Pratite nas

Religija i Vjera

Uskrsna čestitka biskupa Košića

Objavljeno

na

“Ako vjerujemo u Uskrs, trebamo biti odgovorni prema zemaljskim dobrima koje trebamo prožeti nebeskim, božanskim vrijednostima u našem životu. Uskrs nas, braćo i sestre, sve potiče da se zalažemo na ovom svijetu za pravdu, istinu, ljubav i mir, da bismo na drugom svijetu bili dionici uskrsnuća”, poručuje u uskrsnoj čestitki biskup Vlado Košić koju prenosimo u cijelosti:

Dragi vjernici, dragi slavitelji Uskrsa,

Slaveći blagdan Uskrsa pitamo se što je njegova bit, koja je njegova glavna poruka, što on nama daje. Na ta pitanja i mnogi koji ga slave dali bi različite odgovore. Tako je nekima to blagdan proljeća pa se raduju rascvjetalim voćkama i cvijeću, malim pilićima i zečićima koji su se tek izlegli. Sve to doista navješćuje novi život, nakon zime, u kojoj kao da je sve bilo mrtvo i stalo, proljeće donosi dah novog života.

Međutim to sve nije Uskrs. Uskrs je događaj koji kršćani slave kao bitni dio svoga identiteta i tko bi sveo taj blagdan samo na jaja, šunku, piliće i zečiće, može riskirati da ga kršćani ismiju i shvate neozbiljno. A na žalost vidimo iz čestitaka i raznih „uskrsnih“ reklama kako mnogi ostaju samo na tom folkloru proljeća, a nemaju nigdje Isusa. Bez Isusa međutim nema Uskrsa! Jer Uskrs je puno dublja i veća stvarnost od proljetne obnove prirode, on govori o Kristovoj muci, smrti i novom životu kao pobjedi nad smrću. Ta pobjeda nije tek pobjeda života koji ne može poraziti nikakva prijetnja smrti, jer je život uvijek jači, nego je to prije svega duhovna pobjeda milosti nad grijehom, ljubavi nad mržnjom, dobrote nad zlom. Pitamo se je li to moguće.

Gledajući to globalno, misleći pri tom na iskorjenjivanje svakog grijeha, mržnje i zla u svijetu, doista to nam izgleda nemoguće, ali ako se svaki pojedinac odvrati od svoga zlog puta, ako prestane zlo činiti i započne činiti dobro, druge cijeniti, poštivati, voljeti… tada to više nije nemoguće. Mali koraci usmjereni prema dobru mogu mijenjati naš svijet koji je ogrezao u zlu.

Kad je naša Domovina bila napadnuta, mnogi su mladići i djevojke, muževi i žene hrabro pošli u borbu da ju obrane od nasilnika i potom oslobode od osvajača. Pri tom nisu štedjeli svoje živote i zdravlje. To je herojsko djelo i njihova žrtva je doista donijela veliki plod čitavome našem narodu, slobodu. I mi ih zato moramo poštovati i zauvijek im ostati zahvalni. No, je li to onaj konačni životni cilj prema kojem svi težimo, da osvojimo slobodu od potlačenosti drugih i tako živimo sretni zauvijek? Dakako da nije, ali ta je vanjska sloboda znak one duhovne slobode koja nam ilustrira smisao žrtve i dragovoljnog samožrtvovanja za druge, što ga je prinio Krist za sve nas. On se naime kao Bog koji je postao čovjek dragovoljno žrtvovao za nas da bismo mi upoznali najveću moguću Božju ljubav i da bismo otkrili smisao našega ljudskog života koji je s njime dobio neslućene nove mogućnosti.

Doista Isus, i samo Isus, u središtu je otajstva Uskrsa jer on se žrtvovao i bio ubijen na križu za sve ljude i njihovu slobodu te treći dan uskrsnuo od mrtvih, kao pobjednik nad smrću i nad grijehom, nad svakim zlom. Njegov život više nije podložan smrti niti ikakvom trpljenju, njegov je uskrsnuli život vječan. On je umro i uskrsnuo za nas ljude, da bi nama pokazao pravi smisao ljudskog života.

Tako nam Uskrs daje snagu u trpljenjima i naša je ogromna nada da ni nama naše patnje ne odnose život, pa čak ga ne može uništiti ni sama smrt, nego s Kristom i mi postajemo pobjednici, nositelji vječnoga života, života s Bogom, konačnog uskrsnuća.

Kada promatramo velike teškoće, probleme, patnje, nepravde, ratove, ubojstva, poniženja, bolesti i smrt tolikih ljudi i naroda, mogli bismo se uplašiti i odustati od nade, postati malodušni i odustati od borbe za ono što je dobro, što je lijepo, plemenito, istinito, pravedno. Jer kao da u našem svijetu više vladaju nepravde i nasilje, zlo i grijeh, negoli pravednost, mir, dobrota i milost. Ipak, to nam Uskrs ne dopušta. Kad slavimo Uskrs, on nam poručuje da je moguća pobjeda i u gotovo beznadnim okolnostima, jer Krist je od mrtvih uskrsnuo te mi s njime smijemo očekivati da je moguće i ono što nam se čini nemoguće…

Naše hrvatsko gospodarstvo, naše raslojavanje sela, propadanje poslovnih tvrtki i velika nesigurnost radnika i njihovih obitelji, ogromni demografski problemi, odlazak radnika a osobito veoma mnogo mladih obrazovanih ljudi iz domovine, vladavina nacionalno nedovoljno svjesnih i odgovornih političkih elita, velika korupcija i sveprisutna letargija naša su stvarnost i pojave koje ne ohrabruju. Ipak, potrebno je vjerovati u dobro i boriti se iskreno za promjene našega života. Ta je promjena moguća. Jer mnogo je u našem narodu onih koji vjeruju u uskrsnuće, uskrsnuće Kristovo ali i u naše.

Isus je pobijedio smrt. I mi ako slavimo njegovo Uskrsnuće, možemo kao pojedinci i kao narod pobijediti prijetnju smrti, zlo abortusa, neprihvaćanja djece, zanemarivanje mladih i odbacivanje bolesnih i starijih. Ako kao vjernici slavimo Uskrs, mi možemo odbaciti grijeh korupcije i pošteno svojim radom stvarati bolje uvjete za život svih u našoj domovini. Ako kao vjernici slavimo Uskrs, tada se ne bojimo biti što jesmo i ne niječemo istinu o domovinskom ratu, već se ponosimo našim herojima i braniteljima koji su nam osigurali slobodu i mir.

Ako kao vjernici slavimo Uskrs, ne bojimo se pokazati svoju odgovornost za našu Domovinu i za njezin napredak, stoga birajmo političke predstavnike koji nisu samo zabrinuti za sebe i svoje uske interese, već one koji su se spremni žrtvovati za zajedničko dobro i poštivati sve ljude i njihova ljudska, građanska i vjerska prava. Ako vjerujemo u Uskrs, trebamo biti odgovorni prema zemaljskim dobrima koje trebamo prožeti nebeskim, božanskim vrijednostima u našem životu. Uskrs nas, braćo i sestre, sve potiče da se zalažemo na ovom svijetu za pravdu, istinu, ljubav i mir, da bismo na drugom svijetu bili dionici uskrsnuća.

Slaveći Uskrs, braćo i sestre, mi smo obasjani svjetlošću Krista Gospodina i njegove pobjede koju on daruje svima koji ga slijede. Dakle, sretan vam Uskrs, blagdan Kristove pobjede nad smrću, grijehom i zlom! Sretan vam Uskrs, blagdan također i naše pobjede nad svakim zlom, pa i samom smrću!

Gospodin nas obasjao svjetlošću svoga uskrsnuća, svjetlošću života koja pobjeđuje svaku tamu, svjetlošću i toplinom ljubavi zbog blizine Kristove sa svima nama! Ta blizina obuhvaća i sve naše mile i drage, sve naše branitelje i sve koji su se za nas žrtvovali a sada su kod Gospodina, u njegovoj vječnosti.

U blizini Krista uskrsnuloga blizu smo i sa svima njima kojima zahvaljujemo na njihovoj ljubavi i molimo im vječnu Božju ljubav, te se i njima preporučujemo da mole za nas i misle na nas u ovoj dolini suza da i mi dođemo k njima i budemo jednom zajedno s njima kod Gospodina.

Regina caeli, laetare, alleluia.
Quia quem meruisti portare, alleluia.
Resurrexit, sicut dixit, alleluia.
Ora pro nobis Deum, alleluia.
Gaude et laetare, Virgo Maria, alleluia.
Quia surrexit Dominus vere, alleluia.

/Oremus. Deus, qui per resurrectionem Filii tui, Domini nostri Iesu Christi, mundum laetificare dignatus es: praesta, quaesumus; ut per eius Genetricem Virginem Mariam, perpetuae capiamus gaudia vitae. Per eundem Christum Dominum nostrum. Amen./

Sretan Uskrs svima!

Msgr. Vlado Košić, biskup sisački

Što vi mislite o ovoj temi?

Religija i Vjera

Trojica biskupa Katoličke crkve u BiH odlaze u mirovinu

Objavljeno

na

Objavio

Kardinal Puljić jedini je ostao najsnažnija konstanta u hijerarhiji Katoličke crkve u BiH

Jedino je Katolička crkva u Bosni i Hercegovini nepromjenjiva kategorija koja živi uz ovu zemlju i Hrvate katolike, a skora promjena na njezinu čelu jednako je važno i osjetljivo pitanje kao političke i društvene mijene te regionalna i globalna preslagivanja u pogledu budućnosti katolika koji se u ovoj zemlji gotovo stopostotno vezuju uz hrvatski narod. Uz to se ne smije zanemariti i postojanje jedne, za sada neprimjetne, sekte koja snažnije živi svoje bosanstvo i katoličanstvo negoli hrvatstvo. Naime, već je istekao mandat mostarsko-duvanjskom biskupu mons. Ratku Periću, sljedeće godine to će zadesiti kardinala Vinka Puljića, a 2021. u mirovinu po kanonskom pravu mora i banjolučki biskup Franjo Komarica.

Od Međugorja do zatočeništva

Trojica odlazećih biskupa imaju nekoliko zajedničkih dodirnih točaka. Zaređeni su neposredno prije ili na samome početku rata, preživjeli su i vlastitu golgotu živeći sa svojim narodom u najtežim trenutcima te se zbog svjedočenja te ljubavi čak i našli u pritvorima. Malo je čiji mandat bio obilježen s toliko iskušenja kao što je to bio slučaj s mostarsko-duvanjskim ordinarijem i trajnim upraviteljem Ratkom Perićem. Najprije se to odnosi na naslijeđeno breme hercegovačkoga slučaja i međugorskoga fenomena koji nije uspio staviti ad acta, unatoč čak i snažnim pokušajima. Iako nije ‘uspio’ u dokazivanju tvrdnji o nevjerodostojnosti međugorskoga fenomena, ali niti provođenje dekreta Svete Stolice iz 1975. godine Romanis Pontificibus, biskup Perić ostao je dosljedan. Jednako i 1994. godine kada je u jeku rata pokušao preuzeti župe koje su tada držali hercegovački franjevci, ali i 2019. kada okončava svoje 27-godišnje poslanje kao biskup. Čak su ga sljedbenici odmetnutih franjevaca 1994. godine oteli iz Biskupskoga ureda u Mostaru i odveli u naselje Cim. ‘Oslobođen’ je nakon inzistiranja Vatikana i ‘crvene’ telefonske veze tadašnjega ministra obrane Gojka Šuška s vodstvom Hercegovačke franjevačke zajednice. Neposredno prije završetka misije, u Međugorju je prošle godine službeno za apostolskoga vizitatora imenovan poljski nadbiskup Henryk Hoser. Iako se ovaj događaj nastoji predstaviti kao Perićev poraz, vjerojatno je i samome odlazećem mostarskom biskupu laknulo. No u nešto može biti posve siguran: da ni njegov nasljednik vrlo teško može očekivati da će se riješiti ova dva problema. Desetak franjevaca, koji su kasnije izbačeni iz reda, u Hercegovini i dalje se protivi preuzimanju osam župa od strane dijecezanskih svećenika. Ovaj ‘slučaj’ riješit će biologija, jednako kao i pitanje međugorskoga fenomena. Radi se, naime, o procjeni Svete Stolice da bi nova radikalna rješenja dovela do daljnjih podjela katoličke, hrvatske zajednice koja je ionako oslabljena stradanjima iz posljednjega rata, te zbog ekonomske i političke nesigurnosti, ali i hrvatskih identifikacijskih dokumenata. Vjeruje se stoga kako će Vatikan jednostavno pustiti vremenu da na drugi svijet presele sadašnji franjevci u neposlušnim župama, ali i vidioci u Međugorju. Nakon toga u ove župe posve pouzdano doći će dijecezanski svećenici. Kako stoji u nacrtu nalaza posebnoga Vatikanskog povjerenstva, Međugorje će doživjeti priznanje, čak i unatoč snažnim protivljenjima biskupa Perića.

Biskupija gerijatrija

Sljedeći koji odlazi u mirovinu sljedeće godine kardinal je Puljić. Njegov život obilježen je ranim gubitcima majke, ratom i doslovno zatočeništvom u opkoljenom Sarajevu od srpske strane, ali i prijetnjama koje je doživljavao od muslimanskih radikala i mudžahedina. Za njegov napredak prema redu biskupstva među najzaslužnijima je njegov rođak i sadašnji banjolučki biskup Franjo Komarica. Komarica ga je u jesen 1990. u Sarajevo postavio za vicerektora u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, gdje ostaje samo dva mjeseca. Uskoro je pozvan u nuncijaturu u Beogradu gdje mu je priopćeno da ga Rim želi imenovati nadbiskupom. To se konačno dogodilo 7. prosinca 1990. godine, a za biskupa ga je osobno zaredio sveti Ivana Pavao II. u Vatikanu. Biskupija koja je brojala gotovo 600.000 ljudi prošle je godine spala na trećinu, ispod 180.000 vjernika, Hrvata katolika. Sarajevo nije napuštao ni u najtežim trenutcima, a s Caritasom je dijelio koliko je imao svim građanima, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest. Kada je započeo hrvatsko-bošnjački rat, doživio je da mu je zabranjeno humanitarnu pomoć arapskih zemalja dodijeliti katolicima ili Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Čak se našao u svojevrsnom zatočeništvu i bio mu je zabranjen izlazak iz zgrade. Pratilo ga se i prisluškivalo, a ovaj posao nastavili su gotovo isti oni koji su to radili u vrijeme komunističke Jugoslavije jer su nakon rata pronađeni posebni prislušni uređaji. Kardinal Puljić cijelo je vrijeme ostao najsnažnija konstanta u hijerarhiji Katoličke crkve. Bosanac s hercegovačkim korijenima stizao je i do američkoga Kongresa i europskih institucija svjedočiti nepravdu koja se događa njegovu narodu od strane međunarodne uprave i većinskih Bošnjaka i Srba. Čak je prkosio i vrlo utjecajnom američkom veleposlaniku Thomasu Milleru kojemu je poručio kako se ne će dogoditi ništa od njegovih prognoza da će se Hrvati u BiH ‘asimilirati ili iseliti’. I kod posljednjega nametanja Željka Komšića na poziciju rezerviranu za hrvatskoga člana BiH Predsjedništva, te pokušaje opravdavanja ovoga nasilja, kardinal Puljić napravio je usporedbu kako je i ‘Hitler izabran sukladno zakonu’. Možda najmanje u javnosti poznato iskušenje kardinala Puljića bio je njegov tihi rat s franjevcima iz Bosne Srebrene koji su bili sljedbenici tzv. Dobrog pastira, svojedobno u Jugoslaviji bili poznati i kao crveni fratri i koji svoje bosanstvo stavljaju ispred hrvatstva i jedni su od glasnogovornika bošnjačkoga nacionalizma. Vjerojatno najtežu misiju imao je banjolučki biskup Franjo Komarica. Njegova je biskupija danas doslovno, kako i sam zna često reći, ‘gerijatrija’. Od prijeratnih oko 200.000 Hrvata katolika ostalo ih je tek 15.000. Najveća je pustoš u plodnoj Posavini od Dervente do Kotor Varoši. Za vrijeme rata biskup Komarica bio je zatočen u vlastitom domu bez mogućnosti kretanja i susreta s vjernicima. Uspio je sve izdržati. Poslije rata njegova je misija doslovno bila donkihotovska utrka s vremenom, nerazumijevanjem, odbacivanjem i patništvom sunarodnjaka. Nije uspio vratiti ih na prijeratna ognjišta, a s vremenom je to postalo izvor tolikih frustracija koje je prenosio kritizirajući političke prvake iz svoga naroda.

Msgr. Vukšić biskup kontinuiteta

Smjena jedne generacije biskupa, predvodnika Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini, sudbonosno je važna za očuvanje ovdašnjih katolika, ali i Hrvata kao konstitutivnoga naroda. Svojevrsni kontinuitet očuvat će aktualni vojni biskup Tomo Vukšić, za kojega se u crkvenim kuloarima čak nagađa kako bi mogao naslijediti Vrhbosanskoga nadbiskupa Puljića i predvoditi Katoličku crkvu u toj zemlji. To bi bilo jamstvo da ovaj biskup tradicionalist, koji u svakom istupu snažno ističe i nacionalni hrvatski identitet, zadrži sadašnji odvažni put koji crveni franjevci i sljedbenici Ahdname, dokumenta Sultana Fatiha osvajača Bosne, žele izmijeniti.

Domagoj Tolić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Na Times Squareu će biti postavljen ogroman ultrazvuk bebe koji će svijetu poslati snažnu poruku

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je u New Yorku izglasan zakon koji dozvoljava pobačaj do rođenja djeteta, jedna grupa pro-life aktivista odlučila je na Times Squareu emitirati 4D ultrazvuk bebe u trećem tromjesečju trudnoće. Ultrazvuk će biti postavljen 4. svibnja ove godine na velikom videozidu, javlja Aleteia, prenosi narod.hr

„Nadamo se da će pro-life Amerikanci napuniti Times Square. Imat ćemo živu glazbu, snažne i inspirativne govornike i, ono što je najbolje, 4D ultrazvuk uživo koji će svijetu poslati snažnu poruku kako je beba u maternici čovjek, kojemu treba dati priliku da se rodi“, najavila je udruga Fokus na obitelj koja organizira ovaj događaj. „Nitko više neće moći reći da to nije dijete. Svi će vidjeti da je to dijete“, izjavio je za CBN News predsjednik Fokusa na obitelj Him Daly.

Riječ je o događaju pod nazivom “Uživo iz New Yorka”, a očekuje se da će se tog dana na glavnom trgu u New Yorku u velikom broju okupiti zagovornici prava na život iz cijele zemlje.

Također se prikupljaju potpisi za “manifest života” koji će biti predstavljen u Bijeloj kući i Kongresu te prikuplja sredstva za kupnju ultrazvuka kako bi on bio dostupan svim ženama koje razmišljaju o pobačaju.

Podsjetimo, njujorški “Zakon o reproduktivnom zdravlju”, koji je usvojen 22. siječnja, dopušta pobačaj ” u bilo koje vrijeme kada je to potrebno kako bi se zaštitio život ili zdravlje žene.”

 

NE DAJ ME MAJKO!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari