Pratite nas

Kultura

Uručeno priznanje Stipi Božiću – Junak Domovinskoga rata

Objavljeno

na

U dvorani Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića u Zagrebu svečano je uručeno priznanje Junak hrvatskog Domovinskoga rata – Stipi Božiću, koje tradicionalno dodjeljuje Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), u suradnji s drugim Udrugama proizašlim iz Domovinskog rata.

Priznanje je ovom velikim čovjeku, humanisti i sudioniku Domovinskoga rata, u kojem je sudjelovao zajedno sa svojim sinom, uručio Mladen Pavković, predsjednik UHBDR91., koji je među ostalim rekao da oni dodjeljuju ovakva priznanja da se ne zaborave istaknuti hrvatski branitelji, ali i da podsjete sve najvažnije državne institucije da i one napokon shvate, 25 godina nakon agresije na Republiku Hrvatsku, da je naša država jedna od rijetkih koja je pobijedila u ratu (trostruko jačeg neprijatelja) a da službeno (!) još uvijek nema ni jednog junaka, ali ni izdajice i ratnog profitera.

Na svečanosti još su govorili i Dinko Tandara, pomoćnik ministra hrvatskih branitelja, Ivica Matošević, predsjednik UDVDR RH- Podružnice Grada Zagreba, Vinko Prizmić, predsjednik Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS), dramski umjetnik Vedran Mlikota i drugi. U umjetničkom dijelu programa sudjelovao je Željko Krušlin – Kruška, dok je voditeljica bila Kostadinka Velkovska.

Predstavnik Ministarstva hrvatskih branitelja Dinko Tandara složio se da je žalosno i nedopustivo što nismo još i oficijelno proglasili Junake Domovinskoga rata, ali da je ovo priznanje uistinu došlo u prave ruke, čovjeku koji se borio za Hrvatsku na bojištima, ali i naglašavajući  značaj relativno male Hrvatske i na najvišim planinama svijeta. Naime, Božić je početkom devedesetih prvi donio hrvatsku zastavu i na Mount Everest, što su zabilježili i svjetski mediji, još u vrijeme kad Slovenci nisu ni imali svoju zastavu!

Vinko Prizmić je rekao da je ovo priznanje i samoj Gorskoj službi spašavanja, koja se na određeni način još uvijek nalazi „u ratu“, u borbi za živote stotine, pa i tisuće ljudi, a u čemu je svoj obol dao i Stipe Božić, dok je Ivica Matošević u ime organizatora podsjetio da je Božić dragovoljno pristupio obrani Domovine još u u rujnu 1991., da je bio pripadnik sinjske brigade , ali i „Pauka“. Iz sustava Oružanih snaga RH otišao je u činu profesionalnog časnika, satnika  tijekom 1993. S njim, kao što smo rekli, bio je i njegov sin Joško (koji je na žalost kasnije poginuo u prometnoj nesreći).

  • „Gospodine Božiću, prepoznali smo vaše dostojanstvo, humanost i plemenitost kao čovjeka i hrvatskog domoljuba, ali i vašu odgovornost u zdravom buntovništvu protiv nepravde i zločina. Drago nam je da i danas ne posustajete u dobrim djelima, koja su i vas i vašeg sina krasile i kao hrvatskog ratnika – kazao je Matošević.

Iznimno skroman i samozatajan, Stipe Božić, nije krio svoje oduševljenje.

  • Lijepo je kad drugi primijete tvoja dobra djela – čuli smo od ovog uistinu velikog čovjeka.

Na kraju svečanosti, kojoj su bili nazočni i učenici, što je posebno obradovalo branitelje, Božić  je održao  i iznimno zanimljivo predavanje – „Sedam vrhova“.

UHBDR91.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Ovdje je na zrnu Očenaša zakucalo srce Domovine…

Objavljeno

na

Objavio

Misli jedne mlade djevojke iz hrvatske dijaspore

 
Danas, kao i svake godine 18.11. prisjećamo se žrtve grada Vukovara. Svi mi  danas se sjetimo izraziti naše suosjećanje s patnjom onih koji tu bol nose i svaki drugi dan u godini i to već 26 godina.
 
No na današnji dan svi dišemo istim ponosom i domoljubljem. Svi zajedno osjećamo bol i tugu zbog naših dragih poginulih branitelja, ubijenih i progonjenih stanovnika Vukovara, kćeri i sinova, majki i očeva, baka i djedova, braće i sestara…
 
Srca nam se stežu pri govorima Siniše Glavaševića i svi se sjećamo tog strašnog zločina koji je počinjen nad hrvatskim narodom. Danas se sjećamo. A sutra? Doći će sutrašnji dan i opet će se zaborav koji nam se nameće ušuljati u svakodnevnicu. Pravda i istina opet će čekati godinu dana da je se prisjetimo. Pravit ćemo se da se ništa nije dogodilo.
 
Ne postoje naši dragi i hrabri branitelji, ne postoje žrtve, ne postoje nepronađena zaklana tijela!
 
Dogodio se samo papir i sporazum. A dogodile su se i kuće i slobode i radna mjesta onih koji su za te zločine trebali odgovarati.
 
Zaborav na Vukovar  zaborav je identiteta,  povijesti, branitelja i njihovih obitelji. Vrijeme je da svi uništeni i oskvrnjeni Domovinskim ratom dožive pravdu i utjehu prije nego im nada umine.
 Mi danas nismo svjesni koliko smo sretni što imamo svoju Domovinu. Što možemo slobodno i bez straha reći da smo Hrvati i da volimo naše i poštujemo tuđe.
 Neka današnji dan ostavi malo gorčine i težine da nas podsjeti i da nas bude dovoljno sram što tako bahato životarimo.
 
 Pitamo se ima li smisla, ima li nade.
 
 Ja znam da većina nas koji smo sudjelovali na susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru može posvjedočiti da ima smisla! Sve što su ljudi prošli i proživjeli u tom gradu i naši hrabri branitelji. Ima smisla! Jer mi smo ta Hrvatska za koju su se oni borili, za koju su dali život.
 
Kaže se: naša osveta bit će osmjeh naše djece.
 
Prisjetimo se sada te strašne godine 1991… Sjetimo se kolone stanovnika koji su tako hrabro ostali do kraja u svom gradu. Sjetimo se njihovih suza, njihove patnje i boli.
 
I sada se sjetimo mladeži koja je 30. travnja 2017 sa memorijalnog groblja pješačila u koloni do dvorca Eltz gdje se održalo euharistijsko misno slavlje. To je bila kolona nasmijane, vesele mladeži puna nade i vjere. Cijelim se putem pjevalo, molilo i slavilo Krista! Bio je to susret sa živim Isusom, tajnom Njegove ljubavi i žrtve za nas. Ta mladež je nada Hrvatske koju su sanjali svi koji su iz ljubavi prema domovini žrtvovali svoje živote, da bi mi danas mogli uživati u slobodi.
 
Nama je jasno, da nismo bili u običnom gradu nego u gradu žrtve, u gradu heroja! I zato budimo i mi turbo vod i gradimo tu našu voljenu domovinu.
 
Volimo tu našu grudu! Kopati ćemo po njoj, hraniti se njome i blagoslivljati ju!
 
Krist je naša nada i mi smo vjera živa! Isuse povedi me svojim putem, vrati me mojem domu. Za Hrvatskom mi srce žudi. Evo me Gospodine, mene pošalji.
 
Zapamtite Vukovar! Danas, sutra, zauvijek.
 
 
Magdalena Ivošević
studentica
Frankfurt am Main, 18.11.2017.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

NEK’ VIJORI, ZA NJIH BARJAK SVETI!

Objavljeno

na

Objavio

Od kamena nije srce moje,
pa da bude svaki dan mi isti.
Danas vijem tri najdraže boje,
mog’ naroda, sveti barjak čisti!

Crven’ bijele i boje je plave,
odkad nas je i njega je bilo,
to je barjak ponosa i slave,
pod kojim se pjevalo i mrilo.

Vijem, dižem, do neba ga plava
….da heroji iz raja ga vide,
u njemu je junaštva im slava,
jadni, Jude koji ga se stide.

Da ga vide jer su pod njim pali,
da zalud im nije bilo mrijeti,
svojom žrtvom oni su ga tkali,
nek’ vijori za njih barjak sveti.

Podižem ga za sve one ljude,
što živote ne žališe svoje,
nek’ se vije na ponos nam bude,
a dušmani neka ga se boje.

Tri najljepše boje njega diče,
crvena je, k’o krv što se za njeg’ proli,
bijela, plavoj priljubi se viče,
to je barjak što se srcem voli.

Od davnina to je stijeg hrvata,
bijel’ i crven’ polja, grb mu krase
podižem ga za sve žrtve rata,
a najviše za VUKOVAR, zna se!

Ivan Pajdek / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari