Pratite nas

Analiza

UNIVERZALNI PROGRAM PRODAJE MAGLE

Objavljeno

na

Kad je RH u pitanju, ekonomski program, boljitak i bilo što povezano s dobrobiti RH, nikad me nije zanimala politička pozadina, politička opcija koja predstavlja ekonomski ili dijelove ekonomskog programa, već samo i isključivo PROGRAM, a osobito kad su u pitanju nezaposleni, blokirani, ….

Lutajući bespućima društvenih mreža i portala, koji mi i inače služe kao zabava, „prozor u svijet“, informacija, filtriranje dezinformacija, analiziranje situacija i još puno toga, naletih na jedan zanimljiv video uradak i predstavljanje tzv.: UNIVERZALNI PROGRAM ZAPOŠLJAVANJA na jednom portalu a kasnije i na fb stranici.

Prof.dr.sc. Ivan Lovrinović predstavio je „Program bez Programa“, a koji je plod mašte, iluzija i inih mađioničarskih trikova „koji je osmislila ekipa ekonomskih stručnjaka za potrebe ekonomskog programa koalicije koji čine: „Živi zid“, „Franak“, „Akcija mladih“ i „Promijenimo Hrvatsku“!

Prvi pregled prezentacije Programa (bez Programa) zainteresirao bi svakoga tako i autora ovih redaka. No, već u samoj prezentaciji nešto mi je „sumnjivo“, tj. nešto tu ne štima ni „odokativnom metodom“ . Nema druge nego kalkulator i računaj, pa opet, pa opet…..

Da vas ne gnjavim dodatno svim izračunima i bedastoćama, neke ipak moram naglasiti.
Po prezentiranoj prezentaciji ukoliko gore imenovana „grupa“ preuzme vlast u RH, istog trenutka, po  indirektnim riječima prof.dr. sc. Ivana Lovrinovića, PDV će biti po jedinstvenoj stopi podignut sa 25 % na 33,33334 %!

Molim bez začuđujućih reakcija, pa tako kažu brojke g. Lovrinovića, a ne moja malenkost.
Tko zna, možda bi nam mogao prof.dr.sc. Ivan Lovrinović reći ili napisati, a tko mu je „ukrao na početku prezentacije 420 milijuna HRK?!

Ali to nije sve, uz tih 420 milijunčića malenih krznenih životinjica, nedostaje ( pošto je neto plaća), po kalkulatoru plaća, nekih „sitnih“ 3 668 184 000 kuna. (približno za bruto plaće, na godišnjoj razini)

(Pa tko je vidio da 200 000 novozaposlenih još traži i nekakvo zdravstveno i mirovinsko osiguranje? Svašta!).

Da nije tužno, uistinu bi bilo smješno!

Igra brojki i slova zna biti ponekad i zanimljiva i tužna i vesela, ali kad se tako istaknuto ime g. Ivana Lovrinovića, uz još istaknutiju titulu ispred imena, takne tema elementarnih postavki tržišta poznatoj pod imenom : PONUDA – POTRAŽNJA, tog trenutka prestaje svaka šala.

Poštovanom prof. dr.sc. Ivanu Lovrinoviću mogu samo postaviti pitanje: Zna li poštovani prof.dr.sc. Ivan Lovrinović da plaće diktira djelatnost ili „BRANŠA“?

Zna li g. Lovrinović koliko ima zaposlenih u trgovinama prehrambenih proizvoda i kolika je marža?

Zna li g. Lovrinović da plaće u trgovinama prehrambenim proizvodima i drugim djelatnostima da su plaće niže od trgovina koje prodaju „kemiju“, ……… te da za tu plaću NIJE KRIV vlasnik trgovine koji se bori za opstanak i preživljavanje u konkurenciji, već djelatnost, tj.  „BRANŠA“?

Koliko bih samo pitanja mogao postaviti, a bez odgovora na pitanja: tko, što, kako, …..

No, bilo kako bilo, poštovanom prof. dr.sc. Ivanu Lovrinoviću želim sve najbolje u životu, ali molim malo dalje prste od ekonomije, tj. prodavanja magle i zbunjivanja naroda.

Cijenio sam g. Lovrinovića sve do trenutka analize prezentacije „Programa bez Programa“ „ …. koji je osmislila ekipa ekonomskih stručnjaka za potrebe ekonomskog programa koalicije koji čine: „Živi zid“, „Franak“, „Akcija mladih“ i „Promijenimo Hrvatsku“!

Ako je moja malenkost, kao „samouk“ i polupismen, mogla ovo „pročitati“ kao „prodavanje magle i ostalih derivata“, strašno sam znatiželjan kako će ovo odjeknuti u javnosti od kolega g. Lovrinovića ili će zašutiti, kolegijalnosti radi ili se nasmijati!?

No, jedno je sigurno, g. Lovrinović će sigurno osvojiti više od 160 preferencijalnih glasova jer ipak u RH ima puno više  matematički nepismenih, nego što se može i pretpostaviti.

Pretpostavljam da g. Lovrinoviću još nikad nitko nije imao hrabrosti reći, stoga će se usuditi moja malenkost i izgovoriti:

Poštovani, kanite se i matematike i ekonomije!

 

Milivoj Lokas/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

U pet godina vojni proračun Hrvatske porastao 17%, a Srbije čak 90%!

Objavljeno

na

Objavio

Usvega pet godina, od 2015. do 2019., hrvatski vojni proračun narastao je oko 17 posto, a vojni proračun Srbije u istom razdoblju oko – 90 posto! Hrvatska je u 2015. tako na vojsku trošila oko 555 milijuna eura, Srbija 459 milijuna eura.

Već 2017. Hrvatska troši 591 milijun eura, a Srbija se primiče Hrvatskoj i troši 559 milijuna eura. I onda se u 2018. događa potpuni preokret, Hrvatska počinje ubrzano zaostajati za Srbijom u odnosu na vojne troškove, naš je (realizirani) vojni proračun te godine bio 587 milijuna eura, manje od plana zbog prekida nabave borbenog zrakoplova, dok je vojni proračun Srbije znatno “skočio” na čak 725 milijuna eura.

Takav trend nastavljen je i tijekom ove godine kada, prema rebalansu (opet utrošeno manje od plana, ovoga puta 35 mil. eura manje), hrvatski vojni proračun iznosi 647 milijuna eura, a onaj u Srbiji čak 877 milijuna eura.

Ovi podaci dokazuju ono što su vojni analitičari već isticali, činjenicu da se Hrvatska izuzetno sporo, “mic po mic” penje u vojnim izdacima, pa je izložena i kritici NATO-a i SAD-a što se ne uspijeva značajnije približiti kolektivnoj obvezi o utrošku 2 posto BDP-a na vojsku.

Računovodstvenim manevrom, po uzoru na neke druge zemlje članice, u ožujku ove godine Hrvatska je NATO-u prikazala da troši znatno više pa je uračunavanjem troškova vojnih mirovina postotak naglo “porastao” s 1,3% na 1,75% BDP-a. Što je onda RH i podignulo na ljestvici zemalja članica na solidno 11. mjesto unutar 28 članica (bez Makedonije).

Kako je rebalansom utvrđeno da ni ove godine MORH nije uspio utrošiti planirani iznos, u međuvremenu je Hrvatska pala na 1,68% BDP-a. U sljedeća tri tjedna Hrvatska mora sastaviti konkretan “papir”, dokument koji će imati obligatornu snagu, a u kojemu će biti točno razrađeno kako i do kada će RH dostignuti onih 2% vojnih izdvajanja iz BDP-a.

Računa se da bi s početkom nabave eskadrile borbenih zrakoplova i još jednom kvalitetnijom, a planiranom nabavom, primjerice 60-tak američkih oklopljenih vozila “Bradley” koje bi nam SAD donirao, a mi platili 30 mil eura za modernizaciju te nabavom još nekoliko helikoptera “Black Hawk”, Hrvatska i dostignula tih 2%, dakle trošila bi više od milijarde eura godišnje na vojsku.

Problem je MORH-a što ne može nikakvom “računovodstvenom operacijom” približiti se drugom obveznom cilju NATO-a, a to je da za modernizaciju i opremanje, dakle nabavu novih ili modernizaciju starih borbenih sustava, troši 20% vojnog proračuna, konkretno oko 150 milijuna eura godišnje.

Premda službena Hrvatska nerado komentira jačanje vojnog trošenja u Srbiji, a nikako ne komentira nove, za javnost atraktivne vojne nabave zrakoplova MiG-29 i protuavionskih raketa “Pantsir-S1” iz Rusije, i njima je vjerojatno očito da skok od 90% u vojnom trošenju u susjednoj Srbiji nikako ne smije proći bez paljenja lampica za uzbunu u sustavu nacionalne sigurnosti RH, piše Večernji list

 

Jan Ivanjek: HV je najbolja vojska u našem susjedstvu

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Što je za Hrvatsku, a što za SAD osnovna vojna ravnoteža u regiji?

Objavljeno

na

Objavio

Prije nekoliko dana američka vladina agencija DSCA predložila je Kongresu da Hrvatskoj odobri nabavu novih transportnih helikoptera UH-60M Black Hawk.

U svom dopisu objašnjavaju kontekst zašto će RH i NATO-u ta nabava dobro doći, no u dopisu stoji i jedna za nas znakovita rečenica, koja potvrđuje teze o tome da SAD jako dobro mjeri kakvo oružje Hrvatska smije nabaviti.

“Predložena prodaja ove opreme neće izmijeniti osnovnu vojnu ravnotežu u regiji”, glasi. S obzirom na to da Hrvatska nema problema s “vojnom ravnotežom” s Mađarskom, Rumunjskom, Bugarskom i Slovenijom, kao članicama NATO-a ili BiH, Crnom Gorom i Sjevernom Makedonijom, očito je da se to mjerenje vojne ravnoteže odnosi na mjerenje sa Srbijom.

Sada je jasnije zašto Hrvatska već godinama ne uspijeva nabaviti jače vojne sustave, a nema takvih problema kada je riječ o nabavi oklopljenih vozila, transportnih i izviđačkih helikoptera Kiowa Warriorsa, protuoklopnih raketa kratkog dometa, piše Davor Ivanković / Večernji list

Netko u američkom State Departmentu mjeri i zaključuje da bi isporuka jačeg oružja Hrvatskoj poremetila vojnu ravnotežu sa Srbijom. Sada je jasnije i zašto je prije četiri godine zaustavljena priča o isporuci američkih višecijevnih raketnih lansera M 270 MLRS, što je dogovarao još ministar obrane Ante Kotromanović.

Čim je spomenuto da će nekoliko lansera od njih 16 moći ponijeti i rakete dometa do 300 km, javio se Aleksandar Vučić i poslao poruku: “Ne znam zašto bi netko u regiji uzimao balističke rakete, ili će oni odustati od toga ili ćemo mi morati pronaći odgovor na to.”

Ta poruka i vješta diplomacija Srbije očito su uspjeli blokirati vojnu isporuku jačeg oružja Hrvatskoj. Nekoliko godina poslije Hrvatska je s Izraelom već uspjela dogovoriti isporuku F-16 Baraka, no u zadnji čas to SAD zaustavlja.

Uvidom u spomenutu rečenicu iz dopisa DSCA Kongresu sada je jasnije koji je bio primarni razlog blokade. Izraelski Baraci su, istina, već stari zrakoplovi, no posjeduju izrazito suvremenu opremu i “dalekometno” naoružanje, kao i opremu za elektroničku zaštitu. I bio je u pravu tada ministar obrane Damir Krstičević kada je, nažalost, preuranjeno govorio o tome da će s Baracima HRZ biti nadmoćniji u zraku od bilo kojeg borbenog zrakoplova u susjedstvu.

Niti se ona Kotromanovićeva niti Krstičevićeva namjera ispunila. No u međuvremenu Srbija je iskoristila taj za nas čudni “time out” te je dobila, kupila ili razvila oružja kojim može parirati najavljenim hrvatskim vojnim nabavama, a koje se nisu ni dogodile.

U zadnje tri godine vojna ravnoteža između Hrvatske i Srbije se poljuljala, uvelike i na štetu Hrvatske. Srbija sada posjeduje i dalekometne raketne projektile, razvila je i vlastitu, što bi Vučić rekao “balističku raketu” dometa 300 km, od ruskog i bjeloruskog partnera dobila je jednu i pol operativnu eskadrilu MiG-ova 29, a sada i najmoderniji protuavionski sustav Pancir S1 za male i srednje visine.

Kako bi rekao jedan naš vojni analitičar, nakon instaliranja ruskog Pancira S1, “Hrvatska može slobodno zaboraviti na uporabu i Kiowa i Black Hawkova i svega što imamo od zračne potpore”.

Opće je poznato da Hrvatskoj nedostaje kompletan sustav obrane zračnog prostora, dakle i borbena eskadrila i PZO sustavi za srednje i velike visine. I kako u svjetlu tih činjenica shvatiti da nas naš ključni vojni partner SAD koči u nabavi operativnih vojnih sustava koji bi nam omogućili samostalnost u obrani zračnog prostora i teritorija?

I kriza u odnosima Turske s NATO-om i SAD-om počela je kada su Amerikanci kočili isporuku svog najmodernijeg protuzračnog sustava Patriot Turskoj pa su posljedično ovi od Rusa kupili S-400, koji ruši sve letjelice na daljinama od 400 km i na kojem, kad smo kod toga, srpske posade već provode početnu obuku.

Hrvatska si definitivno ne može dozvoliti ono što je učinio Erdoğan, no ima saveznika koji bi mogli priskočiti, poput Francuske, a najprije Izraela. Mi si ipak prethodno moramo postaviti pitanje i tražiti odgovor o ponašanju našeg glavnog saveznika.

Treba sjesti za stol i otvoreno porazgovarati o tome što je za Hrvatsku, a što za SAD “osnovna vojna ravnoteža u regiji”. Ne bi trebalo biti teško dokazati prvo, da je ravnoteža sada već znatno poljuljana na štetu RH, članice NATO-a, te da Hrvatska nikada nije svojim oružjem napala Srbiju.

Dok je Srbija svoje oružje agresivno koristila prema Hrvatskoj, ali i širom “regije”. Od kraja rata Hrvatska se pridržavala dviju strateških postavki. Da nikada više neće dozvoliti da bude razoružana i da nikada više neće dozvoliti vojnu hegemoniju Srbije u “regiji”. Sada je samo pitanje tko će, dakle, SAD-u kazati da za nas nije “ravnoteža” situacija u kojoj smo vojno inferiorniji od Srbije.

 

SAD odobrio prodaju dva Black Hawka Hrvatskoj

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari