Pratite nas

Povijesnice

Ukrajina obilježava 30. godišnjicu katastrofe u Černobilu

Objavljeno

na

Širom Ukrajine održavaju se komemoracije kako bi se obilježila 30. godišnjica nuklearne katastrofe u Černobilu. Sirene su odjekivale u vrijeme prve eksplozije u reaktoru, u ranim jutarnjim satima 26. travnja 1986.

[ad id=”93788″]

Havarija u nuklearki ostala je najteža nuklearna katastrofa u povijesti.

Nekontrolirana reakcija raznijela je krov nuklearke, šaljući oblak radioaktivnih materija u zrak koji se proširio preko ukrajinskih granica u Rusiju, Bjelorusiju i širom sjeverne Europe.

Rodbina onih koji su smrtno stradali u nesreći nazočila je službama u nekoliko crkvi paleći svijeće za pokojnike, uključujući i onu u prijestolnici Kijevu i u Slavutiču, mjestu izgrađenom za raseljene radnike koji su živjeli u blizini nuklearne elektrane.

”Ta tragedija pratit će nas do kraja naših života. Nikada neću biti u stanju da je zaboravim”, izjavio je Vasil Markin, koji je radio u Černobilu u vrijeme katastrofe, i nazočio je službi u Slavutiču.

Neki od raseljenih mještana vratili su se u regiju, sada zapuštenu i zaraslu, uoči godišnjice katastrofe. Zoja Perevožčenko (66), živjela je u Pripjatu, gradu koji su naseljavali radnici iz Černobila, koji je napušten nakon nesreće.

”Jedva sam pronašla svoj stan. To je sada šuma – stabla rastu kroz kuće, na krovovima. Sve sobe su prazne, stakla su skinuta s prozora i sve ne nestalo”, izjavila je ona novinskoj agenciji Reuters.

Nivoi radioaktivnosti i dalje su visoki u okolnim oblastima. Humanitarna organizacija Mostovi za Bjelorusiju upozorila je da se brojne bebe u regiji u blizini ukrajinske granice još rađaju s deformitetima, i da neuobičajeno visok broj ljudi ima rijetke oblike raka.

Donatori širom svijeta obećali su 87,5 milijuna dolara za gradnju novog postrojenja za odlaganje nuklearnog otpada u regiji. Ukrajina bi se trebala obavezati na dodatnih 10 milijuna dolara za kompletiranje novog postrojenja za nuklearni otpad.

Radovi su počeli u 2010. godini na izgradnji 25.000 tona teškog sarkofaga vrijednog 2,1 milijardu dolara kako bi se suzbilo curenje urana iz oštećenog reaktora, za koji se vjeruje da iznosi oko 200 tona.

Eksperti strahuju da će se dijelovi ostarjelog reaktora srušiti, izazivajući slanje novih količina radioaktivnih materija u atmosferu.

Broj ljudi poginulih u katastrofi i dalje je sporan. U izvještaju iz 2005. godine, Černobilski forum koji uživa podršku UN-a, zaključio je da je manje od 50 ljudi smrtno stradalo kao rezultat izlaganja radijaciji, od kojih su većina radnici koji su poginuli neposredno nakon katastrofe, ali su neki preživjeli čak i do 2004. godine.

Forum procjenjuje da bi i do 9.000 ljudi moglo eventualno umrijeti od izlaganja radijaciji, iako Greenpeace tvrdi da bi ta brojka mogla iznositi čak 93.000 ljudi, prenosi BBC.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

23.svibnja 1946 – Ubijeno petero nevine Kuljića djece

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najstravičnijih komunističkih zločina u širokobriješkom kraju dogodio se 23.svibnja 1946.godine na Kuljića brigu, gdje je ubijeno petero nevine djece Sliškovića-Kuljića.

Pod optužbom da su surađivali sa škriparima komunistički zlikovci predvođeni Mirkom Praljkom, Antom Primorcem i Markom Knezovićem, strijeljali su četiri djevojke i dječaka. Sve se to dogodilo pred njihovim kućnim pragom na očigled uplakanih roditelja i rodbine.

Na oči majke na kućnom pragu partizani prosuše krv nevine djece, pet malih nevinih duša u krvi skončaše, o kakva bol majke zaurla ka nebu, toliko jaka bi da još odzvanja tim krajem.

U jednom, samo jednom trenutku majčina topla duša kamenom postade, sve je umrlo u njoj, nema više ničeg.

1. Ana Slišković ( 20 god.)
2. Iva Slišković ( 20god. )
3. Mila Slišković ( 19 god. )
4. Zora Slišković ( 17 god. )
5. Ivan Slišković ( 17 god. )

Njihova sestra i rodica Ruža, koja je također bila određena za strijeljanje uspjela je pobjeći. Obitelj je bila izložena maltretiranju i mučenju, iako su i sami zlikovci znali da oni ne znaju gdje je Ruža. Nakon nekog vremena i ona je uhvaćena i osuđena na višegodišnju robiju.

Danas, 72 godina iza ubojstva Kuljića djece, za taj zločin nitko nije odgovarao iako se znaju njegovi nalogodavci i počinitelji. Roditelji, braća i sestre podigli su im 1972. nadgrobni spomenik. Spomen ploča za 50-tu obljetnicu podignuta je na mjestu ubojstva tek 1996.

U jesen 1947.god pripadnici UDBE počinili su stravičan zločin u selu Oklaji pokraj Širokog Brijega. Optuživši ih da surađuju sa neprijateljima narodne vlasti, škriparima, strijeljali su djevojke Ivu Soldo iz Dobrkovića i Šimu Topić iz Oklaja.

Rodbini su zabranili da ih zakopaju u groblje, te su zakopane ispod jednog drijena. Ovaj zločin počinili su udbaši Lovre Kovačević i Marko Primorac, a pod izravnim zapovjedništvom šefa OZNE, Mirka Praljka.

(komunistickizlocini.net)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

23. svibnja 1823. rođen Ante Starčević Otac Domovine

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 23. svibnja 1823. godine rođen je Ante Starčević, hrvatski političar, publicist i književnik. Starčević se rodio u ličkom naselju Žitniku pokraj Gospića. Ondje danas postoji i „Spomen dom dr. Ante Starčevića.“

Starčevićev otac bio je Hrvat i katolik, dok mu je majka bila Srpkinja pravoslavne vjere koja je udajom prihvatila katoličku vjeru, piše narod.hr

Lik i djelo Ante Starčevića obilježava borba za hrvatsku samobitnost

Ante Starčević je bio hrvatski političar, književnik i publicist, poznat po tomu što je zajedno s Eugenom Kvaternikom utemeljio Hrvatsku stranku prava, tj. pravno-politički je obrazložio hrvatsku nacionalnu ideologiju i državnost koja se potom naziva pravaštvo ili starčevićanstvo.

U Hrvatskom saboru je bio najvatreniji zagovornik hrvatske neovisnosti odlučno se protiveći bilo kakvim upravnim i državnim vezama Hrvatske s Austrijom i Mađarskom, gradeći tako temelje za osnivanje Stranke prava, koju je 1861. osnovao s Eugenom Kvaternikom. Najvećim neprijateljima hrvatskog naroda Starčević je smatrao Habsburšku dinastiju.

Zbog te borbe nekoliko puta je utamničen, a posebno nakon Rakovičkog ustanka u Lici pod vodstvom pravaša Eugena Kvaternika.

Žestoki antiklerikalac

Bio je žestoki antiklerikalac i protivnik Katoličke crkve u Hrvata u skladu s „modernim trendovima“ svog vremena koji su kršćanstvo i Crkvu smatrali glavom zaprekom (velikih) nacionalnih država , kao i zaprekom modernizacije i napretka čovjeka 19 stoljeća.

Povijest je pokazala da je bio u krivu jer se upravo Crkva u Hrvata u slijedećih 100 i više godina pokazala glavnom i gotovo jedinom nositeljicom i čuvateljicom nacionalne svijesti hrvatskog naroda.

Starčević i ekavica

Jedna od zanimljivosti vezanih uz djela Ante Starčevića jest da je on svoje knjige pisao na ekavici. Iako je bio Ličanin i izvorno ikavac, Starčević je bio za ekavicu, zato jer se je Vuk Karadžić zalagao za jekavicu kao zajednički standard Hrvata i Srba, koji u BiH i Hrvatskoj govore jekavski, a među Srbe je, uostalom, ubrajao i Crnogorce.

Starčević je htio tomu usprotiviti se i uvesti u hrvatski jezik ekavicu, što je govor Hrvata kajkavaca i istarskih čakavaca kako bi se hrvatski jezik razlikovao od srpskoga, za koji se u tom trenutku činilo da će u potpunosti preuzeti jekavicu.

Grob Ante Starčevića – posljednja želja velikana

Ante Starčević umro je u 73. godini života u Zagrebu, a prema vlastitoj je želji pokopan na groblju u Šestinama, pokraj crkve sv. Mirka. Htio je biti pokopan među „malim hrvatskim ljudima sa sela“, a Šestine su tada još bile tipično prigorsko selo podno Medvednice. Danas su sjeverni dio grada Zagreba. Na istom su groblju sahranjeni i njegovi nećaci, David i Mile, no njihov je grob nekoliko desetaka metara dalje od Antinog.

Svojim djelima i političkim radom Starčević je položio osnove moderne nacionalne države i svojim je dosljednim zauzimanjem za narodna prava još za života stekao veliki ugled među Hrvatima.

Samostalna hrvatska država, koju je priželjkivao u složenim političkim odnosima onog vremena, ideal je koji isključuje ikakvu drugu hrvatsku državnost – bilo u okviru Habsburške monarhije, bilo u zajednici s drugim južnoslavenskim narodima. (narod.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found