Pratite nas

Kolumne

Uloga vagininih monologa u hrvatskoj predsjedničkoj utrci

Objavljeno

na

Finis santificat media (Cilj opravdava sredstvo) – Niccoló Machiaveili (1469.-1527.)

Posljenja terenska (!) anketa agencije Ipsos Plus o izbornim šansama predsjedničkih kandidata (stvarnih i hipotetskih), koji će se vjerojatno održati potkraj ove ili na samom početku 2015. godine, provedena je u kolovozu na tisuću ispitanika, a pokazala je da bi – da su se kojim slučajem na dan kad je provedena anketa održavali predsjednički izbori – predsjednik dr. Ivo Josipović sigurno pobijedio u drugom, a možda i u prvom krugu.

U prvom krugu dobio bi, naime, 45.5 posto glasova, a njegova glavna izazivačica Kolinda Grabar Kitarović 30,9 posto, dok je 12.1 posto ispetanika bilo neodlučno. Dakle, ako se isključe neodlučni (koji će se na dan izbora sigurno odlučiti: izići ili ne na izbore i za koga glasovati), Josipović bi dobio izbore u prvom krugu.

Od pet dodatnih fiktivnih kandidata koje je agencija ponudila ispitanicima najbolje je u kolovozu stajao Milan Bandić (5.6%), a nakon njega su se „poredali” Jadranka Kosor (2.6%), Milan Kujundžić (2.1%), Vesna Balenović (0.8%) i Željka Markić (0.1%).

zelig1

U drugom krugu Josipović bi dobio 51.6%, Kolinda Grabar Kitarović bi ostala u, za drugi krug, skromnih 35,6 posto, a neodlučnih je bilo 12.8%.

zelig2

Konačno i najvažnije: kad se isključe kandidati koji ispadaju u prvom krugu i neodlučni ispitanici, odnos je potencijalnih glasova „sigurnih i vjerojatnih birača” bio 59.2 prema 40.8 posto u korist sadašnjeg predsjednika Republike.

Riječju: da su izbori održani u kolovozu predsjednik Josipović UVJERLJIVO bi pobijedio kandidatkinju desnoga centra Kolindu Grabar Kitarović!

zelig3

Iako osobno znam da predsjednik Josipović rezultatima prvog mandata nipošto nije zaslužio drugi mandat, navedeni anketni rezultati daju mu za pravo da mu se nada i veseli.

Dakako, postavlja se pitanje: Kako se dogodilo i još se uvijek događa da kandidatkinja glavne oporbene stranke i niza stranaka desnoga centra Kolinda Grabar Kitarović nije uspjela javnosti objasniti i uvjeriti je da njen protukandidat naprosto ne zaslužuje drugi mandat?

Jer su opći rezultati vladavine Kukuriku koalicije i NJENOG predsjednika Republike naprosto jadni i kukavni: broj je zaposlenih od 2009. do 2014. smanjen za oko 150.000, broj je nezaposlenih povećan za oko 100.000, ukupni bruto domaći proizvod smanjen je s 44.8 na ispod 43 milijarde eura, javni/državni dug je porastao od oko 18 na preko 34 milijardi eura, a broj se ljudi koji su iz Lijepe Naše u svijet krenuli trbuhom za kruhom u posljednjih pet godina procjenjuje na 30-tak tisuća.

Još je i važnije pitanje: Kako KGK nije objasnila i uvjerila javnost da upravo ona zaslužuje položaj predsjednice Republike Hrvatske?

Odgovor koji na ta pitanja nudi Tomislav Karamarko i njegovi bližnji – kako kampanja zapravo nije započela i kako će njihova kandidatkinja sigurno pobijediti – ne drži vodu.

Iz osobnog iskustva (dvaput sam sudjelovao u predsjedničkoj trci) dobro znam kako su FORMALNE predsjedničke kampanje kod nas izuzetno kratke i da se u njima raspoloženje potencijalnih birača teško može RADIKALNO promijeniti.

Ključnu ulogu zbog toga ima NEFORMALNA predkampanja, a nju zasad i dosad kudikamo bolje odrađuje dr. Ivo Josipović i SDP nego Kolinda Grabar Kitarović i HDZ.

Unaprijed optuživši svoju protukandidatkinju i HDZ za vođenje „prljave” kampanje, predsjednik Josipović dao je samom sebi pravo na vođenje kampanje na tragu uvodno citirane maksime Machiavellija: „Cilj opravdava sredstva”.

zelig4a

U tom pogledu, možda i bez dubljeg uvida u predizbornu „filozofiju” dr. Ive Josipovića, Kolinda Grabar Kitarović (mentor njenog budućega doktorata, politolog dr. Damir Grubiša, bio je urednik hrvatskog izdanje izabranih djela Niccoloa Machiavellija) bila je sasvim u pravu kad je izjavila da će njen protukandidat voditi „prljavu kampanju”.

Naime, predizborni promidžbeni makijavelizam obilježava dosadašnju pred-kampanju dr. Ive Josipovića. Služeći se ovlastima i sredstvima koja mu stoje na raspolaganju kao predsjedniku Republike, on već šest mjeseci vodi žestoku terensku kampanju u kojoj KGK nastoji prikazati kao „sliku bez tona”, kao „Barbiku” ili, ako vam je milije, metaforičku glupu plavušu.

Istodobno, sam se punih šest mjeseci ukazuje diljem Lijepe Naše, u posljednje doba sve više i Bosne i Hercegovine, kao svojevrsna inkarnacija Leonarda Zeliga, glavnog lika iz istoimenog filma Woody Allena iz 1983.

zelig5a

Kadar iz filma Zelig Woody Allena

Da podsjetim: taj kultni film Woodyja Alaina Zelig govori o Leonardu Zeligu, čovjeku koji je dvadesetih godina prošloga stoljeća stekao zavidnu slavu zbog rijetke sposobnosti da se brzo i savršeno prilagođava situacijama u kojima se nađe i ljudima koje susreće. Taj savršeni politički i društveni kameleon ponaša se i izgleda baš onako kako se ponašaju i izgledaju ljudi s kojima ga slučajnost ili sudbina spoje. Zelig ima tako veliku sposobnost prilagodbe da izgleda kao Židov kad je sa Židovima, kao Hindus kad je s Indijcima, kao rasist kad je s članovima Ku Klus Klana, kao uljuđeni građanin kad je u društvu takvih ljudi, kao crnac kad je s crncima, kao ličilac u času dok nekom odvratnom bojom boja neku kuću, kao pisac kad je u društvu književnika.

Kameleonska priroda ima i svoju lošu stranu te Zelig biva optužen za sve i svašta: bigamiju, silovanje, izazivanje prometnih nesreća, plagijatorstvo, uništavanje tuđe imovine, vađenje zdravih zuba itd. Međutim i tu mu pomaže sposobnost brze reakcije i prilagodbe. Kad ga je jedna žena optužila za ženidbenu prijevaru, jer joj se predstavio kao brat Vojvode od Ellingtona, on je na suđenju jednostavno kazao: “Svima se želim ispričati. Strašno mi je žao što sam oženio sve te žene. Ne znam zašto sam to učinio. Dok sam to radio činilo mi se sasvim u redu da to učinim.”

Zeligovski karakter krasio je i Josipovićeva predšasnika na Pantovčaku Stipu Mesića (o tome sam opsežno pisao u knjizi Let iznad kukavičjeg gnijezda), a krasi i sadašnjeg i, po svoj prilici, budućeg predsjednika Republike.

Dr. Ivo Josipović zato otvoreno vodi zeligovsku predsjedničku kampanju koja se stalno svodi na tezu: Ja sam zapravo jedan od vas!

Da je tome tako, možda se najbolje vidi na jednom sasvim bizarnom primjeru: njegovom sudjelovanju u feminističkom humanitarnom „vaginalnom” dijalogu i Puli.

Dnevni mediji objavili su tako da se naš predsjednik, kao „jedini od svih svjetskih državnika”, u Puli 28. kolovoza 2014. susreo sa spisateljicom i feministicom Evom Ensler, autoricom knjige „Vaginini monolozi” i da je tom prigodom simbolički dao potporu globalnom pokretu protiv nasilja prema ženama koji nosi naziv „Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama”.

zelig6

Blažen među ženama: Ivo Josipović divani o nasilju prema ženama s autoricom „Vagininih monologa” Evom Ensler i hrvatskom feministicom Radom Borić

Feministička i „vaginalna” potpora izuzetno je važna našem predsjedniku Republike, jer time želi spriječiti mogućnost da feminističke udruge daju javnu potpori jednoj ŽENI: njegovoj protukandidatkinji KGK.

Istom cilju služi i njegovo često druženje i iskazivanje uzajamnih simpatija i političke ljubavi s jednom drugom, znatno značajnijom, ikonom liberalnog, feminističkog i zelenog pokreta u Lijepoj Našoj Mirelom Holly.

zelig7a

Zeleno, što volimo zeleno: Mirela Holy i Ivo Josipović na Krku 2. rujna 2014.godine

Kao što simbolički uspješno glumi ženu i ekologa, predsjednik Josipović začas se pretvara u tuđmanovca ili čak „ljutog” Hercegovca: pri druženju s ratnicima i za vrijeme posjete Mostaru i Širokom Brijegu.

Strategija osvajanja potencijalno „tuđeg” biračkog tijela, koju zasad vrlo uspješno primjenjuje dr. IJ posljednjih je dana dobila vjetar u leđa nekim potezima SDP-a i VRH-a. Primjerice, manjim oporezivanjem plaća koje će zerice ili nešto više povećati plaće oko milijun građana. Općenito, Zoran Milanović i njegova vlada donijeli su odluku da neće donositi odluke ili zakone koji bi umanjili pobjedničke šanse dr-IJ-a.

Istodobno, javni diskurs kojim se služi vodstvo HDZ-a posljednjih mjeseci nikako ne može koristiti KGK. Verbalni rat i demonizacija Josipa Broza Tita (kojeg je Tuđman zvao „huljom svih hulja”, ali ga nije demonizirao i pretvarao u 100 postotnog zločinca), inzistiranje na lustraciji i sužavanje doktrinarne i izborne baze klasičnog „tuđmanizma” svakodnevno umanjuju pobjedničke šanse KGK.

Dakle, ako HDZ i Kolinda Grabar Kitarović doista žele pobijediti na predsjedničkim izborima, a razumno je pretpostaviti da to žele, u najkraćem roku moraju promijeniti retoriku i doktrinu, ne dopuštajući da svi feministički, zeleni, mladenački i antifašistički glasovi pripadnu lukavom i strpljivom Ivi Josipoviću – Zeligu.

zelig8a

Sa vojnicima, prigodnim manekenima – ekolozima

zelig9a

S partizankama, partizanima i hrvatskim Srbima

zelig10a

S predstavnicama veseljačkih (homoseksualnih i srodnih) udruga

Slaven Letica

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Silvana Oruč Ivoš – Tradicionalna zapadna kultura sve više postaje utočište radikaliziranom islamu i relativističkom sekularizmu

Objavljeno

na

Objavio

Cijeli uljuđeni svijet zgrozio je požar u pariškoj katedrali Notre-Dame, za koji su odgovorni u prvim satima nakon izbijanja, bez ikakve istrage tvrdili da nije podmetnut.

Francuski predsjednik Macron odmah je najavio obnovu te velebne katedrale, a mediji su se požurili informirati o tome kako je katedrala Notre -Dame turistički najposjećenija katedrala na svijetu.

Istodobno, malo je medija izvijestilo o tome kako je mjesec dana ranije gorjela još jedna pariška crkva – Crkva sv. Sulpicija. U njoj je požar podmetnut nakon nedjeljne mise pa su žrtve izbjegnute samom srećom.

Od početka ove godine napadnuto je i uništeno čak devet francuskih crkvava, a među njima ona Svetog Nikole u Houillesu, katedrala Saint-Alain u Lavauru, crkva Notre-Dame des Enfants u Nimesu…

U mnogim crkvama uništavana su raspela, oskrnavljeni oltari, uništene su neprocjenjive umjetnine. Požar u katedrali Notre-Dame samo je nastavak tog crnog niza.

Krivci se ne spominju. Iako se manje-više znaju. Jednostavno, spominjane krivnje postalo je politički nekorektno. Zahvaljujući politikama njemačke, francuske pa i mainstream politike Europske unije, u posljednje četiri godine na krilima imigracijskog vala Europa je primila poveći broj radikaliziranih islamista koji su prijetnja ne samo tradicionalnoj kršćanskoj Europi već i svim građanima Europe.

No, istini za volju cijeli proces rastakanja kršćanske Europe nije počeo njihovim dolaskom već puno, puno ranije. Uostalom, o tome je još dok je bio kardinal govorio i pisao papa Benedikt XVI., među ostalim i u svojoj knjizi „Kršćanstvo i kriza kultura“.

Tada je isticao kako u Europi sve više raste svojevrsna patološka mržnja prema kršćanstvu, s naglaskom na mržnju prema katoličanstvu. „Ako je s jedne strane kršćanstvo našlo svoj najdjelotvorniji oblik u Europi, s druge strane treba također reći kako se u Europi razvila kultura koja predstavlja apsolutno najdublju suprotnost ne samo kršćanstvu, nego i religioznim i moralnim tradicijama čovječanstva“, napisao je.

Nadalje, upozorava da tvrdnja kako spomen kršćanskih korijena Europe vrijeđa osjećaje mnogih nekršćana koji žive u Europi (a što se često zlorabi) „nije uvjerljiva budući da se radi prvenstveno o povijesnoj činjenici koju nitko ne može ozbiljno nijekati“. Razlog tom sustavnom nametanju te teze vidi u tome što se umjesto kršćanskim korijenima Europe nameće ideja „da samo radikalna prosvjetiteljska kultura, koja je dostigla svoj puni razvoj u naše vrijeme, može biti konstitutivna za europski identitet“.

Mjesec dana prije požara u Notre-Dame buknuo je požar u crkvi sv. Sulpicija, drugoj najvećoj crkvi u Parizu.

U govoru 1. travnja 2005. u Subiacu, samo dan prije smrti pape Ivana Pavla II., vrlo je jasno poručio da „odbacivanje poveznice s Bogom ili s kršćanstvom u ustavu EU-a nije izraz tolerancije kojom se žele zaštititi osjećaji neteističkih religija i dostojanstvo ateista i agnostika, nego je zapravo izraz savjesti koja želi vidjeti Boga konačno izbrisanoga iz javnoga života ljudi i potisnuti ga u svijet ostalih kultura prošlosti. Europa, nažalost, sve više zaboravlja svoje kršćanske korijene“. I tom procesu sada sami svjedočimo.

To nametanje krivotvorene povijesti dovelo je do toga da europski mainstream posljednje desetljeće sustavno nastavlja s djelovanjem da se kršćanstvo izbriše iz javnoga života i kolektivne europske memorije. A do koje mjere to ide najbolje svjedoči činjenica da taj sekularizam više ne ratuje s kršćanstvom kao religijom, već ide na to da potpuno dokine ili ignorira svaki djelić kršćanskog, odnosno mahom katoličkog života, civilizacije i tradicije u europskoj povijesti.

Taj ideološki i histerični sekularizam prisutan je i u Hrvatskoj. Pa i na način da se sustavno krivo tumači pojam sekularne države, pa se crkvi doslovno želi zatvoriti usta i zabraniti joj javno djelovanje. Štoviše, brojnim domaćim salonskim ljevičarima najava izbacivanja vjeronauka iz škola i revidiranje pa i raskidanje Vatikanskih ugovora postala je okosnica stranačkih programa. Oni sustavno i namjerno ignoriraju pojam sekularnosti koji podrazumijeva odvojenost Crkve od države, ali ne i religije od društva, te nameću sekularizam, koji želi religiju izbaciti iz društva.

Paralelno s tim procesima Europa pa i cijeli svijet ( čemu svjedoči tužni Uskrs u Šri Lanki s preko 300 ubijenih i preko 500 ranjenih nedužnih katolika) suočava se s ozbiljnom prijetnjom fundamentalističkoga terorizma, ali i ozbiljnim ugrozama vrijednosti ljudske osobe, a u konačnici i pitanja vjerske slobode.

Drugim riječima, tradicionalna zapadna kultura, nastala mahom pod utjecajem kršćanstva, sve više i više postaje utočište radikaliziranom islamu kao i relativističkom sekularizmu.

Kršćanstvo, pogotovo ono identitetsko, postaje žrtvom. I nestaje. A bez njega ta moderna Europa – koju vlastitom nacionalnom identitetu pretpostavljaju i brojni hrvatski političari od Plenkovića do Mrak-Taritaš – neće biti ni tolerantnija ni civiliziranija.

Silvana Oruč Ivoš/maxportal

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Onima koji se ne boje istini pogledati u lice, sve je jasno. Barbari su odavna već u Gradu

Objavljeno

na

Objavio

Do toga smo došli! Vatrena oluja morala je gotovo progutati Notre Dame, najčuveniju francusku crkvu i jednu od prstohvata najpoznatijih na svijetu, kako bismo uopće počeli barem stidljivo govoriti o beskonačnoj seriji vandalskih napada na francuske crkve, lavini koju kao da nitko ni ne pokušava zaustaviti.

Posve svejedno tko je izazvao taj požar, teroristi, huligani ili crkveni miševi, plamen je konačno bacio svjetlo na uporno potiskivane statistike o preko tisuću svjesno oskvrnutih crkava širom Francuske samo u posljednjih nekoliko mjeseci – o pljačkama, paleži, razbijanju, obavljanju nužde na svetim mjestima.

Prije samo mjesec dana gorjela je i druga najveća pariška crkva, Saint Sulpice, dokazano podmetnut požar. Reakcija? Gotovo nikakva. Sve u ime lažne političke korektnosti. Tko stoji iza svega toga?

 

Onima koji se ne boje istini pogledati u lice, sve je jasno. Barbari su odavna već u Gradu. I ne, ne dižem time glas protiv milijuna afričkih i azijskih muslimana koji su pristigli posljednjih nekoliko desetljeća u Francusku i druge države. Oni su također žrtve, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Uostalom, nije ovo prvi put da se Notre Dame mora obnavljati. Muslimana u Francuskoj nije ni bilo kad su bijesne rulje krajem 18. stoljeća rušile i pljačkale crkve, kad su revolucionari žedni krvi pokrenuli val dekristijanizacije, zabranjivali javnu molitvu i uvodili zamjenske univerzalne religije.

No, zato su itekako javno pogubljivali svećenike, a nije bilo pošteđeno niti 28 kipova kraljeva Judeje, koji su skinuti sa zapadne fasade Notre Dame i javno im odrubljene kamene glave.

Nakon restauracije monarhije restaurirane su i crkve, pa tako i pariška katedrala, no serija revolucija itekako je ostavila traga na današnje francusko društvo, koje provodi najrigidniji sekularizam među velikim kršćanskim nacijama, onakav kakav mnogi zazivaju i u Hrvatskoj.

Danas se tako liju stvarne i lažne suze nad zgarištem katedrale, obećavaju milijarde eura i zaklinje se u obnovu jednog od najvećih simbola Francuske, sve to zbiva se uz dosljedno prešućivanje da je zapravo u pitanju jedan od najvećih materijalnih simbola ni manje ni više nego – kršćanske Francuske i Europe, simbol kršćanima i svim baštinicima kršćanske kulture, bez obzira bili vjernici ili ne.

Katedrala se tu svodi na Lidlovu reklamu s prepoznatljivim obrisom crkve na Santoriniju, ali s retuširanim križem, da ne bi nekoga uvrijedio. Naravno, ne mislim da netko mora biti kršćanin da bi osjetio tugu za Notre Dame, kao što ni ja ne moram biti budist da bih tugovao za Budom iz Bamijana.

No, oni koji nad zgarištem Notre Dame liju krokodilske suze za veličanstvenom građevinom, ali ne i za onim što i koga ona predstavlja, nisu mnogo bolji od oni kojima “lijepe crkve lijepo gore” i zgražaju se nad svotama obećanima za obnovu. A drugovi su po oružju onih koji su pokrenuli taj uništavački cunami na Orijentu koji je u ime lažne ljubavi prema Bogu prebrisao na tisuće neprocjenjivih i nezamjenjivih povijesnih spomenika.

Ono što se događa u Francuskoj za sada je samo suspregnuti sukob niskog intenziteta kojeg vlasti i mediji sustavno pokušavaju gurnuti pod tepih, ali zapravo je uvježbavanje reprize te zore ikonoklasta koja je s praskom osvanula na Levantu i sasvim sigurno će pokušati zapaliti i Zapad.

Nakon propasti ISIL-a opasnost nije nestala, naprotiv, “fundamentalisti” su samo utvrdili davnu lekciju, da je imperij lakše rušiti iznutra nego izvana. Nekad Rimsko carstvo, a danas novi imperij – Europska unija, koja boluje od istih kobnih boljki samozadovoljnih i bogatih – od gubitka identiteta, od sebičnog zadržavanja vlastitog položaja po svaku cijenu, od uporne amnezije u kojoj nepovratno blijede krvavo plaćene lekcije iz minulih tisućljeća.

Valja se prisjetiti, Rimsko carstvo nisu srušili barbari izvana, već iznutra, oni koji su pušteni unutar njegovih granica i desetljećima u njemu nemirno živjeli bez ikakve mogućnosti ili želje za prilagodbom.

Granice se otvaraju između ostaloga i kako bi se uz pomoć milijuna novopridošlih obračunalo s nacionalnim državama i religijama, ne mareći pritom za moguće katastrofalne posljedice.

Ne reagiramo li, morat ćemo se pomiriti s tim da ponovno dolazi vrijeme kripto kršćanstva, kako što se tiče religije, tako i njezinih univerzalnih vrijednosti koje su prihvatili i oni koji vjeru ne žive, ali shvaćaju njezine civilizacijske vrijednosti.

Da, granice moraju ostati otvorene, valja i otvorena srca prihvaćati ono najbolje od kulturnog i genetskog nasljeđa širom svijeta, no, one moraju biti raširene samo onoliko koliko se realno može asimilirati bez dugoročnih posljedica koje će nas i još jednom vratiti stotinama godina unazad.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

Ivica Šola: Islamisti su učenici Francuske revolucije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari