Pratite nas

Analiza

Uloga Bože Petrova u prikrivanju kriminala propale Milanovićeve vlade

Objavljeno

na

Već godinu dana odjekuje hrvatskim medijskim prostorom samo jedna glasna (ali nejasna) riječ: reforma. Pripadnici političke skupine MOST imaju puna usta te riječi: “Reforma, reforma, reforma, nas zanima samo reforma.” Pa dobro onda. Idemo vidjeti što se to reformiralo.

[ad id=”93788″]

Nije pronađen Ostojićev “ustaša” koji je nacrtao svastiku na Poljudu. Nisu smjenjeni Ostojićevi kadrovi dok nisu opljačkali zagrebački MUP (i sjevernokorejski bi ministar u tom slučaju dao ostavku). Nije razjašnjena veleizdaja i izvlačenje novca prilikom sabotaže s remontom MIG-ova. Nije razjašnjeno što je Kotromanović trgovao s Rusima na Malom Lošinju. I dalje se nezna gdje je nestalo 16,6 milijardi (!!!) kuna iz državne imovine dok je DUUDI-jem ravnao Mladen Pejnović. Europska je unija morala upozoriti da je Jakovina poticao ruralni razvoj u urbanim središtima te da su zamračeni milijuni. Nije kažnjen ubojica Darka Pajičića. Osuđeni su branitelji Merčep i Josić.

Na temelju rečenog nameće se zaključak da Orepićev MUP i Šprljino Ministarstvo pravosuđa nisu spremni za reforme, a tu je situacija doista kritična i ima najviše posla.

Nadalje, Petrov je protiv smjene Dinka Cvitana koji je jedini Glavni državni odvjetnik podložniji političkim utjecajima s lijeva a samim tim – gori od Mladena Bajića. Sve afere i oštećenje države za desetine milijardi kuna, a Petrov je protiv smjene Cvitana. Dobro!

Od reformi je Petrovu važnija talačka kriza koju je, zajedno sa Zoranom Milanovićem, stvorio oko izglasavanja nepovjerenja Tomislavu Karamarku. Dakle, prije no što se Povjerenstvo za sukob interesa oglasilo, čovjeka se osudilo iako je sve pravno nesporno čisto: ugovor Karamarkove supruge s MOL-om je raskinut kad je Karamarko postavljen kao predsjednik vlade.

Miro Bulj zvan “bulja” je donio odluku – što se njega tiču odluke nekakvog Povjerenstva glede slučaja u kojem ne postoji kazneno djelo niti je što pravno upitno. No, ne smeta mu Panenićeva afera sa stiroporom? Ne smeta mu što je Milanovićeva supruga sedam godina radila bez liječničke dozvole? Ne smeta mu što je Peđa Grbin dugo bio prokurist i ujedno saborski zastupnik? Ne smeta mu što je isti spriječio kazneni progon svoga barbe čija se odgovornost u ubojstvu dvoje hrvatskih gardista desetljećima prikriva? Ne. Smeta mu Karamarko i njegova supruga. Oni su navodno ugrozili nacionalne interese. Iako je INA dioničko društvo čije je djelovanje propisano Zakonom i INA-i, samoupravljački mostovski um i dalje smatra kako bi država trebala biti stopostotni vlasnik dioničkog društva. Osim što je nakaradno, to je i apsurdno. Isto je s HEP-om. Neobrazovani i neupućeni u ekonomiju i pravo smatraju da bi dionička društva trebala imati samo jednog vlasnika. I takvi zagovaraju reforme. Ali je po njima Karamarko veleizdajnik jer uvažava važeći zakon o INI a ne nebuloze o zaštiti nacionalnih interesa u dioničkom društvu.

Nadalje, velika se galama digla oko kurikularne reforme, a Božo Petrov nakon skoro četiri mjeseca rada Vlade nonšalantno izjavi da nije razgovarao s predsjednikom stručne skupine Borisom Jokićem. Time je Petrov pokazao koliko ga zanima obrazovna reforma i sustav obrazovanja u Hrvatskoj. Ili bismo trebali smatrati da ima apsolutno povjerenje u Borisa Jokića ili ministra Šustara? No, ako je tako, i ima povjerenje u ministra Šustara, zašto nije imao apsolutno povjerenje pa prepustio HDZ-u MUP i pravosuđe? Zašto su Petrov i Most-ovci, zajedno s Oreškovićem, blokirali ulazak Milijana Brkića u Vladu?

Odgovor je jasan: jer je od početka Most bio dobro osmišljeno kukavičje jaje koje ima isključivu ulogu štititi kriminal i pljačku koju je počinila bivša jugoslavenska vlada Zorana Milanovića i zagovarati novu privatizaciju. Zato se ustrajavalo na Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu pravosuđa i Ministarstvu gospodarstva. Zato i jesu četiri ministra iz Metkovića i njegove okolice – jer to predstavlja tvrdu strukture odane isključivo Branku Rogliću i Zoranu Milanoviću.

Veto na smjenu Dinka Cvitana je to nepobitno dokazao, a sad neka Petrov govori o reformama koliko god hoće; upravo je on sa svojih nekoliko ćuprijaša najveća prepreka bilo kakvim stvarnim reformama. Svaka reforma mora imati temelj u pravnoj državi i vladavini prava. Ni financije, ni zdravstvo, ni obrazovanje, ni turizam, kultura i t.d. ne mogu se reformirati ako ne postoji pravna sigurnost i ako se svaki kriminal bezuvjetno ne proganja i kažnjava. I to je najveća reforma Bože Petrova – dovesti novu Vladu, a da sve ostane isto – to je ideja velike koalicije, odnosno tripartitne vlade koju je od početka zagovarao Petrov.

Kad mu to nije pošlo za rukom, kao što znamo, Petrov i Most krenuli su u uvođenje SDP-ovih, HNS-ovih i SDSS-ovih ljudi u Vladu, uz svakodnevno otvaranje novih sukoba s Domoljubnom koalicijom i HDZ-om. Rezultat takve politike je pred nama. Najnovija krizna situacija kreirana od strane Mosta vodi nas u nove izbore ili povratak Zorana Milanovića na vlast.

To su te reforme Bože Petrova i Mosta!

Josip Gajski/hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Koga zapravo podržavaju članovi i simpatizeri HSS-a

Objavljeno

na

Objavio

Po većini relevantnih agencijskih istraživanja stranačkih preferencija HSS ima podršku oko 3 %, što  bi trebala biti respektabilna snaga no jeli to baš tako.

Sudeći po broju bivše HSS-e stranačke vrhuške na donatorskoj večeri za kampanju kandidatkinje HDZ-a Kolinde Grabar Kitarović, te posebno rezultatima Amsterdamske koalicije na izborima za EP, gdje je sadašnji čelnik te stranke Krešo Beljak bio svojevrsni frontmen koalicije, ta podrška na osnovu agencijskih ispitivanja nije ni približno točna niti odgovara stvarnom stanju na terenu.

Iako HSS broji oko 35 000 članova, na izborima za EP njen frontmen Krešo Beljak osvojio je samo  5614 glasova. Takav rezultat jasno pokazuje da ne kontrolira stranku ili točnije ostatke članstva te da su rezultati anketa  rezultat političkog inženjeringa i pokušaja da HSS bolje istrguje svoju političku budućnost na listi SDP-a.

Da članstvo te stranke još uvijek vjeruje svojim bivšim liderima pokazuje i rezultat Marijane Petir koji je ostvarila na tim izborima u vidu pedesetak tisuća glasova iako je na izbore izišla kao neovisni kandidat. Posebno je zanimljiv podatak o međusobnom omjeru glasova u direktnom srazu u Samoboru i Zagrebu.

Osim podrške koju je javno dala Marijana Petir, podršku Kolindi Grabar Kitarović dao je bivši čelnik HSS-a, a sada dopredsjednik HDS-a Branko Hrg kao i župani Koren i Kožić, te mnogobrojni bivši članovi i stranački dužnosnici.

Svi ovi pokazatelji, jasno pokazuju da HSS-ci nisu skloni promjenama i nametanju samovolje čelništva. Oni prije svega drže do kontinuiteta i ne vole nikakve eksperimente i nametanje nekakvih Mesija i pojedinaca koji su dokazano nesposobni.

Na naš upit da komentira ovakav odaziv bivših čelnika HSS -a na donatorskoj večeri Kolinde Grabar Kitarović , Branko Hrg izrekao je.:

Svi mi koji smo nazočili večeri, istinski podržavamo Kolindu Grabar Kitarović, ali i artikuliramo podršku velike većine sadašnjih i bivših članova HSS-a. Pokazujemo zajedništvo svih sadašnjih i bivših članova stranke i pokazujemo koliko je suluda i štetna politika sadašnjeg vodstva HSS-a. Siguran sam da će velika većina bivših i sadašnjih članova HSS-a podržati Kolindu Grabar Kitarović, a ne nametnutog Zorana Milanovića ili Škoru koji je proizvod nekih struktura unutar i van politike, pogotovo MOST-a i kvazi desnice.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Kratki vodič za čitanje predizbornih anketa

Objavljeno

na

Objavio

Iako se katkad ne doimlje tako, malo što na ovome svijetu nema neku, manje ili više vidljivu svrhu. Ta, doduše, ne odgovara uvijek onoj javno deklariranoj, štoviše, zna biti i dijametralno joj suprotna. Tako ni svrha predizbornih anketa za ispitivanje političkih sklonosti nije tek puko ispipavanje pulsa javnosti korištenjem alata i metoda statističke znanosti. Prema onoj – prilika čini lopova – znanstvena neutralnost tu često ustukne pred napasti da se izbor birača oblikuje i usmjerava ga ka željenom ishodu. Ispravno to zamjećuje i predsjednički kandidat Miroslav Škoro.

Istina, rezultati anketa se razlikuju ovisno o izvođaču (Promocija Plus, Ipsos, Cro Electo), metodi ispitivanja (telefonski i terenski), uzorku (struktura i broj ispitanika), napokon i o naručitelju (televizijske i ine medijske kuće), što stvara dojam raznolikosti, a istodobno i mogućnost kontrole međusobnom usporedbom. No, sav taj čušpajz predstavlja i plodno tlo za stvaranje meteža umjetnim kreiranjem posve nevjerojatnih dinamika i obrata, to izraženijih što se bliži čas izbora, a kojih u stvarnosti ne može biti, ponajprije stoga jer je velika većina birača već opredijeljena. Dočim opredjeljenje manjine neodlučnih i pokolebljivih ne može u kratkome vremenu toliko varirati kako oblikovatelji anketa sugeriraju.

Školski primjer beskrupulozne manipulacije predstavlja anketa agencije IPSOS koju je u petak, na sv. Nikolu, u Dnevniku Nove TV predstavio Bago kao svojevrsni danajski dar tzv. desnici. Kako reče, predsjednička utrka je, suprotno dosad objavljivanim anketama, odjednom postala jako napeta. Razmak između tri vodeća kandidata je zgusnut kao promet u Zagrebu usred špice (Grabar Kitarović 27,4%, Milanović 24%, Škoro 23%). No, redoslijed je ipak zadržan kako bi se IPSOS zaštitio od možebitnih naknadnih prozivki da čak ni to nisu pogodili, a za ostalo ih poslije izbora ionako nitko ništa ne će pitati. Prije svega upada u oči nagli rast Miroslava Škore, mada je posve nejasno kojim bi to potezom tako drastično odskočio u odnosu na dosadašnje ankete. Tim više što je prije koji tjedan anketa agencije Promocija Plus, provedena, kao i IPSOS-ova, telefonski na podjednakom broju ispitanika, pokazala kako Mislav Kolakušić sustiže Škoru, dok od IPSOS-a sad dobiva gotovo trostruko manje. Jest, prethodna je anketa nagnala Škoru da promijeni redoslijed provođenja svojih referenduma i na čelo stavi onaj o ovrhama, ali malo je vjerojatno da bi to imalo tako dramatičan učinak.

Pomniji uvid u rezultate na brzaka provedene, bombastične IPSOS-ove ankete pokazuje kako je ona, riječima informatičkih stručnjaka rečeno, prepuna „bugova“ (programskih grešaka) zato što joj je očito svrha pripraviti put ka izbornoj pobjedi kandidata s nepopravljivim „bugom“ u karakteru, Zorana Milanovića.

Kako bi se to ostvarilo, Milanovića treba u prvome krugu što više približiti Grabar Kitarović, idealno bi bilo kad bi se našao u vodstvu, te do krajnjih granica pojačati razočaranje Škorinih birača, kako bi, osjetivši se prevarenima, u što većoj mjeri apstinirali u drugome krugu. Uzevši tu nakanu u obzir, navodna mrtva utrka između Zorana Milanovića i Miroslava Škore upućuje na to da se Milanovića namjerno podcjenjuje, a Škoru debelo precjenjuje.

Naime, sugerirano pripetavanje između njih dvojice nesumnjivo djeluje poticajno na mobilizaciju potencijalnih birača kako jednog, tako i drugog. Kako se njihova biračka tijela minimalno preklapaju, tj. zanemariv je broj onih koji se nećkaju između njih dvojice, očito je to usmjereno poboljšanju rezultata obojice isključivo nauštrb drugih. Fiktivno kreirajući osjećaj da je izbacivanje Milanovića u prvom krugu nadohvat ruke, IPSOS-ova anketa neodlučne između Škore i Grabar Kitarović usmjerava prema Škori, što neminovno vodi k pogoršanju rezultata Grabar Kitarović. S druge strane, stvaranje slike da Mislav Kolakušić nema nikakve šanse ima dvojaku svrhu – neodlučne između njega i Škore utjerati k Škori, a one koji dvoje između njega i Milanovića privesti potonjem.

No, Milanovića se ne podcjenjuje samo kako bi se mobiliziralo njegove i Škorine birače, nego i kako bi se nakon prvoga kruga stvorio dojam da je on, dobivši više nego što su ankete predviđale, u nezadrživom naletu. Generalna proba za to upriličena je uoči proljetnih europskih izbora kad je IPSOS-ova anketa SDP-u davala mizernih 13%, da bi na samim izborima Partija osvojila ne odveć senzacionalnih, ali zamjetno većih skoro 19%. Na krilima namjerno sniženih očekivanja, mediji su to predstavili fantastičnim uspjehom, davši početni vjetar u leđa Milanovićevoj kandidaturi. Sad se na isti kalup stvaraju preduvjeti da Milanović, praćen tutnjavom medijskih doboša, na juriš pobijedi u drugome krugu.

Drugi ključni element u priči je igra na ogorčenost Škorinih birača. To što ga sad IPSOS diže iznad plafona lako će poslije, nakon hladnog izbornog tuša za Škoru, objasniti (evo, u zadnji čas je naglo posustao, nije izdržao, ispuhao se, ostao bez energije, nešto je krivo rekao ili jednostavno ustao na krivu nogu, ili vjerojatnije od svega – Kolakušić mu je u zadnji čas preoteo tzv. antisistemske birače). Međutim, kudikamo bitnije, to će navesti ogorčene Škorine birače da za raskorak između anketom visoko postavljenih očekivanja i postignutog rezultata okrive APIS „koji broji glasove“. Njima, naime, nema nikakve vajde objašnjavati kako APIS ne broji glasove, nego to čine birački odbori na tisućama biračkih mjesta, kontrolirani mnoštvom promatrača, dok ih APIS tek prikuplja, elektronički obrađuje i zbraja. To zapravo znači da ozbiljni kandidati znaju rezultate s velikom preciznošću i prije nego što ih APIS unese u informacijski sustav, a izborno povjerenstvo službeno objavi.

Iako se u prošlosti našlo i onih koji su se žalili da su pokradeni na izborima, nitko za to nikad nije predočio neki uvjerljivi dokaz (pritom su sporadične sitne nepravilnosti, preuveličavane u medijima i urbanim legendama, posve irelevantne jer ne utječu presudno na rezultat). Ali ne samo to, nitko nije izložio čak niti ideju kako uopće izvesti učinkovitu izbornu krađu. Budući da to nije moguće učiniti većom prijevarom na manjem broju biračkih mjesta – jer bi se pojavila razložna sumnja usporedbom s rezultatima na prethodnim izborima i s onima na biračkom strukturom sličnim izbornim mjestima – takav zločinački pothvat bi zahtijevao manju prijevaru na mnogo mjesta što zahtijeva savršenu koordinaciju i zakon šutnje više tisuća ljudi, savršeno utreniranih da prevare brojne promatrače.

No, nedostatak bilo kakvih indicija, dokaze da ne spominjemo, ne će spriječiti ogorčenjem zaslijepljene Škorine pobornike da krivnju za poraz svale na APIS. Njihov bijes će dodatno pojačati IPSOS-ovo podmetanje kako Škoro sigurno pobjeđuje u drugome krugu tkogod mu bio protivnik, dok je ishod sraza Kolinde i Milanovića neizvjestan. Svrha toga je naoružati Škorine pristaše streljivom za moralno puškaranje po Kolindinima – eto, da ste glasovali za Škoru, imali bismo sigurnog pobjednika, ovako pružate Milanoviću priliku! Ovdje je ključno primijetiti kako su rezultati potencijalnog sučeljavanja u drugome izbornom krugu u cijelosti podložni anketarskoj mašti i željama budući su posve neprovjerljivi, u konkretnom slučaju jednostavno zato što Škoro drugog kruga ne će vidjeti.

Bezočnu predizbornu pristranost agenciji IPSOS olakšava brkanje predizbornih anketa s izlaznim anketama, objavljivanima neposredno po zatvaranju biračkih mjesta. Osim znatnih razlika u metodi provedbe, u izlaznim anketama si ipak mogu dopustiti biti vjerodostojnima, jer one nemaju više nikakvog utjecaja ni na koga i ni na što (naime, objavljuju se po zatvaranju biračkih mjesta). Štoviše, u zadnje su vrijeme čak blago naklonjeni HDZ-u, poučeni blamažom s parlamentarnih izbora 2007. kad su ljevicu proglasili pobjednikom, a što je lakovjerne novinare nagnalo preuranjeno proglasiti Ljubu Jurčića novim premijerom, da bi im entuzijazam ubrzo splasnuo.

Međutim, ništa tako uvjerljivo ne svjedoči o (ne)vjerodostojnosti vodećih anketnih kuća kao prethodni predsjednički izbori. Prema predizbornim anketama Kolinda se nikako nije uspijevala spustiti ispod 12% zaostatka za tadašnjim predsjednikom Josipovićem. Viđeniji analitičari, ne više neovisni od anketnih agencija, i još manje neovisna udarna novinska pera su to lakonski tumačili – jasno je da mu ne može ni blizu kad si svako malo puca u nogu. Sličnost s današnjim događajima, čini se, nije slučajna.

Unatoč tome, nakon prvoga kruga Josipović je vodio s mršavih 1% razlike, da bi se u drugome ta prednost posve istopila i Kolinda naposljetku pobijedila. Zabezeknute rezultatima prvoga kruga, vodeće anketne kuće tada po prvi put nisu objavljivale ankete između dva izborna kruga, a prethodno se nisu sjetile ni ispitivati što bi bilo kad bi bilo u drugome krugu. A možda i jesu, moguće su ta istraživanja doista provodili, samo im, izgleda, neovisnima kakvi jesu, rezultati nisu bili po volji. Ili možda nisu bili po volji onima koji ih objavljuju? Kao, napokon, i rezultati samih izbora. Kako god bilo, kad im je to prošlo, a da ih se unatoč tome još drži relevantnima, i nakon što su se nemušto opravdavali time da su glasovi za sistemskog Josipovića preko noći otišli anti-sistemskom Sinčiću, što im stoji na putu da nastave spletkariti? Pametnima dosta! Ostalima nikad dosta!

Grgur S.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari