Connect with us

Gost Kolumne

Unitarizam, odnosno građanizam, je sredstvo gradnje džihadskog totalitarizma

Objavljeno

on

Već godinama, desetljećima, pa i stoljećima pušu jake interesno političke oluje, ne prestaje grmljavina, udari gromova se umnažaju, u bosanskohercegovačkom bespuću. Ruše se svi znakovi i okviri sloboda, jednakosti, ravnopravnosti, demokracije, ljudski prava i vjerski sloboda. Miniraju se mostovi, preoravaju i potkopavaju putovi, političko nevrijeme koje u kontinuitetu traje više od pola tisućljeća stvara klizišta koja nose sela i gradove, a na njihovim mjestima i temeljima politički kapetani brojnijih naroda zasađuju svoja nacionalna i vjerska znakovlja.

Slika Bosne i Hercegovine se mijenja svaki dan, i tako već više od pola tisućljeća ne prestaju rušenja i progoni oni malobrojniji, nezaštićeni, zbog čega je ta zemlja sve više jednobojna, zelenija do te mjere da su čak i ulični nogostupi ofarbani u zelenu, nacionalno vjersku boju brojnijeg, jednako suvereno konstitutivnog naroda kao i druga dva malobrojnija. Bosna i Hercegovina se sve teže poznaje, gubi se u olujama ratova, progona, etničkih čišćenja, genocida, netolerancije, mržnje, nesnošljivosti. Sve je više novi nacionalno vjerskih stabala, divlji i nikako pripitomljivi za to podneblje, divlji i neprimjereni za okruženje među koja se dovode i sade.

Naprosto Bosna i Hercegovina zarašćuje u divljač, i sve je manje domaći, stari, izvorni bosanskohercegovačkih stabala, oni tisućljeće stari. Nestaje u tim olujama, napose u srpsko muslimanskoj oluji devedesetih godina prošlog Dvadesetog stoljeća, onog hrvatskog tisućljeće starog stabla koje je Bosnu i Hercegovinu čuvalo i očuvalo u okvirima europskih vrijednosti. Sve je manje oni hrvatskih stabala od te zemlje stvoreni, i za tu zemlju nestali. Sijeku ih i bacaju, pale i odvoze, a na njihova mjesta sade trnje i glogove koji niti mogu, niti hoće, a niti žele, bilo što pored sebe što nije njihovo, što nije kao oni. Što nije kao oni trn, glog, bodljika.

Nepravda na koju su moćnici svijeta postavili tronacionalnu beha zajednicu, i pričvrstili je na dvoentitetski srpsko muslimanski dvonožac, pravi je teren za rast svake nesigurnosti, nesnošljivosti, mržnje, što je preduvjet za ponovna ubijanja, progone, etnička čišćenja, i genocid kakav je počinjen od strane Srba nad Muslimanima u Srebrenici, a od strane Muslimana nad Hrvatima u Lašvanskoj dolini. To je politički teren koji stalno klizi, klizište koje nosi i zatrpava svaki pokušaj postavljanja pobočnih zidova građeni od materijala pravednosti i jednakosti, tolerancije i suživota. A trebao bi biti švicarski konfederalni materijal armiran kantonima, nezamjenjiv s bilo čim drugim, žedno potreban žednom mira bosanskohercegovačkom društvu.

Takav mir koji, zapravo, nema alternativu, pa ni rat kojega neki šireći nepravdu nameću kao rješenje ratom nerješivog beha problema, mir u kojem društvo štiti i brani pojedinca i zajednicu bez obzira na njihovu brojnost, potreban je i Bošnjacima, i Srbima, i Hrvatima, ali jednako tako i Svjetskoj zajednici koja samo čuva primirje a ne gradi mir. A govori da je zbog mira daytonski i umarširala, te protektorski nepravedno zavladala nepravedno uređenom Bosnom i Hercegovinom. Obrana hrvatskog pojedinca i hrvatskog federalnog partnera Bošnjaka apsolutno je nemoguća u procesu desetljeća dugog rasta muslimanskog hegemonizma i bošnjačkog ekspanzionizma u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Poplava bošnjačke laži koja nadire svakim danom sve jače nosi i one temelje planirane bošnjačko-srpsko-hrvatske beha kuće, zbog ćega ni nakon više od tri desetljeća gradnje, pod nadzorom Visokog predstavnika Međunarodne zajednice, nikako da se makne od samog početka. Korak u budućnost, ako se budućnost može graditi lažima i izmišljotinama, dva koraka u prošlost. I to onu najcrnju beha prošlost, koja i jest uzrok svih nedaća, problema, ratova i lutanja. Zapravo nestajanja Bosne i Hercegovine, koja postaje teret svima, pa i sama sebi. Nestanak joj stoga spremaju u zemlji koja ju je pola tisućljeća mrcvarila, pljačkala, ubijala, silovala, sliku vjersku i nacionalnu silom mijenjala, deeuropeizirala, dekristijanizirala, i prisilno islamizirala.

Da li slučajno ili planski u znakovitoj stotoj godišnjici Prvog svjetskog rata, kojeg su beha protivnici terorističkim ubojstvom njenog osloboditelja, i početnika ponovne europeizacije, i započeli u njoj, te u 825-toj godišnjici Povelje Kulin Bana, Bosna i Hercegovina je postavljena na ivicu opstanka ili trajnog nestanka. U njoj još uvijek traje i osmanlizacija, i austrougarizacija, i jugoslavenizacija, i načertanizacija, i islamizacija, i Prvi, i Drugi, i građansko konfesionalni rat. Dakako i daytonizacija. Svim time je dovedena na most preko kojeg joj je prijeći ili u budućnost, ili se vratiti u prošlost.

No suvremenost Bosne i Hercegovine silovana politikom velikobošnjačkog unitarizma i pokušaja vraćanja osmanizma, na jednoj, i velikosrpskog secesionizma na drugoj strani, ubrzano je vraća ili u prošlost Osmanlija ili u prošlost Načertanija.

Unitarizam i građanizam, što je jedno te isto, je proces etničkog čišćenja beha društva u kojem se nameće i provodi velikomuslimanska politika s elementima osmanizma i džihadizma. Vrijeme je to najteži prisila nad malobrojnijim hrvatskim narodom, kojeg je daytonizam silom ugurao u federalni okvir neoznačenih nacionalni teritorija Bošnjaka i Hrvata. Takav federalni unitaristički okvir uvod je u najčvršću diktaturu brojnijeg naroda, dimenzija fašizma, nacizma, komunizma, i osmanizma. Zapravo, unitarizam odnosno građanizam je sredstvo gradnje džihadskog totalitarizma, rušitelj svih civilizacijskih stečevina suvremenog svijeta.

Bošnjački unitarizam političkog i vjerskog predznaka, koji šutnjom odobrava i pomaže širenje džihad ratnika koje novače i šalju u vjerske ratove diljem svijeta, najbrutalniji je agresor i ubojica Bosne i Hercegovine i njenog europskog identiteta. Pokazuju to i posljedice vidljive u današnjici ubrzanog nestajanja te zemlje, i u višedesetljetnom izgledu neke, ovim prostorima i suvremenim nebošnjacima neprihvatljive, i neprepoznatljive, beha slike. Jer to je slika Bosne i Hercegovine iz vremena turskog unitarizma održavanog dankom u krvi, i perioda kada se prisilom islamizacije ubrzano mijenjao nacionalni i vjerski izgled tadašnje, i današnje, Bosne i Hercegovine. I u današnjem, kao i u svim prošlim unitarizmima, na smrtnom udaru su kontraunitaristi, hrvatski antiunitaristi, a to su svi nebošnjaci, kao i oni Bošnjaci koje agresivni bošnjački unitarizam nije uspio deeuropeizirati i islamizirati u granice svake isključivosti.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari