Pratite nas

Kolumne

USKRS 2018. U ZNAKU SUKOBLJAVANJA S IDEOLOGIJOM

Objavljeno

na

Foto: B. Čović

USKRS 2018. U ZNAKU SUKOBLJAVANJA S IDEOLOGIJOM Sudjelovanje u Isusovoj uskrsnoj pobjedi.

Ozračje proslave najvećega otajstva kršćanske vjere Isusove muke, smrti i uskrsnuća ove je godine u Hrvatskoj uvelike u znaku protivljenja nametanju rodne ideologije, sastavnice zapadne kulturne revolucije, i projekta sveobuhvatne nove ideologije globalizma. Proizvela je to Vlada uputivši u Hrvatski sabor prijedlog za ratifikaciju sporne Istanbulske konvencije, dodavši joj, kako stručnjaci kažu, pravno irelevantnu interpretativnu izjavu. Vrlo je dobro za suvremeno hrvatsko društvo i za budućnost hrvatskoga naroda što se dogodio veliki javni skup koji je jasno očitovao neslaganje s tim Vladinim potezom i koji je pokazao da se hrvatski birači ne mire s pojavom da od njih izabrani političari zapravo izdaju temeljne vrjednote svojih birača.

Intelektualna domišljanja

Taj skup, koji je stao u obranu zdravorazumske i znanstvene judeokršćanske istine o čovjeku, što je nepromjenjivi nauk Katoličke Crkve, prerastao je u legitimni politički prosvjed s vrlo preciznim političkim zahtjevima, no nije imao, kako je dio medija tvrdio, službenu potporu hijerarhijskoga dijela Crkve jer se on svjesno ne želi politizirati. Hrvatski biskupi vrlo su jasno više puta progovorili i o rodnoj ideologiji i o pokušajima njezina uvođenja u pravni i obrazovni sustav, te su, može se reći, sve učinili što spada na njih. Skup, ostvaren dakle bez formalne hijerarhijske crkvene potpore, otkrio je da kršćani, katolici u hrvatskom društvu postaju sve svjesniji i sve odgovorniji u preuzimanju i svoje društvene odgovornosti i to je vrlo dobra vijest za ukupno hrvatsko pluralno društvo u kojem, želi li biti slobodno i demokratsko, ne bi smjelo biti svjetonazorskoga, posebno opasnoga ideološkoga nametanja ni u kojem obliku. Političari, koje biraju hrvatski birači, dužni su odgovarati svojim biračima, poštivati, štititi i razvijati vrjednote svojih birača ili, ako to ne mogu, odstupiti s vlasti, jer sve drugo je manipulacija i nasilje.

Suprotstavljanje novim ideologijama više je nego urgentna zadaća, jer ako se zakasni, ako zagovornici tih ideologija preuzmu kontrolu nad državama, nužno će uslijediti novi progoni, u prvom redu vjernika monoteističkih religija, a potom i svih ljudi koji se protive tim ideološkim konstruktima.

Razotkrivanje rodne ideologije u suvremenom hrvatskom društvu iznimno je važno događanje jer senzibilizira cjelokupnu hrvatsku javnost na pojave novih vrlo opasnih ideologija. Posve je razumljiv osobit senzibilitet u hrvatskom društvu za ideologije i ideološka nasilja jer je hrvatski narod pretrpio iznimno velike žrtve od najvećih ideologija 20. stoljeća: nacizma, fašizma i komunizma. Naime, velik dio čovječanstva izložen je posljednjih nekoliko stoljeća ideološkim projektima koji nastaju u skrivenim radionicama i imaju velike ambicije uređivati i određivati ne samo koliko bi ljudi uopće smjelo živjeti na Zemlji, nego i kako bi ti ljudi trebali živjeti. Pritom nastaju intelektualna domišljanja koja imaju cilj na poseban način istisnuti svaku povezanost čovjeka odnosno ljudskih zajednica s transcendentnim, s Bogom, i na mjesto Boga postaviti uski krug skrivenih i otuđenih moćnika koji onda upravljaju svime i koji su nedodirljivi, nikad ne idu ni na kakve izbore, a stalno su moćni i dominiraju.

Obrana humanosti

Povijest je već pokazala, a to znaju i kreatori novih ideologija, da se uklanjanjem Boga iz svijesti pojedinoga čovjeka i ljudskih zajednica otvara prostor za neograničene manipulacije sve do ubijanja ljudi, a da se pritom ušutka i izbriše svaka savjest. Ideolozi komunizma, kao i svi oni koji su komunizmom još uvijek inficirani, npr. ne vide nikakvu nehumanost u smaknućima bez ikakvoga formalnoga suđenja na stotine tisuća i milijune nedužnih ljudi. Budući da su sve dosadašnje velike ideologije kad su preuzele kontrolu nad pojedinim narodima i državama pokazale iznimnu beskrupuloznost u »čišćenju« protivnika koje olako proglašavaju neprijateljima, ne smije biti iluzije da bi nove ideologije, koje promiču zapadnu kulturnu revoluciju i globalizam, mogle biti za dlaku bolje.

Stoga je baš svako svjesno, javno i odlučno suprotstavljanje ideologijama zapravo obrana humanosti, obrana čovjeka kao takvoga i obrana čovječanstva. Štoviše, suprotstavljanje tim novim ideologijama više je nego urgentna zadaća, jer ako se zakasni, ako zagovornici tih ideologija preuzmu kontrolu nad državama, nužno će uslijediti novi progoni, u prvom redu vjernika monoteističkih religija, a potom i svih ljudi koji se protive tim ideološkim konstruktima.

Ideologije – projekt osuđen na propast

Povijest, koja je učiteljica života, pokazala je na primjeru ideologija nacizma, fašizma i komunizma, osim svih strahota na koje su spremne i koje prouzrokuju, da su ideologije samo ljudski projekt koji je u sebi osuđen na propast. Propadanje ideologije komunizma, premda je to proces koji još nije dovršen, npr. vrlo jasno očituje da se ono događa iznutra, iz redova samih ideološki inficiranih i da ne može biti više nego tek sila za vremena. Gleda li se na povijesne procese vjerničkim, biblijskim očima, onda se pojave svih ideologija i njihovih vladavina mogu ispravno razumjeti u svjetlu gradnje kule babilonske o kojoj piše Knjiga Postanka. Gradnja kule kao unitaristički projekt, koji unificira, briše i guši razlike, briše i guši osobnost i slobodu, za postizanje imaginarnoga cilja, ljudsko je postupanje koje Bog ne želi i ne će tolerirati.

Bog, naime, toliko voli čovjeka i čovječanstvo, bez obzira na sve ljudske slabosti, nesavršenosti i zloće, da šalje svoga Sina da postane čovjekom, da preuzme na sebe odgovornost za sve krivnje i sva zla, da Sin žrtvuje svoj život za oslobođenje svakoga čovjeka i čitavoga čovječanstva i da svojim uskrsnućem objavi definitivnu, neopozivu pobjedu dobra, ljubavi, istine pravde, slobode i mira. Iskreno i odvažno suprotstavljanje suvremenim ideologijama sudjelovanje je zapravo u Isusovoj uskrsnoj pobjedi, pa trebalo za to i više ili manje pretrpjeti.

Ivan Miklenić / Glas koncila

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Europski strah od ‘umjerenog’ islamskog terorizma

Objavljeno

na

Objavio

Interesni Zapad koji će i štrik prodati s kojim će ga kupci objesiti, pokaže strah od islamista samo onda kada im u vlastitoj kući gori, i tek tada izlaze malo vani da vide  tko to potpaljuje, vatru raspaljuje i pokušava graničare i čuvare, svog nezasluženog mira, kao i kolonijalizmom stečenog bogatstva, malo ohrabriti i gurnuti ih da i dalje ginu za njih.

Na tom tragu je i Süddeutsche Zeitung objavio 28.12.2018. članak o džamijama u Bosni i Hercegovini i utjecaju ekstremnog islama iz zemalja Arapskog poluotoka, na beha muslimane. Bio je to pokušaj da se pisanjem o nekoj, nepostoječoj, umjerenosti bosanskog islama, utječe na Njemce kako bi slobodnije, i bezbrižnije, bez straha od islamskog terorizma proslavili Novu godinu. Pisali su to poslije Božića jer islamisti su već zabranili Njemcima da slave Božić.

I ne samo da ga slave, već su im zabranili svaki njegov spomen. Više se ne smije čestitati Božić, već zimski praznici, jer eto domaćini kršćani ne smiju vrijeđati vjerske osjećaje islamskih migranata i radnika. Ne smiju Njemci čestitati Božić ni između se jedni drugima, jer u njihovoj  blizini može biti neki „umjereni” musliman koji bi tom čestitkom, kad je čuje, bio uvrijeđen.

Ali za to te „umjerene“ muslimane u Njemačkoj ne vrijeđa uzimanje socijalne pomoći iz ruku kršćana koji krvavo rade, i porez plaćaju da bi  kao migrant  invazionist živio udobno, i u  zemlji iz koje je umarširao uzdržavao još dvije tri žene s  dvadesetero i više djece.

Njemačko istraživanje beha islama dolazi vrlo kasno, dolazi u vrijeme kad se može tvrditi da između muslimana iz radikalnih zemalja i onih u Bosni i Hercegovini  nema nikakve razlike kad je u pitanju prakticiranje vjere.. Da su Njemci, ali i ostatak Europe, beha islam poznavali prije građansko vjerskog sukoba, do rata ne bi došlo, no i ako bi i došlo današnje uređenje zemlje bi bilo zasigurno sasvim drugačije, pravednije i za sva tri naroda prihvatljivo. Bosna i Hercegovina ne bi bila utočište radikalnih islamista, i fundamentalisticka vjerska baza najradikalnijij muslimaskih zemalja.

Puno prije Njemaca i Europe u Bosnu i Hercegovinu  su ušle radikalne islamske zemlje, i uspjele u svojoj vrlo opasnoj namjeri, radikalizacija radikaliziranih beha muslimana. Piše Süddeutsche Zeitung, „Još i prije nego što su se u toj opustošenoj zemlji obnovile kuće, na mnogim mjestima su iz tla nicale džamije financirane petro-dolarima.

Rat je uopće doveo povrat u vjeri i iz džamije Kraja Fahda i iz stotina drugih poklonjenih džamija se trebalo  širiti strogo učenje vehabitskog islama, objašnjava članak u minhenskim novinama”. Ne trebalo se širiti,  već se u gotovo svim izgrađenim, koje su nicale kao gljive poslije kiše, i koje i dalje se grade, gotovo jedan vjernik jedna džamija, ali i starim džamijama se uči i širi strogi islam. Ne može se nikako govoriti  o umjerenom beha islamu, koji je u građansko vjerskom sukobu očistio sve prostore od  kršćana, kroz koje je prošla njihova armija, koju su u mnogim slučajevima vodile hodže. Daje bilo umjerenog islama ne bi Muslimani ubijali fratre, Fojnica, ne bi bilo osnivanja  konclogora, Gluha Bukovica, za svećenike i časne sestre, ne bi se rušile crkve, Dolac, Putićevo, ne bi se granatirale crkve u Vitezu, Novoj Biloj, Brajkovićima,,,.

Ne bi se gučogorski samostan opljačkao i obesčastio i u njemu, nakon što su izrešetali kip Svetog Frane, Bibliju, i počeli je spaljivati smjestili komandu svoje isilovske abih. Nadalje njemački novinar piše: „Doduše ima nekoliko selefističkih sela u brdima Bosne i u nekim džamijama sve do danas se čuje vehabitsko gledište”. Ili dotični svemoćni Nijemac ne smije pisati pravu istinu ili je ne poznaje.

A ona glasi da u svim novoizgrađenim, i onim od vehabija okupiranim, džamijama se propovijeda radikalni islam, i da u njih ne smije zaći nitko osim učitelja i učenika, sponzora i graditelja, te  bivšeg poglavara Islamske Zajednice BiH Mustafe Cerića, kao glavnog uvoznika radikalnog islama.  Tih i takvih bogomolja je toliko u Bosni i Hercegovini, u  federacijskom entitetu, da su ograđene nekim svojim, trećim, entitetom u kojem ne vladaju ni beha, ni euro zakoni.

To je slika suvremene Bosne i Hercegovine, federalnog dijela o kojoj ne smiju pisati ni njemački novinari, kako se ne bi vrijeđali muslimani u Njemačkoj, i zbog straha od „umjerenog“ islamskog terorizma koji ruši tu zemlju, Bosnu i Hercegovinu i Europu.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Dah i zadah beogradskog proljeća

Objavljeno

na

Objavio

U Parizu se već mjesecima, uz velike nerede i sukobe na ulicama, “žuti prsluci” bune protiv liberalne Macronove politike, u Bruxellesu svako malo demonstriraju antiglobalisti, a u Njemačkoj protivnici nekontroliranih imigracija.

Svugdje u Europi jačaju desni pokreti, seizmografi bilježe krupne tektonske promjene, pripadnici establišmenta galame protiv populizma u strahu da bi ti populistički vjetrovi mogli i njih pomesti.

I u našem susjedstvu se odvijaju zanimljivi događaji. U Srbiji se traži odlazak Aleksandra Vučića, u Crnoj Gori Mila Đukanovića, što može biti i povezano, u Tirani promjena aktualne vlasti. Različiti su motivi i sudionici prosvjeda, zajednička im je samo izvanjska slika.

Praško proljeće 1968. nagovijestilo je slom sovjetskog bloka, a hrvatsko proljeće 71. slom Jugoslavije, a i jedan i drugi lom dogodit će se dva desetljeća kasnije.

Danas je definitivno najzanimljivije beogradsko proljeće, gdje već tri mjeseca traju prosvjedi upereni protiv aktualnog predsjednika, koji glumi stabilnost i hrabrost, ispod čega vire nervoza i strah. U jednom je trenutku bio zatočen u zgradi Predsjedništva, podsjetivši na nesretnu sudbinu rumunjskog diktatora Ceausescua.

I nitko ne zna što se iza brda valja i na što će sve to izići. Uvijek to počne zahtjevima za većim slobodama te protiv nasilja i korupcije. Zapreteno opće nezadovoljstvo zapali jedna mala iskra, u ovom slučaju napad na oporbenog političara Borka Stefanovića.

Najprije progovore pjesnici revolucije, koji polako nestaju sa scene, a onda na koncu vrhnje poberu oni politički ambiciozni.

Nema više glumaca, braće Trifunović, sada je uzde u svoje ruke preuzeo Boško Obradović. On još ne govori o svom političkom programu, ali se zna kako je sklon Rusiji i nesklon NATO-u i EU-u, protivi se odvajanju Kosova, Vučića naziva izdajnikom i čak ustašom.

U svemu tome ne treba isključiti ni utjecaj izvana. Tako je nekako bilo i s “arapskim proljećem”, nesumnjivo iniciranom od stranih obavještajnih službi, koje su kao htjele više demokracije i ljudskih prava. Legalne su vlasti svrgnute, a pojavilo se muslimansko bratstvo pa onda još građanski ratovi, islamski kalifati te emigrantski val prema Europi.

Hrvatska je mirna. Ni izigrani inicijatori referenduma nisu pozivali na demonstracije. Tek prosvjed protiv nasilja u obitelji, koji je u potrazi za slavom i opterećena vlastitim bračnim nevoljama povela glumica Jelena Veljača, vrativši se iz Beograda i donijevši sa sobom dah beogradskog proljeća. To je gruda koja bi se mogla zakotrljati.

Samo nije jasno je li to bio prosvjed protiv nasilja, protiv obitelji ili protiv države. Lukavi Andrej i sam se pridružio prosvjedu protiv samoga sebe, otupivši tako ionako slabašni glumičin glasić.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari