doprinosom Srbije,  kontinuirano je naše traženje kvalitetnih informacija koje su nam važne za pronalazak, odnosno za saznanja o sudbini naših nestalih osoba. Republika Hrvatska i Ministarstvo hrvatskih branitelja kao nositelj tog procesa su apsolutno spremni za suradnju,” rekao je Medved.

Naglasio je da je prošlog tjedna učinjen snažan iskorak u normativnom pogledu, jer je donesen zakon o osobama nestalima u Domovinskom ratu, pravni okvir, koji prvi put jasno definira nadležnost nad građanima Hrvatske na teritoriju Hrvatske.

Vukovar je žrtva i zaslužuje posebnu pozornost i razmatranje stanja

Na pitanje o gradonačelniku Vukovara Penavi i njegovu odnosu prema odluci Ustavnog suda o unaprjeđenju prava srpske nacionalne manjine u Vukovaru, Medved je rekao da smatra da je Penava vrlo jasno dao svoj stav glede poštivanja stava Ustavnog suda. Dodao je da je i predsjednik Vlade jučer i prekjučer dao svoj stav glede odnosa i postupanja prema mišljenjima koje je dao Ustavni sud te da ne bi dalje komentirao.

Na pitanje o vlastitu stavu, ministar je odgovorio je da je Vukovar žrtva, da zaslužuje posebnu pozornost i razmatranje stanja te da je u tom pogledu važeća odredba iz statuta Grada Vukovara, na koju se Ustavni sud nije refereirao, da Gradsko vijeće Vukovara u listopadu svake godine analizira stanje i donosi zaključke i mjere. “Mislim da je to najbolje rješenje, jer vijećnici Vukovara najbolje znaju kakvo je stanje u gradu i u skladu s time donose mjere i zaključke.”

Na upit kakvo je stanje odnosa između hrvatskog i srpskog naroda u Vukovaru, Medved je odgovorio da je gradonačelnik Penava to nabolje opisao.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

SIPA na zamolbu iz Hrvatske pretraživala objekte po Hercegovini

Objavljeno

na

Objavio

Službenici Državne agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA) u subotu su, po naredbi Suda BiH i Tužiteljstva BiH, izveli akciju u nekoliko općina u Hercegovini.

Akcija je izvedena na području općina Posušje, Ljubuški i Široki Brijeg, a SIPA je pretražila tri poslovna objekta s ciljem pronalaska tragova i predmeta koji se dovode u vezu s organiziranim kriminalom.

Kako navode BH mediji, sva tri objekta nalaze se u vlasništvu jedne pravne osobe

Akcija je odrađena po zamolbi za pružanjem međunarodne pravne pomoći nadležnih organa Republike Hrvatske, prilikom čega su otkriveni i privremeno oduzeti predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz u daljem kaznenom postupku.

Iz SIPA-e su naveli da se tragovi i predmeti dovode u vezu s kaznenim djelima organiziranog kriminala, porezne utaje ili prevare, carinske prevare i krivotvorenje službenog dokumenta.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Davor Marijan: Tuđman je najoklevetanija osoba suvremene hrvatske povijesti

Objavljeno

na

Objavio

Dvadeset godina nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika o njegovu povijesnom značaju i njegovu naslijeđu za Jutarnji list komentirao je Davor Marijan povjesničar zaposlen u Hrvatskom institutu za povijest

Dvadeset godina nakon smrti o Franji Tuđmanu i dalje nema suglasja. Za neke je kriv za sve probleme koje Hrvatska ima i koju stoga proglašavaju promašajem i neuspjelim projektom.

Na drugom spektru mišljenja su oni koji mu zbog uspostave Hrvatske sve gledaju kroz prste. Upravo je Hrvatska os oko koje se vrti lik i djelo, a i smisao onog kompleksa koji se ponekad, i često pejorativno naziva tuđmanizam.

Tuđman je u mnogočemu reprezentativni primjer hrvatske elite druge polovice XX. stoljeća. Politički je krenuo od Radićeva HSS-a, a u Drugom svjetskom ratu se priklonio komunističkoj opciji, za koju je dulje vrijeme bio uvjeren da je u sklopu Jugoslavije riješila i hrvatsko pitanje.

Kao poslijeratni general JNA i partizanski povjesničar do potkraj 1960-ih bio je tipičan primjer pripadnika povlaštene političke elite. Uspeo se relativno visoko u hijerarhiji te elite, čini se bez mnogo razmišljanja o svakolikoj podlozi na kojoj se temeljio njezin status.

No, također izdvojen je iz tog povlaštenog kruga u trenutcima kada se činilo da je režim čvrst i postojan. Slom hrvatskog proljeća 1971. riješio ga je iluzije jugoslavenstva. Potom je dva desetljeća bio politički nepodoban i otpadnik tijekom koga se emancipirao od Jugoslavije i komunizma i transformirao u hrvatskog nacionalista. Vrijeme disidentstva iskoristio je da pripravan dočeka novu priliku. Odavao je dojam osobe s misijom, što je nesumnjivo i bio.

Kada je došlo njegovih pet minuta, predvodeći Hrvatsku demokratsku zajednicu pokazao se jedinim doraslim zahtjevima vremena. Generalski pedigre se u tim prijelaznim vremenima teško može previdjeti i to je značajan dio glasača honorirao na proljetnim izborima 1990. U javnom nastupu bio je ukočen i krut, mnogima i nesimpatičan, što većem dijelu Hrvata nije bila zapreka za potporu, posebice nakon međunarodnog priznanja hrvatske države.

Njegov recept za ideološke podjele bila je pomirba kojom je bivšem sustavu priznavao i dobre učinke protiveći se njihovom “posvemašnjem zatiranju”. Potpunom negacijom Tuđman bi negirao i samog sebe. Stoga je njegovo ponašanje iznenadilo dojučerašnje baštinike vlasti i političke moći. Tuđman nije, kako bi se to očekivalo u vremenima preokreta, nakon pobjede skidao glave i vješao komuniste po banderama.

Najbolje je funkcionirao u ratnim uvjetima i izvanrednim okolnostima na spoju nečega što nije ni rat ni mir. Govoriti da bi netko tada bolje funkcionirao je groteskno, kao što su i pokušaji da se vojna pobjeda u ratu pripiše nekim generalima JNA koji tijekom rata nisu opravdali svoj mirnodopski čin. No, premda se zalagao za demokraciju upitno je njegovo razumijevanje iste. Bio je proizvod vremena u kojem demokracije nije bilo, što mu se spočitava iz pojedinih krugova koji su također dijelili iste formativne okolnosti.

Okončanjem rata i mirnom reintegracijom Hrvatskog Podunavlja 1998. realno je okončana i njegova državnička uloga. No kao mnogi prije njega, nije znao kada treba otići. Dolazila su nova vremena u kojima se nije najbolje snalazio. Uostalom, uskoro je preminuo na više nego simboličnom isteku XX. stoljeća, kao da je i sudbina željela reći da za novo stoljeće i tisućljeće trebaju novi ljudi.

Na žalost oni koji su došli nakon njega uglavnom su imali više demokratskog deficita od njega. Umjesto da na temelju koji je Tuđman postavio grade bolju Hrvatsku oni su pokušavali iščupati upravo temelj. Očito neuspješno, no ideološki rat i podjele u Hrvatskoj i danas su vrlo jake, premda ne koliko u prvom desetljeću stoljeća kada su detuđmanizaciju neki krugovi nametali kao primarni nacionalni interes, iako se radilo o čudnoj mješavini osobnih taština, žala za propalom jugoslavenskom državom i glorificiranja Europske unije kao nove zajednice koja nam je neophodno potrebna.

Dobrim je dijelom je upravo zbog toga Tuđman postao najoklevetanija osoba suvremene hrvatske povijesti. Krivi ga se za sve što je učinio i što je propustio učiniti. Posebice su problematični prigovori o sporoj demokratizaciji i izgradnji pravne države, gdje su za njega postavljeni previsoki standardi.

Uz to se potpuno zanemaruje učinak rata na Hrvatsku i činjenica da sustav nije uopće bio restriktivan koliko je mogao biti u takvim okolnostima. Primjerice, tijekom rata jedan Feral Tribune teško da bi izlazio i u državama s dugom tradicijom demokracije.

Tuđmanovo predsjedničko djelovanje karakterizira jako nastojanje da do željenog cilja – suverene Hrvatske dođe na miran način. To se nastojanje posebice dobro uočava u odnosu prema JNA i njegovu odbijanju da dade zeleno svjetlo za sukob s njome već potkraj 1990., što mu je kasnije stvorilo vrlo velike probleme i u HDZ-u.

Kritičari mu posebice zamjeraju zbog odnosa prema Bosni i Hercegovini. Tuđmana se optuživalo da je tamošnje Hrvate okrenuo protiv Sarajeva, što je tvrdnja koja ne vodi računa o činjenicama.

Nema dvojbe da Tuđman nije vjerovao u budućnost BiH nakon što je Srbija osporila njezine granice. Do početka 1992. vjerovao je da je podjela između triju naroda način da se izbjegne rat u BiH, a nakon što je u veljači 1992. podržao referenduma o neovisnosti, zalagao se da Hrvati dobiju svoj entitet.

Javno je govorio da sumnja u opstojnost BiH i njegov odnos prema toj republici nije bio zaplotnjački. Naprotiv, 1991. se našao pred pritiskom dijela hrvatskih krugova iz BiH koji su željeli da se krajevi s većinskim hrvatskim stanovništvom priključe Hrvatskoj. U tom je smislu očito vodio računa prvenstveno o interesu Republike Hrvatske i na takvo što nije mogao pristati jer bi posljedice za teritorijalni opseg Hrvatske bile katastrofalne.

Uz smirivanje radikalizma kod Hrvata u BiH pomogao im je da se 1992. na većem dijelu teritorija obrane od srpskih napada, kao i da BiH opstane kao politički i zemljopisni pojam. Uza sve navedeno, odnos prema BiH ne može se svesti na relaciju Tuđman – Bosna i Hercegovina, već na obostrani odnos Bosna i Hercegovina – Hrvatska, odnosno Hrvatska – Bosna i Hercegovina.

Uz privatizaciju koja je potpuno neistražena, iz današnje perspektive se čini da je Tuđmanov najveći grijeh to što je nužnu dekomunizaciju podredio pomirbi Hrvata, premda je očito da se u kontekstu koji je određivao agresivni srpski nacionalizam odlučio za najmanje loše rješenje.

Nadao se da će političko pomirenje biti dostatno da riješi podjele i nejednakost koja je forsirana gotovo pola stoljeća. Poslije se pokazalo da pomirba nije moguća, no za to su trebale proći godine nakon Tuđmanove smrti. Koliko je vjerovao u pomirbu, vidi se iz kadrovske politike, koja je možda i najproblematičniji dio njegova državništva.

Prihvaćao je sve koji su bili spremni sudjelovati u stvaranju Hrvatske bez obzira na njihovu političku prošlost i trenutačne svjetonazore, pogotovo ako su se bili voljni učlaniti u HDZ. Činio je greške i imao je i loših procjena.

No, to ga pokazuje kao čovjeka, a ne sveca ili diktatora, ovisno o kutu političkog gledanja. Uz sve navedeno bio je državnik, najveći ako ne i jedni kojeg su Hrvati imali u prošlom stoljeću (onaj drugi Zagorac je ipak bio Jugoslaven).

 

Plenković: Tuđman je bio pravi hrvatski suverenist koji je tu zadaću ispunio tada kad je trebalo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari