Pratite nas

Događaji

Umizmi i kameni svijet Grge Mikulića u širokobriješkoj Gradskoj knjižnici

Objavljeno

na

Sinoć je, 26. travnja 2017. godine, u 19:30 sati, u Gradskoj knjižnici u Širokom Brijegu otvorena izložba skulptura „Moj svijet“ i promovirana knjiga „Umizmi I“ autora Grge Mikulića.

Umizmi su misaone tvorevine uma, kako to objašnjava sam autor na početku knjige. O Grginim umizmima i samoj knjizi govorio je međugorski fratar dr. fra Ivan Dugandžić.

U nekoliko slijedećih ulomaka iz recenzije pročitajte sami što je fra Ivan napisao autorovim umizmima.

„Ljudi žive svoj život i na različite načine sudjeluju u životu drugih. Samo neki pritom svjesno razmišljaju o životu kao i o međuljudskim odnosima i pritom donose vrijednosne sudove kojima nastoje utjecati na život, mijenjati ga i učiniti boljim. Tek malobrojni tim svojim kritičkim promišljanjima daju i literarni, književni oblik, što im omogućuje da dopru do šireg kruga čitatelja i s njima podijele svoja razmišljanja o životu. Ti izražajni oblici vrlo su različiti i vrstom i obimom, od najkraćeg oštroumnog i iskričavog aforizma, preko toplih riječi poezije natopljene zanosom i čuvstvima, pa sve do opsežnog romana koji katkada do u najsitnije detalje secira ljudske likove, analizira karaktere i prosuđuje njihove postupke. U svim tim i mnogim drugim književnim oblicima čitatelj može naći uzore i poticaje koji će obogatiti njegov život i potaknuti ga na dublje razmišljanje o njemu.

Grgo Mikulić, koji se već okušao u zanimljivom i duhovitom opisu ljudi svog užeg zavičaja, njihovih običaja i odgovora na izazove života, ovaj put svoja razmišljanja i svoje pronicljive sudove o životu nudi u književnom obliku koji je najsličniji aforizmu, a po sadržaju i poruci biblijskim mudrim izrekama. Te svoje jezgrovite i duhovite misli o životu i svijetu oko sebe on sam naziva „Umizmi“, želeći očito time naglasiti njihovu izvornost, što oni zaista i jesu.“

„Budući da Mikulićevi Umizmi govore kristalno jasnim jezikom i da je njihova poruka lako shvatljiva, ne treba o njima puno teoretizirati. Time bi ih se moglo samo razvodniti i otupiti njihovu oštricu. Umjesto toga, navest ćemo samo neke od njih, kako bi čitatelj osjetio ono što smo o njima već kazali, njihovu izvornost i mudrost koja iz njih progovara. Primjerice da „više vrijedi jedna dobra misao, nego loš roman“ (605). Dok mnogi, zahvaćeni konzumerističkim duhom današnjeg vremena, misle da je smisao života u posjedovanju i uživanju materijalnih dobara, Mikulić im umno poručuje: „U životu se može kupiti sve, osim života“ (615). Boreći se za sumnjive vrijednosti u životu, mnogi nisu svjesni da je „život najvrjednija stvar koju imamo, ali ne posjedujemo“ (635).“

Svoju recenziju fra Ivan Dugandžić završava riječima:

„Svojim „Umizmima“ Grgo Mikulić se još jednom dokazao kao autentičan svjedok i nepotkupljiv kritičar svoga vremena. Njega ne sputava nikakav interes da bi zažmirio na očite gluposti, pa i svjesnu nepravdu i zloću pojedinih  suvremenika, zbog čega trpe drugi. Njegova kritika takvog ponašanja nema za cilj bilo koga osobno prozvati i poniziti, već potaknuti na razmišljanje i promjenu stanja. Samo osobnom čestitošću i moralnošću svakog pojedinca može se graditi pravednije društvo. U tom smislu Mikulićeva riječ ima pravu proročku crtu. Zato ovu knjigu najtoplije preporučam čitateljima“.

Tekst za katalog izložbe „Moj svijet“ napisao je poznati širokobriješki slikar Srećko Slišković. Evo nekoliko kratkih ulomaka:

„KAMEN, DRVO i GLINA materijali su u kojima je ispisana ljudska povijest. Upravo te materijale koristi Grgo Mikulić izrađujući svoje skulpture kojima ponovo budi prošlost a sadašnjosti otvara put u budućnost. Čitav Grgin kiparski opus može se svesti pod nazivnik

VJERA, DOMOVINA, ČOVJEK. A u svemu teme opet čovjek.“

„Sve ove skulpture Grgo je izradio na jedan svoj realističan način ne podliježući pojednostavljivanju i uljepšavanju, uspijevajući svakom liku, koji izranja iz tako tvrdog

materijala, udahnuti ljudsku osjećajnu dimenziju. Dapače, kad god je to moguće, Grgo u svojoj skulpturi ostavlja dio onog izvornog što je priroda sama stvorila. Postavlja se pitanje: odakle autoru snaga i volja uhvatiti se u koštac s ovako zahtjevnim djelom?“

Grgo stvara u podrumu roditeljske kuće u Podkraju čiji je svaki isklesani kamen i nadvratnik svojevrsno umjetničko djelo, kleše tvrdi kamen na još tvrđoj podzidi u koju je uzidana, nekoliko stotina kilograma, teška kamenica. Ogradu na «verandi» nosili su precizno isklesani

konusni kameni stupovi. I tako je Grgo Mikulić otvorio vrata svoga maloga podrum a pred njim se otvorio cijeli svijet. Taj svijet sada stoji pred nama. Otišao je tako daleko a da nikamo

nije ni morao ići,“ završava svoj tekst za katalog gospodin Srećko Slišković.

O Grginim kiparskim uradcima, na poseban i samo njemu specifičan, a za posjetitelje iznimno zanimljiv i atraktivan način, govorio je i akademski slikar Anđelko Mikulić.

Izložbu je otvorio predsjednik Općinskoga vijeća Općine Široki Brijeg gospodin Vinko Topić.

Samo autor pobrojao je sve one koji su na bilo koji način pomogli izdavanje ove knjige i organiziranje same izložbe, te pročitao pjesmu „Moj svijet“ po kojoj je izložba i dobila naziv.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Dan otvorenih vrata na HVU ‘Dr. Franjo Tuđman’ u Zagrebu i Splitu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: HVU / M. Sever (Arhiva)

Dan otvorenih vrata Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman” održava se u subotu u vojarni “Petar Zrinski” u Zagrebu te u splitskoj vojarni “Admiral flote Sveto Letica-Barba” u Loru, priopćeno je iz Ministarstva obrane RH.

Posjetiteljima su prezentirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studijski programi za potrebe Oružanih snaga RH, navode iz MORH-a.

Također prezentirani su uvjeti i način upisa na studij Vojnog inženjerstva, Vojnog vođenja i upravljanja, Vojnog pomorstva i Aeronautika – smjer vojni pilot, kao i posebni kriteriji Ministarstva obrane RH za upis, kadetska prava i obveze te vojna obuka. Posjetiteljima je omogućen i obilazak Kampusa, kabineta i drugih objekat, razgovor s kadetima te razgledavanje brodova Hrvatske ratne mornarice.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Na Širokom Brijegu obilježena 74. obljetnica jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca

Objavljeno

na

Objavio

U povodu 74. obljetnice jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca, u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu 4. – 7. veljače održali su se »IX. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca«. Prva tri dana molitveni program započinjao je molitvom krunice, a nastavljao se slavljenjem sv. mise zadušnice za ubijene fratre i puk. Kroz ove dane sv. mise zadušnice predvodio je fra Ivan Landeka, ml., uz sumisništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića i fratara iz širokobriješkog samostana. Molitvom krunice, čitanjem i pjevanjem na sv. misama posebno su sudjelovali ministranti, članovi Franjevačke mladeži te članovi Franjevačkog svjetovnog reda i zborova koji djeluju u župi.

Kroz ova tri dana dodijeljene su i nagrade te prigodne plakete nagrađenima na »VIII. nagradnom natječaju« na temu pobijeni hercegovački franjevci. Zastupljeni su bili uzrasti djeca, mladež i odrasli.

Danas, na dan obljetnice ubojstva franjevaca na Širokom Brijegu, 7. veljače, koji je ujedno i dan sjećanja na sve hercegovačke franjevce ubijene u Drugom svjetskom ratu i poraću, molitveni program započeo je u 16.00 molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ubijeni i spaljeni u ovom skloništu. Nakon molitve procesija se uputila u samostansku crkvu prema grobu gdje su pokopana 24 ubijena fratra. Svečanu sv. misu zadušnicu predslavio je dr. fra Miljenko Šteko, provincijal hercegovačkih franjevaca, uz sumisništvo generalnog vikara hercegovačkih biskupija don Željka Majića, vicepostulatora fra Miljenka Stojića i 70-ak drugih hercegovačkih franjevaca.

Pjevanje na sv. misi predvodio je veliki župni zbor pod ravnanjem s. Mire Majić. Misno čitanje pročitao je fra Rade Dragićević, koji je pohađao glasovitu franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu. Molitvu vjernika čitali su gvardijani samostana.

Provincijal je u propovijedi istakao sljedeće. »Tu nepreglednu kolonu svjedoka, u Drugome svjetskom ratu i poraću, ovoga ozemlja uprisutniše – svojom krvlju natopljenim haljinama – i naša braća. Jedan fratar, pa dva, pa dvanaest, pa tri, pa sedam, i tako do broja 66 ubijenih. Mi poznajemo neka mjesta stradanja, o drugima još uvijek nagađamo. Poznati su nam neki iskazi, poznajemo i neke sudionike, ali nipošto sve. Kad god pokušamo prodrijeti do potpune istine, ustanovljujemo da nam netko ili nešto u čudnovatu križištu iznova izmiče. Šezdeset i šest braće, na čelu s provincijalom fra Leom, slične sudbine sa smrću pred očima, sudbine povezane i odvojene poznatim i nepoznatim vremenom i mjestom. A uvijek i svugdje na njihovim stratištima prisutnost zločina gotovo opipljiva.

U ovo predvečerje ovdje smo s osjećajima zahvalnosti za vjeru i žrtvu naše pobijene subraće, ali i za svu ostalu braću i sestre koji su kao krštenici svjedočili Kristov križ i tako svoje trpljenje ucijepili i u naše postojanje. Tragamo, preko Vicepostulature, za dokazima u istini i nosimo njihov spomen u realitetu događaja – daleko od svih mitologija. Kao vjernici sabrali smo se na slavljenje euharistije, koja je “vrhunac kojemu teži djelovanje Crkve” i izvor iz kojega dolazi naša vjernička snaga. Došli smo kako bismo i ovaj put svome Gospodinu kazali u euharistijskoj molitvi: “Zahvaljujemo ti što si nas pozvao da stojimo pred tobom i tebi služimo!” – kao što ti služahu i braća naša ubijena. Služahu, nalik onome što izvješćuju Djela apostolska: “Svaki su dan postojano – kao po dogovoru – bili u hramu, i po kućama lomili kruh” (Dj 2, 46). A onda su u strašnom mučenju i rastanku uviđali da je nekima zbog njih i njihova služenja bila tijesna ova dolina suza… pa su ih na silu uklonili!«

Na kraju sv. mise zadušnice nazočnima je nekoliko riječi uputio generalni vikar hercegovačkih biskupija don Željko Majić koji je prenio pozdrave mjesnog biskupa Ratka Perića te se zahvalio Vicepostulaturi na svemu što čini. Još je dodao. »Zato danas izričemo zahvalnost dragom Bogu da su pobijeni fratri bili spremni darovati najviše što su imali, svoj život, njima zahvaljujemo na svjedočkom primjeru ljubavi prema Bogu, svojoj Crkvi, svome redu i svome narodu.«

Fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, zahvalio se svima koji su na bilo koji način pomogli tijekom ovih dana i tijekom čitave godine. Kratko je predstavio rad Vicepostulature kroz proteklu godinu te istaknuo sljedeće. »Nastavili smo tragati za posmrtnim ostatcima naše pobijene braće pa smo uspjeli pronaći još njih trojicu iz skupine od njih 9 koje su jugokomunisti odveli iz naše mlinice i hidrocentrale 8. veljače. Trenutno dovršavamo još određena provjeravanja i mislim da ćemo za koji tjedan o svemu iscrpno obavijestiti javnost.«

Riječi zahvale izrekao je i fra Tomislav Puljić, gvardijan širokobriješkog samostana, koji se također zahvalio svima koji su bili sudionici ovoga slavlja. »Mi danas obnavljamo uspomene na one koji su sveto živjeli i koji su usmrćeni kao mučenici, da sjećanja na njih budu što sadržajnija i snažnija te da donesu plodove ljudima na dobrobit, Bogu na slavu. Oni su naše svete i obvezujuće uspomene i naše moći koje nas osposobljavaju da uz Božju pomoć gradimo bolji svijet, nadvladavajući grijeh koji lako zavodi, grijeh nepoštivanja i zaborava.«

Kroz ova četiri dana molitveni program je putem interneta i radiovalova prenosila Radiopostaja Široki Brijeg i Radio Marija u BiH. Katolički tjednik stradanju hercegovačkih franjevaca posvetio je temu najnovijeg broja. A i mnogi drugi mediji izvijestili su o svemu, na čemu im se posebno zahvalio vicepostulator fra Miljenko Stojić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari