Pratite nas

Kronika

Umro je veliki sin hrvatskoga naroda, prof. Kazimir Katalinić

Objavljeno

na

Dana 31. prosinca 2018., u Buenos Airesu je preminuo prof. Kazimir Katalinić.

Prof. Kazimir Katalinić, dugogodišnji dužnosnik Hrvatske republikanske stranke i osoba koja je, uz dr. Ivu Korskog i Brunu Bušića, najzaslužnija za uspostavu koalicije između hrvatskih proljećara i hrvatskih republikanaca, što je naposljetku dovelo i do obnove hrvatske državnosti, umro je u ponedjeljak u Buenos Airesu.

-Prijateljima i političkim suradnicima, te sveukupnoj hrvatskoj javnosti, javljamo tužnu vijest, da je 31. prosinca 2018. godine, nakon kratke bolesti, smiren u Gospodinu, u Buenos Airesu preminuo naš prijatelj, poznati hrvatski javni politički djelatnik, dugogodišnji član i čelnik Hrvatske republikanske stranke (HRS-a), te prvi predsjednik Hrvatske republikanske zajednice, domovinskog nastavka stranke, politički pisac i publicist, prof. Kazimir Katalinić.

Prof. Kazimir Katalinić je rođen 4. ožujka 1927. godine na Sušaku (Rijeka). Državotvornu ideju oca domovine Ante Starčevića o važnosti hrvatske države spoznao je i prihvatio u najranijim godinama i zato je proglašenje Nezavisne Države Hrvatske (NDH), 10. travnja 1941. godine, poput velike većine Hrvata, dočekao s velikom radošću i nadom.

Nažalost, nakon propasti NDH-a 1945. godine, u svojoj 18. godini prof. Katalinić je napustio domovinu i otišao u političku emigraciju, najprije u Italiju, gdje je završio gimnaziju, a odatle 1948. u Argentinu. U Buenos Airesu je 1960. godine diplomirao kemiju, a nakon toga ubrzo je postao magister znanosti. Oženio se mladom Argentinkom, Emom Miranda, koja je zahvaljujući njemu brzo upoznala hrvatski narod i za vrijeme cijeloga života bila mu desna ruka u borbi za slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku.

Godine 1954. prof. Katalinić je postao član Hrvatske republikanske stranke (HRS), koju je, tri godine ranije, 9. siječnja 1951. godine u Buenos Airesu, osnovao hrvatski filozof, politički mislilac i pisac prof. Ivan Oršanić.

Nakon učlanjivanja u stranku, prof. Katalinić je brzo postao član Glavnog odbora stranke, a 1958. godine je izabran za tajnika Stranke.

Nakon smrti prof. Ivana Oršanića, osnivača i prvog predsjednika HRS-a, prof. Katalinić je zajedno s dr. Ivom Korskym, novim predsjednkom HRS-a, bio postojani i čvrsti stup Stranke. Zahvaljujući njihovoj upornosti i njihovu javnom i intelektualnom prezentiranju idejne važnosti Stranke , u nju su se učlanjivali novodošli i mladi Hrvati iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Prof. Katalinić je 1975. godine u Torontu u ime Hrvatske republikanske stranke sudjelovao u osnivanju Hrvatskog narodnog vijeća, a nakon toga tri puta je bio biran u Sabor Hrvatskog narodnog vijeća. Dugi niz godina bio je tajnik Stranke, a u Hrvatskom narodnom vijeću obavljao je različite dužnosti, kao što su tajnik Sabora i predsjednik Nadzornog odbora.

Na II. Saboru HNV-a u Bruxellesu 1977., uz dr. Ivu Korskoga i Brunu Bušića, prof. Katalinić je zaslužan za uspostavu koalicije između hrvatskih proljećara i hrvatskih republikanaca, te nekoliko nezavisnih sabornika HNV-a. Bio je to jedan od najpozitivnijih pokušaja u povezivanju tzv. mlade generacije sa starom generacijom. Nažalost, taj pokušaj godinu dana kasnije, Bruno Bušić je platio svojim životom.

Kao istaknuti predstavnik HRS-a i HNV-a, prof. Katalinić je posjećivao Hrvate izvan Hrvatske, koji su živjeli na različitim kontinentima i održao im više od stotinu političkih govora i predavanja.

No osim ovih govora i predavanja, on je također i pisac brojnih političkih, povijesnih i socioloških rasprava, koje su objavljene u emigrantskom i domovinskom tisku. Neke od njih su bile prevedene na strane jezike, engleski, francuski, njemački, ruski i španjolski.

Napisao je i priredio preko 15 knjiga i priručnika, kao npr. “Organizacijski priručnik HRS” (2 izdanja), “Vizija slobode” (3 izdanja), “Rađanje države” (2 izdanja), “Argumenti” (2 izdanja), te 3 sveska knjige “Od poraza do pobjede, 1945-1990. ”

U zadnjih nekoliko mjeseci svoga života neumorno je radio na četvrtom svesku knjige, “Od poraza do pobjede, 1945-1990”, ali uslijed iznenadne bolesti, koja je, nažalost, uslijedila smrću, nije mu uspjelo dovršiti četvrti dio knjige.

Neka je vječna slava i hvala našem prijatelju, neumornom hrvatskom političkom djelatniku, Hrvatima u domovini i u svijetu dobro poznatom prof. Kazimiru Kataliniću – priopćeno je iz vodstva Hrvatske republikanske stranke.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Ljiljana Zmijanović podnijela tužbu Upravnom sudu u Splitu – Traži poništenje izbora za ravnateljicu NP Krka

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je proteklih dana u medijima objavljeno kako je nova ravnateljica Nacionalnog parka Krka Nella Slavica navodno istovremeno bila članica HDZ-a i HNS-a, tijekom dana javila dnevniku.hr se i jedna od kandidatkinja na tom natječaju.

Ljiljana Zmijanović podnijela je tužbu Upravnom sudu u Splitu kojom traži poništenje tog izbora. Smatra da je, ne samo kao hrvatski branitelj, trebala imati prednost pri zapošljavanju i misli da je, kao doktorica znanosti, više kvalificirana za taj posao od Slavice.

“Jedno od prava na koji sam se pozvala je Zakon o hrvatskim branitelja, i poštivanje zakona o prednosti zapošljavanja hrvatskog branitelja, tu sam dobila potporu Ministarstva institucija, ministra Medveda i udruga iz Domovinskog rata. Ja sam od svih kandidata jedina doktor društvenih znanosti polje ekonomija. Imam 12 godina radnog iskustva, dakle, menadžersko upravljanje zaštićenim područjima. Tri međunarodne nagrade i priznanja i oko 15 radova je objavljeno. Imam stranačku iskaznicu od 1990., upisana sam u HDZ i tako je do danas”, kaže dr.sc. Ljiljana Zmijanović, piše dnevnik.hr

Dr. sc. Ljiljana Zmijanović: Osjećam se omalovaženo zbog ignoriranja stručnih i znanstvenih kompetencija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Briševo – Najveći zločin nad Hrvatima u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Pokolj u Briševu 1992., hrvatskom selu između Prijedora i Sanskog Mosta počinili su pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade Vojske Republike Srpske iz Sanskog Mosta. Prije ubojstva gotovo sve žene su silovane, a muškarci masakrirani odsijecanjem noseva, spolnih organa, uši i drugim zvjerstvima, podsjeća Hrvatski Medijski Servis.

Briševo je naselje u općini Prijedor. Prema popisu iz 1991. godine nacionalni sastav je bio sljedeći: Hrvati – 370, Jugoslaveni – 16, Srbi – 7, Bošnjaci – 1 i ostali – 11.

Ovome svemu valja dodati da su u Briševu stradale četiri kompletne obitelji: Matanović, Atlija, Dimač, i Barišić. Najmlađa žrtva bio je 14-godišnji Ervin Matanović, a najstarija 81-godišnji Stipo Dimač. Nikada nitko izvan Briševa nije čuo za te stradalnike i mučenike. Ti ljudi nikada nisu bili tema u top terminima televizijskih kuća ili vodećih tiskovina.

U selu Briševo kod Prijedora zvjerski je ubijeno 67 Hrvata tog mjesta. Njih su ubili Srbi 24. i 25. srpnja 1992., što je jedno od najmasovnijih stradanja Hrvata u jednom danu tijekom proteklog rata na području Bosne i Hercegovine.

I zlodusi bi krvnicima pozavidjeli na maštovitim metodama gašenja čitavih obitelji Briševa: Matanovića 13, Buzuka 10, Ivandića devetero, Marijana sedmero, Mlinara i Komljena po petero.

U pokolju su ubijeni i otac Mladen Matanović, te dva sina: 16- godišnji Ervin i 18-godišnji Johan Matanović.

Ubijeno je i deset članova obitelji Buzuk, a Buzuk Marku , nećaku fra Stanka Buzuka, oderano je lice u obliku križa na živo. Nakon toga je zaklan. Buzuk Mato je masakriran, odsječene su mu uši, nos i genitalije, te je nakon toga zaklan.

Riječ je o gotovo zaboravljenom zločinu koji su počinile srpske snage na početku rata nad ljudima koji uopće nisu imali veze s vojskom ili borbama u Hrvatskoj ili BiH. Ubijeni su bili poljodjelci, seljaci, obični ljudi koje nije zanimala politika, jer da su pratili što se događalo na bojištima širom BiH i Hrvatske zasigurno ne bi čekali kao janjad na milost i nemilost dvjema do zuba naoružanim srpskim brigadama.

Danas, 27 godina poslije, samo jedna činjenica boli skoro jednako kao pokolj nad nevinim ljudima, a to je šutnja javnog mnijenja.

Proporcionalno gledano koliko medijske pozornosti dobiju drugi zločini u BiH, a posebice pojedini zločini nad Bošnjacima i Srbima, može se slobodno reći da Briševo kao mjesto sjećanja i pijeteta ne postoji.

Preko pokolja u Briševu olako je prešao Haaški sud. Na koncu, valja dodati da u Briševu danas živi tek nekolicina stanovnika, većina preživjelih nije se vratila.

Briševo za hrvatske medije nije postojalo niti ne postoji!

A koliki su se samo „hrvatski“ novinari, političari, publicisti, općenito “kulturni i javni radnici”, bavili Ahmićima, Medačkim džepom, Varivodama…

Vjerojatno ne samo da više od 90 posto Hrvata nije čulo za ove pobijene obitelji, nego nije čulo čak niti za selo Briševo!

A tko je kriv za to?

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari