Pratite nas

Religija i Vjera

USKRS – slavlje Isusove pobjede nad smrću

Objavljeno

na

Danas je Uskrs, najveći kršćanski blagdan, kojim se slavi središnji događaj kršćanstva: Kristovo uskrsnuće od mrtvih.

Uskrsna svetkovina sjeća nas na onaj povijesni događaj kada je Isus slavno uskrsnuo iz groba i kada je još jednom jasno pokazao da je on Bog, gospodar života i smrti. Ali ne samo to. Uskrsna svetkovina ima za nas još i jedno značenje. Otajstvo Kristova uskrsnuća jest otajstvo našeg uskrsnuća, našeg konačnog otkupljenja, opravdanja i pomirenja s Bogom.

Mi vjerujemo s apostolima u Kristovo uskrsnuće. Mi vjerujemo da se ovaj središnji događaj našega otkupljenja čini prisutnim u svakoj sv. misi, kada svoju vjeru priznajemo riječima: ‘Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.’ Crkva nas, na početku slavljenja sv. mise, u ime uskrsloga Krista, ozbiljno poziva da ustanemo iz groba grijeha, da svučemo sa sebe staroga čovjeka i obučemo se u novoga. U poniznosti svojega srca pokajmo se za svoje grijehe.

Te večeri o zalazu sunca počinjao je šabat i trajao je sve do sutrašnjeg (subota) zalaska sunca. Na taj dan nije se smjelo ništa raditi, gotovo se nije smjelo ni hodati jer je bilo određeno koliko se koraka taj dan smije napraviti. Zbog toga je u subotu kod Isusova groba bilo sve mirno.

Događaj Isusova uskrsnuća

Tek treći dan, u nedjelju u rano jutro, pošle su neke žene na grob, kako to opisuju evanđelisti. Evanđelist Ivan, međutim, navodi da je to bilo „kad je još bila tama“. Ivan, nadalje, spominje samo Mariju iz Magdale. Ali ona govori u množini „ne znamo“, tako da i evanđelist ima u vidu da je bilo više žena. Marija iz Magdale na Isusov grob dolazi dva puta. Kad prvi put dolazi – a Ivan ne spominje zašto – vjerojatno dolazi zbog osobne privrženosti prema Isusu. Vidjela je otvoren i prazan grob, ali ona ne misli na uskrsnuće, nego pomišlja da je netko ukrao Isusovo tijelo iz groba. Zato trči dvojici učenika i javlja im tu tužnu vijest ovim riječima: „Uzeli su Gospodina iz groba, i ne znamo kamo su ga stavili“ (Iv 20,2b). U Ivanovu izvještaju o događaju uskrsnuća izričito se spominje Šimun Petar, a za drugog učenika piše da je onaj „kojega je Isus osobito ljubio“. To je bio učenik Ivan. Kad spominje da je on prvi dotrčao do groba, ali da nije unišao, nego je pustio da Petar prvi uđe, iako je poslije njega došao, evanđelist Ivan kao da želi kazati kakav odnos postoji između ova dva učenika. Izgleda da Petru pripada veće dostojanstvo, ali to sada nije važno. Važnije je kako oni reagiraju kad su vidjeli plahtice i ručnik, ali bez tijela. Mladi Ivan je povjerovao u uskrsnuće, a Petar izgleda nije, i u tome je velika je razlika.

Zašto je Ivan povjerovao? Ima raznih tumačenja. Jedni misle da bi kradljivci s tijelom odnijeli i plahtice, jer da je netko ukrao Isusovo tijelo, ne bi tada skidali plahtice. Ali zašto to isto nisu pomislili Petar i Marija iz Magdale? Evanđelist objašnjava Petrovu nevjeru riječima: „Jer još ne bijahu razumjeli Pisma, da je trebalo da Isus uskrsne od mrtvih“ (Iv 20, 9).

Nakon što je već bila na grobu, Marija se sada opet vraća. I tamo je susrela dva anđela, jedan je bio gdje je bila Isusova glava, a drugi gdje su mu bile noge. I sada, u trenutku kada je anđeli pitaju: „Ženo, zašto plačeš?, ona misli da je Isusovo tijelo ukradeno. Ona im odgovara: „Uzeše moga Gospodina i ne znam gdje ga staviše“ (Iv 20,13). Iza nje je stajao Isus, ali kad se okrenula i pogledala ga, nije ga mogla prepoznati. Najprije je pomislila da je to vrtlar nadležan za vrt gdje je Isusov grob. Netko je pretpostavljao da je Marija plakala te da od suza nije mogla dobro vidjeti Isusa. Ali kad je Isus oslovio njezinim imenom, odmah ga je prepoznala. Ivan donosi priču o dobrom pastiru koji svoje ovce zove po imenu i slijede ga, a stranca ovce ne slijede jer mu ne poznaju glasa (Usp. Iv 10,1-21). Marija je ovdje pokazala da pozna glas svojega pastira. Odgovorila je odmah glasom „Rabunni“, moj učitelju. Kao da čujemo Isusa gdje govori: „Ja sam pastir dobri, poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene“ (Iv 10,14).

Matej spominje da su žene, kad im se Isus ukazao, obujmile mu noge. Nešto slično je uradila i Marija iz Magdale jer joj Isus veli: „Nemoj me dulje držati jer još nisam uzišao k Ocu, nego idi k braći mojoj i reci im: Uzlazim svome Ocu i vašem Ocu, svome Bogu i vašem Bogu“ (Iv 20,17). Ona koja je mislila da je Isusovo tijelo ukradeno, sada dolazi učenicima navijestiti im: da je vidjela Gospodina (usp. Iv 20,18). Ivan je dakle prvi povjerovao, a Magdalena je prva navijestila njegovo uskrsnuće.

Uskrsna vjera

Apostoli su bili silno razočarani da je njihov Učitelj završio razapet na križ kao razbojnik. Kako se to moglo dogoditi njemu koji je uskrisivao mrtve, koji je ozdravljao i najteže bolesnike? Našli su se kao u slijepoj ulici ne znajući kamo i kako dalje. Ovdje nas nešto posebno zanima. Naime, na Isusovu uskrsnuću počiva kršćanska vjera. Kako? Isusa nije mogao uskrisiti nijedan čovjek, ali ni priroda. Prema tome, mogao ga je uskrisiti samo Bog. Ali Bog ne bi uskrisio nekog varalicu. Ako je Isusa uskrisio, tada ga je i potvrdio. I sve ono što je Isus govorio i činio, sve je to istina. Istina je da je Sin Božji i da je umro za nas i za naše spasenje.

Zato se sada stvarno pitamo je li Isus zaista uskrsnuo? Poslije uskrsnuća ukazao se Isus svim apostolima zajedno, jedino nije bilo s njima apostola Tome. Kad su mu drugi apostoli kazali da je Isus uskrsnuo i da su ga oni vidjeli, Toma nije vjerovao i rekao je da će vjerovati tek tada kad vidi Isusa i opipa mjesto gdje je bio proboden čavlima. Kad se Isus ponovno ukazao, bio je i on prisutan. Isus ga je pozvao da opipa mjesta gdje je bio prikovan čavlima, ali je Toma to odbio i uzviknuo: “Gospodin moj i Bog moj” (Iv 20,28). Tada mu je Isus rekao: “Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli” (Iv 20,29). Možemo biti zahvalni za ovo što se dogodilo s Tomom. I mi često želimo dokaze, provjeru; ne želimo povjerovati u neke bajke koje nam netko priča. Zato nam je drago što je i Toma tražio dokaze. Želimo da sve bude racionalno i znanstveno. Takvi smo ljudi. Isus nas pozna, zna našu potrebu za dokazima, ali on zna dobro i to da mi svojim dokazima možemo dohvatiti samo jedan dio stvarnosti, onaj koji se vidi, a poslije toga prestaje moć naše znanosti. Zato je razumljivo da nešto znamo, a nešto opet vjerujemo. Isus ne kaže da su blaženi oni koji znaju, nego oni koji vjeruju. Put koji vodi Bogu jest put vjere. Možemo i trebamo Bogu zahvaliti što nešto razumom znamo i što nešto osjećamo, ali mu još više trebamo zahvaliti da možemo vjerovati. Sretni smo ako vjerujemo u Isusa Krista koji je naš Gospodin i Spasitelj. Ta je vjera dragocjeni Božji dar. Zato često molimo: Bože, daj mi jaku vjeru koja se neće pokolebati ni izgubiti.

Pobjednik smrti

Čitamo u Svetom pismu kako Isus sam o sebi govori: “Nemoj se bojati! ‘Ja sam Prvi’ i ‘Posljednji’, Onaj koji živi! Bio sam mrtav, ali, evo, živim u vijeke vjekova i imam ključeve smrti i podzemlja“ (Otk 1,17b-18). To nam govori da je Isus svojim uskrsnućem pobijedio smrt. Pobijedio je sve moći i sile, sve je to sada u njegovoj vlasti i ruci, i zato može reći nama, ljudima: „Ne bojte se, sve su zle sile pobijeđene.“ Sada nam je jasno da Isus ima vlast nad životom i smrću. Ali to znači da čovjekom ne gospodari ni povijest, ni ljudi, ni sudbina, ni podzemlje, ni smrt, nego uskrsli Isus Krist. Smrt nema zadnju riječ nad nama, nego živi i uzvišeni Isus ima zadnju riječ nad svim što je po njemu stvoreno. Zbog Isusova uskrsnuća neće konačno pobijediti tama i zlo, odvratna laž, nego će po Isusu pobijediti svjetlo i istina.

Ipak, najvažnije što nam kaže Isusovo uskrsnuće je da tama, bezdan i vječna smrt nemaju zadnju riječ, nego život koji se nastavlja poslije tjelesne smrti. Isusovo uskrsnuće kaže nam da ima života poslije smrti.

Eto, radujmo se Isusovu uskrsnuću i zamolimo ga da s njim uskrsnemo na život vječni. To će biti sretna nagrada za našu vjeru. Amen, a to znači „Bože, daj da tako bude!“

Molitva vjernika

Danas je najsvečaniji dan. Danas slavimo pobjedu života nad smrću, dobra nad zlim, ljubavi nad mržnjom, praštanja nad osvetom, pobjedu svjetla nad tamom, radosti nad tugom, uskrsnuća nad grobom. Radujmo se uz uskrsni poklik ALELUJA!

1. Hvalimo Te, Gospodine, gospodaru života i smrti, što si nas obdario životom i uskrsnućem. Primi našu hvalu, molimo Te.

2. Veličamo Te i pjevamo Ti, Gospodine, danas, na dan proslave i pobjede života nad smrću. Čuj naš glas, molimo Te.

3. Za sve ljude, a posebno za one koji zbog teške krize u našoj domovini nemaju posla, kojima se uskraćuje pravedna plaća, da nađu smisao i radost života te sreću u dobru i miru, molimo Te.

4. Pokreni sve ljude dobre volje da se bore za dobro i mir među svim ljudima, narodima i državama, a posebno za ovaj naš dio svijeta, molimo Te.

5. Gospodine, daj da radost uskrsnuća razvedri sve nas ljude, odagna nam strahove, otkloni tjeskobe, rasprši nemire, pogasi mržnju i osvetu, molimo Te.

Završetak: Svemogući Bože, molimo Te da primiš nas, naše molitve i našu zahvalnost, po Isusu Kristu našem uskrslom Gospodinu. Amen.

Nikica Vujica / Katolički tjednik

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Religija i Vjera

Duhovni megaspektakl Laudata ‘Progledaj srcem’

Objavljeno

na

Objavio

U prepunoj Ciboni održan je duhovni megaspektakl, koncert podrške Laudato televiziji “Progledaj srcem”, na kojemu se okupilo više od 6.500 mladih iz cijele Hrvatske.

Ovo je četvrti koncert podrške toj obiteljskoj televiziji s kršćanskim vrijednostima, na kojem su nastupili: Ante Cash, Božja pobjeda, fra Ivan Matić, fra Marin Karačić, Mia Dimšić, Rafael Dropulić-Rafo, Scifidelity Orchestra, Sestre Palić, SKAC Zbor Zagreb, VIS Veritas Aeterna Split, Zajednica Cenacolo, Zbor Mihovil i Zvonimir Kalić.

Vrhunac večeri bio je nastup sastava Božja pobjeda. Njihove vrhunske interpretacije pjesama ‘Suhe kosti’, ‘Dubine’ i ‘Krovovi’ p(r)otresle su dvoranu. U dvorani se dodatno uzburkalo na pjesme ‘Silan Bog’ i ‘Jerihonske zidine’, a izveli su ih Ante Cash i Rafael Dropulić Rafo.

Svu raskoš svoga predanja i snage publika je potvrdila i na prvom bisu u pjesmi ‘Gospode, trebam Te’. Drugi bis bio je u znaku izvedbe raznih gesti i pokreta publike i izvođača s pjesmom ‘Pjevaj, pjevaj Gospodu svom’.

Budući da su karte za koncert rasprodane dva tjedna prije, svima koji nisu mogli doći na koncert Laudato televizija pustit će snimku koncerta u programu Laudato TV-a na svetkovinu Duhova, 20. svibnja, u 14.30 sati. Večernji list medijski je pokrovitelj koncerta “Progledaj srcem”.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

19. travnja 2005. god. – Kardinalska konklava izabrala je Josepha Aloisa Ratzingera za papu

Objavljeno

na

Objavio

Kada je na današnji dan 19. travnja 2005. godine krenuo “bijeli dim” iz sikstinske kapele, a prigodom konklava nakon smrti svetog Ivana Pavla II., rimskog svećenika, i kada se obznanilo da je izabran novi Sveti Otac, mnogi su zanijemili.

Izbor je bio veliko iznenađenje. Na prozoru se pojavio lik vrlo poznatog njemačkog kardinala Josepha Razingera, do  tada prvog čovjeka Kongregacije za nauk vjere. Zašto iznenađenje. Papa Kardinal Razinger je bio tih, suzdržan, povučen, vrlo konzervativan, uvijek ozbiljan… Rekli bismo, pravi Švabo. Bio je to prvi dojam.

No, poznavatelji teologije i ljudi koji su poznavali lik, djelo i karizmu kardinala Razingera oduševljeno su pozdravili ovaj izbor, jer se radilo o čovjeku koji je u svijetu teologije i Crkve bio vrlo poznati znanstvenik. Njegova djela bila su izuzetno čitana i postajala su dio udžbenika za studente teologije. Sjećam se kada nam je profesor sada, preuzvišeni Otac biskup Tomo Vukšić, izdao nalog da pročitamo knjigu “Uvod u kršćanstvo” i kad sam ju počeo čitati, kako sam ostao zapanjen, jer nisam mogao odmah razumjeti o čemu se radi. Bilo je to tri godine prije izbora kardinala Razingera za Svetog Oca.

Tada nisam znao da je ta knjiga bila omiljeno štivo Svetoga Ivana Pavla Drugoga i da je ona zapravo “puno kumovala” da se Kardinala Razingera 1981. godine imenuje prefektom Kongregacije za nauk vjere, čime je postao jednim  od najvažnijih i najbližih suradnika Rimskog prvosvećenika. No, kasnije se pokazalo da je Sveti Ivan Pavao Drugi dobro odabrao, jer je u pravo Kardinal Joseph nemilosrdno reagirao na svaki pokušaj krivovjera, pa je dobio i nadimak “Panzerkardinal”.

NO, ime kardinala Razingera bit će posebno zapisano u povijesti Crkve, jer, iako je bio nemilosrdan u rekacijama po određenim pitanjima, ipak nije uspio stati na kraj svim negativnim stvarima koje su počele potresati Crkvu za vrijeme njegova mandata. Zapravo, one se tada nisu počele događati, nego su počele izlaziti na vidjelo. Sjećam se  njegovog javnog nastupa u Protugalu 11., svibnja 2010. godine kada je rekao da postoji “grijeh unutar same Crkve”. Bilo je to u povodu  događaja pedofilije u Portugalu. Pojavile su se i druge negativnosti, pa je, Sveti Otac Benedikt XVI odlučio povući se s papinske pozicije i iskoristiti institut ostavke, koji nije korišten 600 godina. Tim potezom izazvao je silna nagađanja, ali uveliko ubrzao i određene promjene unutar crkve koje provodi sadašnji Sveti Otac Franjo.

Rodio se 16. travnja  u njemačkom  Markt an Innu na Veliku Subotu 1927. godine.  Doktorirao je na tezi Svetog Augustina. Napisao je veliki broj knjiga iz područja filozofije i teoloogije, a slovi za jednog od najvećih poznavatelja filozofsko-teološke znanosti svih vremena.

Anto Pranjkić / Kamenjar.com

Papa u miru Benedikt XVI.: Život u molitvi i povučenosti

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati