Pratite nas

Kronika

Umro je veliki sin hrvatskoga naroda, prof. Kazimir Katalinić

Objavljeno

na

Dana 31. prosinca 2018., u Buenos Airesu je preminuo prof. Kazimir Katalinić.

Prof. Kazimir Katalinić, dugogodišnji dužnosnik Hrvatske republikanske stranke i osoba koja je, uz dr. Ivu Korskog i Brunu Bušića, najzaslužnija za uspostavu koalicije između hrvatskih proljećara i hrvatskih republikanaca, što je naposljetku dovelo i do obnove hrvatske državnosti, umro je u ponedjeljak u Buenos Airesu.

-Prijateljima i političkim suradnicima, te sveukupnoj hrvatskoj javnosti, javljamo tužnu vijest, da je 31. prosinca 2018. godine, nakon kratke bolesti, smiren u Gospodinu, u Buenos Airesu preminuo naš prijatelj, poznati hrvatski javni politički djelatnik, dugogodišnji član i čelnik Hrvatske republikanske stranke (HRS-a), te prvi predsjednik Hrvatske republikanske zajednice, domovinskog nastavka stranke, politički pisac i publicist, prof. Kazimir Katalinić.

Prof. Kazimir Katalinić je rođen 4. ožujka 1927. godine na Sušaku (Rijeka). Državotvornu ideju oca domovine Ante Starčevića o važnosti hrvatske države spoznao je i prihvatio u najranijim godinama i zato je proglašenje Nezavisne Države Hrvatske (NDH), 10. travnja 1941. godine, poput velike većine Hrvata, dočekao s velikom radošću i nadom.

Nažalost, nakon propasti NDH-a 1945. godine, u svojoj 18. godini prof. Katalinić je napustio domovinu i otišao u političku emigraciju, najprije u Italiju, gdje je završio gimnaziju, a odatle 1948. u Argentinu. U Buenos Airesu je 1960. godine diplomirao kemiju, a nakon toga ubrzo je postao magister znanosti. Oženio se mladom Argentinkom, Emom Miranda, koja je zahvaljujući njemu brzo upoznala hrvatski narod i za vrijeme cijeloga života bila mu desna ruka u borbi za slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku.

Godine 1954. prof. Katalinić je postao član Hrvatske republikanske stranke (HRS), koju je, tri godine ranije, 9. siječnja 1951. godine u Buenos Airesu, osnovao hrvatski filozof, politički mislilac i pisac prof. Ivan Oršanić.

Nakon učlanjivanja u stranku, prof. Katalinić je brzo postao član Glavnog odbora stranke, a 1958. godine je izabran za tajnika Stranke.

Nakon smrti prof. Ivana Oršanića, osnivača i prvog predsjednika HRS-a, prof. Katalinić je zajedno s dr. Ivom Korskym, novim predsjednkom HRS-a, bio postojani i čvrsti stup Stranke. Zahvaljujući njihovoj upornosti i njihovu javnom i intelektualnom prezentiranju idejne važnosti Stranke , u nju su se učlanjivali novodošli i mladi Hrvati iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Prof. Katalinić je 1975. godine u Torontu u ime Hrvatske republikanske stranke sudjelovao u osnivanju Hrvatskog narodnog vijeća, a nakon toga tri puta je bio biran u Sabor Hrvatskog narodnog vijeća. Dugi niz godina bio je tajnik Stranke, a u Hrvatskom narodnom vijeću obavljao je različite dužnosti, kao što su tajnik Sabora i predsjednik Nadzornog odbora.

Na II. Saboru HNV-a u Bruxellesu 1977., uz dr. Ivu Korskoga i Brunu Bušića, prof. Katalinić je zaslužan za uspostavu koalicije između hrvatskih proljećara i hrvatskih republikanaca, te nekoliko nezavisnih sabornika HNV-a. Bio je to jedan od najpozitivnijih pokušaja u povezivanju tzv. mlade generacije sa starom generacijom. Nažalost, taj pokušaj godinu dana kasnije, Bruno Bušić je platio svojim životom.

Kao istaknuti predstavnik HRS-a i HNV-a, prof. Katalinić je posjećivao Hrvate izvan Hrvatske, koji su živjeli na različitim kontinentima i održao im više od stotinu političkih govora i predavanja.

No osim ovih govora i predavanja, on je također i pisac brojnih političkih, povijesnih i socioloških rasprava, koje su objavljene u emigrantskom i domovinskom tisku. Neke od njih su bile prevedene na strane jezike, engleski, francuski, njemački, ruski i španjolski.

Napisao je i priredio preko 15 knjiga i priručnika, kao npr. “Organizacijski priručnik HRS” (2 izdanja), “Vizija slobode” (3 izdanja), “Rađanje države” (2 izdanja), “Argumenti” (2 izdanja), te 3 sveska knjige “Od poraza do pobjede, 1945-1990. ”

U zadnjih nekoliko mjeseci svoga života neumorno je radio na četvrtom svesku knjige, “Od poraza do pobjede, 1945-1990”, ali uslijed iznenadne bolesti, koja je, nažalost, uslijedila smrću, nije mu uspjelo dovršiti četvrti dio knjige.

Neka je vječna slava i hvala našem prijatelju, neumornom hrvatskom političkom djelatniku, Hrvatima u domovini i u svijetu dobro poznatom prof. Kazimiru Kataliniću – priopćeno je iz vodstva Hrvatske republikanske stranke.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Tužiteljstvu BiH dostavljena zamolba Hrvatske za izručenjem Zdravka Mamića

Objavljeno

na

Objavio

Ministarstvo pravosuđa Bosne i Hercegovine dostavilo je Tužiteljstvu BiH zamolbu Hrvatske za izručenjem bivšeg Dinamova čelnika Zdravka Mamića, potvrđeno je u petak za Hinu iz Suda BiH koji treba donijeti odluku o tome jesu li ispunjeni uvjeti za to.

“Ministarstvo pravosuđa BiH obavijestilo je Sud BiH da je molba za izručenje s prilozima dostavljena Tužiteljstvu BiH na postupanje”, navodi se u odgovoru Suda BiH na upit o statusu Mamićeva slučaja.

Sud BiH je 11. lipnja odbio zahtjev da se Mamiću odredi pritvor na temelju tjeralice koju je za njim raspisala Hrvatska, ali mu je odredio mjeru oduzimanja putnih isprava BiH i obvezu redovitog javljanja policijskoj postaji u Čitluku.

Idući korak je odluka o tome može li on biti izručen, a nakon što Tužiteljstvo BiH na temelju zahtjeva iz Hrvatske zauzme stajalište o tome, održat će se ročište pred Sudom BiH koje donosi odluku jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje na temelju međudržavnog sporazuma koji su Hrvatska i BiH sklopile 2012. godine.

Konačna odluka o tome hoće li Mamić biti izručen ipak ovisi o tome hoće li je potpisati ministar pravosuđa BiH.

Izručenje Mamića Hrvatska traži na temelju druge optužnice koja je protiv njega potvrđena pred Županijskim sudom u Osijeku. Osim Mamića optuženi su i njegov sin Mario, brat Zoran, bivši direktor Dinama Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Artur Vuksan.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Nastavljeno suđenje za zločin u Križančevom selu – Zarobljeni pripadnici HVO-a. su mučeni, trovani, strijeljani…

Objavljeno

na

Objavio

Svjedoci Tužiteljstva govorili su o saznanjima u vezi s ubojstvima 12 zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) s područja Križančevog Sela kod Viteza.

Himzo Šipčić kazao je da je, kao pripadnik 325. brigade tzv. Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), 22. prosinca 1993. sudjelovao u akciji na području Križančevog Sela. On je rekao da su osim njegove, u akciji sudjelovale i druge jedinice, prenosi Dnevnik.ba.

Svjedok je kazao da je oko 12 sati krenuo jer je čuo da su zarobljena tri hrvatska vojnika, među kojima i njegov komšija Jozo Badrov. Naveo je da je otišao u Počulicu, gdje je bilo zapovjedništvo postrojbe, i da se raspitivao, ali da su mu rekli da nema zarobljenika.

Šipčić je kazao kako je čuo razne priče o zarobljenim pripadnicima HVO-a. Naveo je da je čuo kako je njih deset do 15 strijeljano, ali i da su razmijenjeni te mučeni, ispitivani, otrovani i skidani goli.

Kao počinitelji ubojstava, kako je rekao, spominjali su se Almir Sarajlić te Šaćir i Sadik Omanović.

“Ja to ne mogu vjerovati. Ja te ljude znam čitav život”, kazao je Šipčić, koji je u rodbinskim vezama sa Sarajlićem.

Na pitanje tužitelja Ivana Matešića je li mu poznato da su ti ljudi – za koje “ne može vjerovati” – 1992. godine bili u zatvoru zbog ubojstva, svjedok je odgovorio da nije.

Uz Sarajlića i Omanoviće, Tužiteljstvo BiH tereti Ibrahima Purića, Ibrahima Tarahiju, Nijaza Sivru, Rušita Nurkovića i Kasima Kavazovića za ubojstva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade tzv. ABiH, Tarahija zapovjednik Trećeg bataljuna ove jedinice, Sivro pomoćnik zapovjednika za sigurnost i Nurković pomoćnik zapovjednika za moral, a preostala četvorica pripadnici ove brigade.

Svjedok Mirsad Muratović prisjetio se kako je sa suborcima za vrijeme akcije došao do starih rovova HVO-a i kako su vidjeli da trojica neprijateljskih vojnika mašu.

On je izjavio da im je dao znak da bježe prema njegovom položaju, što su oni i učinili. Po tu trojicu vojnika za sat ili dva su došli, koliko se sjeća, vojni policajci.

Na pitanje Obrane je potvrdio da je u rovu bio i Šaćir Omanović i da nije imao neprijateljske namjere prema vojnicima koji su se predali.

Svjedok je rekao da se jedna grupa pripadnika HVO-a branila dok je imala municije, a da su se onda predali. On je čuo da su strijeljani i da ih je bilo 12.

Muratović je ispričao da je, kada je nakon akcije krenuo kući, “u našim rovovima, kraj asfalta” vidio mrtva tijela na gomili.

Svjedok je kazao da u akciji nije vidio Sarajlića, ali da je čuo kako viče “tekbir”. Na pitanje Obrane, precizirao je da su tada bili udaljeni oko 200 metara.

Muratović nije mogao objasniti zbog čega u iskazu datom 2017. godine nije spominjao 12 zarobljenih vojnika, eksplicitno odgovarajući da mu nije poznato da je bilo drugih zarobljenih, osim trojice s kojima su bili zajedno u rovu.

Svjedok Vinko Livančić prisjetio se kako je s kolegom krenuo sa smjene na crti kada je počeo napad tzv. ABiH. Dok su trčali, svjedok je ranjen u nogu, a kolega je poginuo.

On je izjavio da je s crte na kojoj je on bio, njih devet ostalo živo, a samo jedan ili dva koji nisu ranjeni.

Livančić je rekao da su njegov zet i još dvojica zarobljeni i, kako je čuo, Mirsad Muratović je kazao da im ne smije ništa faliti. Prema saznanjima svjedoka, njih trojica su odvedeni, a zet se nakon dva mjeseca vratio “napola mrtav”, jer je bio tučen.

Svjedok je rekao da je njegova obitelj živjela u Donjoj Dubravici i da su izbjegli kad je bio napad. On je kazao da su tu živjele i druge obitelji. Linije su bile udaljene 300 do 400 metara, rekao je, ali on nije imao gdje izmjestiti suprugu i djecu.

Suđenje se nastavlja 6. rujna./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari