Pratite nas

Komentar

Umro je glumac i političar Velimir Živojinović – za prijatelje i jugonostalgičare „Bata“

Objavljeno

na

Način na koji je većina medija u Hrvatskoj objavila vijest o Živojinovićevoj smrti, način na koji su ga predstavili, a posebno diskretna osuda svih onih koji eto ne žale za „velikim umjetnikom“ niti se rado sjećaju vremena (i države) u kojoj je on bio zvijezda (petokraka), zaslužuje osvrt. To ujedno može biti i hommage doživotnom predsjedniku SKJ i SFRJ Josipu Brozu Titu povodom jednog od brojnih datuma rođenja i službenog rođendana, piše prof. dr. Ivo Lučić u Večernjem Listu od 28. Svibnja 2016.

[ad id=”93788″]

Opisujući svoje podrijetlo u nekom od intervjua, Živojinović je naveo da mu je majka „bila član KPJ od 1936.“, a otac „radikal, telohranitelj Nikole Pašića“ On je, prije nego je postao glumac, „radio kao milicioner, moler, stolar i kao izvršitelj u opštini Vračar“. Nije li to idealan materijal za prototip integralnog Jugoslavena koji je uz to bio, kako sam navodi, i aktivni član Saveza komunista Jugoslavije. Živojinović je u medijima posebno isticao kako je bio dobar prijatelj s J. B. Titom, što je potvrđivao i raznim anegdotama: „Tito me je često pozivao u kuću i tražio da mu pričam viceve na njegov račun. ‘Ma, neću!’ – odbijao sam. ‘Da pričam, a da me onda ovi vaši ‘apse“.“ ‘Nemoj da brineš: u ovoj državi samo ja hapsim!’”

505154

Hvalio se kako su J. B. T. i on imali puno toga „zajedničkog“ što ne čudi ako se podsjetimo da je Tito gotovo svaki dan gledao po dva filma i imao svoga privatnog kinooperatera i teško da je razlikovao glumca Velimira Živojinovića od arhetipskog partizana kojega je „Bata“ uprizorio u bezbrojnim filmovima koseći mrske neprijatelje efikasnije od čitave Prve proleterske brigade.

Tu „bliskost“ na poseban način potvrđuje jedna Živojinovićeva priča: „Sedimo kod njega jedna mlada dama i ja. Ona se obukla onako, kao za predsjednika. Ćaskamo malo, i posle nekog vremena ‘upeca’ se on na njenu garderobu i držanje. Krenu rukom u zabranjenu zonu. Ja mu skrenem pažnju na ponašanje, opomenem ga tiho da je to nepristojno. Kažem mu malo kroz šalu, malo kroz zbilju: ‘Sram vas bilo’, i udarim ga po ruci. ‘Ćuti mali! I idi napolje’, izbacio me Tito napolje. Pa nisam mogao da kažem ‘ne’ čoveku koji je Staljinu rekao ‘ne’.“ Možda onima koji ne pamte Brozova vremena treba dodatno objasniti kako je „mlada dama“ koja je došla s Živojinovićem ostala sa starim diktatorom kojem se nije moglo reći „ne“ i prije nego li je on Staljinu „rekao ne“ ili je Staljin njemu – svejedno. Živojinović je bio ogorčen na one koji su se puno kasnije, nakon propasti komunizma, usudili (a on nije kada je morao) kritizirati J. B. Tita: „Što o tome nisu pričali dok je bio živ? Nisu smeli da pisnu! U toj se državi znalo ko je gazda. U svakoj republici.“

Tito nije bio jedini „gazda“ s kojim je Živojinović prijateljevao: „Kada sam pre nekoliko godina posetio Castroa, pitao sam ga imaju li na Kubi neku opoziciju. ‘Kako ne?!’ – odgovorio je. ‘Pa, gde su?’ – čudio sam se. ‘U zatvoru, gde bi bili?!’ E, i kod nas se znalo. Bili smo ozbiljna država.“ Fasciniram „ozbiljnošću države“ i energičnošću „novoga gazde“ Slobodana Miloševića kandidirao se Živojinović na prvim izborima 1990. te je izabran za „poslanika“ u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Od 1991. godine aktivan je na političkoj sceni kao član Miloševićeve Socijalističke partije Srbije. Biran je u pet saziva Narodne skupštine: 1990., 1992., 1993., 1997. i 2000. godine, s neprekidnim mandatom od ukupno dvanaest godina. U rujnu 2002. bio je kandidat Socijalističke partije Srbije na izborima za predsjednika Srbije. Nakon izbora u prosincu 2003. povukao se iz politike. Bio je predsjednik Komisije za predstavke i žalbe Narodne Skupštine, neprekidno od 1992. godine do 2000. godine. Kome nešto u Srbiji nije bilo pravo mogao se žaliti Velimiru Bati Živojinoviću.

Kao što je vjerno slijedio J. B. Tita tako je slijedio i Miloševića. U jednoj skupštinskoj raspravi u ožujku 1992. je rekao: „Ja otvoreno kažem da je sramota kad se neko u ovom trenutku bori da se skloni Slobodan Milošević. Zar da padne predsednik, padne Vlada i raspusti se Skupština u trenutku kad Srbija ima 300.000 vojnika na ratištima u Hrvatskoj?“ Toliko je bio fasciniran Slobodanom Miloševićem da je 2013. ustvrdio kako Milošević zapravo nije umro jer „njega niko nije video mrtvog“.

Bata Živojinović i Boris Dvornik

‘Bata’ Živojinović i Boris Dvornik

Što je priča nevjerojatnija lakše je u nju povjerovati. J. B. Tito i svijet koji ga je okruživao nije previše mario za razlike između (ideološko-političke) fikcije i stvarnosti. Samo to objašnjava lakoću s kojom je Živojinović u intervjuu jednom sarajevskom tjedniku pričao o režiseru Hajrudinu Šibi Krvavcu: „Bio sam na Palama, sedam meseci snimao neku komediju, Šiba je bio u Sarajevu. Kao i sve Sarajlije tih godina, živeo je teško. Mislim da je umro od gladi…“ Ništa njemu nije bilo čudno u tome što je njegov kolega „umro od gladi“ u Sarajevu, dok je on na Palama „snimao neku komediju“. Čak se upustio u daljnje tumačenje ratne situacije pravdajući se nekadašnjoj publici: „Nažalost, nisam ništa mogao. Bio sam jedan, usamljen. Video sam da je na Trebeviću postavljeno pedesetak topova čije su cevi bile uperene ka Sarajevu. Neki ludaci su povremeno prilazili i pucali. Videvši jednoga od njih – u pitanju je bila poznata ličnost, sa kojom sam do tada bio na ‘vi’ – doleteo sam i počeo da urlam: ‘Šta radiš, bre, čoveče?! Koga si pogodio?!’ ‘Ne znam’ – odmahnuo je rukom. Učinio je zločin za koji, osim mene, ne zna niko.“

Eto, da ne bi tog „ludaka“ i sličnih, ne bi valjda ni bilo rata, niti bi Sarajevo i mnogi drugi gradovi bili razoreni. Pedesetak topova je bilo tu tek tako – rekviziti za novi film o Valteru – koji ovaj put ne brani Sarajevo – nego snima „neku komediju“ dok „ludaci“ pucaju na grad koji je nekada branio ili se to barem tako govorilo.

Velimir Živojinović, za prijatelje i jugonostalgičare „Bata“, umro je a da nije osvijestio svoju ulogu u zločinstvima koja su se oko njega događala, a u kojima je i sam sudjelovao, bez obzira što je igrao sporednu ulogu ili je tek statirao. Proslavio se „Bata“ glumeći likove partizana što nemilosrdno ubijaju Nijemce, ustaše i četnike u ratnim filmovima, a osramotio se gledajući bezobzirno u stvarnom životu kako dojučerašnji „partizani“ ubijaju mnoge Hrvate, Bošnjake i Albance koji su gledali njegove filmove.

Danas se još samo Kinezi, Kubanci i (možda) Sjevernokorejci oduševljavaju s Valterom – filmom čiji glavni glumac, u stvarnom životu, usred rata, uz kanonadu topova snima „neku komediju“ dok mu režiser u opkoljenom Sarajevu umire od gladi. Ništa nije gore za film od toga da ga tragika života nadmaši i učini banalnim. Takve filmove gledaju samo još oni koji u dubokoj žalosti i beznadnoj izgubljenosti miješaju fikciju i stvarnost – film i život – bivšu Jugoslaviju i sadašnje samostalne države. Oni koji žive u „paralelnoj jugoslavenskoj stvarnosti“ suživljeni s jednim dugim – dugometražnim filmom koji se stalno ponavlja – očekujući kako će idući put ipak završiti happy endom.

Dugo su se nadali da će se Boris (Dvornik) i Bata jednoga dana ipak pomiriti, ne shvaćajući da su njihovi filmski likovi, a ne oni prijateljevali, a da je njihovo „prijateljstvo“ zapravo ideološki konstrukt – zapadnija verzija „Bore i Ramiza“ odnosno „Mome i Uzeira“. Nadaju se oni, nesretni, i dalje, da će Jugoslavija tijekom sljedećeg prikazivanja filma ipak opstati, jer, bila je to „ozbiljna država“ u kojoj se znalo tko „hapsi“, gdje se nalazi „opozicija“ i tko smije gurati ruku „u zabranjenu zonu“.

prof. dr. Ivo Lučić

Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Velimir Bujanec: SAD ILI NIKAD!

Objavljeno

na

Objavio

Iz Građanske inicijative javljaju: vrlo smo blizu potrebnog broja potpisa!

Narode – nema odustajanja, dignite sve na noge, neka se potpišu. Neće nam valjda ‘pupavci’ i varalice voditi državu?!

JOŠ NAS IMA, JOŠ HRVATA!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ako narod želi odlučivati, neka odlučuje

Objavljeno

na

Objavio

foto: Kristijan Krkač

Građanska inicijativa Narod odlučuje skupila je do danas 24. 05. 2018. 280.000 potpisa, a do 27. 05. 2018. pokušat će sakupiti potrebnih 374.740 potpisa.

To će biti teško. No čak i ako ne uspije, više od 300.000 potpisa državljana RH koji misle da je vladajući politički sustav krajnje protudemokratski, nepravedan, klijentelistički, birokratiziran i korumpiran predstavlja relevantnu političku snagu. Njoj se HDZ-SDP monopol zadnjih 28 godina pokazuje kao potpuno promašen politički sustav dobrim dijelom režiran izbornim zakonodavstvom i dosljedno dvojbenim izbornim praksama.

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Monopol HDZ-SDP učinio je sve u svojoj moći kako bi spriječio sakupljanje potrebnog broja potpisa počevši od deklariranja broja potrebnih potpisa nadalje.

I to mu nije prvi put. Desno krilo tog monopola danas radi isto što je nedavno radilo lijevo krilo. On nastoji ostati na vlasti pod svaku cijenu. Dakako da se ne ustručavaju potpuno demokratsku inicijativu koja je uočila protudemokratičnost prozvati protudemokratskom, desnom i kako sve ne. Posljednja brana ili ustava očuvanja monopola u liku i djelu Ustavnog suda čije je suce taj isti monopol izabrao što je broj sakupljenih potpisa veći čini se sve slabijom.

U tom svjetlu u mnogim se gradovima pribjeglo potencijalno protuzakonitom i protuustavnom sprječavanju sakupljanja potpisa.

Dakako da se inicijativa na to žalila Ministarstvu uprave koje pak žalbu i zahtjev za produljenjem roka za sakupljanje potpisa zbog očitog sprječavanja od strane neistomišljenika može razmatrati i nakon isteka prvotno postavljenog roka.

Time se ne pokazuje samo to da nadležno ministarstvo iako je dužno obaviti nadzor nad procedurom, to ne čini. Time se ne pokazuje samo to kako postupa protuzakonito. Time se pokazuje i to da je i ono samo besmisleno jer Ministarstvo uprave ne može upravljati čak niti samim sobom. Upitnim postaje ne samo ministarstvo, teritorijalni ustroj Republike Hrvatske i najrestriktivniji zakon o referendumu u EU, nego i sam pravosudni sustav RH.

Uz sva sprječavanja i podvale do nedjelje u 23:59 sati potrebno je sakupiti još oko 80-90.000 potpisa s obzirom da su se danas štandovi zatvorili u 22:00 sata. To je pak prosječno 30.000 tisuća potpisa svaki od sljedeća tri dana.

Možda će biti teško skupiti potpise, ali situacija će biti kako se to ovdje veli knap i što se tiče potpisa i što se tiče budućnosti političkog sustava i prakse u RH. Moguće kako se stvari nastavljaju nepovratno mijenjati i kako 28 godina star planski skrojen politički monopol polako ali sigurno skupa sa svojim zadnjim zlorabiteljima odlazi tamo gdje mu je i mjesto ili kako se to ovdje veli u …

À Propos

Inicijativa ‘Narod odlučuje’: Prikupili smo 280.000 potpisa za referendum o izmjeni Izbornog zakona

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found