Pratite nas

Kronika

Urinirao po ‘Vječnoj vatri’ u Sarajevu i ugasio je

Objavljeno

na

Nepoznati muškarac proteklog vikenda stao je iznad “Vječne vatre”, jednog od simbola Sarajeva, urinirao po njoj i ugasio je. Ovaj krajnje neukusan čin potvrđuje video koji je objavio “Dnevni avaz“.

Vječna vatra je spomenik vojnim i civilnim žrtvama Drugog svjetskog rata u Sarajevu, a nalazi se u centru grada, između ulica Maršala Tita i Ferhadije.

Za vrijeme opsade Sarajeva, plamen na spomeniku je bio ugašen jer u gradu nije bilo potrebnog goriva. Inače, ovo nije prvi slučaj, prije dvije godine jedan je pijani muškarac također pokušao ugasiti plamen no nije uspio.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Na današnji dan 1993. – masakr nad hrvatskim braniteljima u selu Dragišići (Vodice)

Objavljeno

na

Objavio

isječak/HRT

Nakon šestosatnog otpora, ponestalo im je streljiva i zbog nedobivanja adekvatne pomoći opkoljeni su, te primorani na predaju. Iako im se u pregovorima jamčio tretman propisan Ženevskom konvencijom, nakon predaje razjareni Srbi su ih skinuli do gola, vezali žicom i uz stalno udaranje tjerali pješke prema obližnjoj Čistoj Maloj. Tu su mučeni i ubijeni.

Na današnji dan 1993. godine dogodio se masakr nad hrvatskim braniteljima zarobljenima u selu Dragišići u zaleđu Vodica. Paravojne jedinice i lokalne milicije srpske paradržave tzv. ‘SAO Krajine’ zarobila je deset hrvatskih branitelja koji su nakon šestosatne borbe ostali bez streljiva. Iz bezobzirne osvete zbog gubitaka koje su im nanijeli u borbi, četnici su napravili pokolj među zarobljenicima. Do zatvora u Kninu živa su stigla samo šestorica.

Tijela mučki ubijenih Jakova Crvelina iz Tisnog  i Borisa Kartela iz Vodica također su razmijenjena, dok se sudbine i posljednja počivališta Borisa Troskota iz Kašića Banjevačkog i Borislava Periše iz Krkovića ni danas ne znaju.

Nakon velikih gubitaka u bitci za Maslenicu neprijatelji su izvršili protuudar napadom na vodičko zaleđe. Iskoristili su pri tome loše vremenske uvjete i nedovoljnu opremljenost i malobrojnost pripadnika 15. pukovnije te u ranim jutarnjim satima velikim snagama zauzeli su dominantnu kotu Gradinu iznad Čiste Male i Dragišića i pri tome uništili sustav veza. Uz snažnu topničku potporu, pješaštvom, transporterima i tenkovima krenuli su u napad na Dragišiće. Hrabri branitelji pružili su herojski otpor iako su pri tome bili slabo naoružani i uspjeli su nanijeti brojnijem neprijatelju značajne gubitke u ljudstvu i tehnici.

Nakon šestosatnog otpora, ponestalo im je streljiva i zbog nedobivanja adekvatne pomoći opkoljeni su, te primorani na predaju. Iako im se u pregovorima jamčio tretman propisan Ženevskom konvencijom, nakon predaje razjareni Srbi su ih skinuli do gola, vezali žicom i uz stalno udaranje tjerali pješke prema obližnjoj Čistoj Maloj.

U samoj Čistoj Maloj ubijen je hrvatski vitez Boris Kartelo iz Vodica, a njegov ratni drug Jakov Crvelin iz Tisnog izdahnuo je na putu od mučenja. Boris Troskot iz Kašića Banjevačkog i Borislav Periša iz Krkovića izdvojeni su od grupe, odvedeni i predani snagama ratnog zločinca kapetana Dragana nakon čega im se gubi svaki trag.

Do zatvora u Kninu stigla su šestorica gdje su bili izloženi svakodnevnim torturama i razmijenjeni su nakon par mjeseci. Tijela Jakova Crvelina i Borisa Kartela također su razmijenjena dok su sudbine Troskota i Periše još uvijek nepoznate.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Gdje su danas progonitelji Marka Veselice?

Objavljeno

na

Na današnji dan umro je prof. dr. Marko Veselica (Sinj, 9. siječnja 1936. – Zagreb, 17. veljače 2017.) Riječ je o povijesno nezaobilaznoj ličnosti, žrtvi komunističkog terora, koji se čitav život borio za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, i koji je na kraju krajeva, za svoje ideale,  najljepše godine svoga života proveo u najstrašnijim logorima Josipa Broza Tita, od Lepoglave do Stare Gradiške.

U vrijeme njegova života, čini se, nismo ga dovoljno nagradili (možda ni poznavali!), pa je red da mu  sada, kad ga na žalost više nema među živima, još jednom kažemo – hvala, tim prije što je ova  legenda novije hrvatske povijesti ostavila neizbrisivi trag.

Veselica je simbol borbe protiv komunizma. Osudili su ga (drugi put) 1980., nakon smrti Tita, čak na 11 godina teške robije (!) samo i iz razloga što je dao intervju zapadnonjemačkom časopisu „Der Spiegel“! Nu, neprestano se pitamo, što, poglavito, mladi, znaju o tom olovnom vremenu?

U Zagrebu i dalje postoji i ulice i trgovi nazvane po komunističkoj prošlosti. Taj veliki hrvatski rodoljub nije mogao čak ništa znanstveno i javno objavljivati i na bilo koji način se pojavljivati u javnosti, od 1972. do 1990. Stoga, danas dok se sjećamo ovog iznimnog čovjeka među ostalim se moramo zapitati: gdje su i što rade njegovi progonitelji? A Veselica je bio samo jedna u nepreglednom nizu komunističkih žrtava, prije svega, „Hrvatskog proljeća“.

Sve u svemu, nismo mu se dovoljno odužili. Njegov lik i djelo mora i treba biti nezaboravno u hrvatskoj povijesti, tim prije što taj čovjek nikada nije pružao ruke da bi grabio, već da bi podao ljubav.

Oni koji odlučuju o nazivima ulica, trgova, pa i istaknutih državnih ustanova već sutra moraju iznaći način (prijedlog) da se ime Marka Veselice nikada ne izbriše, kao što je to slučaj i s nekim drugim hrvatskim velikanima, pa i Junacima hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata za koje više nitko, na žalost, ne zna ni tko su ni što su!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari