Pratite nas

Religija i Vjera

USKRS – slavlje Isusove pobjede nad smrću

Objavljeno

na

Danas je Uskrs, najveći kršćanski blagdan, kojim se slavi središnji događaj kršćanstva: Kristovo uskrsnuće od mrtvih.

Uskrsna svetkovina sjeća nas na onaj povijesni događaj kada je Isus slavno uskrsnuo iz groba i kada je još jednom jasno pokazao da je on Bog, gospodar života i smrti. Ali ne samo to. Uskrsna svetkovina ima za nas još i jedno značenje. Otajstvo Kristova uskrsnuća jest otajstvo našeg uskrsnuća, našeg konačnog otkupljenja, opravdanja i pomirenja s Bogom.

Mi vjerujemo s apostolima u Kristovo uskrsnuće. Mi vjerujemo da se ovaj središnji događaj našega otkupljenja čini prisutnim u svakoj sv. misi, kada svoju vjeru priznajemo riječima: ‘Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.’ Crkva nas, na početku slavljenja sv. mise, u ime uskrsloga Krista, ozbiljno poziva da ustanemo iz groba grijeha, da svučemo sa sebe staroga čovjeka i obučemo se u novoga. U poniznosti svojega srca pokajmo se za svoje grijehe.

Te večeri o zalazu sunca počinjao je šabat i trajao je sve do sutrašnjeg (subota) zalaska sunca. Na taj dan nije se smjelo ništa raditi, gotovo se nije smjelo ni hodati jer je bilo određeno koliko se koraka taj dan smije napraviti. Zbog toga je u subotu kod Isusova groba bilo sve mirno.

Događaj Isusova uskrsnuća

Tek treći dan, u nedjelju u rano jutro, pošle su neke žene na grob, kako to opisuju evanđelisti. Evanđelist Ivan, međutim, navodi da je to bilo „kad je još bila tama“. Ivan, nadalje, spominje samo Mariju iz Magdale. Ali ona govori u množini „ne znamo“, tako da i evanđelist ima u vidu da je bilo više žena. Marija iz Magdale na Isusov grob dolazi dva puta. Kad prvi put dolazi – a Ivan ne spominje zašto – vjerojatno dolazi zbog osobne privrženosti prema Isusu. Vidjela je otvoren i prazan grob, ali ona ne misli na uskrsnuće, nego pomišlja da je netko ukrao Isusovo tijelo iz groba. Zato trči dvojici učenika i javlja im tu tužnu vijest ovim riječima: „Uzeli su Gospodina iz groba, i ne znamo kamo su ga stavili“ (Iv 20,2b). U Ivanovu izvještaju o događaju uskrsnuća izričito se spominje Šimun Petar, a za drugog učenika piše da je onaj „kojega je Isus osobito ljubio“. To je bio učenik Ivan. Kad spominje da je on prvi dotrčao do groba, ali da nije unišao, nego je pustio da Petar prvi uđe, iako je poslije njega došao, evanđelist Ivan kao da želi kazati kakav odnos postoji između ova dva učenika. Izgleda da Petru pripada veće dostojanstvo, ali to sada nije važno. Važnije je kako oni reagiraju kad su vidjeli plahtice i ručnik, ali bez tijela. Mladi Ivan je povjerovao u uskrsnuće, a Petar izgleda nije, i u tome je velika je razlika.

Zašto je Ivan povjerovao? Ima raznih tumačenja. Jedni misle da bi kradljivci s tijelom odnijeli i plahtice, jer da je netko ukrao Isusovo tijelo, ne bi tada skidali plahtice. Ali zašto to isto nisu pomislili Petar i Marija iz Magdale? Evanđelist objašnjava Petrovu nevjeru riječima: „Jer još ne bijahu razumjeli Pisma, da je trebalo da Isus uskrsne od mrtvih“ (Iv 20, 9).

Nakon što je već bila na grobu, Marija se sada opet vraća. I tamo je susrela dva anđela, jedan je bio gdje je bila Isusova glava, a drugi gdje su mu bile noge. I sada, u trenutku kada je anđeli pitaju: „Ženo, zašto plačeš?, ona misli da je Isusovo tijelo ukradeno. Ona im odgovara: „Uzeše moga Gospodina i ne znam gdje ga staviše“ (Iv 20,13). Iza nje je stajao Isus, ali kad se okrenula i pogledala ga, nije ga mogla prepoznati. Najprije je pomislila da je to vrtlar nadležan za vrt gdje je Isusov grob. Netko je pretpostavljao da je Marija plakala te da od suza nije mogla dobro vidjeti Isusa. Ali kad je Isus oslovio njezinim imenom, odmah ga je prepoznala. Ivan donosi priču o dobrom pastiru koji svoje ovce zove po imenu i slijede ga, a stranca ovce ne slijede jer mu ne poznaju glasa (Usp. Iv 10,1-21). Marija je ovdje pokazala da pozna glas svojega pastira. Odgovorila je odmah glasom „Rabunni“, moj učitelju. Kao da čujemo Isusa gdje govori: „Ja sam pastir dobri, poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene“ (Iv 10,14).

Matej spominje da su žene, kad im se Isus ukazao, obujmile mu noge. Nešto slično je uradila i Marija iz Magdale jer joj Isus veli: „Nemoj me dulje držati jer još nisam uzišao k Ocu, nego idi k braći mojoj i reci im: Uzlazim svome Ocu i vašem Ocu, svome Bogu i vašem Bogu“ (Iv 20,17). Ona koja je mislila da je Isusovo tijelo ukradeno, sada dolazi učenicima navijestiti im: da je vidjela Gospodina (usp. Iv 20,18). Ivan je dakle prvi povjerovao, a Magdalena je prva navijestila njegovo uskrsnuće.

Uskrsna vjera

Apostoli su bili silno razočarani da je njihov Učitelj završio razapet na križ kao razbojnik. Kako se to moglo dogoditi njemu koji je uskrisivao mrtve, koji je ozdravljao i najteže bolesnike? Našli su se kao u slijepoj ulici ne znajući kamo i kako dalje. Ovdje nas nešto posebno zanima. Naime, na Isusovu uskrsnuću počiva kršćanska vjera. Kako? Isusa nije mogao uskrisiti nijedan čovjek, ali ni priroda. Prema tome, mogao ga je uskrisiti samo Bog. Ali Bog ne bi uskrisio nekog varalicu. Ako je Isusa uskrisio, tada ga je i potvrdio. I sve ono što je Isus govorio i činio, sve je to istina. Istina je da je Sin Božji i da je umro za nas i za naše spasenje.

Zato se sada stvarno pitamo je li Isus zaista uskrsnuo? Poslije uskrsnuća ukazao se Isus svim apostolima zajedno, jedino nije bilo s njima apostola Tome. Kad su mu drugi apostoli kazali da je Isus uskrsnuo i da su ga oni vidjeli, Toma nije vjerovao i rekao je da će vjerovati tek tada kad vidi Isusa i opipa mjesto gdje je bio proboden čavlima. Kad se Isus ponovno ukazao, bio je i on prisutan. Isus ga je pozvao da opipa mjesta gdje je bio prikovan čavlima, ali je Toma to odbio i uzviknuo: “Gospodin moj i Bog moj” (Iv 20,28). Tada mu je Isus rekao: “Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli” (Iv 20,29). Možemo biti zahvalni za ovo što se dogodilo s Tomom. I mi često želimo dokaze, provjeru; ne želimo povjerovati u neke bajke koje nam netko priča. Zato nam je drago što je i Toma tražio dokaze. Želimo da sve bude racionalno i znanstveno. Takvi smo ljudi. Isus nas pozna, zna našu potrebu za dokazima, ali on zna dobro i to da mi svojim dokazima možemo dohvatiti samo jedan dio stvarnosti, onaj koji se vidi, a poslije toga prestaje moć naše znanosti. Zato je razumljivo da nešto znamo, a nešto opet vjerujemo. Isus ne kaže da su blaženi oni koji znaju, nego oni koji vjeruju. Put koji vodi Bogu jest put vjere. Možemo i trebamo Bogu zahvaliti što nešto razumom znamo i što nešto osjećamo, ali mu još više trebamo zahvaliti da možemo vjerovati. Sretni smo ako vjerujemo u Isusa Krista koji je naš Gospodin i Spasitelj. Ta je vjera dragocjeni Božji dar. Zato često molimo: Bože, daj mi jaku vjeru koja se neće pokolebati ni izgubiti.

Pobjednik smrti

Čitamo u Svetom pismu kako Isus sam o sebi govori: “Nemoj se bojati! ‘Ja sam Prvi’ i ‘Posljednji’, Onaj koji živi! Bio sam mrtav, ali, evo, živim u vijeke vjekova i imam ključeve smrti i podzemlja“ (Otk 1,17b-18). To nam govori da je Isus svojim uskrsnućem pobijedio smrt. Pobijedio je sve moći i sile, sve je to sada u njegovoj vlasti i ruci, i zato može reći nama, ljudima: „Ne bojte se, sve su zle sile pobijeđene.“ Sada nam je jasno da Isus ima vlast nad životom i smrću. Ali to znači da čovjekom ne gospodari ni povijest, ni ljudi, ni sudbina, ni podzemlje, ni smrt, nego uskrsli Isus Krist. Smrt nema zadnju riječ nad nama, nego živi i uzvišeni Isus ima zadnju riječ nad svim što je po njemu stvoreno. Zbog Isusova uskrsnuća neće konačno pobijediti tama i zlo, odvratna laž, nego će po Isusu pobijediti svjetlo i istina.

Ipak, najvažnije što nam kaže Isusovo uskrsnuće je da tama, bezdan i vječna smrt nemaju zadnju riječ, nego život koji se nastavlja poslije tjelesne smrti. Isusovo uskrsnuće kaže nam da ima života poslije smrti.

Eto, radujmo se Isusovu uskrsnuću i zamolimo ga da s njim uskrsnemo na život vječni. To će biti sretna nagrada za našu vjeru. Amen, a to znači „Bože, daj da tako bude!“

Molitva vjernika

Danas je najsvečaniji dan. Danas slavimo pobjedu života nad smrću, dobra nad zlim, ljubavi nad mržnjom, praštanja nad osvetom, pobjedu svjetla nad tamom, radosti nad tugom, uskrsnuća nad grobom. Radujmo se uz uskrsni poklik ALELUJA!

1. Hvalimo Te, Gospodine, gospodaru života i smrti, što si nas obdario životom i uskrsnućem. Primi našu hvalu, molimo Te.

2. Veličamo Te i pjevamo Ti, Gospodine, danas, na dan proslave i pobjede života nad smrću. Čuj naš glas, molimo Te.

3. Za sve ljude, a posebno za one koji zbog teške krize u našoj domovini nemaju posla, kojima se uskraćuje pravedna plaća, da nađu smisao i radost života te sreću u dobru i miru, molimo Te.

4. Pokreni sve ljude dobre volje da se bore za dobro i mir među svim ljudima, narodima i državama, a posebno za ovaj naš dio svijeta, molimo Te.

5. Gospodine, daj da radost uskrsnuća razvedri sve nas ljude, odagna nam strahove, otkloni tjeskobe, rasprši nemire, pogasi mržnju i osvetu, molimo Te.

Završetak: Svemogući Bože, molimo Te da primiš nas, naše molitve i našu zahvalnost, po Isusu Kristu našem uskrslom Gospodinu. Amen.

Nikica Vujica / Katolički tjednik

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Religija i Vjera

Nadbiskup mons. Marin Barišić: Jedino zajedništvo Hrvatsku može iščupati iz problema

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom Obitelj – izvor života i radosti, a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić.

Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20.000 vjernika. Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne.

U propovijedi središnjega misnog slavlja Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu u nedjelju 16. rujna splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić istaknuo je:

„Drage obitelji, draga braćo i sestre! Na ovom svetom tlu Gospe od Otoka, mjestu našeg identiteta i krsnog preporođenja, za vrijeme „majke sirota i zaštitnice udovica”, kraljice Jelene sagrađena je prva Crkva u Hrvata posvećena Blaženoj Djevici Mariji.

Stoljećima kasnije, to jest 1976. godine, ovdje smo započeli naš hod buđenja svijesti za budućnost hrvatskog naroda koja i danas ovim Susretom obitelji raste. Održali smo se i konačno izišli na pozornicu svijeta. Održali smo se i opstojimo već četrnaest stoljeća zahvaljujući snažnoj vjeri u Boga koju smo primili od naših predaka.

Održali smo se jer smo čuvali i branili obitelj koja je izvor života i radosti! Taj isti put obitelji i vjere vodi i okuplja nas i danas”. Naglasio je zatim da su nam u ovim vremenima potrebni „ovakvi susreti koji nisu izraz bunta niti su usmjereni protiv ikoga.

Susreti su nam potrebni kao živo svjedočanstvo o ljepoti života koji se krije i rađa unutar braka i obiteljskog zajedništva. Često na to zaboravljamo, još češće nam se nameću suprotne slike o obiteljskom životu, a najmanje se daje prilika samoj obitelji da u istini progovori o svojoj svakodnevnici.”

Podsjetio je kako živimo u dinamičnom vremenu brojnih izazova i brzih promjena, ali i mnogih nesigurnosti i nejasnoća „koje nas zbunjuju i dovode u pitanje ono što je svima i odvjeka bilo jasno. Znali smo što je muški i ženski rod. Znali smo što je to obitelj! A danas kao da više nismo u to sigurni. Što je obitelj progovaraju nam već malena djeca u svojim prvim slogovima: ma-ma; ta-ta! Jednu ženu zovu majkom, a jednog muškarca ocem.

U bračnom zajedništvu ljubavi oca i majke prepoznaju dobrodošlicu, radost prihvaćanja i toplinu nježnosti. Dva draga lica ih obasjavaju! Djeca prepoznaju oca i majku kao dva lica iste ljubavi te žele rasti i radovati se životu na ramenima svoga tate, u zagrljaju svoje mame i na koljenima svoga djeda i bake.

Djeca već na svom početku iskustveno svjedoče ono što bijaše u početku: ‘Na svoju sliku stvori Bog čovjeka…muško i žensko stvori ih.’ (Post 1,27) ‘…i bit će njih dvoje jedno tijelo.’ (Post 2, 24)”

Univerzalno i povijesno iskustvo ljudskoga roda svjedoči da je brak zajedništvo muškarca i žene, a obitelj zajedništvo roditelja i djece. I to se nikada ne smije i ne može promijeniti, upozorio je splitsko-makarski nadbiskup, dodavši da „čežnja za pripadati svojoj obitelji i imati roditelje i rodoslovlje, ne može biti ugašena nikakvim Konvencijama i uklanjanjima imena roditelja iz školskih svjedodžbi, ni uvođenjem brojeva umjesto imena djeteta već od vrtićke dobi.

Nitko ne pamti samo brojeve, već imena i lice. Čovjek nije bezličan broj, već je svatko od nas jedinstven i neponovljiv u Božjem planu stvaranja. Samo čovjek ima sličnost s Bogom i želju da, kao jedinstven i neponovljiv, sa srcem i dušom, ljubi i bude ljubljen.”

Svjedoci smo da obitelj danas biva sve više ugrožena raznim ideologijama, razornim relativizmom, bešćutnim hedonizmom, opasnim individualizmom i posesivnim egoizmom. Isto tako, kada se govori o obitelji, najčešće se govori o njezinoj krizi, o problemima, poteškoćama pa čak i o obitelji kao problemu.

Time se brak i obitelj, nastavio je nadbiskup, „predstavljaju kao nepogodno mjesto za život, koje oduzima sreću i slobodu, a donosi samo nepotrebna svakodnevna i zakonska opterećenja. Brak se vidi kao nešto usputno, privremeno i prolazno.

Mogli bismo reći da se borba za život i budućnost čovjeka danas u najvećoj mjeri događa upravo u borbi ‘za’ ili ‘protiv’ obitelji. Unatoč tobože lošim prognozama za ishod te borbe, obitelj ne može biti poražena jer je u njenom temelju ljubav samoga Krista prema Crkvi, koja se preljeva u snagu održanja bračnih obećanja koja ste jedno drugom dali na vjenčanju. Bračna ljubav je neopoziva jer svoj temelj ima u neopozivoj ljubavi koju Krist ima prema Crkvi.”

Podsjetivši na riječi pape Franje u apostolskoj pobudnici „Amoris laetitiae” da je Božja ljubav prisutna u hramu bračnog zajedništva, mons. Barišić naglasio je da „samo zajedno, i svatko u svojoj službi, možemo pristupiti gorućim pitanjima poražavajuće demografije, malih plaća, nezaposlenosti, neradne nedjelje, pobačaja, škola bez prvašića, odlaska mladih… Obitelj je škola zajedništva u kojoj je Krist prisutan, mjesto je u kojem se od prvih životnih koraka uči pravednosti koja je prožeta milosrđem! Nasljedujući Krista u božanskoj pravednosti možemo se suprotstaviti svim nepravednim i urušenim oblicima društvenih odnosa koji od jednih čine bogataše bez truda, a od drugih svakodnevno umorne i osiromašene koji jedva preživljavaju do kraja mjeseca.”

Obrativši se hrabrim očevima i neustrašivim majkama kazao je kako ih dar života koji su primili po svojoj djeci otvara i povezuje u mistični odnos s Bogom, darivateljem života. „Dragi roditelji, ne umanjujući vaša nastojanja da djeci osigurate sva sredstva potrebna za normalan život, ne zaboravite ono najvažnije, ono što je djeci najpotrebnije.

Osim kruha, njima je važnija vaša blizina i podrška. Potrebna su im usmjerenja kako bi bili sigurniji i kako bi se razvijali u što zrelije i odgovornije osobe.” Potaknuo je supružnike na zajedničku molitvu, zajednički odlazak na nedjeljno euharistijsko slavlje jer u njemu obnavljaju svoj bračni savez vjernosti i ljubavi.

Nadbiskup Barišić podsjetio je na riječi blaženoga Alojzija Stepinca da „nema zdravog naroda bez zdravih, snažnih i sretnih obitelji! To itekako vrijedi i danas. Obitelj je naše finale, naš zajednički nazivnik. Obitelj ne smije imati oporbu!

Zato s ovog mjesta ponavljam i riječi pape Franje koje je uputio pred nekoliko dana u Irskoj, a izmijenit ću samo ime države: ‘Molim da Hrvatska dok sluša polifoniju suvremene političko-društvene rasprave, ne zaboravi titrajuće melodije kršćanske poruke, koje su je podupirale u prošlosti te je i dalje mogu podupirati u budućnosti.’ Najsnažniji glas ove titrajuće melodije ste vi, drage obitelji, svjedočanstvo vaših života i življenje vlastite vjere. Stoge je neizmjerno važno da se još snažnije uključite u ovo naše društvo i za njegov humani rast i razvoj. Vaša je uloga nezamjenjiva i neponovljiva za živote vaše djece i boljitak Domovine.”

Propovijed je zaključio riječima da je obitelj dijagnoza i terapija našeg hrvatskog društva! „Obitelj koja je otvorena životu i koja poštuje život! Ona nosi budućnost i radost. Zato, zauzmimo se da ovaj Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji bude novi iskorak i snažno ohrabrenje svima nama u Crkvi i društvu; da nam obitelj bude u središtu naše trajne pažnje i zajedničke odgovornosti; da nam u središtu obitelji bude prisutan Isus i majka Marija: izvori života i radosti. Kriste, budi naša sreća! Kriste, budi naša radost! Kriste, budi nam život Ti! A ti, majko Marijo, Kraljice obitelji, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!”

Prvo čitanje pročitao je Jurica Gregurić iz Zagrebačke nadbiskupije, psalam Vinko Maroević, a drugo čitanje Stipana Banić iz Zadarske nadbiskupije. Evanđelje je navijestio don Mario Popović. (IKA)

 

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je u nedjelu prijepodne na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom “Obitelj -izvor života i radosti,” a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20 tisuća vjernika.

Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne. Na središnjem događaju Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, među ostalima, su predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, izaslanik predsjednika Sabora – splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, izaslanik predsjednika Vlade – splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general Mirko Šundov, te general Mladen Fuzul.

Na nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji pristigle su obitelji iz svih biskupija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Vojvodine i iz Hrvatskih katoličkih misija Europe i svijeta.

Uvod u današnji glavni događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji bilo je sinoćnje euharistijsko bdjenje pod nazivom “Hod svjetla” održano također u Solinu.

Solin je već niz godina po prosječnoj starosnoj dobi stanovništva najmlađi grad u Hrvatskoj i smatra ga se uzorom u Hrvatskoj za vođenje pronatalitetne politike.

U povijesnom smislu Solin je jedna od kolijevki kršćanstva u Hrvata pošto je u 10. stoljeću tadašnja kraljica Jelena dala sagraditi na Gospinom otoku dvije crkve – Blažene Djevice Marije i Sv. Stjepana.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari