Pratite nas

Kronika

Umrla Mara Bareza, heroina Domovinskoga rata

Objavljeno

na

Nema više Mare Bareze (66), još jedne od Junakinja hrvatskog Domovinskoga rata. Nakon kratke i teške bolesti i ona nas je ostavila. Mnogi će se vjerujemo sjetiti ove iznimno požrtvovne Koprivničanke, koja se, u vrijeme rata, poglavito istaknula kao humanitarna djelatnica. Samo u Osijek 1991. i 1992., ali i kasnije, dopremala je više od dvjesto kamiona humanitarne pomoći, od vojne opreme, lijekova, odjeće pa do prehrambenih potrepština. Uvijek je bila na čelu kolone brojnih vozila, a tadašnji ratni Osijek i te kako joj je bio zahvalan. O tome najbolje može potvrditi i general Branimir Glavaš. Nije bilo ratnika na tom području koji barem nije čuo za nju i njezina djela. Na inicijativu moje malenkosti i po mojem scenariju Hrvatska-radiotelevizija (HRT) snimila je i prikazala i 30-minutni dokumentarni film „Mara Bareza- koprivnička darovateljica“ (redatelj Marijan Hodak).

Jednom je rekla i ovo:

  • Bilo je posve prirodno da pomažem onima kojima je bilo najteže, a ja sam dobro znala da su u Slavoniji divni ljudi, jer sam uz taj kraj i godinama bila i poslovno vezana (bila je zaposlena u „Belupu“). U vrijeme kad je hrvatska krvarila to je bila moja dužnost. Od prvih dana sam članica HDZ-a, ali moja stranka uvijek je bila – Hrvatska. Često sam dopremala pomoć i u druge ratom zahvaćene krajeve, a osobito se sjećam suradnje s pok. Verom Stanić, kad smo odlazile pomagati i u Vukovar, gdje se u ono vrijeme malo tko usudio doći.

Također je istaknula da joj je od početka agresije bilo jasno da se Hrvatska ne brani u Koprivnici. Često je bila i u životnim opasnostima. Obilazila je i prve crte obrane, jednostavno je ništa nije moglo priječiti da ode tamo gdje su joj mnogi preporučali da ne ide.

Koprivničanci se poglavito sjećaju da je izgradila i jednu obiteljsku kuću, za djecu pokojnog hrvatskog branitelja Niku Lončara.

Kad smo je pitali, odakle joj tolika energija, odakle joj tako veliko srce za male ljude samo je nerado izustila:

  • Dečki, ja radim samo ono što moram!

Međutim, kako bilo da bilo, sada će svoj mir pronaći na koprivničkom groblju, na kojem su, uz ostale, sahranjeni i brojni branitelji s ovoga kraja. Među njima počiva i njezin prijatelj i suborac Zvonko Pandurić-Stric, inače iznimno poznati s čuvenog ratnog plakata „Hrvatska vas zove“.

I tako…Jedan po jedan odlaze oni koji su bili među prvima kad je trebalo. Nekima na rastanku jednostavno kažu „hvala“, a mnogima na žalost ni to.

No, ime Mare Bareze ostat će upisano zlatnim slovima, tim više što je u hrvatskom Domovinskome ratu bilo relativno malo žena.

Jesmo li ih znali i je li ih znamo dovoljno cijeniti?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Napadnuta u Sarajevu jer je nosila jaknu sa hrvatskim ‘kvadratićima’

Objavljeno

na

Objavio

Sarajevska skijašica Sedina Muhibić (27), poznata i kao legenda zagrebačke Snježne kraljice, napadnuta je u ponedjeljak navečer u tramvaju u Sarajevu, a povod je, kako je navela na svom profilu na Facebooku, samo to što je na sebi nosila jaknu sa hrvatskom šahovnicom.

– “Još sam pod utiscima onoga što se večeras desilo. U skoro punom tramvaju stajala sam i slušala muziku. Nisam ni shvatila da je u tramvaju kaos zbog mojih kockica. U jednom momentu su mi gospođe prišle i rekle kako je u tramvaju neki divljak koji me želi ubiti, prebiti kad izađem iz tramvaja jer, kako kaže, “šahovnici nije mjesto u Sarajevu”, “mrzi Hrvate”, “otkud mi hrabrost, treba me ubiti…” – napisala je Sedina na svom Facebook profilu.

Dodaje da su je drugi Sarajlije zaštitili te su pozvali policiju, nakon čega je “divljak otišao glavom bez obzira”.

Pojedinac ne čini populaciju

– Smatram da imam pravo svoju jaknu obući kad hoću i gdje hoću, pa i u Sarajevu. Danas je bilo hladno i svi znate da su se i snijeg i kiša smjenjivali… Zašto ne bih obukla najbolju jaknu koju imam? Nisam nacionalist i nikad neću biti, iako imam možda i više prava biti, nego taj divljak.

Da nije rata bilo, možda bih i ja imala roditelje i porodicu, drugi život, pa opet ne mrzim, sretna sam, volim život, jer pojedinac ne čini populaciju.

Ok mi je, možete me i ubiti, ali ja – Sarajka – muslimanka – ostajem pri svom, pa taman sama i jedina bila. I dalje s ponosom kockice moje drage će da me prate, jer su mi donijele najljepše trenutke života kao i super prijatelje.

Svi koji su protiv toga, neka kockice broje, a ne moraju me ni pogledati više – napisala je u statusu.

O Sedini se u Hrvatskoj pročulo lani, kada je njezina životna priča ganula sve.

Rođena je 1991. u Sarajevu u prosincu. I to je jedini podatak koji ima o sebi. Roditelji su je ostavili po rođenju. Odrasla je u Domu Bjelave i SOS Dječjem selu.

Ne zna tko joj je majka, niti želi znati. Isto vrijedi i za oca. Inspirativnu priču o upornoj djevojci, koja je živi dokaz da se isplati slijediti vlastite snove donio je prije točno godinu dana portal Source.

‘Formirana sam osoba’

– Niti su oni mene tražili, niti ja njih. Nikad nisam ni osjetila potrebu da ih tražim. Drugačije je djeci koja imaju roditelja, pa ostanu bez njih.

Mi koji smo od rođenja bez roditelja, naučili smo na taj način života. Kao dijete sam imala SOS mamu i ona mi je bila sve. Kasnije sam postala zrelija i svjesnija da sam u domu, ali moja razmišljanja su su mijenjala i pitala sam se zašto da ja njih tražim kada oni mene nisu tolike godine.

Oni su mene ostavili, nisam ja njih. Jednostavno nemam potrebu da ih znam. Sada, da mi dođe Izetbegović i kaže da mi je babo, nemam ja tu što pričati s bilo kim. Ja sam sad formirana i izgradila sam sebe bez njih, kazala je lani Sedina.

Iako nije imala roditelje, u životu su joj se dogodile mnoge prilike, a Sedina nijednu nije propuštala.

– Odbojku treniram od trećeg razreda osnovne škole. Skijanje sam počela trenirati negdje sa pet godina. Bavim se i glumom.

Bila je jedna audicija i dobila sam ulogu u filmu Grbavica. Naša suradnja se nastavila i kasnije, tako da se i sada bavim glumom.

Da se zaista lavovski bori za svoj cilj, dokazuje i nevjerojatna priča koja ju je spojila s obitelji Kostelić.

– Bila mi je ozlijeđena noga i napravila sam pauzu od tri do četiri godine. Nisam nikako skijala. No, za to vrijeme moje želja je još više rasla. Bila sam svjesna da se profesionalno više ne mogu baviti skijanjem, ali sam htjela na bilo koji način djelovati u skijanju.

Pisala sam molbe našem Savezu, no nikada nisam dobila nijedan odgovor.

Uopće nemam uvid tko je i da li je itko vidio te moje mailove.

Kada sam konačno vidjela da tu nema prilike za mene, odlučila sam pokušati pronaći svoje mjesto u Hrvatskom skijaškom savezu, ispričala je Sedina za Source opisujući kako se 2017. našla u Zagrebu, u vrijeme kada se održavala Snježna kraljica uz brojne popratne događaje u središtu hrvatske metropole, uključujući i postavljanje skijaške staze u samom srcu grada, u Bakačevoj ulici.

Upoznala i Janicu

– Vidjela sam da će se obilježavati 50 godina skijanja, pa sam odlučila otići na to. Nisam stigla rezervirati mjesto, niti sam uzela karte da to sve gledam.

Pisala sam po Facebooku i pitala ljude može li mi tko pomoći za smještaj. Javila mi se jedna odgojiteljica i kaže kako ne mogu tako napustiti državu, moram se 24 sata ranije najaviti. Ja ju blokiram.

Stigla sam na prvi autobus za Zagreb. Došla sam u Bakačevu točno na vrijeme početka svečanosti. Upoznala sam Tinu Maze i Janicu Kostelić, preskočila ogradu i slikala se sa skijašima. Prišla sam jednom momku iz osoblja i pitala ga gdje mogu kupiti kartu za sutrašnju utrku na Sljemenu, a on mi kaže kako je to nemoguće.

Onda mu objasnim da sam došla iz Sarajeva i da nisam stigla to obaviti, što on nije mogao vjerovati. Rekao mi je da dođem sutradan i da će mi on dati kartu, rekla je i otkrila da je dobila kartu i sljedećih par dana provela gledajući utrke da bi nakon povratka u Sarajevo uslijedio zaplet koji joj je promijenio život.

Odlučila je Hrvatskom skijaškom savezu poslati pismo zahvale, a kako je tada pisao Dnevnik.hr, ono je proslijeđeno Reni Fleissu, šefu sljemenske utrke koji na njezinu želju da postane dio ekipe na Sljemenu nije ostao ravnodušan. Ponudio joj je suradnju u Zagrebu.

– Opisala sam svoje iskustvo tamo i zamolila ih da iduće godine radim na skijaškim utrkama. Odmah su mi odgovorili. Tijekom godine smo održali kontakt.

Prepoznali su tu moju ljubav i obećali su mi smještaj, prijevoz, honorar, sve. Tako sam ove godine (2018.) išla tamo i bilo mi je odlično.

Prošla sam cijelu organizaciju te imaju za cilj da me obuče da jednog dana i sama organiziram skijaške trke. Sad bih plakala, kad se sjetim. Sve, apsolutno sve sam prošla.

Dobila sam ponudu i iz Slovenije da radim sa njima. Tek na kraju sam im rekla tko sam i da nemam roditelje, kazala je Sedina.

– Ona se toliko nametnula radom: ima za mene? ima za mene? ima za mene? Znam jako dobre radnike i znam tu već godinama na Sljemenu dolaze ljudi teške fizičke poslove raditi.

Međutim, ona jednostavno toliko cijeli dan, gotovo dosadna: što sad sa mnom? Šta ću ja? Šta ću ja?, ispričao je tada Reno Fleiss.

Na kraju joj je Ante Kostelić rekao: ‘Ne treba se snimati o meni i mojim Kostelićima film, nego o tebi’, pisao je Source, prenosi Poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

HSP Split kazneno prijavio Porfirija Perića zbog pjevanja četničkih pjesama!

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska stranka prava, Podružnica  Split kazneno je prijavila Porfirija Prvoslava Perića, episkopa Srpske pravoslavne crkve i mitropolita zagrebačko-ljubljanskog te druge nepoznate osobe.

HSP Split je  u posjedu dvije snimke na kojima se jasno vidi prijavljenik i druge nepoznate osobe, a na kojima promoviraju četničku ideologiju na način da pjevaju i potiču na pjevanje četničkih pjesama, poznatih zločinaca kako iz 2. svjetskog rata, tako i iz Domovinskog rata – stoji u prijavi opunomoćenika HSP-a splitskog odvjetnika Bepa Marušića.

Obaviještena je i pravobraniteljica za djecu:

“Obraćamo Vam se poradi zabrinutosti s obzirom da je općepoznato da je četnički pokret bio zločinački pokret, kako u 2. svjetskom ratu tako i u Domovinskom ratu, a na snimci je vidljivo da vjerski autoriteti potiču ili možda čak prisiljavaju maloljetnu djecu na rehabilitiranje i veličanje četničkog pokreta.” – stoji u prijavi pravobraniteljici za djecu.

Ured za odnose s javnošću HSP-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari