Pratite nas

Kolumne

Uloga vagininih monologa u hrvatskoj predsjedničkoj utrci

Objavljeno

na

Finis santificat media (Cilj opravdava sredstvo) – Niccoló Machiaveili (1469.-1527.)

Posljenja terenska (!) anketa agencije Ipsos Plus o izbornim šansama predsjedničkih kandidata (stvarnih i hipotetskih), koji će se vjerojatno održati potkraj ove ili na samom početku 2015. godine, provedena je u kolovozu na tisuću ispitanika, a pokazala je da bi – da su se kojim slučajem na dan kad je provedena anketa održavali predsjednički izbori – predsjednik dr. Ivo Josipović sigurno pobijedio u drugom, a možda i u prvom krugu.

U prvom krugu dobio bi, naime, 45.5 posto glasova, a njegova glavna izazivačica Kolinda Grabar Kitarović 30,9 posto, dok je 12.1 posto ispetanika bilo neodlučno. Dakle, ako se isključe neodlučni (koji će se na dan izbora sigurno odlučiti: izići ili ne na izbore i za koga glasovati), Josipović bi dobio izbore u prvom krugu.

Od pet dodatnih fiktivnih kandidata koje je agencija ponudila ispitanicima najbolje je u kolovozu stajao Milan Bandić (5.6%), a nakon njega su se „poredali” Jadranka Kosor (2.6%), Milan Kujundžić (2.1%), Vesna Balenović (0.8%) i Željka Markić (0.1%).

zelig1

U drugom krugu Josipović bi dobio 51.6%, Kolinda Grabar Kitarović bi ostala u, za drugi krug, skromnih 35,6 posto, a neodlučnih je bilo 12.8%.

zelig2

Konačno i najvažnije: kad se isključe kandidati koji ispadaju u prvom krugu i neodlučni ispitanici, odnos je potencijalnih glasova „sigurnih i vjerojatnih birača” bio 59.2 prema 40.8 posto u korist sadašnjeg predsjednika Republike.

Riječju: da su izbori održani u kolovozu predsjednik Josipović UVJERLJIVO bi pobijedio kandidatkinju desnoga centra Kolindu Grabar Kitarović!

zelig3

Iako osobno znam da predsjednik Josipović rezultatima prvog mandata nipošto nije zaslužio drugi mandat, navedeni anketni rezultati daju mu za pravo da mu se nada i veseli.

Dakako, postavlja se pitanje: Kako se dogodilo i još se uvijek događa da kandidatkinja glavne oporbene stranke i niza stranaka desnoga centra Kolinda Grabar Kitarović nije uspjela javnosti objasniti i uvjeriti je da njen protukandidat naprosto ne zaslužuje drugi mandat?

Jer su opći rezultati vladavine Kukuriku koalicije i NJENOG predsjednika Republike naprosto jadni i kukavni: broj je zaposlenih od 2009. do 2014. smanjen za oko 150.000, broj je nezaposlenih povećan za oko 100.000, ukupni bruto domaći proizvod smanjen je s 44.8 na ispod 43 milijarde eura, javni/državni dug je porastao od oko 18 na preko 34 milijardi eura, a broj se ljudi koji su iz Lijepe Naše u svijet krenuli trbuhom za kruhom u posljednjih pet godina procjenjuje na 30-tak tisuća.

Još je i važnije pitanje: Kako KGK nije objasnila i uvjerila javnost da upravo ona zaslužuje položaj predsjednice Republike Hrvatske?

Odgovor koji na ta pitanja nudi Tomislav Karamarko i njegovi bližnji – kako kampanja zapravo nije započela i kako će njihova kandidatkinja sigurno pobijediti – ne drži vodu.

Iz osobnog iskustva (dvaput sam sudjelovao u predsjedničkoj trci) dobro znam kako su FORMALNE predsjedničke kampanje kod nas izuzetno kratke i da se u njima raspoloženje potencijalnih birača teško može RADIKALNO promijeniti.

Ključnu ulogu zbog toga ima NEFORMALNA predkampanja, a nju zasad i dosad kudikamo bolje odrađuje dr. Ivo Josipović i SDP nego Kolinda Grabar Kitarović i HDZ.

Unaprijed optuživši svoju protukandidatkinju i HDZ za vođenje „prljave” kampanje, predsjednik Josipović dao je samom sebi pravo na vođenje kampanje na tragu uvodno citirane maksime Machiavellija: „Cilj opravdava sredstva”.

zelig4a

U tom pogledu, možda i bez dubljeg uvida u predizbornu „filozofiju” dr. Ive Josipovića, Kolinda Grabar Kitarović (mentor njenog budućega doktorata, politolog dr. Damir Grubiša, bio je urednik hrvatskog izdanje izabranih djela Niccoloa Machiavellija) bila je sasvim u pravu kad je izjavila da će njen protukandidat voditi „prljavu kampanju”.

Naime, predizborni promidžbeni makijavelizam obilježava dosadašnju pred-kampanju dr. Ive Josipovića. Služeći se ovlastima i sredstvima koja mu stoje na raspolaganju kao predsjedniku Republike, on već šest mjeseci vodi žestoku terensku kampanju u kojoj KGK nastoji prikazati kao „sliku bez tona”, kao „Barbiku” ili, ako vam je milije, metaforičku glupu plavušu.

Istodobno, sam se punih šest mjeseci ukazuje diljem Lijepe Naše, u posljednje doba sve više i Bosne i Hercegovine, kao svojevrsna inkarnacija Leonarda Zeliga, glavnog lika iz istoimenog filma Woody Allena iz 1983.

zelig5a

Kadar iz filma Zelig Woody Allena

Da podsjetim: taj kultni film Woodyja Alaina Zelig govori o Leonardu Zeligu, čovjeku koji je dvadesetih godina prošloga stoljeća stekao zavidnu slavu zbog rijetke sposobnosti da se brzo i savršeno prilagođava situacijama u kojima se nađe i ljudima koje susreće. Taj savršeni politički i društveni kameleon ponaša se i izgleda baš onako kako se ponašaju i izgledaju ljudi s kojima ga slučajnost ili sudbina spoje. Zelig ima tako veliku sposobnost prilagodbe da izgleda kao Židov kad je sa Židovima, kao Hindus kad je s Indijcima, kao rasist kad je s članovima Ku Klus Klana, kao uljuđeni građanin kad je u društvu takvih ljudi, kao crnac kad je s crncima, kao ličilac u času dok nekom odvratnom bojom boja neku kuću, kao pisac kad je u društvu književnika.

Kameleonska priroda ima i svoju lošu stranu te Zelig biva optužen za sve i svašta: bigamiju, silovanje, izazivanje prometnih nesreća, plagijatorstvo, uništavanje tuđe imovine, vađenje zdravih zuba itd. Međutim i tu mu pomaže sposobnost brze reakcije i prilagodbe. Kad ga je jedna žena optužila za ženidbenu prijevaru, jer joj se predstavio kao brat Vojvode od Ellingtona, on je na suđenju jednostavno kazao: “Svima se želim ispričati. Strašno mi je žao što sam oženio sve te žene. Ne znam zašto sam to učinio. Dok sam to radio činilo mi se sasvim u redu da to učinim.”

Zeligovski karakter krasio je i Josipovićeva predšasnika na Pantovčaku Stipu Mesića (o tome sam opsežno pisao u knjizi Let iznad kukavičjeg gnijezda), a krasi i sadašnjeg i, po svoj prilici, budućeg predsjednika Republike.

Dr. Ivo Josipović zato otvoreno vodi zeligovsku predsjedničku kampanju koja se stalno svodi na tezu: Ja sam zapravo jedan od vas!

Da je tome tako, možda se najbolje vidi na jednom sasvim bizarnom primjeru: njegovom sudjelovanju u feminističkom humanitarnom „vaginalnom” dijalogu i Puli.

Dnevni mediji objavili su tako da se naš predsjednik, kao „jedini od svih svjetskih državnika”, u Puli 28. kolovoza 2014. susreo sa spisateljicom i feministicom Evom Ensler, autoricom knjige „Vaginini monolozi” i da je tom prigodom simbolički dao potporu globalnom pokretu protiv nasilja prema ženama koji nosi naziv „Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama”.

zelig6

Blažen među ženama: Ivo Josipović divani o nasilju prema ženama s autoricom „Vagininih monologa” Evom Ensler i hrvatskom feministicom Radom Borić

Feministička i „vaginalna” potpora izuzetno je važna našem predsjedniku Republike, jer time želi spriječiti mogućnost da feminističke udruge daju javnu potpori jednoj ŽENI: njegovoj protukandidatkinji KGK.

Istom cilju služi i njegovo često druženje i iskazivanje uzajamnih simpatija i političke ljubavi s jednom drugom, znatno značajnijom, ikonom liberalnog, feminističkog i zelenog pokreta u Lijepoj Našoj Mirelom Holly.

zelig7a

Zeleno, što volimo zeleno: Mirela Holy i Ivo Josipović na Krku 2. rujna 2014.godine

Kao što simbolički uspješno glumi ženu i ekologa, predsjednik Josipović začas se pretvara u tuđmanovca ili čak „ljutog” Hercegovca: pri druženju s ratnicima i za vrijeme posjete Mostaru i Širokom Brijegu.

Strategija osvajanja potencijalno „tuđeg” biračkog tijela, koju zasad vrlo uspješno primjenjuje dr. IJ posljednjih je dana dobila vjetar u leđa nekim potezima SDP-a i VRH-a. Primjerice, manjim oporezivanjem plaća koje će zerice ili nešto više povećati plaće oko milijun građana. Općenito, Zoran Milanović i njegova vlada donijeli su odluku da neće donositi odluke ili zakone koji bi umanjili pobjedničke šanse dr-IJ-a.

Istodobno, javni diskurs kojim se služi vodstvo HDZ-a posljednjih mjeseci nikako ne može koristiti KGK. Verbalni rat i demonizacija Josipa Broza Tita (kojeg je Tuđman zvao „huljom svih hulja”, ali ga nije demonizirao i pretvarao u 100 postotnog zločinca), inzistiranje na lustraciji i sužavanje doktrinarne i izborne baze klasičnog „tuđmanizma” svakodnevno umanjuju pobjedničke šanse KGK.

Dakle, ako HDZ i Kolinda Grabar Kitarović doista žele pobijediti na predsjedničkim izborima, a razumno je pretpostaviti da to žele, u najkraćem roku moraju promijeniti retoriku i doktrinu, ne dopuštajući da svi feministički, zeleni, mladenački i antifašistički glasovi pripadnu lukavom i strpljivom Ivi Josipoviću – Zeligu.

zelig8a

Sa vojnicima, prigodnim manekenima – ekolozima

zelig9a

S partizankama, partizanima i hrvatskim Srbima

zelig10a

S predstavnicama veseljačkih (homoseksualnih i srodnih) udruga

Slaven Letica

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Veliki proces zbog dva stola na tržnici

Objavljeno

na

Objavio

Bučno najavljivan i praćen proces protiv Milana Bandića, zagrebačkoga gradonačelnika, zbog toga što je dozvolio udruzi “U ime obitelji” prikupljanje potpisa za referendum na stolovima gradske tržnice, djeluje zaista bizarno.

Što je tu kriminalno? Bit će nemoguće dokazati kako je Bandić od tog posla imao neku materijalnu korist ili da je Grad Zagreb nešto izgubio, pa će optužnica najvjerojatnije biti odbačena. I mladi zastupnik optužbe djelovao je zbunjeno i nesuvislo jer se našao u nezgodnoj situaciji okrivljivanja bez krivnje. Kome je, prema tome, ovaj proces bio potreban?

Milan Banidć nije svetac, to već svatko zna.Osim što je politički prefarban svim mogućim duginim bojama, pa će ponosno staviti bedž s Titovim likom na rever da bi uklonio naziv trga s njegovim imenom, a sve za potrebe političkog trenutka, dugogodišnji čelnik glavnoga grada raspolaže enormnim bogatstvima, a sve to zahvaljujući svojem nesebičnom političkom radu za građane.

Uspio je čak podići i dvorac u Poganoj Vlaki. Našao se čak jednom prilikom u pritvoru zbog daleko ozbiljnije optužbe za korupciju i zloupotrebu položaja, ali to je već stavljeno ad acta, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Zato se ovaj proces zbog štandova ili banaka za potpise može razumjeti kao manevar tužiteljstva da, kad već nisu ulovili Bandića zbog nečeg velikog, barem nečim opravdaju svoju kampanju protiv njega, ili pak kao namjerno prikrivanje onoga što je teže i delikatnije.

Slično je svojedobno Ivo Sanader u suradnji s Državnim odvjetništvom, dok je bio na vlasti, aferom “Indexi” htio uvjeriti javnost i Bruxelles u vlastitu čistoću.

I nije samo Bandić u pitanju. O nesposobnosti ili (lošim) namjerama pravosudnih tijela (odvjetništava i sudova) svjedoči čitav niz drugih pokrenutih ili nepokrenutih slučajeva protiv visokih državnih dužnosnika (Sanader, Vidošević, Kalmeta, Jakovčić…) koji su, umjesto da štite državu, državu organizirali kao pljačkašku instituciju. Svi se ti slučajevi vuku godinama. Ili su optužnice loše sastavljene, ili sudovi zakone pretvaraju u sofističku filozofiju, pa i ako se donese neka presuda, u pomoć priskoči Ustavni sud.

U ovom Bandićevu procesu moguća je još jedna pretpostavka. Ovaj bi proces lako mogao biti i proces protiv Željke Markić i njezine udruge. Ako im se ne može (a možda i može) suditi, može ih se zastrašiti, uzdrmati, obeshrabriti, kompromitirati. Njihove referendumske inicijative ozbiljno drmaju jedan sustav koji je po mjeri vladajuće kaste. Vidimo kakvi se sve napori ulažu kako bi se pronašla kakva pogrješka u prikupljenim potpisima.

A ako je netko trebao sjesti na optuženičku klupu u vezi s referendumom, onda to nije trebao biti Bandić, koji je pomogao akciju jedne civilne udruge, nego onaj riječki gradonačelnik, koji je neustavno zabranio njezino prikupljanje potpisa u svojem gradu.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Benjamin Tolić: Penavin proboj

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava uputio je prije desetak dana hrvatskoj javnosti poziv na miran prosvjed zbog neprocesuiranja počinitelja ratnih zločina za srpsko-crnogorske oružane agresije na Hrvatsku. Prosvjed će se, rekao je, održati 13. listopada 2018. na Trgu Republike u Vukovaru.

Vijest je grunula iznenada. I još uvijek orlja poput potmule grmljavine koja izdaleka navješćuje oluju.

Što je u toj vijesti uzbudilo javnost? Ponajprije činjenica da je Penava HDZ-ov gradonačelnik. A kada je koja HDZ-ova niža vlast osudila postupanje ili nepostupanje HDZ-ove više vlasti? Događaj se osim toga doima kao prkos Plenkoviću. Penava je svoju tiskovnu konferenciju održao unatoč tomu što mu se nad glavom klatio još posve svjež primjer ličko-senjskoga župana i HDZ-ova veterana Darka Milinovića. Toga je HDZ-ova dužnosnika Plenkovićeva paradigmatična „inkluzivnost“ (uključivost) presudom svoga „visokoga časnog suda“ bez imalo oklijevanja isključila iz HDZ-a. „Visoki“ se „časni sud“ pri tomu držao malo previsoko: nije dopustio Milinoviću da izloži svoju obranu. Tim okolnostima treba dodati i neobično oštru obrazložbu Penavina poziva na prosvjed:

“Želim da prosvjed bude miran, apolitičan, bez stranačkih obilježja, a za afirmaciju temeljnih ljudskih prava. Mišljenja sam da su neki stavovi iznad politike, a neke vrijednosti iznad stranačke stege. Stoga je nakon gotovo 10.000 dana šutnje vrijeme da zajedno postavimo jasne rokove institucijama poput Ministarstva pravosuđa, Glavnog državnog odvjetnika, sigurnosno-obavještajnih služba i MUP-a da procesuiraju odgovorne za zločine na svim razinama ili da svoje mjesto ustupe onima koji su to kadri učiniti. Osobno ne želim, niti hoću graditi niti biti sukrivac za tako bolesno društvo, a svojom šutnjom, šutnjom gradonačelnika Vukovara, staviti svoj potpis za takvu prljavu i zloćudnu rabotu. Dosta mi je osjećaja gorčine, nepravde i izdaje i nedostojnosti prema tim ljudima svaki put kad im dođem na grob zapaliti svijeću i stoga je vrijeme da kažem dosta i dignem glas protiv društva koje ne štiti najslabije, koje ne poštuje i zaboravlja svoje heroje.“

Državna se vlast zgranula. Nije ju toliko prenerazio poziv koliko ju je osupnula lutherovska strast koja izbija iz svake riječi vukovarskog gradonačelnika. HDZ-ovi su obnašatelji državne vlasti upali u neobičan klanac zatvoren s obiju strana. Nisu mogli ni naprijed ni natrag. U prvom bi slučaju morali javno odbiti kazneni progon počinitelja ratnih zločina; u drugom slučaju izgubili bi Milorada Pupovca i – vlast, a dobili Ivana Penavu i – oporbu. Stoga su se malko pogubili, pa su s najviših mjesta padale neobične opaske o Penavinu pozivu.

Najviše su se, kako je i red, proslavili predsjednik Hrvatskoga [državnog] sabora Gordan Jandroković i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković. Stoga, iako je prostor članka ograničen, moram zabilježiti samo dva bisera. Jandroković je more iuganorum (po juganskom običaju) zaključio da iza te vukovarske prosvjedne „frtutme“ stoje ni manje ni više nego – „samoproglašeni suverenisti“, a Plenković nas je, oponašajući Kralja Sunce, obasjao hiperdemokratskom izjavom: Ne će meni nitko određivati s kime ću stvarati zastupničku većinu.

Naravno, ružičasti su mediji, Večernji list i HTV, odmah razumjeli kojim smjerom treba krenuti da se te dvije mudrosti temeljito razrade. Tako su se tamo čihala i još će se čihati „demokratska“ pitanja: Tko stoji iza prosvjeda? Koje udruge branitelja iz Domovinskog rata? Tko je taj vukovarski gradonačelnik? Što hoće taj čovjek? Zašto baš 13. listopada?

A nitko ne će ući u bit Penavina vapaja.

Ipak, malko su nas prosvijetlili. Ivana Puljić Šego, ona novinarka što je prijetila da će se iseliti na Mjesec ako Donald Trump bude izabran za američkoga predsjednika, poučila nas je, na Jandrokovićevu tragu, da suverenisti nemaju (?!) monopol na domoljublje, a Branimir Glavaš, na Plenkovićevu tragu, da se braniteljske udruge iz Domovinskoga rata ne smiju ponašati poput SUBNOR-a (?!).

Priopćili su nam i ponešto što nikomu od nas ne treba. Na primjer, da je Ivan Penava podrijetlom iz posuškoga Batina. I ponešto što svima nama treba. Na primjer, da nadnevak prosvjeda 13. listopada čuva uspomenu na onaj nesretni dan kada je godine 1991. propao pokušaj proboja hrvatskih oružanih snaga u opkoljeni Vukovar.

Što na to reći? Samo: Puno sreće Ivanu Penavi! Dao Bog da protivne sile ne osujete njegov prilično zakašnjeli, ali svakako plemeniti pokušaj proboja u srce i dušu hrvatskoga naroda.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari