Connect with us

Gost Kolumne

Ukradeni zlatni ljiljan

Objavljeno

on

Zemlja bez ikakve državničke uređenosti, zemlja veliki podjela, koje bi ako se prihvate od sukobljenih strana mogle biti temeljni sigurnosni kamenac njene opstojnosti u cjelovitosti u međunarodno priznatim granicama, takva Bosna i Hercegovina je daytonski polufinalni građevinski proizvod stvoren isključivo kao teren za hodanje lidera različitih svjetskih asocijacija po i u njoj.

Kao najgrublji kauboji naoružani neograničenim ovlastima, čak i slanjem tenkova na hrvatske banke, a to je neki vid tenkovanja po hrvatskom narodu, oni su danas u vremenu početka treće dekade Trećeg tisućljeća, najradikalniji diktatori, spremni na sve što im se suprotstavi na putu njihove samovolje.

Oni su suvremeni Staljini, Čaušesku, Kastro, Osmanlije, sjevernokorejski vođa, pa čak s elementima strahovlade nacizma i fašizma. Pokazuju se učinkovitim, brutalnim, svemoćnim na najmalobrojnijem hrvatskom narodu.

Prodali su se daleko jeftinije od povijesnog Jude, a svoju strahovladu demonstriraju i seksističkim ponašanjem, posjećujući noćne barove ekstra pripremljene i personalno uređene za njih. Pokazali su se velikim lažovima, ljudima koji su spremni izmisliti tolike laži da ih, kako to hrvatski narod u Bosni i Hercegovini kaže, “ni pas s maslom ne bi pojeo”.

Najvećim lažovom potvrdio se Ashdown, slijedili ga Petritsch, Bildt, Schilling. A kako ne bi bio iznimka u tom izabranom društvu opasnih namjera, njihovim stopama kreče i aktualni visoki Inzko. Svi su oni svojim izmišljotinama, lažima, pristranostima, i obespravljivanjima već duboko obespravljenog hrvatskog naroda Bosnu i Hercegovinu uredili i pripremili za mnoge sebi sličnima, koji u beha siromaštvu vide mogućnost najbolje zarade.

I zarađuju mjesečno više negoli jedan beha radnik zaradi za pet godina. I stoga niti je tim politički istrošenim, jeftino samoprodanim visoko niskim predstavnicima zemalja iz kojih su umarširali, i koji će umarširati u bosanskohercegovačka bespuća, i siromaštva, do mira, niti do pomirenja zaraćenih vjerskih strana.

To je razlog da su oni daleko više zainteresirani za sijanje mržnje, koja se proizvodi u Haaškom tribunalu, netolerancije, i nepovjerenja negoli do izgradnje pravde, pravednosti i istine kao temelja mira, sigurnosti i budućnosti Bosne i Hercegovine. Kad nije bosanskohercegovačkim narodima do cjelovitosti beha podijeljene zajednice, a nije, ne čudi onda što to nije cilj i Visokoniski predstavnika.

Nemoguće je u bilo čemu, i po bilo kojem pitanju, među beha nacionalnim razlikama postići neki zajednički stav, mišljenje ili plan viđenja zajedničke buduće Bosne i Hercegovine.

Naime, nije tu zajednicu podijelio samo troipol godišnji vjerski rat koji se vodio za teritorij, nije je podijelila samo ni Alijina Islamska deklaracija, nisu je podijelili, samo, ni muslimansko srpski tajni beogradski pregovori o diobi, Bosnu i Hercegovinu su u prvom redu, a to znači za trajno, podijelile Osmanlije procesom prisilne islamizacije.

Jer bilo je to nasilno kidanje, cijepanje i mrvljenje jednog te istog okupiranog kršćanskog naroda, po onoj narodnoj, podijeli pa vladaj. Po toj zločinačkoj politici kasnije su se vodili i komunisti, također povlasticama koje su davali svojim sljedbenicima, komunistima.

I u vrijeme osmanlijskog danka u krvi da bi pokoreni kršćani mogli preživjeti morali su prihvatiti islam, kao što su u juzajednici mnogi prihvaćali nacionalnost Jugoslaven, i komunističku ideologiju da prežive. Od tih dviju zločinačkih ideologija, osmanizma i komunizma, današnji Bošnjaci su uzeli njihove metode pokoravanja kršćana.

Naime vojnik muslimanske vjerske armije Željko Komšić, obavještajac Islamskodeklaracijske politike Šefik Džaferović i član dinastije Izetbegović, u bošnjačkom narodu suvremeni Sultan, na kršćane u cjelini agresiraju ideologijom građanizam. Kršćani se, istim sredstvima kao u osmanizmu i komunizmu, ucjenjuju, izgladnjuju, i velikim haračima pljačkaju, nastojeći da ih se prisili da prijeđu na građanstvo.

Ono što tu ideologiju čini vrlo opasnom, jednakoj u svim dimenzijama osmanizmu i komunizmu, je činjenica da se ona odvija pred šutnjom Svjetske zajednice, kao što je bilo i u prošlosti osmanizma i komunizma.

Nigdje u svijetu na tako malom području se ne ponavlja prošlost, u najcrnjem obliku, kao u beha zajednici, terorom i svim vrstama zločina, stvaranih no nikad u nacionalnom identitetu i stvorenih novi nacija Jugoslaven i Građanin.

Zar to nije dovoljna opomena suvremenim bošnjačkim sultanima, da im građaniziranje autohtonog hrvatskog naroda ne može uspjeti, pa makar na čelu te ideologije bio i vojnik čiste muslimanske armije, okićen zlatnim ljiljanom od strane svog vrhovnog zapovjednika Alije Izetbegovića.

I baš taj, od Bošnjaka ukradeni zlatni ljiljan katolicima, danas crven od krvi hrvatskih žrtava na mnogim prsima nekažnjenih muslimanskih ratnih zločinaca, hrvatski simbol iz vremena kraljevanja hrvatskih kraljeva Bosnom, Tvrtko I. Kotromanić, kraljice Katarine, nepobjedivi je čuvar, i neuništivi znak hrvatskog nacionalnog i vjerskog katoličkog identiteta kroz cijelu beha tragičnu prošlost, i još tragičniju sadašnjost.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR