Pratite nas

Kolumne

Uloga bosanskog tovarnog konja u NOB-u

Objavljeno

na

Politički Jugoslaveni i Hrvati koji su izbjegli zamku Kočevskog roga, Teznog i Maclja

Inter arma enim silent lēgēs. U doba rata zakoni utihnu. No, i nakon rata, 1945. u Jugoslaviji zakoni bijahu još tiši, napose za najmanje ubijenih 300 000 Hrvata i još oko ubijenih 200 000 nehrvata. Oni koji su mogli, pobjegoše, te ako nisu pobjegli ’45., bježali su do otprilike kraja ’80-ih godina.

Razlozi bijega Hrvata i napuštanja jedine im Domovine jesu višestruki; komunistička okupacija, odmazda „antifašista“, masovna pljačka, razbojništvo, bezperspektivnost… Jugoslavija je, uz SSSR, imala najčuvaniju granicu na svijetu, ali ne kako bi spriječili ulazak u zemlju (kao što to danas čine Amerikanci), nego kako bi spriječili odlazak ljudi. Toliko je krasna zemlja bila da su svi htjeli otići.

Mnogobrojna se zajednica Hrvata nalazi u Južnoj Americi, točnije Argentini, gdje je ovih dana boravila hrvatska Predsjednica pritom izjavivši: „Nakon II. svjetskog rata mnogi su upravo u Argentini tražili i našli životni prostor u kojem su mogli svjedočiti domoljublje i isticati opravdane zahtjeve za slobodom hrvatskog naroda i domovine.“ Peta kolona je odmah skočila; pjena im izbila na jugoslavenske gubice i krenuo napad na Predsjednicu Republike. Odmah je iz Zagreba alarmiran Zuroff, a oglasili su se i Vesna Pusić, Tvrtko Jakovina, Peđa Matić, Arsenije Bauk i slični.

No, što je rekla hrvatska Predsjednica? Rekla je ono što najviše boli – istinu. Nezavisna hrvatska država je nastala kao tisućljetna težnja hrvatskog naroda za vlastitom državom; kao odgovor na četnička klanja koja su započela već 1938. godine; kao reakcija na srbočetničku diktaturu Kraljevine Jugoslavije. Je li pristupila silama Osovine? Je. Je li to bila pogrješka? S obzirom na naknadnu pamet i znajući ishod II. svjetskog rata – je.

Jesu li se činili zločini za vrijeme Poglavnikovog režima – jesu – ali ništa se manji zločini nisu činili, primjerice, u SAD-u, dapače: oko 120 000 Japanaca je završilo u koncentracijskim logorima nakon napada na Pearl Harbor, kojeg su pak Amerikanci, iz strateških i političkih razloga dopustili. Također, sam je Roosvelt primio otvarač za pisma od Francisa E. Waltera, napravljenog od ruke (!) japanskog vojnika. Nadalje, bio je običaj među američkom vojskom uzimati suvenir u liku lubanje japanskog vojnika. K tomu, šiknuli su im dvije nuklearne bombe čije se posljedice osjećaju još i danas. No, Sjedinjene Države su pobijedile i nikomu ništa.

II. svjetski rat su izgubile Njemačka, Italija i Japan, pa su danas to uređene i napredne zemlje. S druge strane, među pobijednicima su se našli i bravarova Jugoslavija te Staljinov SSSR. I kako je danas u tim nepostojećim državama koje su živile totalitarni komunizam? Dakle, iako pobjednici u ratu, ekonomska, demografska, gospodarska, monetarna katastrofa je dovela do raspada sovjetskog bloka i Jugoslavije. I to je jedan od razloga zašto su Hrvati pobjegli iz Jugoslavije, jer nisu željeli završiti u jazovkama, kočevskim rogovim i maceljima, niti svjedočili diktaturi proletarijata, samoupravljanju, uravnilovki, golim otocima i planskoj ekonomiji.

I to im domaći Jugoslaveni nikad ne će oprostiti – jer su Hrvati, danas iseljena Hrvatska, brojnija i gospodarski snažniji od „domaće“ Hrvatske, „izdali zemlju meda i mlijeka“ te „komunističko blagostanje“. Zato su svi iseljeni Hrvati za domaće Jugoslavene isključivo “ustaše”. Jer, „antifašistički“ je pokret apsorbirao čak i četnike, ali se „ustaše“ nisu dale prigrliti pod plašt jugoslavenstva. Komunizam (marksizam) je najgluplja, najprimitivnija i najneuspjelija ideologija u povijesti čovječanstva, izrazito sklona primjeni revolucionarnih i antidemokratskih metoda. To su „ustaše“ prepoznale i, čak i da nije bilo genocida nad Hrvatima u poraću II. svj. rata, i dalje bi bježali ispod tog “kišobrana”.

Zato im jugoslavenska peta kolona ne će nikad oprostiti: jer nisu s njima ustajali u 4 izjutra kako bi kupili kavu, mlijeko, deterdžent i šećer prije nestašice, jer nisu s njima u (otetim) građanskim stanovima od 200-300 kvadrata u dnevnom boravku ložili vatru knjigama po načelu: što starija to bolje gori, jer nisu za vođu države prihvatili nepismenog (lažnog) bravara koji nije znao govoriti ni jedan jezik (pa ni materinji), jer nisu pisali doktorate poput „Uloga bosanskog tovarnog konja u NOB-u“, jer u normalnim zemljama Tvrtko Jakovina ne bi mogao biti sveučilišni profesor, Bauk, Pusić i Matić ne bi mogli biti ministri, a Zuroff bi smjesta postao „persona non grata“, jer su „ustaše“ u normalnim, kapitalističkim zemljama radili, zarađivali, prosperirali, stjecali ugled temeljem znanja i vještina, a ne po partijskoj liniji. Zato Jugoslaveni ne praštaju „ustašama“.

Hrvati su, unatoč svemu, stari srednje-europski narod nesklon balkanizmu, „vizantizmu“, diktaturi proletarijata i svim oblicima opančarenja. Upravo zbog toga Hrvati su „ustaše“, a napose je to iseljena Hrvatska čiji preci nisu pristali završiti u oknima Kočevskog roga, šumama Maclja, ili u tenkovskom rovu u Teznom. Radije su izabrali bijeg u Argentinu. I zato će pomirbe biti tek kad se provede lustracija, na ovaj ili onaj način, i Jugoslaveni budu potisnuti iz političkog života Hrvatske. Tek nakon toga moći ćemo krenuti u proces pune suradnje domovinske i iseljene Hrvatske i izgradnju stabilne Republike Hrvatske.

Josip Gajski/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Hrstić: Josipović branio oca, a na koncu optužio sam sebe

Objavljeno

na

Objavio

josipovic-fratri siroki brijeg

Ove godine na polju kod Bleiburga još su samo mitraljeska gnijezda nedostajala pa da ugođaj prisjećanja na najveći poslijeratni europski masovni zločin bude potpun. Čak 450 policajaca sa psima, plus megafoni i helikopteri kao dobrodošao podsjetnik da ipak nije 1945. nego 2019. O prosvjedu na kojem se mahalo zastavama s petokrakama da ni ne govorimo.

Koje li samo sladostrasti iz usta onih koji ponavljaju kako je demokratska Austrija očitala bukvicu onima koji u Bleiburgu navodno slave ustašku državu! Naravno, priče su to za malu djecu. Jer, Austrija je ta koja je još od 1950-tih pokazivala što znači demokracija, omogućujući da se na Bleiburgu obnavlja sjećanje na zločin o kojem se u Jugi, prvo pod prijetnjom smrću, a kasnije robijom, nije smjelo ni privatno zucnuti, a kamoli pisati u medijima.

Saborsko pokroviteljstvo odavna je svelo takve pojave na ridikule, dok je sama svečanost uvijek bila dostojanstvena i bez incidenata. Lani su tako policajci priveli tek sedmoricu, provokatora ili nekom korisnih budala, dakle svega pola promila od ukupno okupljenih, što je samo po sebi dokaz da je ovogodišnji masovni policijski cirkus bio posve izlišan, te da mu je cilj ipak nešto posve drugo. Posve je jasno gdje je epicentar te koordinirane akcije.

Da na vlast u Beču nije došla krhka desna Kurzova koalicija, sa stalnom potrebom da se odriče vlastitog navodnog ekstremizma, od akcije domaćih aktivista potpomognutih braćom iz Beograda i Zagreba – posve sigurno ništa ne bi bilo, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Kurzova vlada jednostavno je prelaka žrtva, jednako kao i katolička crkva u Koruškoj, s ispražnjenim biskupskim mjestom, tako da je najjeftinije dokazivati se preko hrvatskih leđa u Bleiburgu. Uostalom, isti dan vlada se strmoglavila nakon epizode Skrivene kamere u kojoj FPÖ-ovac Strache, Dodikov prijatelj, nudi usluge Rusima, a za Hrvate kaže da su sranje.

No, nije odnos Kurtzove Austrije prema Bleiburgu ono što nas treba zabrinjavati, ono što ledi krv u žilama jest kako smo se mi u Hrvatskoj vratili desetljećima unazad, kako se čak i iz usta političara koji su zauzimali najviše funkcije, nalazi opravdanje za poslijeratne komunističke zločine.

Nevjerojatno je koliko je onih koji vjeruju da je anihilacija poraženog neprijatelja potpuno logična i samorazumljiva. Ono što je za budućnost kulture hrvatskog sjećanja uz svijest o neizbrisivim zločinima NDH neporecivo bitno jest osuda komunističkog režima koji je nakon rata u samo nekoliko tjedana bez ikakvog suda likvidirao približno svakog drugog vojnika marionetske države. A gdje su još višegodišnji masovni zločini nad civilima! Razmjeri tog mirnodopskog zločina prema pripadnicima vlastitog naroda apsolutno su nezabilježeni bilo gdje u poslijeratnoj demokratskoj Europi.

Zato je nevjerojatno s kojom lakoćom bivši predsjednik Ivo Josipović kolumniste Večernjeg lista naziva “bijesnim čoporom” i “ustašofilima”, samo zato što su se obrušili na njegovu skandaloznu izjavu da su samostan i fratri u Širokom brijegu bili legitiman vojni cilj. Mentalni je to sklop koji očito ne može ni zamisliti da bi netko mogao govoriti o komunističkim zločinima, a da pri tome nije “ustašofil”.

Ponavljajući nebuloze o samostanskim fratrima mitraljescima, Josipović je najviše rekao o sebi samom – branio je oca od lažnih optužbi, a optužio sebe samog kao nekog tko bi takav zločin u takvim okolnostima ponovio. Bilo bi zanimljivo čuti kako to da su ti mitraljesci redom pogibali od metka u potiljak? Jesu li 80-godišnji fratri, koje su iznosili iz kreveta kako bi ih odstrijelili, bili mitraljesci ili samo mitraljeski pomoćnici?

Nevjerojatna je lakoća s kojom su u Hrvatskoj ljudima prišivaju ustaške etikete. Eto, ambiciozna Dalija Orešković reče da “Hod za život podržava najgori oblik totalitarizma, fašizma i one koji žele RH kao ustašku tvorevinu”. Nažalost, sličan trend širi se po cijeloj Europi, ako nisi prepoznat kao “lijevi” onda si filofašist, nacionalizam se pak gotovo izjednačava s fašizmom, a što je osobito smiješno, u istu ladicu sve češće se stavlja populizam.

“Nacionalizam pokušava uništiti Europu”, podviknula je i Angela Merkel u Ciboni pred oduševljenim hadezeovcima, nesvjesna glazbene podloge, Thompsonove “Lijepa li si”, koju aktivisti uporno pokušavaju proskribirati kao nacionalističku. Naravno, ne govorimo svi o istom pojmu kad spominjemo nacionalizam. No, ono što treba biti jasno, nacionalisti u XXI. stoljeću nisu nužno protiv EU, oni su za očuvanje nacija, a protiv melting pota po američkom uzoru.

Europski problem nije nacionalizam niti populizam nego promoviranje ideje Sjedinjenih Europskih Država uz nedemokratsko gušenje ideje EU suverenih nacija. Nein, liebe Angela, nacionalizam i populizam samo su simptom – a vi ste uzrok! Ili barem jedan od njih.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

fra Miljenko Stojić: Činjenicama do istine

 

 

 

VIDEO – Propovijed koja je uznemirila zle duhove u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kancelarkina pomoć ‘proustaškom HDZ-u’!?

Objavljeno

na

Objavio

Svako se malo na Zapadu (najčešće u “prijateljskoj Njemačkoj”) pojavi neki članak koji crnim bojama slika prilike u Hrvatskoj. Ali tema obično nije gospodarsko stanje ili korupcija, nego uvijek i samo ustaše i krajnja desnica, koja je u Hrvatskoj, za razliku od niza europskih država, posve marginalna.

Metoda je standardna. Nevažni događaji pretvaraju se u opće stanje, a ako nema baš ništa, onda su na djelu konstrukcije. Za takve priče uvijek se ovdje nađe pouzdanih izvora, kojima se vjeruje, koji na već nacrtanu mapu stavljaju neke svoje kružiće i križiće.

Primjer ovoga o čemu pišemo pružio nam je ovih dana Deutschlandfunk, jedna od najvećih radiopostaja u Njemačkoj, odnosno autorica Sabine Adler, i to u povodu dolaska Angele Merkel u Zagreb. Ona kaže: “Vladajuća stranka HDZ ima prevelike simpatije prema ustašama i baš toj stranci kancelarka pomaže u izbornoj borbi.” Nad ovom konstatacijom čovjek se može samo čuditi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Za potvrdu svojih teza autorica je potražila pomoć u povjesničaru Hrvoju Klasiću, koji povijesne događaje promatra kroz specifičnu i iskrivljenu ideološki vizuru, te u pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, koju plaća država a koju ona opanjkava gdje god stigne baveći se također pretežno ideološkim pitanjima, a ne onim za što je plaćena.

Klasić tako ističe kako sve više ekstremnih desničara preuzima važne položaje, a nasuprot umjerenom Plenkoviću, stoji ekstremni desničar Zlatko Hasanbegović. Tko su ti ekstremi, on ne kaže. Možda Davor Božinović, Blaženka Divjak, Predrag Štromar ili Milorad Pupovac? A glede Hasanbegovića, pa on uopće nije u HDZ-u ni u vlasti.

Onda slijedi još jedna ubitačna laž: “U Njemačkoj se ne bi moglo dogoditi da se nacisti koji su pobjegli u Paragvaj i Argentinu vrate i zauzmu položaje, što se dogodilo u Hrvatskoj… Ustaše, njihovi sinovi i unuci su se u još postojećoj Jugoslaviji borili protiv Srba koji su se smatrali protivnicima nezavisnosti. Kao 41.”

Koji su se to nacisti vratili iz Argentine i preuzeli vlast, to zna samo Klasić. Protiv okupacije i terora, a ne protiv Srba, borili su se hrvatski mladići rođeni puno poslije 41. Zlobno je ovdje i pokvareno poistovjećivanje Hrvatske 1991. i Hrvatske 1941. Uz očiti žal za Jugoslavijom.

Lora Vidović marljivo bilježi Thompsonove pozdrave kao krunski dokaz neoustaštva, ali se dohvatila i Tuđmana, koji je navodno umanjivao broj žrtava ustaškog režima.

Točno je, naravno, samo to da je Tuđman rušio mit o sedamsto tisuća ubijenih u Jasenovcu, kojega se mita očito rado i gospođa Vidović drži. Našla se u ovim izvanvremenskim opsesijama i neka ustaška zastava na nekoj (?) podružnici HDZ-a.

I tako sve unedogled.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Održan predizborni skup HDZ-a i EPP-a: Cibonom se orila Thompsonova ‘Lijepa li si’ (VIDEO)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari