Pratite nas

Religija i Vjera

Uskrsna čestitka sisačkog biskupa Vlade Košića

Objavljeno

na

Dragi vjernici, draga braćo i sestre, dragi gledatelji, slušatelji i čitatelji,

Uskrs je! Blagdan koji je početak novog svijeta, početak novog eona, početak života. Slavi se prvi dan prema židovskom tjednom redu dana, u onaj isti dan kada je Bog stvorio svijet, jer taj dan je Krist uskrsnuo da bi tako označio novo stvaranje, početak novog svijeta. Taj dan je ujedno i osmi dan jer označuje puninu svih dana, dovršenje i vječni odmor, mir u Bogu, život u punini. Dan Gospodnji, kod nas zvan „nedjelja“, dan je uskrsnuća Kristova. Zato je svaka nedjelja spomen Uskrsa, mali Uskrs, predokus neba i novog, uskrsnulog života.

„Da Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera vaša“, poručuje sveti Pavao Korinćanima (1 Kor 15,14). Također i svima nama, kršćanima. Uskrsnuće je temelj naše vjere, bez uskrsnuća mi ne bismo bili kršćani, naša nada bila bi bez utemeljenja. Ali Krist jest uskrsnuo i to je razlog ne samo da njega slavimo, nego i da se i mi pouzdano nadamo da je Uskrs i naša budućnost. Ali i sadašnjost.

Svjetlost je pobijedila tamu. Svjetlost je Krist i sjaj koji je obasjao tamu svijeta dolazi iz njegova praznog groba. Ta je svjetlost zasjenila rimske vojnike koji su čuvali zapečaćen Isusov grob, i oni su obnevidjeli. Oni su mislili da je pobijedila smrt, zapravo su se potajice i pitali, zašto čuvaju grob u kojem je položen mrtav Isus. Ali veliki svećenici, židovski poglavari, Poncije Pilat i kralj Herod, željeli su biti sigurni da Isus neće pobjeći, da mrtvog Isusa neće ukrasti njegovi učenici. U svakom slučaju bojali su se. Premda je to izgledalo besmisleno, sada možemo reći da je bilo opravdano da su se oni bojali. Ne jer bi bilo moguće da Isusovo mrtvo tijelo nestane, nego zato jer su oni počinili nepravdu: osudili su i ubili pravednika. I zato su njihove savjesti bile uznemirene. Premda svjetlost Isusova uskrsnuća nije obasjala Pilata, Heroda, Kajfu i Anu, ona je takla vojnike. Ta je svjetlost obasjala i apostole Petra i Ivana kad su došli vidjeti prazan grob, ta je svjetlost obradovala žalosnu dušu Marije Magdalene i žena koje su dohrlile na grob, ta je svjetlost obasjala sve apostole i vjernike od tih dana do dana današnjega koji vjerom prihvaćaju Isusovo uskrsnuće. Od tog se događaja živi.

U svakom ljudskom životu ima posebnih trenutaka i događaja od kojih svaki pojedinac koji ga je doživio živi. Za nekoga je to povjerenje koje mu je poklonila draga osoba, za drugoga je to neki potresni sretni ili nesretni događaj, za svakoga je to – dodir otajstva, tajne i zato se od toga živi.

 Od Isusova uskrsnuća živjeli su i žive njegovi učenici. On nas – što je najvažnije – nije više nikada napustio, on, uskrsnuli naš Gospodin, s nama je i vodi nas da bismo i mi s njim pobijedili i prispjeli u Očev dom. Što je to što i mi s njime trebamo pobijediti? To je tama koja vlada ljudskim srcima. Nije to tama zbog nedostatka sunčeve svjetlosti, jer sunce svijetli i kad nas ne obasjava te i kroz oblake i snijeg i kišu priprema zemlju za urod. Nije ta tama ni zbog nestanka električne struje, što nije često, ali nekad se dogodi i tad se osjećamo neobično jer smo naučili da kad okrenemo prekidač, svjetlo obasja mračnu sobu i pokrene računalo i druge električne aparate. Ne!

Tama koja vlada i još uvijek nije protjerana s ovoga svijeta tama je u ljudskim srcima. Kako je to moguće, pitamo se jer smo navikli da danas sve možemo i to brzo riješiti. „Ništa nije dublje od ljudskog srca, tko da ga pronikne“, kaže prorok Jeremija (Jer 17,9). U njemu se rađa dobrota, ali i zloća, u njemu se pokreće svaka i najmanja ljubav, ali u njemu niče i mržnja, iz srca čovječjega – kako sam Gospodin reče – izviru sve nečistoće, jer „ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.“ (Mk 7,15.21-23) – kaže Gospodin.

Sveti Augustin je lijepo izrekao što se dogodilo Kristovim uskrsnućem: Krist je „učinio divnu zamjenu prihvativši našu narav: naše je bilo ono po čemu je on umro, a njegovo je ono po čemu ćemo mi živjeti… Tako je besmrtni mogao umrijeti, tako je htio dati život smrtnicima. Poslije će učiniti svojim dionicima one među kojima je postao kao jedan od njih. Ta mi u sebi nemamo razloga da živimo, a on nije imao u sebi razloga da umre.“

On, koji je besmrtni, on koji je život, on koji je duhovan, postao je čovjekom da bi smrt u našem smrtnom tijelu iskusio te je, kako lijepo veli jedan stari pisac, „smrću smrt usmrtio da nama smrtnicima daruje besmrtnost.“
Pobjeda je to života, pobjeda milosti, pobjeda svetosti, pobjeda radosti, ljubavi i mira! Pobjeda Božja u kojoj i mi ljudi sudjelujemo ako smo dopustili da nas on pobožanstveni…

Molimo uskrsnuloga Gospodina da i nas povede putem uskrsnuća! I to ne samo na kraju našega života i na kraju povijesti čovječanstva, kada će Bog biti „sve u svemu“, nego da predokus vječnosti možemo živjeti i na zemlji. Naš je hrvatski narod već više od 13 stoljeća, otkako je u 7. st. primio kršćanstvo, ostao vjeran svome krsnom savezu, naši su stari vjerovali u uskrsnuće i zato su se borili za „krst časni i slobodu zlatnu“, prolijevajući svoju krv za slobodu i za očuvanje svog kršćanskog identiteta. Bogu hvala opstali smo i danas imamo svoju Domovinu koja je slobodna od vanjskih osvajača, ali još nije slobodna od vlastitih tama i zabluda u kojima luta. Jedno od takvih pitanja je i zlo suvremenog totalitarizma koji nam se nudi, a koji kako naše vodstvo tako i naš narod objeručke prihvaća, a nalazi se na polju odgoja i obrazovanja, na području zakona i pravnog poretka, u što sve više dopuštamo da ulaze moderne zablude i čak perverzije. Naša Domovina neće biti slobodna niti izvana, od vanjskih neprijatelja, ako mi kao ljudi i kršćani ne budemo slobodni u sebi od zala, grijeha, nepravdi, nametnutih pogrešnih ideologija, od nove idololatrije koja kao epidemija zahvaća sve više naroda i država. Mi možemo i moramo tome reći: Ne! Da bismo to bili spremni, potrebno je da dopustimo Kristu uskrsnulome da on vlada našim srcima, da on svojom pobjedom i nas povede u borbu protiv zla i smrti, te s njime nadvladamo i postignemo pobjedu života, istine, ljubavi i mira.

Stoga neka je u našim dušama svjetlost Uskrsa, radost vazmenih blagdana i život vječni da „hodimo u novosti života“ (Rim 6,4).

Christus resurrexit, resurrexit vere! Alleluia!
Krist je uskrsnuo, uistinu je uskrsnuo! Aleluja!
Svima neka je sretan Uskrs!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Puljić: Biskup Pero Sudar je čovjek zdravih prosudbi, mudrih savjeta i vjeran Crkvi i svom hrvatskom narodu

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je papa Franjo, 18. listopada 2019. prihvatio odreknuće od službe pomoćnog biskupa vrhbosanskog mons. Pere Sudara, nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić za KTA BK BiH je govorio o sada umirovljenom pomoćnom biskupu vrhbosanskom mons. Peri Sudaru.

Kardinal Puljić je rekao kako mu nije poznat tekst kojeg je mons. Sudar napisao Svetom Ocu, ali zna da je spomenuo zdravstvene razloge.

Ispričao je i detalje je kako je on 6. siječnja 1994. tadašnjeg rektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa mons. Peru Sudara posvetio za pomoćnoga biskupa u opkoljenom Sarajevu tijekom rata.

– Bilo je to vrlo teško vrijeme kada su granate padale na sve strane, pa i na samu Vrhbosansku bogosloviju gdje je bio pripremljen zajednički objed. Hvala Bogu, nitko nije stradao. Njegova posveta bila je pozitivna poruka narodu koji je strahovao za opstanak, pogotovo jer je on snažno nastupao s nadom, rekao je kardinal.

Biskup Sudar prošao je s kardinalom Puljićem ili sam tijekom i nakon rata brojna mjesta stradanja te vodio brojne projekte. Jedan od njih je i partnerstvo župa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.

– I prije nego je postao biskup, zajedno smo obilazili mjesta stradanja, a s nama je koji put bio i pokojni fra Ljubo Lucić. Svjedok je našeg stradanja. Posebno u ratnom vremenu i u prvim godinama poraća, ali i danas posebno značenje ima njegov hrabri stav za naš ostanak i opstanak na ovim prostorima. Tijekom vođenja programa partnerstva između župa Vrhbosanske nadbiskupije u poratnim godinama učinio je brojne poteze potpore da se dižemo iz pepela i gledamo s vjerom u budućnost, ispričao je kardinal.

Kardinal Puljić je ispričao kako je biskup Sudar začetnik ideje o katoličkim školama što je njemu i povjereno kao promicatelju katoličkog školstva u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.

– Uspješno je stvarao strukturu rada, obnove i izgradnje zdanja te praćenje rada. Kasnije je i Biskupska konferencija BiH povjerila mu poslanje da to radi i u njezino ime kao predsjednik Pedagoškog vijeća Sustava katoličkih škola za Europu, rekao je kardinal.

Biskup Sudar godinama je bio kardinalov najbliži suradnik, i o tome je rekao nekoliko riječi.

– Biskup Sudar je čovjek vrlo zdravih prosudbi, mudrih savjeta i vjeran Crkvi i svom hrvatskom narodu. Ima poseban osjećaj za one koji trpe bilo siromaštvo bilo nepravdu. Njegove propovijedi i predavanja vrlo su domišljeni s mudrim porukama, rekao je kardinal Puljić u razgovoru za KTA koji je vodio Ivo Tomašević.

Podsjetimo, vijest o ostavci biskupa Pere Sudara objavio je danas (18. listopada) u podne Tiskovni ured Svete Stolice.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Biskupi o ćirilici u Vukovaru: Treba puno mudrosti da se ‘na rane koje još nisu zacijeljene ne otvaraju nove rane’

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

HBK: Biskupi raspravljali o kurikulumu za katoličke škole i ekumenizmu

Hrvatski biskupi raspravljali su u protekla tri dana na redovitom plenarnom 59. zasjedanju Sabora Hrvatske biskupske konferencije (HBK)  o ekumenizmu i kurikulu katoličkih škola, a na konferenciji za novinare komentirali su i neke aktualnosti.

Požeški biskup mons. Antun Škvorčević predstavio je prijedlog kurikula za katoličke osnovne i srednje škole, što je nadopuna nacionalnom kurikulumu.

“Na temelju onoga što je na nacionalnoj razini postalo obvezno, katolička crkva je nastojala na temelju ugovora države i Svete stolice oblikovati svoju nadopunu, na način da se definiraju posebnosti i identitet katoličkih škola”, napomenuo je.

Po njegovim riječima, prihvatili su izazov otvorenosti nacionalnog kurikuluma pa su učitelji i nastavnici iz katoličkih osnovnih i srednjih škola izradili radni dokument koji je predstavljen svim ravnateljima katoličkih škola.

Neki od ciljeva dokumenta su, među ostalim, izgradnja identiteta katoličkih škola te učenika u svjetlu evanđelja, za svaki predmet napravljeni su uvodni tekstovi i opći odgojno-obrazovni ishodi koji se mogu koristiti, uz popis korisne literature.

Tekuće školske godine provodit će se eksperimentalni kurikulum u katoličkim školama, nadopunjavat će se na temelju iskustva i na kraju godine napraviti revizija i konačni tekst. “Za iduću godinu ćemo imati konačno oblikovanu nadopunu kurikula za katoličke škole”, najavio je Škvorčević.

Vijeće za ekumenizam i dijalog, na čelu sa Škvorčevićem, pripremilo je nacrt Pisma za vjernike katolike i druge kršćane dobre volje, s obzirom da ekumenska ideja doživljava određeni zamor, ističući da ekumenizam pitanje vjere, ne politike ili nacije. “Kod nas ima poimanja da je to strategija katoličke crkve za političke ili nacionalne ciljeve, pa odmah nastaje nesporazum”, rekao je.

“Oni koji vjernički pristupaju tom pitanju nisu se umorili nego od biskupa očekuju jasnu riječ i mi to želimo ovim dokumentom koji želi ostati na načelnoj razini, dati smjernice i poticaje na temelju onoga što o ekumenizmu misli i zastupa katolička crkva u svojim službenim dokumentima. Ovaj dokument će olakšati razumijevanje tog područja ne samo što se tiče crkve nego i šire, postojat će dokument koji je okosnica za naš razgovor o tome”, istaknuo je.

Gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić je predstavio prijevod dokumenta Kongregacije za katolički odgoj o rodnoj ideologiji pod nazivom “Muško i žensko stvori ih – put dijaloga o pitanju roda u odgoju”, koji je objavila kongregacija za katolički odgoj 10. lipnja, sada je preveden na hrvatski i uskoro će biti tiskan.

“Dokument ima za cilj pomoći onima koji djeluju na području odgoja i obrazovanja, prije svega u katoličkim školama i vjernicima u državnim školama kada je u pitanju ljudska seksualnost”, rekao je Križić.

Prema tom dokumentu, rodna ideologija donijela je kulturnu dezorijentaciju. Dokument ima tri djela – slušanje, razmišljanje i prijedlozi, a  naglasak je na tome da se tom ideologijom negira prirodna razliku muškarca i žene te dokida antropološki temelj obitelji.

Križić smatra da je najveći problem što ta ideologija niječe naravnu različitost i uzajamnost muškarca i žene te nameće društvo bez razlika između spolova, te manipulira onime što je priroda.

Dokument stavlja naglasak na točke susreta, prije svega borbu protiv svake diskriminacije, ravnopravnost muškarca i žene, odgoj djece i mladih u toleranciji različitosti s obzirom na rasu, vjeru afektivne sklonosti, te promicanje ženskih vrijednosti i njihovom doprinosu u odgoju.

Dodao je da crkva prije svega nudi kršćansku antropologiju koja je utemeljena na činjenici da čovjek poštuje prirodu, naglašava ulogu obitelji u odgoju djece, kao i škole te društva, jer se ne može nametnuti samo jedan oblik odgoja u školama, već roditelji moraju biti pitani o tome, a i sama znanost se treba izjasniti.

Biskupi o aktualnostima

Novinare je zanimalo kakav je stav crkve o štrajku učitelja, iako katoličke osnovne i srednje škole nisu u štrajku.

“Traženje prava svakoga djelatnika i radnika, osobito onih koji smatraju da su ponešto zakinuti sasvim je legitimno, ali na drugoj strani je pitanje tražimo li nešto što je nemoguće”, rekao je biskup Škvorčević.

“Mi kao vjernici trebamo izraziti solidarnost na drugi način koji ne isključuje i ovaj, ali nije štrajkaški, postoje mogućnosti i mi ćemo o tome raspraviti s ravnateljima katoličkih škola pa vidjeti što možemo na ovo pitanje još čvršće zastupati”, dodao je.

Djelatnici katoličkih škola nisu potpisnici kolektivnih ugovora i nemaju te mehanizme, ali imaju neke druge.

“Nije dobro da mi kažemo za ili protiv, jer imamo svoju specifičnost, i u tom smislu, ne da smo protiv radničke borbe za prava i dostojanstva, nego metode, puta koji ćemo upotrijebiti za postizanje svojih prava”, ustvrdio je.

Na pitanje novinara izjašnjava li se crkva dovoljno o nasilju nad ženama ili nacionalnim manjinama, biskupi su rekli da je pitanje gdje se to može reći, a u zadarskom slučaju premalo je detalja, iako ovdje “nema nikakvog opravdanja o nasilju”.

Biskup Škvorčević je ustvrdio da su jasna polazišta crkve, no pita se je li oportuno da ona odmah osuđuje. “Katkad se od crkve očekuje da bude arbitar, ona to nije i ne može biti. Znamo što je čovjek u svojoj idealnoj koncepciji, treba osuditi onoga tko čini zlo, nekoga može smetati da nismo osudili, no to nije naša prva zadaća, naša je zadaća i u najtežim situacijama promicati dostojanstvo čovjekovo jer i oni najgori imaju pravo na dostojanstvo”, dodao je.

Upitani o tome da se biskupi protive ukidanju Dana neovisnosti, što se pisalo u Glasu Koncila, biskupi kažu da je to mišljenje glavnog urednika, a na plenumu se o tome nije raspravljalo. “To je pitanje društvene zajednice, onih kojima smo povjerili da promisle što je dobro, a što nije za hrvatsko društvo, da su u pitanju crkveni blagdani, onda bismo se uključili ovako ne”, kazao je.

Za slučaj ćirilice u Vukovaru, biskupi su rekli kako treba puno mudrosti da se “na rane koje još nisu zacijljene ne otvaraju nove rane”, no pitanje je kako liječiti tu situaciju, s osjećajima za obje strane, koje su ranjene i imaju problema. (Hina)

 

SDSS-ovac Penavi dao statut na ćirilici, on ga bacio na pod

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari