Connect with us

Politički rentgen

Umjesto ukidanja Ustavnog suda, potreban je referendum o ukidanju predsjednika!

Objavljeno

-

Ukidanje Ustavnog suda u Republici Hrvatskoj po željama i pozdravima Mosta i njihovog predsjednika Milanovića nije ništa drugo nego stvarni, a ne puzajući državni udar!

Umjesto toga trebalo bi ozbiljno razmišljati o promjeni političkog sustava u Republici Hrvatskoj u kojemu bi se predsjedničke ovlasti svele na protokolarne dužnosti, jer predsjednik Milanović ni danas ne radi baš ništa, osim što šakom i kapom dijeli ordenje čime jeftino kupuje simpatije za svoj reizbor u drugom mandatu. Politički sustav je blokiran, a minimalna kohabitacije između dva brda s Milanovićem nije moguća!

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Danas je jasno kao bijeli dan da je Milanović na predsjedničkim izborima bio glavni Putinov kandidat! Odgovorno tvrdim, u Škorinu predsjedničku kampanju u startu je upumpano 6 milijuna kuna ruskog plinskog novca, jer je urotnicima bilo potpuno jasno da Milanović bez razbijanja desnog biračkog tijela ne može nikada vidjeti Pantovčak! Recentno svrstavanje Milanovića uz Erdogana u blokadi Finskog i Švedskog ulaska u NATO savez, kontra 99% svjetskih država, stavlja ga u red naj(zlo)glasnijih Putinovih apologeta. I ne samo to!

Stavlja ga u red bešćutnika, koji bez jasne osude, zapravo odobravaju brutalnu agresiju na suverenu Ukrajinu i što je još gore, stavlja ga u red izdajnika nacije i državne politike, koja je s visokim javnim i parlamentarnim suglasjem osudila masakriranje nevinog ukrajinskog naroda! Hrvatski narod je velikodušno primio ukrajinske izbjeglice, dok ih Milanović između redaka optužuje da su sami krivi za svoju nesretnu sudbinu!

Milanović ne samo da nije jasno osudio Putina i brutalnu agresiju Rusije na Ukrajinu, već je u svom stilu izjavio da je za to krvoproliće vjerojatno kriva Ukrajina. Dok tijela međunarodnih sudova prikupljaju tomove materijala s dokazima o morbidnim ratnim zločinima Rusa nad Ukrajincima , što će na kraju bez ikakve sumnje rezultirati optužnicom za etničko čišćenje s elementima genocida, Milanović unaprijed relativizira i ratne zločine i mogući genocid, kao što je relativizirao pravomoćno presuđeni srpski genocid u Srebrenici!?

Ovo nije prvi puta da u Milanovićevim politikama vidimo izjednačavanje krivnje između agresora i žrtve! Sjetimo se politika Milanovićeve ministrice Vesne Pusić i osude Republike Hrvatske za agresiju na BiH, sjetimo se politika predsjednika Mesića, današnjeg mentora Zorana Milanovića i njihove Komšić-Milanović-Mesić politike guranja građanskog koncepta BiH, sjetimo se Josipovića za klavirom kod Milorada Dodika, sjetimo se Milanovićevih politika zavlačenja pod kožu Srbima i tek kada cijeli Milanovićev politički opus stavimo na svjetlo dana možemo postaviti opravdano pitanje; može li objektivno takav kameleon preko noći postati zaljubljenik u Hrvate u BiH i koliko je vjerodostojno njegovo kupovanje tog korpusa obespravljenog hrvatskog naroda?

Mogu li važni međunarodni čimbenici, poglavito SAD-e i EU, koji će u konačnici morati razriješiti gordijski čvor u BiH vjerovati takvom Putinovom Milanoviću, a da se ne upitaju, štiti li možda Milanović isključive ruske interese u BiH i nije li mu to jedina zadaća? Jer, ako Milanović eksplicite odbija bilo kavu mogućnost da BiH uđe u NATO savez, što je uvijek prvi korak prije ulaska država u EU, onda je to eklatantan ruski interes protivan politikama Republike Hrvatske i Europske unije. S pozicije geostrategije, sigurnosti i prosperiteta ovog dijela Europe, s pozicije interesa Republike Hrvatske nema važnijeg pitanja nego što je ulazak BiH u euroatlantske integracije!

Milanović to javno, svjesno i glasno opstruira, pa se postavlja opravdano pitanje nije li to veleizdaja? Ono što Hrvatima u BiH trenutno godi ušima u patetičnoj domoljubnoj pjesmi Zorana Milanovića, već sutra im se može pretvoriti u tešku povijesnu tragediju kakvu nisu ni slutili!

U toj bi tragediji, bez ikakve sumnje, nastradala i Republika Hrvatska, za koju još uvijek mnogi misle da ne bi trebala postojati! Atentat na Tuđmanovu Hrvatsku odavno je smišljen i danas je itekako aktualan!

Bez ikakve sumnje, Milanović je doveden na Pantovčak na ruski pogon s ciljem da na ruski pogon urotnički sruši Andreja Plenkovića i Vladu Republike Hrvatske! Konačan cilj ove urotničke operacije je instalacija proruskih snaga u Banske dvore i to poglavito zbog politika Andreja Plenkovića, ove Vlade i EU prema suverenoj Ukrajini i proširenju EU na Zapadni Balkan. Andreja Plenkovića treba srušiti, jer on je institucionalna EU lokomotiva dobronamjernih politika prema Ukrajini, i borac za ulazak BiH u NATO i EU, a međuljudski animoziteti između Milanovića i Plenkovića samo su blijedi izgovori da se javnosti sakriju pravi politički ciljevi.

Za Hrvate u BiH, u strateškom smislu, daleko je važniji ulazak BiH u NATO i EU od kozmetičke promjene izbornog zakona. Konačan cilj ove pogubne politike za Republiku Hrvatsku je stvaranje „rusko-srpskog sveta“ na području bivše Jugoslavije i zaustavljanje BiH, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Kosova i Albanije na putu prema potpunim euroatlantskim integracijama! U paketu ovih politika je urotničko zaustavljanje ulaska Republike Hrvatske u Schengen i ne bi me iznenadilo da je Milanović u kontekstu slovenske blokade u dosluhu sa svojim svjetonazorskim i političkim istomišljenicima u Sloveniji!?

Suluda i brutalna agresija Rusije na Ukrajinu trenutno je spasila Republiku Hrvatsku, a posebno je spasila BiH. Da je kojim slučajem Putin izvjesio zastavu na zgradu parlamenta u Kijevu i da je za sedam dana kako je planirano dekapitirao Zelenskog, bez ikakve sumnje otvorio bi se ratni sukob u BiH, na Kosovu, a vrlo vjerojatno i u Crnoj Gori! Te politike ruskog osvajanja Zapadnog Balkana nisu umrle zbog trenutnih ruskih gubitaka u Ukrajini! Svako ohrabrivanje Hrvata u BiH na proglašenje HRHB, ili svog trećeg entiteta, uvod je u nove sukobe i potrebno je pitati Milanovića kome je to u interesu? Za čiji interes to radi?
Milanović vrši neviđeni pritisak na DORH i na Hrvatsko pravosuđe i s pravom se možemo pitati zbog čega DORH do sada nije reagirao na tako očite institucionalne pritiske?

Zbog čega je Zlata Hrvoj Šipek reagirala tek kada je to pitanje otvorio Andrej Plenković? Smije li uopće Andrej Plenković kao predsjednik Vlade postaviti DORHU razumno pitanje o ne reagiranju na Milanovićeve pritiske na pravosuđe, kada kriminalcima proziva ministre i sve one protiv kojih još nije podnesena bilo kakva službena optužnica? Možemo li mi onda zaključiti da je ministar Banožić već osuđen prije bilo kakvog pravosudnog procesa!? Ne bi bilo prvi put na ovom brdovitom Balkanu!

Ukidanje Ustavnog suda u Republici Hrvatskoj po željama i pozdravima Mosta i njihovog predsjednika Milanovića nije ništa drugo nego stvarni, a ne puzajući državni udar! Umjesto toga trebalo bi ozbiljno razmišljati o promjeni političkog sustava u Republici Hrvatskoj u kojemu bi se predsjedničke ovlasti svele na protokolarne dužnosti, jer predsjednik Milanović ni danas ne radi baš ništa, osim što šakom i kapom dijeli ordenje, čime jeftino kupuje simpatije za svoj reizbor u drugom mandatu. Politički sustav je blokiran, a minimalna kohabitacije između dva brda s Milanovićem nije moguća!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari