Pratite nas

Komentar

ULJE JE NA VODI

Objavljeno

na

Brodogradilište je mjesto u kojem se grade brodovi. Najveća svjetska brodogradilišta su u Kini, Japanu i Južnoj Koreji. Tek na 9. mjestu je talijansko, a na 10. rusko brodogradilište. Načelno, na tu top listu ne bi dospjela sva hrvatska brodogradilišta kad bi postala jedno i kad bi se njime upravljalo u skladu s pravilnostima temeljne djelatnosti, tržišta i povremeno potreba tuzemnog gospodarstva, jer Hrvatska je riječna i morska zemlja, dobrim dijelom vodeni svijet, piše izv. prof. dr. Kristijan Krkač

Brodogradilištem Uljanik od privatizacije gospodari se od strane ljudi koji su povezani u jednu odvojenu privatnu kompaniju za koju se ne zna što radi i kolika joj je zarada (navodno je u prošloj godini bila 2 HRK). Uz to, čini se kako je većina upravitelja Uljanika blisko povezana s vladajućom političkom strankom u Istri, tj. IDS-om. Od demokrata i još k tome liberanih za očekivati bi bilo da podržavaju slobodno tržište i stručno upravljanje privatnim kompanijama u interesu lokalne zajednice, a ne obrnuto kako je čini se ovdje bio i jest slučaj.

Brodogradilište Uljanik našlo se u štrajku zaposlenika. Sve bi bilo super, jer je postojanje sindikata i sredtvo štrajka normalan i zdrav izraz volje 2.659 zaposlenika, a ne nikakva prijetnja vlasniku i upravi kako se to često perverzno razumijeva od strane navedenih. No nije super, jer ti isti zaposlenici imaju 47% udjela u vlasništvu tog brodogradilišta protiv kojeg prosvjeduju. Realno prosvjeduju protiv vlastite uprave, a formalno protiv sebe samih, iako te dionice nisu Bogznakaj vredne, napose ne ovih dana.

Prosvjed se nastavlja i namjerava ga se izmjestiti iz Pule u Zagreb na Trg sv. Marka. Paradoks prosvjeda sastoji se u tome što je početna bitno proturječna situacija suludog tranzicijskog procesa, koji traje već 28 godina paralelno s potpuno tržišnim procesom i ne zaboravimo procesom sive, mimozakonske i otvoreno protuzakonske ekonomije, pretvoren u tautološku situaciju tržišne ekonomije koja kaže – što manje državnog uplitanja, to više privatne slobode – i koju se nastoji ostvariti, a što nas vraća u proturječje, pozivanjem na državno uplitanje.

Početni razlog prosvjeda je neisplata plaća što je elementarna stvar svakog gospodarstva, tj. isplatiti plaću za obavljen rad i to u skladu s ugovorom. Završni razlog prosvjeda mogao bi biti sređivanje računa u odnosu države i privatnog vlasništva, tj. razine uplitanja. Ta razina Hrvatima čini se nije jasna. Nije im jasno da država, čak i u najneslobodnijim tržišnim gospodarstvima, država ima pravo i sredstva nadzora nad kompanijama od nacionalnog interesa, ali i jasnu zabranu uplitanja bez posebnog razloga, tj. očuvanje slobode privatnog poduzimanja.

Jedino dobro koje bi iz tog prosvjeda moglo proizaći ima lice i naličje. Lice je raščišćavanje odnosa javnog i privatnog u gospodarstvu pa makar tih 2.659 zaposlenika sa svojim obiteljima napustili Hrvatsku i otišli raditi za kompanije u Kinu, Japan i Južnu Koreju ili u Italiju, a naličje je raščišćavanje odnosa tzv. lokalne samouprave i tzv. privatnih kompanija od interesa lokalne zajednice.

Nusprodukt tog cijelog procesa moglo bi biti jedno veliko ništa kako je to u Hrvatskoj najčešće i slučaj, ali mogla bi biti i svježa i primjenjiva metafora o građenju na zdravim temeljima, ne temeljima na kojima se u Hrvtaskoj najčešće gradilo zadnjih 28 godina pri čemu bi se mogla usporediti gradnja zgrade vlade RH s gradnjom pulske arene. Naime, po definiciji stvari zgrada vlade što dulje traje to je slabija, a pulska arena zahvaljujući vulkanskom prahu umiješanom u starorimski beton koji prouzročuje nastanak više minerala što dulje traje to je čvršća.

Hrvatska je između ostalog i vodeni svijet pa kao takva treba i plovna sredstva. No njezina nebriga za ta sredstva najbolje pokazuje koliko ona samu sebe razumije kao takav svijet. Da stvar bude čudnovatija radi se o kulturi koja svoje podrijetlo preko Starog Rima i Grčke vuče od preilirskih Liburna koji su bili izvrsni brodograditelji i moreplovci koji su odavno shvatili kako je raznovrsnost brodovlja presudna za sjeverni Jadran. Koje su na koncu Rimljani nakon niza poraza uzeli za upravitelje i odgajatelje vlastite pomorske flote koja je postala teško pobjediva.

Tko to ne razumije neka se tijekom ljetovanja pokuša u nekom čamčiću otisnuti u Velebitski kanal i na temperaturi zraka 37°C, mora 17°C i konstatne lagane senjske bure uloviti kakvu ribicu. Brzo će shvatiti važnost plovidbe i plovnih sredstava koja se najčešće grade na mjestima koja nazivamo brodogradilištima.

izv. prof. dr. Kristijan Krkač

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Davor Domazet Lošo: Ugroza dolazi od migranata čiju je krizu izazvala anglosaksonska geopolitika

Objavljeno

na

Objavio

Srbija liječi komplekse poražene države

”Ma kakvi Srbi, oni nas neće moći napasti idućih 500 godina; pravi problem su migranti”, kaže ratnik i vodeći hrvatski geopolitičar Davor Domazet Lošo, kao strateg i zapovjednik jedan od najzaslužnijih za pobjedu u Domovinskom ratu.

I objašnjava: “Hrvatska je pobijedila Srbiju i to Srbi dobro znaju. Devedesetih godina je omjer oružanih snaga Hrvatske i Srbije bio jedan naprama 250”.

Ne treba naoružavanje dviju zemalja obrazlagati iz njihovih međusobnih odnosa, jer: “Ni Hrvatska ni Srbija ne vode geopolitičke igre u ovom dijelu svijeta, a ni u Europi. Vode ih velike države.” Ugroza dolazi od migranata čiju je krizu izazvala upravo anglosaksonska geopolitika”, koja je u ovom dijelu svijeta takmac kineskoj i ruskoj.

Lošu treba čuti i poslušati kao velikog znalca i iskusnog ratnika, to prije što hrvatsku paranoju mnogo više od migranata hrani naoružavanje Srbije koja kao agresor poražen u ratu “liječi svoje komplekse”.

A liječi ih tako što nema područja i teme u kojima srbijanske elite i mediji ne uspoređuju Srbiju i Hrvatsku ustrajno pothranjujući animozitet tamošnje javnosti prema Lijepoj Našoj, komentirao je Milan Ivkošić / VL

 

TRAGEDIJA ILI ORGANIZIRANA DIVERZIJA : ‘Saudijski princ nudi 5000 dolara svakom tko iz islamskih zemalja ode u Europu’?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ivkošić: Kad Škoro ‘vrati narodu Hrvatsku’, svi ćemo pjevati

Objavljeno

na

Objavio

Bože, što će nam biti lijepo kad Miroslav Škoro bude predsjednik! Na referendumima koje će pokrenuti odlučit ćemo o svom životu, povećat ćemo si plaće, nećemo više raditi nedjeljom.

Škori će se kao predsjedniku države proširiti ovlasti, a on će s tako velikom moći “vratiti narodu Hrvatsku”, to jest nama, kako danas reče razdraganim Zaprešićanima. Kao i on, imat ćemo dionice u tvrtkama, brati dividende i bogatiti se i samo bogatiti.

Onda će nas sve predsjednik poslati u pjevačku školu pa ćemo pjevati lijepo kao i on, sami ćemo sebi priređivati koncerte, jedni ćemo drugima biti mili i pjevati “Milo moje” dok će se od zavisti izjedati oni koji sada vode najveću stranku i koji su “izdali HDZ i hadezeovce”.

O, srećo naša, gdje si prije bio!? Zašto nas davno nisi poveo, zašto si dopustio da narod izdan od svoga vodstva godinama živi u nevoljama, osiromašuje i iseljava se iz zemlje?

Zašto nas nisi poveo čim nam je prije trideset godina zaprijetila opasnost od braće iz susjedstva pa da ih sredimo u dva dana i stvorimo svoju državu?

Ali razumijemo te, imao si ti plemenitijih nakana, dok je ovdje bilo klanje, ti si otišao u Ameriku i tamo u ljubavnim zanosima širio bratstvo i jedinstvo, komentirao je Milan Ivkošić / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari