Pratite nas

Iz Svijeta

Umro Fidel Castro

Objavljeno

na

Fidel Castro, dugogodišnji kubanski čelnik, umro je u petak u 90. godini, objavila je kubanska televizija.

Fidel Castro, dugogodišnji kubanski čelnik koji je izgradio komunističku državu na samom pragu SAD-a i pet desetljeća prkosio moćnom susjedu, umro je u petak u 90. godini, objavila je kubanska televizija.

Revolucionar posljednjih se godina rijetko pojavljivao u javnosti, pošto je 2006. teško obolio, a dvije godine kasnije vlast predao svom bratu Raulu Castru.

Fidel Castro bio je komunistička ikona 20. stoljeća i povijest će ga pamtiti kao vođu koji je gotovo pola stoljeća bio trn u oku velikom američkom bratu sa sjevera, državnik kojega su obožavali i mrzili, divili mu se ili od njega strahovali.

Na vlast je stigao komunističkom revolucijom 1959. godine, koju je predvodio uz pomoć brata i nasljednika Raula i još jedne komunističke ikone, legendarnog Argentinca Ernesta Che Guevare.

Nije se pokolebao kad mu je prvi pokušaj, napadom na vojarnu Moncada 1953. godine, neslavno propao i kad je završio u zatvoru, a niti kada je poslije iskrcavanja 1956. naišao na žestok otpor i ostao na planinama sa svega šačicom boraca u gerilskom ratu protiv mnogobrojnijih Batistinih snaga.

Sin imućnog španjolskog emigranta, rođen 13. kolovoza 1926. na imanju u istočnoj pokrajini Kube, Fidel Castro se školovao u isusovačkim školama, a zatim diplomirao pravo. Kao otvoreni protivnik korumpiranog diktatorskog režima tadašnjeg predsjednika Fulgenica Batiste pokrenuo je revoluciju na svome otoku koji je, prema nekim ocjenama, bio premalen za Castrove ambicije.

Pad komunizma u Europi teško je pogodio Kubu jer je raspadom Sovjetskog Saveza izgubila izvor pomoći i početkom 90-ih suočila se s teškim nestašicama.

Planska ekonomija srušila se kao kula od karata. No Castro nije odustajao i tvrdoglavo je održavao vojni i ideološki karipski bunker, ne pristajući na kompromisni komunizam slobodnog tržišta kakvom golema Kina nije odoljela.

Obožavao je Aleksandra Velikog, a uzore u govorništvu tražio je u antici pa je zbog svojih višesatnih govora stekao naziv “Demosten s Kariba”. Spoznao je moć medija, napose televizije putem koje se obraćao Kubanacima i odašiljao verbalne napade osuđujući embargo što su ga one nametnule Kubi nakon revolucije.

Izjašnjavao se za jednakost, obrazovanje i zdravstvenu skrb za sve, no te blagodati, kao niti ranija nacionalizacija industrije i kolektivizacija poljoprivrede, nisu posve uspjele uvjeriti narod u besprijekornost njegova poslanja. Stoga se čvrstom rukom održavao na vlasti, a političke protivnike smještao na sigurno – iza zatvorske brave.

Komunističku revoluciju je želio i izvoziti pa je znao slati kubanske vojnike da oružjem podupru promjene u afričkim zemljama.

No Castro, koji se obračunao s tisućama svojih protivnika već po dolasku na vlast, nije se libio ni zatvoriti neke od najbližih suradnika, a dosje kršenja ljudskih prava u Castrovoj Kubi debljao se desetljećima i u takvoj su atmosferi naraštaji pokušavali sreću tražiti ‘drugdje’, riskirajući život u improviziranim plovilima, najčešće usmjerenima prema Floridi, u bijegu prema slobodi.

Rodbina i nasljednici žrtava Castrova režima, Kubanci koji su bježali pred revolucijom, bit će vjerojatno najžešći u pohodu na Kubu poslije Castra, smatraju analitičari.

Po procjenama, oko 650.000 Kubanaca živi u Miamiju na Floridi.

Neki od njih ustrajno su pozivali SAD da vojno intervenira na Kubi, kako je to učinio u Iraku, umjesto da čeka da biologija učini svoje. No, nakon Kennedyjeva neuspjeha u Zaljevu svibnja, gdje se s američkom podrškom pokušala iskrcati privatna vojska protjeranih Kubanaca, sličnih pokušaja više nije bilo.

Nakon raketne krize izazvane postavljanjem sovjetskih raketa na Kubi, kada je svijet zaista plesao na rubu svenukleranog rata, Castro je definitivno postao američki neprijatelj broj jedan. Tvrdi se da je CIA zato više stotina puta planirala ili pokušala atentate na Castra. Neuništivi Kubanac, međutim, ili na vlasti ili uz nju pakostio je čak jedanaestorici američkih predsjednika, od Eisenhowera do Obame.

Njegova nevjerojatna životna žilavost pokazala se i u razdoblju od 2006. do 2008. godine kada je zbog teške bolesti jednu po jednu ovlast prenosio na nešto mlađeg brata Raula i kada je većina svjetskih medija pripremila ‘in memoriam’ tekstove, očekujući njegovu skorašnju smrt.

Castro se od tada povukao u političku mirovinu, ali se javnosti redovito obraćao svojim mislima o svjetskim pitanjima u komunističkom glasilu Granmi.

U ožujku 2012. kamere svjetskih medija zabilježile su njegov susret s papom Benediktom XVI. koji je boravio u trodnevnom posjetu Kubi, a redovito se susretao i s drugim državnicima koji su posjećivali njegovu domovinu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Kolinda Grabar Kitarović: Razina antisemitizma u Hrvatskoj među najnižima u svijetu

Objavljeno

na

Objavio

Razina antisemitizma u Hrvatskoj među najnižima je u svijetu, ali u borbi protiv svih oblika mržnje potrebno je učiniti još i više, kazala je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u petak u Jeruzalemu.

“Nedavno istraživanje pokazalo je da je razina antisemitizma u Hrvatskoj među najnižima u Europi i u svijetu, ali za mene je to još uvijek previše”, kazala je Grabar-Kitarović uoči susreta s izraelskim predsjednikom Reuvenom Rivlinom.

“Ali želim naglasiti da od promjene kaznenog zakona 2013. nijedan slučaj antisemitizma u Hrvatskoj nije ostao nezabilježen i takav trend trebamo nastaviti”.

Grabar-Kitarović je u četvrtak sudjelovala na Svjetskom forumu o holokaustu u Yad Vashemu, koji je bio posvećen skorašnjoj 75. godišnjici oslobođenja Auschwitza.

Rivlin je kazao da je “duboko dirnut i zahvalan” što je Hrvatska na tom skupu sudjelovala na razini predsjednice države.

“Okupili smo se na tom povijesnom skupu ne samo kako bi pokazali da je Auschwitz bio simbol zla i mržnje, nego iz zbog potrebe da ostanemo zajedno, ujedinjeni kako bi uzvratili bilo kakvom fašizmu, antisemitizmu, rasizmu i svakoj mržnji”, kazao je Rivlin.

Grabar-Kitarović kazala je da je snošljivosti, temelja društva, potrebno više i u Hrvatskoj i u svijetu.

“Mir nikada ne treba uzimati zdravo za gotovo”, kazala je. Agresije na Hrvatsku, Sloveniju, BiH i Kosovo to pokazuju, dodala je predsjednica.

“Treba biti oprezan, ne stvarati klimu histerije, ali paziti na trendove koji su ponekad ispod površine, nisu vidljivi i mogu isplivati u obliku nasilja prema drugima”, kazala je.

“U Hrvatskoj trebamo učiniti još više ne samo u borbi protiv zločina iz mržnje na osnovu nacionalnosti, vjere, nego i na širenju govora mržnje preko interneta i usvojiti zakonsku platformu kojom se neće kršiti sloboda govora, ali će se zabraniti govor mržnje prema ženama ili drugim ljudskim bićima”, kazala je.

Izraelsku kolegu informirala je da je pronađeno dobro rješenje za spomenik holokaustu u Zagrebu, koji će biti ispred željezničkog kolodvora, odakle su Židovi, Srbi, Hrvati, Romi u vrijeme NDH bili deportirani u Auschwitz i Jasenovac.

“Na njemu će pisati da je u spomen na šest milijuna žrtava holokausta, a posebno na 30.000 Židova ubijenih u NDH”, rekla je Grabar-Kitarović.

Spomenik bi trebao biti otkriven do završetka hrvatskog predsjedanja EU-om.  (Hina)

29. kolovoza 1941. – Nedićeva nacistička Srbija bila je prva zemlja u Europi s epitetom judenfrei

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Hoće li Matteo Salvini srušiti talijanski ‘Berlinski zid’?

Objavljeno

na

Objavio

Ako vođa talijanske “krajnje” desnice Matteo Salvini pobijedi u nedjelju na regionalnim izborima u Emiliji-Romagni, kolijevci talijanske ljevice i sjedištu Ferrarija, parmezana i parmskog pršuta, njegov idući zgoditak mogla bi biti premijerska fotelja.

Pet mjeseci nakon što je izgubio dužnost potpredsjednika vlade i ministra unutarnjih poslova ponajviše zbog vlastitih pogrešnih procjena, Salvini radi na spektakularnom povratku

Vođa “krajnje” desne Lige polaže sve nade u izbore u Emiliji-Romagni, kojom od Drugog svjetskog rata nije vladao nitko osim ljevice.

Kada bi Liga ondje pobijedila, to bi bilo kao “rušenje talijanskog Berlinskog zida”, smatra Andrea Delmastro, zastupnik krajnje desne stranke Braća Italije, Salvnijeve saveznice.

“Ako pobijedimo ovdje u Emiliji, idući dan ću otići u palaču Chigi (ured premijera) i deložirati Contea”, rekao je Salvini ovaj tjedan.

Salvini je u kolovozu srušio koalicijsku vladu s antiestablišmentskim Pokretom pet zvijezda u nadi da će isprovocirati izvanredne izbore na kojima je, kako su pokazivale ankete, očekivao laku pobjedu.

No, Pokret pet zvijezda udružio je snage s bivšim protivnikom, lijevom Demokratskom strankom, i izgurao Salvinija i njegovu Ligu u oporbu.

Salvini (46) sada računa na pobjedu u Emiliji-Romagni kako bi se vratio na vrh. Tjednima obilazi tu regiju, održava do deset skupova na dan i koristi sve svoje populističke vještine.

Emilia-Romagna poznata je po hrani pa Salvini, ne bi li se uklopio i privukao birače, obilazi regiju i ljubi kolutove parmezana, miriše budžolu i jede tagliatelle alla bogolnese.

U subotu je održao skup u Maranellu, sjedištu Ferrarija, i pred pristaše izišao s crvenom bejzbolskom kapom s Ferrarijevim logom.

Zadnje ankete pokazivale su da kandidatkinja Lige Lucia Borgonzoni neznatno zaostaje za Stefanom Bonaccinijem iz Demokratske stranke.

“Previše je tijesno da bi se mogao predvidjeti rezultat”, rekao je Lorenzo Pregliasco, politički analitičar i stručnjak za ispitivanja javnog mnijenja iz instituta YouTrend/Quorum.

Bonaccini, predsjednik regije, kampanju je fokusirao na lokalna pitanja i pokušava se distancirati od nepopularne nacionalne vlade.

Emilia-Romagna jedna je od najbogatijih talijanskih regija, s niskom nezaposlenošću i općenito dobrim javnim uslugama. Bonaccini to pokušava pripisati sebi.

Ali kao i u drugim bivšim utvrdama ljevice, Liga je jako povećala popularnost šireći poruke usmjerene protiv imigracije i globalizacije i promovirajući socijalno-konzervativna stajališta koja nailaze na odjek među radničkom klasom.

“Ne možete zamisliti koliko mi je starih komunista zadnjih dana kazalo: birači Demokratske stranke više vole bankare od radnika, ovaj put glasat ćemo za vas”, pohvalio se Salvini na društvenim medijima 12. siječnja.

Lijevi centar zapravo je već izgubio Emiliju-Romagnu na općim izborima 2018., a to je potvrđeno i na izborima za Europski parlament 2019.

Liga je osvojila ruralna područja i male gradove, dok je Demokratska stranka i dalje snažna u glavnom gradu Bologni i u većim urbanim centrima.

U Bologni, otpor predvode Sardine, građanska inicijativa protiv Salvinija pokrenuta u tome gradu u studenom.

Sardine su uspjele napuniti trgove širom Italije sloganima protiv desničarskog populizma, a planiraju još jedan velik skup u Bologni kako bi mobilizirali birače ljevice.

Vidjet će se hoće li njihovi napori biti dovoljni. “Vjetar nacionalne politike očito puše u korist desnog centra”, rekao je Pregliasco.

Conte pokušava umanjiti značenje moguće pobjede oporbe u Emiliji-Romagni, prognozirajući da to neće srušiti njegovu vladu.

Po mišljenju Wolfanga Piccolija, supredsjednika tvrtke Teneo Intelligence, “slabost vladajuće koalicije njezina je najveća snaga”.

Mogućnost da izgubi od Salvinija i njegovih saveznika na novim općim izborima “mogla bi pomoći opstanku nestabilne koalicije Demokratske stranke i Pokreta pet zvijezda neovisno o rezultatima izbora u Emiliji-Romagni”, rekao je.

No, očajničko držanje za vlast samo kako bi se što je dulje moguće odgodio težak izborni poraz više nije baš neka perspektiva za vladajuće stranke.

Uz to, Salvini će imati priliku izložiti vladu još većem pritisku na novom krugu lokalnih i regionalnih izbora u svibnju i lipnju.

“Prije ili kasnije morat ćemo imati opće izbore… a s našim postotcima (u anketama) Matteu Salviniju suđeno je da postane premijerom”, rekao je zastupnik Lige Igor Iezzi za javni radio RAI. (Hina)

Strah od Mattea Salvinija

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari