Pratite nas

Komentar

ULJE JE NA VODI

Objavljeno

na

Brodogradilište je mjesto u kojem se grade brodovi. Najveća svjetska brodogradilišta su u Kini, Japanu i Južnoj Koreji. Tek na 9. mjestu je talijansko, a na 10. rusko brodogradilište. Načelno, na tu top listu ne bi dospjela sva hrvatska brodogradilišta kad bi postala jedno i kad bi se njime upravljalo u skladu s pravilnostima temeljne djelatnosti, tržišta i povremeno potreba tuzemnog gospodarstva, jer Hrvatska je riječna i morska zemlja, dobrim dijelom vodeni svijet, piše izv. prof. dr. Kristijan Krkač

Brodogradilištem Uljanik od privatizacije gospodari se od strane ljudi koji su povezani u jednu odvojenu privatnu kompaniju za koju se ne zna što radi i kolika joj je zarada (navodno je u prošloj godini bila 2 HRK). Uz to, čini se kako je većina upravitelja Uljanika blisko povezana s vladajućom političkom strankom u Istri, tj. IDS-om. Od demokrata i još k tome liberanih za očekivati bi bilo da podržavaju slobodno tržište i stručno upravljanje privatnim kompanijama u interesu lokalne zajednice, a ne obrnuto kako je čini se ovdje bio i jest slučaj.

Brodogradilište Uljanik našlo se u štrajku zaposlenika. Sve bi bilo super, jer je postojanje sindikata i sredtvo štrajka normalan i zdrav izraz volje 2.659 zaposlenika, a ne nikakva prijetnja vlasniku i upravi kako se to često perverzno razumijeva od strane navedenih. No nije super, jer ti isti zaposlenici imaju 47% udjela u vlasništvu tog brodogradilišta protiv kojeg prosvjeduju. Realno prosvjeduju protiv vlastite uprave, a formalno protiv sebe samih, iako te dionice nisu Bogznakaj vredne, napose ne ovih dana.

Prosvjed se nastavlja i namjerava ga se izmjestiti iz Pule u Zagreb na Trg sv. Marka. Paradoks prosvjeda sastoji se u tome što je početna bitno proturječna situacija suludog tranzicijskog procesa, koji traje već 28 godina paralelno s potpuno tržišnim procesom i ne zaboravimo procesom sive, mimozakonske i otvoreno protuzakonske ekonomije, pretvoren u tautološku situaciju tržišne ekonomije koja kaže – što manje državnog uplitanja, to više privatne slobode – i koju se nastoji ostvariti, a što nas vraća u proturječje, pozivanjem na državno uplitanje.

Početni razlog prosvjeda je neisplata plaća što je elementarna stvar svakog gospodarstva, tj. isplatiti plaću za obavljen rad i to u skladu s ugovorom. Završni razlog prosvjeda mogao bi biti sređivanje računa u odnosu države i privatnog vlasništva, tj. razine uplitanja. Ta razina Hrvatima čini se nije jasna. Nije im jasno da država, čak i u najneslobodnijim tržišnim gospodarstvima, država ima pravo i sredstva nadzora nad kompanijama od nacionalnog interesa, ali i jasnu zabranu uplitanja bez posebnog razloga, tj. očuvanje slobode privatnog poduzimanja.

Jedino dobro koje bi iz tog prosvjeda moglo proizaći ima lice i naličje. Lice je raščišćavanje odnosa javnog i privatnog u gospodarstvu pa makar tih 2.659 zaposlenika sa svojim obiteljima napustili Hrvatsku i otišli raditi za kompanije u Kinu, Japan i Južnu Koreju ili u Italiju, a naličje je raščišćavanje odnosa tzv. lokalne samouprave i tzv. privatnih kompanija od interesa lokalne zajednice.

Nusprodukt tog cijelog procesa moglo bi biti jedno veliko ništa kako je to u Hrvatskoj najčešće i slučaj, ali mogla bi biti i svježa i primjenjiva metafora o građenju na zdravim temeljima, ne temeljima na kojima se u Hrvtaskoj najčešće gradilo zadnjih 28 godina pri čemu bi se mogla usporediti gradnja zgrade vlade RH s gradnjom pulske arene. Naime, po definiciji stvari zgrada vlade što dulje traje to je slabija, a pulska arena zahvaljujući vulkanskom prahu umiješanom u starorimski beton koji prouzročuje nastanak više minerala što dulje traje to je čvršća.

Hrvatska je između ostalog i vodeni svijet pa kao takva treba i plovna sredstva. No njezina nebriga za ta sredstva najbolje pokazuje koliko ona samu sebe razumije kao takav svijet. Da stvar bude čudnovatija radi se o kulturi koja svoje podrijetlo preko Starog Rima i Grčke vuče od preilirskih Liburna koji su bili izvrsni brodograditelji i moreplovci koji su odavno shvatili kako je raznovrsnost brodovlja presudna za sjeverni Jadran. Koje su na koncu Rimljani nakon niza poraza uzeli za upravitelje i odgajatelje vlastite pomorske flote koja je postala teško pobjediva.

Tko to ne razumije neka se tijekom ljetovanja pokuša u nekom čamčiću otisnuti u Velebitski kanal i na temperaturi zraka 37°C, mora 17°C i konstatne lagane senjske bure uloviti kakvu ribicu. Brzo će shvatiti važnost plovidbe i plovnih sredstava koja se najčešće grade na mjestima koja nazivamo brodogradilištima.

izv. prof. dr. Kristijan Krkač

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Pukla ljubav: Škorina ekipa sad mu ruši kampanju?

Objavljeno

na

Objavio

Pala knjiga na dva slova. U ovom kontekstu riječ je o izbornom stožeru Miroslava Škore i njegovom razlazu s dojučerašnjim najboljim prijateljima.

Početkom rujna razišao se s Matom Radeljićem, bivšim savjetnikom Kolinde Grabar-Kitarović, a ovih dana postoje ozbiljne tenzije na relaciji Škoro-Bujanec i pitanje je tko mu ostaje, piše Express.

Kampanju Škori predvode Mate Mijić, donedavni kolumnist Večernjeg lista te Miljenko Ćurić, estradni menadžer poznat po suradnji s Thompsonom i Matom Bulićem. Šef Škorina stožera Mate Mijić radio je kod Ruže Tomašić. Jedan je od rijetkih ljudi oko Škore kojega ne vodi revanšizam, nego konzervativizam.

Škorin program sažeo je u osam riječi: ‘Lupiti šakom po nosu one koji to zaslužuju’. Na pitanje tko su ti, rekao je: ‘Oni koji su izdali svoje birače’.

Ono što u Škorinoj kampanji može biti problematično je što Mijić nema široko političko iskustvo, kao ni PR iskustvo, pa zato i ne čude gafovi iz stožera koji su procurili u javnost.

Naime, iskusan PR-ovac ne bi dozvolio takve greške u koracima i pitanje je ima li Mijić dovoljno sposobnosti bez još sličnih afera izvući kampanju do kraja.

Posebno je zanimljivo primijetiti da je Ćurić naveden na službenim stranicama Miroslava Škore (pjevača, ne kandidata) pod kontakt osoba za upite za nastupe.

A što menadžer koji je spojio Bulića, Thompsona i Škoru na nastupu na Bujančevoj svadbi može donijeti predsjedničkom kandidatu nije baš potpuno jasno. Zna se da je Ćurić bio član one famozne HDZ-ove grupe na WhatsAppu “Uskoci i hajduci” zbog koje je premijer potjerao nekoliko članova stranke.

“Od 2014. godine poslovno surađujem sa Škorom, a Deklaracijom o ljudskim pravima, kao i Ustavom, zajamčena mi je sloboda rada”, kratko je odgovorio Ćurić na pitanje Večernjeg lista kako to da se nije iščlanio iz HDZ-a ako podržava suparničkog kandidata Škoru.

Odavno je bilo očito da Bujanec igra daleko najveću ulogu u Škorinoj predsjedničkoj kampanji iako nema nikakvu formalnu ulogu. Njemu se pripisuju velike zasluge za mandat aktualne predsjednice, a i Škoro je svoju kampanju počeo u emisiji Bujica. Međutim, nakon optužbi za montažu govora, vidjet ćemo kako će nekad bliski prijatelji nastaviti suradnju, piše Express.

Podsjećanja radi, Bujanec je prije nekoliko dana na svom Facebooku objavio snimku Škorina govora u Novom Zagrebu gdje je predsjednički kandidat, između ostaloga, rekao: “Otići ću i u Jasenovac i tražiti međunarodnu komisiju, ako treba prekopat ćemo sve!”

Komentirao je i pozdrav Za dom spremni: “Ne bojim se govoriti o tome, jer znam istinu! To je pozdrav pod kojim se moj vjenčani kum borio za Hrvatsku ’91. godine! To je pozdrav pod kojim je moj bratić poginuo! Neće mi nitko govoriti da je to pozdrav koji nekome smeta, jer je korišten od ’41. do ’45. godine. Koristili su i riječ Hrvatska, himnu ‘Lijepa naša’, plaćali su kunama, javnica Krugovalne postaje Zagreb bila je ‘U boj, uboj’…”

Već idući dan će Škoro reći da su neke stvari u toj snimci montirane.

“Ako poslušate tu vijest koja je izmontirana onda ona glasi da ćemo prekopati sve, a nakon toga definitivno ne ide riječ Jasenovac. Kao znanstvenik uistinu tvrdim da treba prekopati sve arhive i učiniti ih dostupnima te znanstvenim pristupom doći do istine. Nažalost, naše arhive su uglavnom u Beogradu. Ako se mi ne možemo dogovoriti kako doći do istine onda treba utvrđivanje istine prepustiti međunarodnim komisijama”, pojasnio je Škoro.

Kako je Ivica Relković prije nekoliko dana komentirao za Express, Škoro je imao svoju priliku za političkim uspjehom:

“Škoro je primjer političke taktike koja umjesto da (školski rečeno) brzo usvaja znanje i preskače razrede, vraća se na staro gradivo, višestruko ga utvrđuje i gotovo dragovoljno ponavlja razred. Koliko god se na početku činilo da će upravo on detronizirati Kolindu Grabar-Kitarović, sad je sve izvjesnije da će ona u drugi krug (a moguće i do pobjede) upravo zahvaljujući njegovoj predizbornoj taktici. Sportski rečeno, on je izveo savršen troskok do odraza na trećem koraku. Na prvom koraku (odrazu) imao je 9%, na drugom 13%, a na trećem 18%. I onda, umjesto da (ponijet akumuliranom inercijom koja je prevarila i jednog Stjepana Mesića, jer ga je previše podsjetila na vlastiti troskok iz 2000. godine) leti prema 25 ili 30%, on kao da se u završnom letu nakon trećeg odraza zalijepio za nevidljivi stakleni zid i ostao tako zalijepljen (vjerojatno do kraja kampanje, ako nešto radikalno ne promijeni).”

Bujanec kao glavni i odgovorni za upravljanje hrvatskom ekstremnom desnicom, sada će se možda okrenuti u nekom drugom smjeru. Ali jedno pitanje i dalje čeka odgovor. Ako mu ne odgovara Kolinda, sada ima problema sa Škorom, tko preostaje?, piše Express.

Škoro o ‘prekapanju Jasenovca’ – Tvrdi da je izjava montirana u lažnu vijest usmjerenu protiv njega

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Glasnović: U Poljskoj vjera, nacija i obitelj nisu tek revolucionarni pamfleti nego život

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska se odrekli razuma i tradicije. Više nismo vođeni vjerom ni razumom ni bilo kakvom kombinacijom istog. Vodimo se emotivizmom, jeftinim šibičarskim trikovima iz vremena lažnog raja rektalnih alpinista.

U takvom društvu privilegirani kadrovi uživaju potpunu slobodu djelovanja, a samo društvo postaje gomila stranaca od kojih svaki slijedi svoje interese.

Drugačije je stanje u Poljskoj. Tamo vjera, nacija i obitelj nisu tek revolucionarni pamfleti nego život. Tamo Krist nije Kralj jednom u godini nego mu je narod dao mandat koji nema rok trajanja jer ujedinjuje Poljski narod.

Pod Poljskim stijegom se bore protiv svih prijetnji i zabluda i pod tim stijegom pobjeđuju. I zato će taj narod živjeti…. Hrvati još razmišljaju dali žele živjeti ili žele nestati u jednoj amorfnoj masi koju neko treći kontrolira, komentirao je Željko Glasnović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari