Connect with us

Kolumne

HODAK: Uličari s Trga Republike najavili ‘krik slobode’ i raskrinkavanje ultradesničara pod šatorom!

Objavljeno

on

Komičari iz Occupy Croatia mogu proizvesti samo sažalni osmijeh na licima Hrvata.

Uličari s Trga Republike najavili su “krik slobode” i raskrinkavanje ultradesničara pod šatorom u Savskoj 66. Uvjereni da je Savska dobila ime po Savi Kovačeviću, odlučili su još jednom pokazati svoje neznanje. “Zaboravili” su prijaviti svoj ljevičarski veliki obračun sa 100-postotnim invalidima i dragovoljcima Domovinskoga rata te tako, u zadnji čas, spašiše bod. K’o Dinamo na Poljudu!

ercegOvako im je ostao jedino pajac Zoran Erceg koji se tobože pokušao probiti do branitelja. Šteta što ga je policija spriječila. Još jedan jeftini pokušaj plagijata Monty Pythona fotografa kojeg je tako cijenio Ratko Mladić. Šteta što dragovoljci nisu istaknuli pred šator veliku fotografiju Zorana i Ratka snimljenih 31. kolovoza 1991. g., kada je i Zoranu i Ratku sve izgledalo kako bi rekli Zagorci “kak’ na filjme!” Onda je došao 5. kolovoz 1995. g., i sve je otišlo “u tri p.m.”. Ratko je posijedio u Haagu, a Zoran maše svojim štakama i, kako bi to lijepo rekla Jelena Lovrić, “kidiše” na invalide u Savskoj 66. A rijeka Sava, po kojoj je Savska dobila ime, i dalje teče uzvodno kako je to Tito proročanski predvidio. Monty Python se povukao nakon 40 godina uveseljavanja svojim satiričnim humorom. Komičari iz Occupy Croatia mogu proizvesti samo sažalni osmijeh na licima Hrvata. Hrvate danas ne bi mogli iskreno nasmijati ni Monty Pythonovci na svom vrhuncu. Stoga poruka Zoranu Ercegu i otužnim komičarima iz Occupy Croatia iz repertoara Prljavog kazališta “Uzalud vam trud svirači.” Vama ne mogu pomoći ni Jelena Lovrić ni Renata Rašović. Naravno, ni oni koji iza zastora vuku konce pljesnivih i prašnjavih jugolutaka očekujući aplauz rezignirane i umorne Hrvatske.

Jedan od direktora HHO izjavio je nedavno na jednoj lokalnoj televiziji da su u zadnje vrijeme sve manje ugrožena prava Srba, a sve više prava Hrvata, što je dokaz ukupnog poboljšanja stanja u Lijepoj našoj.

Dok sam bio mlad, učili su nas da čovjek vrijedi koliko jezika govori. Mislim stranih. Ljeti se često namjerim na mlade i vrijedne osobe koje govore po tri-četiri svjetska jezika. To su obično konobari koji ljeti dirinče za par tisuća kuna na Jadranu. S druge strane, imali smo predsjednicu Vlade RH koja je bila u vrlo lošim odnosima s engleskim jezikom. Točnije, bila je u grdnoj svađi s tim relativno laganim i tolerantnim jezikom. Da ne govorim o jednoj bivšoj ministrici. Imam još neke zgodne primjere koji zorno potvrđuju da s pravom nosimo nadimak “smiješna zemlja” za razliku od Japana koji je “zemlja smješka”. Gospođa se zove Margareta Matijević. Nedavno je izašla njezina slika u novinama, ne sjećam se u kojima. Sjećam se da je Margareta držala u ruci četiri diplome. Očito je da joj je učenje išlo lagano i uspješno. Zato je vjerojatno adekvatno nagrađena.

Naša Margareta u RH preživljava kopajući po kontejnerima za smeće. Lenjin je rekao mladim boljševicima: “Učite, i samo učite!” Otac Velike Oktobarske revolucije je, kako bi rekli u Dalmaciji, falija. Tko je kriv Margareti? Umjesto što je učila, mogla se preko veze zaposliti recimo na HTV. Lela Knežević, supruga Branimira Pofuka, od tajnice je dotjerala do urednice. Naravno, bez odgovarajuće potrebne formalne naobrazbe. “Obožavateljica” generala Gotovine, Danijela Trbović, radi na HTV-u već “sto” godina. Diplomirala je tek nedavno, u pedesetoj. Bravo! Saša Kosanović ima tek srednju školu. Stari Jugo kadar, Stipe Alfieri, studirao je navodno zemljopis jedanaest godina. Sanja Gvozdanić, pulenka Mirjane Rakić, ima Višu pedagošku. Tako da je za sve njih ravnatelj Goran Radman istinski profesor. I to radnog prava! Što su osjetile na svojoj koži Karolina Vidović-Krišto, Hloverka Srzić i Elizabeta Gojan. Dobro, za Gojanicu se traži neko kompromisno rješenje. Ali ima li kakvo riješenje za Margaretu Matijević s četiri diplome? Za Karolinu Vidović s četvero djece? Za Hlo koja bolesna mora na ulicu? Dok kadrovi Ive Josipovića i Mirjane Rakić drmaju Prisavljem. Bojim se da nam nije samo Pravosuđe retardirano.

Ljevoruki Gordan Gerovac u subotnjem Večernjaku ima rješenje. Kaže jedan od naših mnogobrojnih Gorana: “Umjesto novca, dao sam prosjaku savjet: učlanite se u HDZ”. Pametan savjet. Ali ima i pametniji. Recimo, učlanite se u HNS. Ne Šukerov. Nego onaj Vesne Pusić.

vesna_pusicKako su Sicilija i Kalbrija premrežene mafijaškim kumovima tako je Hrvatska prenatrpana izuzetno talentiranim HNS-ovcima. Kad bi se tri novinarke s HTV i Margareta Matijević sutra upisale u HNS, barem bi četvero ljudi bilo manje na listi nezaposlenih. Ma kako se samo Gero nije sjetio HNS-a? Ali, sjetio se zato profa radnog prava – Radman. On je imenovao Željka Rogušića pomoćnikom ravnatelja za program HRT-a. Željko je poznat po serijalu o Miljenku Smoji, ikoni dalmatinskih jugonostalgičara. Godine 2013. bio je imenovan urednikom prvoga programa HTV-a na koje mjesto ga je imenovao Goran Radman. No, Željkova biografija i stvarnost su se razišli te je on dao ostavku. No, drugovi su pričekali da svar padne u zaborav i pouzdajući se u “hrvatsku memoriju pamćenja”, k’o u šahu, ponovili potez. Naime, vjenčani kum Željka Rogušića je Goran Radman. To nije sve. Brat profesora Radmana oženjen je sestrom Željka Rogušića. Možda to sliči na nepotizam. Možda je i titoizam. Sjećate se kad je svojevremeno mudri Maršal rekao “Snađi se druže”. Vidite, drugovi se snalaze! Treba slušati starije i mudrije. Osobito one s četverogodišnjom srednjom maršalskom školom. Goran Gerovac bi naše prosjake u HDZ koji je pred bankrotom. Umjesto u HNS i na HRT. Pa bi tamo mogli zarađivati statirajući u “Prosjačkoj operi”, u režiji Željka Rogušića.

Uz brojne jezične priručnike tipa “Engleski bez muke”, “Francuski bez muke”, “Njemački bez muke”, valjalo bi, za preglasne korisnike mobitela na javnim mjestima, izdati priručnik “Hrvatski bez buke”.

General Rahim Ademi tuži Republiku Hrvatsku i traži milju kunića zbog selektivnog slanja dokumenata u Haag. Riječ je o ratnom dnevniku iz kojeg je vidljivo da je akcijom Medački džep zapovijedao Mirko Norac, a ne Rahim Ademi. Ademijev odvjetnik ponudio je sudu iste svjedoke koji su to posvjedočili na zagrebačkom Županijskom sudu. Nakon njihovog svjedočenja Norac je osuđen, a Ademi oslobođen. No, sudkinja na Općinskom sudu u Splitu odbila je saslušavati uhodanu ekipu svjedoka i u travnju najavila izricanje presude. Sve su varijante u igri. General Ademi bio je nadređen Mirku Norcu, ali svjedoci su potvrdili činjenice iz naknadno “pronađenog” dnevnika da je sve konce vukao Norac. Jedinstven slučaj iz Domovinskoga rata? Na temelju naknadno pronađenih dokumenata koje su pronašli pametni i snalažljivi mravi iz tajnih službi, Dario Kordić je u Haagu popušio 25 g. robije osuđen za zločin u Ahmićima u kojim nikada nije ni bio. Drugostupanjska argentinska sudkinja, vidjevši dokumente koje je Hrvatska poslala u Haag, izrazila je čuđenje kako nitko za te dokumente nije znao u dugogodišnjem prvostupanjskom postupku. Usprotivila se njihovom uvrštavanju u spis. Drugi put ista priča ponovila se na Županijskom sudu u Zagrebu gdje je Pedro bio Mirko Norac. I sad treći put isti sinopsis na Općinskom sudu u Splitu gdje bi, nakon Kordića i Norca, trebala popušit’ Lijepa naša. Ne znam! Možda sam samo sumnjičav. Možda se radi samo o tri čudna slučaja.

Moji Ličani vole neakademsku uzrečicu: “Kad slučaj hoće, i mrtvac prdne!”

U Davis cupu u Kraljevu igrali su tenisači Srbije i Hrvatske. Srbija je dobila svih pet susreta, a Hrvatska ipak nije izgubila. U službenoj brošuri Davis cupa domaćini su naveli najpoznatije “srpske tenisere” Gorana Ivaniševića, Željka Franulovića, Branka Horvata, Gorana Prpića, Brunu Orešara. Među najpoznatije srpske tenisere prije 2. svjetskoga rata navedeni su Josip Palada i Franjo Punčec. Stoga se tješim da Hrvatska nije izgubila s 5 : 0 nego je Srbija 1 tukla Srbiju 2 što je za našu tenisku sujetu puno bolje. Neka nitko više ne priča o hrvatskom šovinizmu prema mirnim i radišnim Srbima. Samo se prisjetite oko 100 tisuća oduševljenih Hrvata kako su ovacijama na splitskoj rivi dočekali srpskog tenisera Gorana Ivaniševića kad je osvojio Wimbledon 2001. godine. Bit će nam lakše ako znamo da je Kraljevo grad s izuzetnim smislom za humor te da su hrvatski tenisači bili u Kraljevu izuzetno srdačno dočekani. Tu srdačnost dodatno je pojačala činjenica da su Hrvati bili totalni autsajderi. Što je rezultat i pokazao.

Joza_Horvat_Svjedok_ProlaznostiSvi ste čuli za svjetski poznati Kraljevski danski vlak. E, i Srbi imaju vlak istog naziva. To je voz koji iz Beograda ide danju za Kraljevo. Kraljevski danski…

Večernji je obilježio 100. godina od rođenja pisca i moreplovca Jože Horvata. Sve sami superlativi za autora “Mačka pod šljemom”, “Besa”, “Sedmi be” od slabo obaviještenog Denisa Derka. Ili sam ja slabo obaviješten o Denisu. Epska 71. godina. Karađorđevo. Hapšenja Tuđmana, Gotovca, Joze Ivičevića, Šime Đodana, Marka Veselice, Hrvoja Šošića, Budiše, Čička, Paradžika I još mnogih drugih. Pa, ako baš hoćete i moje supruge 18-godišnje brucošice. Titov ljubimac Joža tražio je javno nova hapšenja i stroge kazne za nacionalističke intelektualce. Dovoljno da ovih dana dobije spomen-ploču na Medveščaku 54 u Zagrebu. Budite sigurni da će jednog dana i Stipe Mesić dobiti spomen ploču kao svjedok tužiteljstva u Haagu.

Zlobnici bi rekli: što se mene tiče, dovoljna bi bila nadgrobna ploča ili obična šperploča!

[ad id=”40551″]

Autor: Zvonimir Hodak

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari