Pratite nas

Religija i Vjera

Uskrsna čestitka biskupa Košića

Objavljeno

na

“Ako vjerujemo u Uskrs, trebamo biti odgovorni prema zemaljskim dobrima koje trebamo prožeti nebeskim, božanskim vrijednostima u našem životu. Uskrs nas, braćo i sestre, sve potiče da se zalažemo na ovom svijetu za pravdu, istinu, ljubav i mir, da bismo na drugom svijetu bili dionici uskrsnuća”, poručuje u uskrsnoj čestitki biskup Vlado Košić koju prenosimo u cijelosti:

Dragi vjernici, dragi slavitelji Uskrsa,

Slaveći blagdan Uskrsa pitamo se što je njegova bit, koja je njegova glavna poruka, što on nama daje. Na ta pitanja i mnogi koji ga slave dali bi različite odgovore. Tako je nekima to blagdan proljeća pa se raduju rascvjetalim voćkama i cvijeću, malim pilićima i zečićima koji su se tek izlegli. Sve to doista navješćuje novi život, nakon zime, u kojoj kao da je sve bilo mrtvo i stalo, proljeće donosi dah novog života.

Međutim to sve nije Uskrs. Uskrs je događaj koji kršćani slave kao bitni dio svoga identiteta i tko bi sveo taj blagdan samo na jaja, šunku, piliće i zečiće, može riskirati da ga kršćani ismiju i shvate neozbiljno. A na žalost vidimo iz čestitaka i raznih „uskrsnih“ reklama kako mnogi ostaju samo na tom folkloru proljeća, a nemaju nigdje Isusa. Bez Isusa međutim nema Uskrsa! Jer Uskrs je puno dublja i veća stvarnost od proljetne obnove prirode, on govori o Kristovoj muci, smrti i novom životu kao pobjedi nad smrću. Ta pobjeda nije tek pobjeda života koji ne može poraziti nikakva prijetnja smrti, jer je život uvijek jači, nego je to prije svega duhovna pobjeda milosti nad grijehom, ljubavi nad mržnjom, dobrote nad zlom. Pitamo se je li to moguće.

Gledajući to globalno, misleći pri tom na iskorjenjivanje svakog grijeha, mržnje i zla u svijetu, doista to nam izgleda nemoguće, ali ako se svaki pojedinac odvrati od svoga zlog puta, ako prestane zlo činiti i započne činiti dobro, druge cijeniti, poštivati, voljeti… tada to više nije nemoguće. Mali koraci usmjereni prema dobru mogu mijenjati naš svijet koji je ogrezao u zlu.

Kad je naša Domovina bila napadnuta, mnogi su mladići i djevojke, muževi i žene hrabro pošli u borbu da ju obrane od nasilnika i potom oslobode od osvajača. Pri tom nisu štedjeli svoje živote i zdravlje. To je herojsko djelo i njihova žrtva je doista donijela veliki plod čitavome našem narodu, slobodu. I mi ih zato moramo poštovati i zauvijek im ostati zahvalni. No, je li to onaj konačni životni cilj prema kojem svi težimo, da osvojimo slobodu od potlačenosti drugih i tako živimo sretni zauvijek? Dakako da nije, ali ta je vanjska sloboda znak one duhovne slobode koja nam ilustrira smisao žrtve i dragovoljnog samožrtvovanja za druge, što ga je prinio Krist za sve nas. On se naime kao Bog koji je postao čovjek dragovoljno žrtvovao za nas da bismo mi upoznali najveću moguću Božju ljubav i da bismo otkrili smisao našega ljudskog života koji je s njime dobio neslućene nove mogućnosti.

Doista Isus, i samo Isus, u središtu je otajstva Uskrsa jer on se žrtvovao i bio ubijen na križu za sve ljude i njihovu slobodu te treći dan uskrsnuo od mrtvih, kao pobjednik nad smrću i nad grijehom, nad svakim zlom. Njegov život više nije podložan smrti niti ikakvom trpljenju, njegov je uskrsnuli život vječan. On je umro i uskrsnuo za nas ljude, da bi nama pokazao pravi smisao ljudskog života.

Tako nam Uskrs daje snagu u trpljenjima i naša je ogromna nada da ni nama naše patnje ne odnose život, pa čak ga ne može uništiti ni sama smrt, nego s Kristom i mi postajemo pobjednici, nositelji vječnoga života, života s Bogom, konačnog uskrsnuća.

Kada promatramo velike teškoće, probleme, patnje, nepravde, ratove, ubojstva, poniženja, bolesti i smrt tolikih ljudi i naroda, mogli bismo se uplašiti i odustati od nade, postati malodušni i odustati od borbe za ono što je dobro, što je lijepo, plemenito, istinito, pravedno. Jer kao da u našem svijetu više vladaju nepravde i nasilje, zlo i grijeh, negoli pravednost, mir, dobrota i milost. Ipak, to nam Uskrs ne dopušta. Kad slavimo Uskrs, on nam poručuje da je moguća pobjeda i u gotovo beznadnim okolnostima, jer Krist je od mrtvih uskrsnuo te mi s njime smijemo očekivati da je moguće i ono što nam se čini nemoguće…

Naše hrvatsko gospodarstvo, naše raslojavanje sela, propadanje poslovnih tvrtki i velika nesigurnost radnika i njihovih obitelji, ogromni demografski problemi, odlazak radnika a osobito veoma mnogo mladih obrazovanih ljudi iz domovine, vladavina nacionalno nedovoljno svjesnih i odgovornih političkih elita, velika korupcija i sveprisutna letargija naša su stvarnost i pojave koje ne ohrabruju. Ipak, potrebno je vjerovati u dobro i boriti se iskreno za promjene našega života. Ta je promjena moguća. Jer mnogo je u našem narodu onih koji vjeruju u uskrsnuće, uskrsnuće Kristovo ali i u naše.

Isus je pobijedio smrt. I mi ako slavimo njegovo Uskrsnuće, možemo kao pojedinci i kao narod pobijediti prijetnju smrti, zlo abortusa, neprihvaćanja djece, zanemarivanje mladih i odbacivanje bolesnih i starijih. Ako kao vjernici slavimo Uskrs, mi možemo odbaciti grijeh korupcije i pošteno svojim radom stvarati bolje uvjete za život svih u našoj domovini. Ako kao vjernici slavimo Uskrs, tada se ne bojimo biti što jesmo i ne niječemo istinu o domovinskom ratu, već se ponosimo našim herojima i braniteljima koji su nam osigurali slobodu i mir.

Ako kao vjernici slavimo Uskrs, ne bojimo se pokazati svoju odgovornost za našu Domovinu i za njezin napredak, stoga birajmo političke predstavnike koji nisu samo zabrinuti za sebe i svoje uske interese, već one koji su se spremni žrtvovati za zajedničko dobro i poštivati sve ljude i njihova ljudska, građanska i vjerska prava. Ako vjerujemo u Uskrs, trebamo biti odgovorni prema zemaljskim dobrima koje trebamo prožeti nebeskim, božanskim vrijednostima u našem životu. Uskrs nas, braćo i sestre, sve potiče da se zalažemo na ovom svijetu za pravdu, istinu, ljubav i mir, da bismo na drugom svijetu bili dionici uskrsnuća.

Slaveći Uskrs, braćo i sestre, mi smo obasjani svjetlošću Krista Gospodina i njegove pobjede koju on daruje svima koji ga slijede. Dakle, sretan vam Uskrs, blagdan Kristove pobjede nad smrću, grijehom i zlom! Sretan vam Uskrs, blagdan također i naše pobjede nad svakim zlom, pa i samom smrću!

Gospodin nas obasjao svjetlošću svoga uskrsnuća, svjetlošću života koja pobjeđuje svaku tamu, svjetlošću i toplinom ljubavi zbog blizine Kristove sa svima nama! Ta blizina obuhvaća i sve naše mile i drage, sve naše branitelje i sve koji su se za nas žrtvovali a sada su kod Gospodina, u njegovoj vječnosti.

U blizini Krista uskrsnuloga blizu smo i sa svima njima kojima zahvaljujemo na njihovoj ljubavi i molimo im vječnu Božju ljubav, te se i njima preporučujemo da mole za nas i misle na nas u ovoj dolini suza da i mi dođemo k njima i budemo jednom zajedno s njima kod Gospodina.

Regina caeli, laetare, alleluia.
Quia quem meruisti portare, alleluia.
Resurrexit, sicut dixit, alleluia.
Ora pro nobis Deum, alleluia.
Gaude et laetare, Virgo Maria, alleluia.
Quia surrexit Dominus vere, alleluia.

/Oremus. Deus, qui per resurrectionem Filii tui, Domini nostri Iesu Christi, mundum laetificare dignatus es: praesta, quaesumus; ut per eius Genetricem Virginem Mariam, perpetuae capiamus gaudia vitae. Per eundem Christum Dominum nostrum. Amen./

Sretan Uskrs svima!

Msgr. Vlado Košić, biskup sisački

Što vi mislite o ovoj temi?

Religija i Vjera

120 g. od dolaska u Hercegovinu – Preživjele su ratne strahote i progon i nastavile svoje poslanje

Objavljeno

na

Objavio

Družba školskih sestara franjevki Krista Kralja

Zahvalne smo Bogu za sačuvane živote svih sestara u Domovinskom ratu i svima onima koji su nam omogućili povratak. Već tradicionalno, nakon Domovinskog rata, sastajemo se u svibnju na Dan zahvalnosti, molitvom i susretima zahvaljujemo dragome Bogu koji nas je štitio sve ovo vrijeme, kazala je za Večernji list BiH jučer provincijska predstojnica s. M. Zdenka Kozina u prigodi svibanjskoga okupljanja svih sestara Provincije i zajedničke duhovne obnove u Bijelom Polju i Mostaru. Sve se to događalo u duhu velikih jubileja, 150. obljetnice utemeljenja Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja i 120 godina prisutnosti i djelovanja sestara u Hercegovini.

– U svojim duhovnim obnovama dublje smo ponirale u našu povijest i duhovnu baštinu, sve to uz usklik iz Psalma 48 “Spominjemo se, Bože, dobrote tvoje!”. Naša je prva nakana zastati i iz dna duše zahvaliti Gospodinu za sva primljena dobročinstva u povijesti Družbe i naše Provincije povjeravajući Mu i svoju budućnost – dodala je s. M. Zdenka Kozina. Obilježavanje 150. obljetnice Družbe počelo je 13. rujna prošle godine, a završit će u rujnu ove. Inače, svake godine školske sestre franjevke u svibnju Danom zahvalnosti obilježavaju izlazak posljednjih sestara iz samostana u Bijelom Polju koji se zbio 17. svibnja 1992. Iako su morale otići, i tamo gdje su se privremeno nastanile, nisu zaboravile svoje poslanje.

– Tijekom Domovinskog rata otišle smo u našu kuću u Baškoj Vodi u Hrvatskoj. No, kako nas je bilo više od 70, nismo se mogle sve smjestiti. Primili su nas dobri ljudi, vjernici laici. Nakon povratka u Hercegovinu smještamo se u Međugorje. Godine 1997. uspjele smo dobiti u posjed svoje povijesno središte u Bijelom Polju, gdje je bilo sirotište, zahvaljujući tadašnjem gradonačelniku Mostara Miji Brajkoviću i pravobraniteljici Grada Marici Ljubić. Potom se radilo, gradilo, obnavljalo… Danas imamo internat, bolesnički odjel… Godine 2005. vraćamo se u Bijelo Polje, a 2012. vraćena je i Uprava Provincije – prisjeća se s. M. Zdenka Kozina. Stoga je jučerašnji dan u 2019. – godini dvostrukih jubileja – bio uistinu poseban. Slavlje je na razini Provincije ujedinjeno u zborovanju sestara u Bijelom Polju i provincijskom sjedištu u Mostaru.

– Jubilarna je godina za svaku od nas veliki događaj radosti i zahvaljivanja za milosni nastanak naše Družbe, za sve sestre, žive i pokojne, kao i za sve naše suputnike koji su pratili hod Družbe i pojedinačnih provincija otvoreni našim brigama i pomažući bilo materijalnom potporom, bilo molitvom i blagoslovom – kazali su nam iz Mostarske provincije. U slavlju su im se pridružile i predstavnice sestrinskih provincija iz Maribora, Splita, Sarajeva, Rimske regije, među kojima je bila i članica Vrhovne uprave i Provincije s. Lidija Glavaš.

Govoreći o zanimanju djevojaka za ovaj poziv, s. M. Zdenka Kozina kazala nam je kako se mladi danas suočavaju s potrošačkim svijetom, relativizmom u kojemu je sve dopušteno, gdje vladaju kaotična moralna situacija i nametnuti prividi sreće, gdje duhovni poziv nije privlačan. Dodala je kako svi oni mole Boga za sadašnjost, ali i budućnost svih djevojaka koje se odluče biti časne sestre.

Naglasila je i važnost pamćenja te kako budućnosti bez sjećanja nema. Jučerašnji program počeo je uvodnom meditacijom. Uslijedili su predavanje “Sjećanje – bitna odrednica identiteta osobe i zajednice”, izložba “Sjećanje u riječi i slici” s. Natalije Palac te film “120 godina milosti” s. Matije Pačar uz pomoć s. Petre Bagarić. Sestre su pohodile i groblje sestara Gruban. U provincijskom središtu u Mostaru misno slavlje predvodio je mons. dr. Ratko Perić, mjesni biskup, po riječima provincijske predstojnice, četvrti nasljednik biskupa Paškala Buconjića, zahvaljujući kojemu su prve sestre još 1. kolovoza 1899. godine stigle u Hercegovinu. I dok god ih bude, brinut će se za potrebite, djelovati u internatima, vrtićima, pomagati bolesnima… Jer, to je njihovo poslanje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Tony Cetinski: Dva puta sam napunio Arenu, ovako nešto nisam vidio

Objavljeno

na

Objavio

Dva puta sam napunio Arenu, ovako nešto nisam vidio, rekao je Cetinski u prepunoj Areni

Jedno od najvećih iznenađenja koncerta Laudato TV, Progledaj Srcem, koji je okupio 18 000 ljudi u molitvi i pjesmi, slavljenju Gospodina bio je i legendarni Tony Cetinski koji je otpjevao pjesmu: Samo tvoja ljubav Bože, i pokrenuo ovacije, piše Medjugorje-info.com

Nakon izvedbe Cetinski se obratio tisućama ljudi te rekao: ‘dva puta sam napunio Arenu, ali ovako nešto nisam vidio.’

Potom je kratko svjedočio, i otkrio što misli da će nas Bog jedino pitati kad stanemo pred njega.

‘Svi mi padamo, započeo je Cetinski, ali znate što mi je jedan prijatelj rekao i o čemu često razmišljam, što će nas Bog jedini pitati kad stanemo pred njega? ZNAŠ LI KOLIKO SAM TE VOLIO? U svim mojim padovima znam da je Bog uvijek bio uz mene, kazao je emotivni Cetinski koji je svojim malim svjedočanstvom potaknuo kršćane da iz ljubavi, ljube.

Slava Gospodinu.

I san je postao stvarnost – do kraja puna Arena u Gospinom zagrljaju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari