Pratite nas

Pregled

USKRS – VAZAM – USKRSNUĆE ISUSOVO

Objavljeno

na

Dragi čitatelji i prijatelji Kamenjara, Želimo Vam Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Život svakoga čovjeka je jedan teški hod naprijed. U dubini srca i duše, u dubini naše ljudskosti, nosimo nadu da smrt nikako nije naš zadnji cilj, jer bi to za nas bilo katastrofalno i što bi nas onda dijelilo od sudbina nerazumnih živih bića, kada bismo se s tim pomirili i takav nauk prihvatili, već gajimo nadu da je naš cilj vječni život bez kraja i konca . Prazan Kristov grob za nas i za čitavo čovječanstvo jesu otvorena vrata prema životu, a ne smrti.

Isusovo uskrsnuće je naša vjera, jer kako kaže Sveti Pavao, ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je naša vjera, odnosno, ako smo samo vjerovali u Krista samo u ovom životu, onda smo najbjedniji od svih ljudi. Ili, ako bismo htjeli odgovoriti na pitanje tko je i što je kršćanin, možemo samo odgovoriti da je kršćanin ona osoba koja vjeruje u Isusa Krista Uskrsloga. Sve ostalo proizlazi iz ovoga. Na ovoj činjenici gradimo našu nadu da naša smrt nije cilj, nego je naš cilj punina vječnoga života s Uskrslim.

Stoga nam jezik koji se koristi u Novome Zavjetu, želi pokazati da je uskrsni događaj jedna misteriozna stvarnost koja povezuje povijest i vječnost, ljudskost i božanstvo, pa zbog toga se ne može svesti na puko oživljavanje mrtvaca, već je to povratak slavnoga Uskrsloga Krista u svijetlo božanstva, što je ranije bilo sakriveno njegovom ljudskom naravi.

Dakle, Isusovo uskrsnuće je spasiteljski događaj koji nas danas ispunja radošću. U ovu radost moramo vjerovati, naviještati je i svjedočiti našim životom u Kristu uskrsnulim, tražeći što je gore gdje se on nalazi, uklanjajući neprestano stari kvasac staroga grijeha, da bismo postali novo tijesto. Danas je dan kada čitava zajednica navješćuje sa dubokom vjerom i iskrenom uskrsnom radošću: “Tvoju smrt navješćujemo Gospodine, tvoje uskrsnuće slavimo i Tvoj slavni dolazak isčekujemo”. Ovo molimo i govorimo jer znamo je Uskrsli Krist najveća nada oslobođenja za nas, za svakoga čovjeka, kao i za čitavi svijet. Tko nas drugi može spasiti, osim jedini onaj čiji je grob u povijesti čovječanstva ostao prazan. Iz toga je groba potekla rijeka vjere u kojoj se danas i mi nalazimo i gledamo naviještati, svjedočiti i tako živjeti svoju vjeru u Uskrsloga.

Sve ovo ostaje na razini jedne, manje-više, lijepe ili uspješne teorije, ako mi sebi ne odgovorimo još na glavna pitanja: čime ja danas svjedočim Uskrsloga i gdje je za mene danas i sada i sutra Uskrsli? Uskrsli se nalazi u Riječi Objave-Bibliji, nalazi se u svojoj svetoj Crkvi, posebice u Sakramentima. Nije dovoljno naći ga samo u Riječi i Sakramentima jer je On posvemašnji, pa tako se nalazi i u mom bližnjemu, a na poseban način u onima koji su potrebni moje i tvoje pomoći. Potrebni su Uskrsloga, a On šalje mene i tebe.

Ne zadovoljimo se olako ovim pitanjima dajući površne odgovore, jer bi nas moglo uljuljati u jedan san koji bi mogao postati nesiguran i nemiran. Krist je uskrsnuo i vrata nebeska su otvorena. Za koga? Za one koji će uskrsnuti s Njime. Uskrsnuti se može s Njime samo ako budemo izvršavali volju Oca nebeskoga. Dogodilo se to u misiji, u Zairu prije 25 godina. U regiji Kasangulu, dva velika sela, jedno katoličko i jedno pogansko nisu bili u dobrim odnosima. Iz jednog sela često su krali ovce i poljske plodove pa je zbog toga bilo ozljeđenih i mrtvih na obje strane. Zbog straha, nitko nije smio otići iz jednog u drugo selo. Poznato je da, u Africi, plemenske borbe imaju stare korjene i te običaje teško je iskorijeniti.

Otac Mario Van de Kerkoven, belgijski misionar, 1974 godine navijestio je, u katoličkom selu, Kristovo uskrsnuće i oprost grijeha, navodeći da je najljepši plod Uskrsa mir. Njegovi vjernici mu na to kažu: “Zašto nam Isus, jer je danas Uskrs, ne donese mir sa susjednim selom?” Otac Mario kaže: “Slavit ćemo danas svetu Misu na tu nakanu, zatim ćemo otići posjetiti ih.” Tako u Uskrsno jutro krene kršćansko selo u susret nekršćanskom selu. Svatko je nešto ponio kao dar: netko ovcu, netko kokoš, netko vreću riže, a netko platno za odjeću.

Susjedno selo, videći ih iz daleka kako “neprijatelj” dolazi odmah se spremilo za borbu; netko sa štapom, netko sa lukom i strijelom a netko sa nožem. Kada se kršćansko selo, na čelu sa svećenikom, približilo, vidjeli su da dolaze u prijateljstvu, pa su odložili oružje. Po prvi put su, stanovnici koji su uvijek bili neprijatelji, sprijateljili se.

Belgijski misionar je rekao: “Ne znam ni ja kako se ovo moglo dogoditi. Toliko sam godina pokušavao sprijateljiti ih ali nisam uspio. Zato sam danas uvjeren da Duh Sveti, osobito na dan Uskrsa, donosi mir onome tko ga svim srcem želi”(M/J.V.318).

Mi moramo biti svjedoci koji će životom svjedočiti i življenim životom naviještati, a Duh Sveti će učiniti ono ostalo, kao što je, uostalom, učinio sa nevjerom i sumnjama učenika i apostola. Naše je dati svoj vlastiti udio u suradnji sa Uskrslim, a Duh Božji će učiniti jednako od nas kukavica apostole, kao što je učinio od onih raspršenih i ustrašenih apostola na Veliki Petak. Pomozi nam Uskrsli da ostanemo na Tvome putu, daj nas snage da te znadnemo ponizno i ustrajno moliti da ostvarimo zadani cilj – stići Tebi s Tobom u vječni život.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Roko Antić pisao Predsjednici – Ukazao na težak položaj i životne probleme u Općini Kistanje

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani,

kao nositelji najviših državnih vlasti u proteklih godinu i pol dana imali ste prigode službeno nas posjetiti ovdje u Kistanjama. Takve su prigode u prošlosti bile iznimno rijetke. Cijenili smo da Vaši posjeti imaju za cilj konkretniju spoznaju o problemima koji općenito tište ljude na našem području i da ćete u svome djelovanju doprinijeti njihovu rješavanju.

Kao izabrani predstavnik hrvatskog naroda u Općini Kistanje, u tim prigodama nastojao sam Vam ukazati na težak položaj i neke životne probleme koji doslovno onemogućavaju opstanak naše zajednice na ovim prostorima. Osim sporosti u rješavanju pitanja stambenog zbrinjavanja, što je bio i razlog iseljavanja mnogih naših mladih obitelji, a koji u novije vrijeme dostiže dramatične razmjere, govorio sam Vam i o nemogućnosti zapošljavanja naših ljudi u javnim poduzećima i ustanovama u našoj Šibensko-kninskoj županiji. To se ne događa samo unatrag nekoliko godina, već u kontinuitetu, od našeg doseljenja, 1997. godine, do danas. Potaknut najnovijim slučajem, smatram svojom dužnošću, ponovno upozoriti na to.

Radi se o slučaju koji u sebi sadrži sve elemente nepotizma i političkog klijentelizma, i to, usudim se reći,  najgore vrste. Gospodin Nediljko Dujić, aktualni predsjednik Županijskog odbora HDZ-a, predsjednik skupštine Šibensko-kninske županije i još k tome član skupštine Trgovačkog društva Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik, koristeći svoju političku moć i utjecaj, u spomenutom je poduzeću, u kojemu je ponavljam član skupštine, u posljednjih 18 mjeseci zaposlio svoja dva nećaka. Ti su mladići zaposleni na vodovodnom području naše Općine Kistanje, čiji bi stanovnici po svemu trebali imati prednost pri zapošljavanju. Smatram svojom moralnom dužnošću i obavezom, savjest mi to nalaže, upozoriti na tu nepravdu koja ima iznimno jak negativan odjek u našoj sredini. Među našim ljudima zavladala je potpuna konsternacija nakon što se saznalo da je na mjesto člana naše zajednice koji je kao djelatnik Vodovoda i odvodnje d.o.o. Šibenik otišao u mirovinu, zaposlena osoba s područja Grada Skradina.

Ljudi su jednostavno zgroženi takvim nepravednim, nekorektnim i krajnje nepoštenim i za cijelu zajednicu iznimno štetnim ponašanjem najodgovornijeg čovjeka naše Županije gospodina Dujića! Zapošljavanjem svojih nećaka na našem području dodatno je srozao povjerenje naših ljudi u sustav što će imati daljnje teške posljedice za naš kraj. Umjesto da se osnaži naša zajednica na ovome području na ovaj se način rastače i sebičnim postupcima nositelja vlasti koji bi trebali biti predvodnici u osnaživanju ostanka ljudi, dovodi u pitanje njezina budućnost.

Sam je gospodin Dujić uoči prošlih parlamentarnih izbora pred mnoštvom ljudi u našem općinskom središtu Kistanju posvjedočio da je svjestan koliko su nam u prošlosti političke strukture, pa i one koje smo podržali svojim glasovima, znale nanositi nepravdu i da će on to svojim djelovanjem promijeniti i ispraviti. Mi nikad nismo tražili nikakve privilegije nego samo ono što nam po pravu pripada. On nam je to jamčio i mogu sada potpuno otvoreno reći, prevario nas je.

Stoga Vam, kao najodgovornijim nositeljima državnih vlasti, upućujem ovaj apel da svojim autoritetima zaustavite ovu nepravdu i političko nasilje kojemu smo izvrgnuti i koje ugrožava egzistenciju naših ljudi na ovome području. Vi to možete! Ne dopustite da se nepravda čini bez ikakvih posljedica i da naš ispaćeni narod izgubi povjerenje u vlast, a onda i želju da svoju budućnost gradi u ovom divnom kutku naše lijepe Hrvatske.

Očekujući Vaš odgovor, srdačno Vas pozdravljam.

zamjenik načelnika iz reda pripadnika hrvatskog naroda u Općini Kistanje

Roko Antić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Budimir Lončar ne želi primiti priznanje Grada Zagreba: Ovo je žalosni igrokaz koji sramoti moju domovinu

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što se HDZ ogradio od odluke zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića da Budimir Lončar dobije medalju Grada Zagreba za doprinos suradnji Hrvatske i EU, oglasio se posljednji ministar vanjskih poslova Jugoslavije.

Budimir Lončar (94), prema odluci Bandića, dobit će Medalju Grada Zagreba za “izuzetna postignuća i značajan doprinos međunarodnoj suradnji Republike Hrvatske i ostalih zemalja članica EU”.

Priopćenjem se oglasio Budimir Lončar i najavio da nikakvih drugih reakcija neće biti.

“Nakon što sam postao objektom javnog, odnosno medijskog iživljavanja pojedinaca i skupina koji žele preko mene obračunati s prošlošću, prisiljen sam obratiti se na ovaj način hrvatskoj javnosti, građankama i građanima Republike Hrvatske”, napisao je Lončar.

Ocijenio je da je postao predmetom kampanje ”što poprima sve odlike javnog linča”.

”Nemam se namjere braniti od recikliranih optužbi, jer o svemu sam tome već govorio i ono što sam rekao može se provjeriti uvidom u relevantne dokumente. Postoje, uostalom, i živi svjedoci. Dakle, niti se branim, niti ću se braniti. Optužbe su neutemeljene i bespredmetne, a one koji ih iznose ne zanimaju ni dokumenti, ni sjećanja sudionika zbivanja o kojima bestidno lažno govore”, naveo je u priopćenju.

Kaže da mu je Ispod časti ulaziti u polemiku s onima koji ga optužuju jer, dodaje, nisu zavrijedili da im se poklanja pozornost.

Prof. Ante Nazor o ulozi Budimira Lončara u procesu osamostaljenja RH

”Šutnja institucija zabrinjava više od hajke”

”Ne mogu, međutim, a da ne konstatiram kako znakovito šute oni organi i institucije države koji bi im po službenoj dužnosti morali pokloniti ne samo pozornost, nego i reagirati na njihovo nedopustivo i anticivilizacijsko ponašanje. Ta me šutnja zabrinjava čak i više od hajke što se protiv mene vodi, jer ona govori o atmosferi u našemu društvu, atmosferi u kojoj je moguće nekoga nekažnjeno pribijati na stup srama. Danas mene, a sutra – tko zna koga. Siguran više nije nitko”, poručio je nekadašnji jugoslavenski inoministar.

“Neću nikome dopustiti da mi otme moj mir i dostojanstvo”, kaže.

“Jednako tako ispod časti mi je licitirati s onime što sam učinio za Republiku Hrvatsku i njezin položaj u svijetu nakon raspada Jugoslavije. I o tome postoje dokumenti, zapisnici i živi svjedoci koji znaju što je i kako je bilo.

U nastalim okolnostima niti mogu, niti želim primiti priznanje koje mi je htio uručiti zagrebački gradonačelnik. Neki će se takvoj mojoj odluci zlurado veseliti, videći u tome svoju pobjedu, neki će biti razočarani, ocjenjujući da sam ustuknuo. Niti su oni koji me bjesomučno napadaju pobijedili, niti sam se ja povukao. Naprosto ne želim ni na koji način sudjelovati u tome žalosnom igrokazu koji sramoti moju domovinu, Republiku Hrvatsku. Ovo je moja konačna odluka i posljednja riječ u toj stvari.

Činjenice se mogu krivotvoriti, prešućivati i zlonamjerno interpretirati, može se bezočno lagati, ali na kraju će činjenice ostati ono što jesu: činjenice. Naša prošlost uključuje i strahote ustaške NDH i pobjedonosnu Narodno-oslobodilačku borbu, u kojoj sam s ponosom sudjelovao dajući svoj skromni doprinos tome da su u Hrvatskoj danas i moj Zadar, i Rijeka, Istra i otoci, te da je Hrvatska na kraju Drugog svjetskog rata bila na pobjedničkoj strani.

Prošlost o kojoj govorim uključuje i poslijeratni razvoj i međunarodnu afirmaciju Jugoslavije, a time i Hrvatske, u čemu sam imao ne malog udjela. I, napokon, ta prošlost uključuje već gotovo tri desetljeća postojanja samostalne Republike Hrvatske u čemu sam također ostavio trag. Objektivni povjesničari procijenit će moju ulogu u svemu tome. Zapjenjeni hajkači – ne!

A ja neću nikome dopustiti da mi otme moj mir i dostojanstvo”, zaključuje Lončar u priopćenju.

Višnja Starešina: Hroslavijske zlatne kočije za Budimira Lončara

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari