Pratite nas

Razgovor

Uskrsni intervju s mons. dr. sc. Vladom Košićem

Objavljeno

na

Trebat će puno teškog rada da se stvari poprave

Poštovani oče biskupe, nalazimo se u Velikom tjednu koji prethodi najvećem kršćanskom blagdanu – Uskrsu. Što bi Uskrs trebao značiti u životu kršćanskih vjernika i koliko je općenito obilježavanje kršćanskih blagdana važno u hrvatskom društvu?

[ad id=”93788″]

Uskrs je u samom središtu kršćanske vjere jer „ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je dakle propovijedanje naše, a uzalud je i vjera vaša“, poručuje nam sveti Pavao (1 Kor 15,14). Slaviti Uskrs nije moguće bez vjere u pobjedu nad zlom i smrću, koju je prvi ostvario Gospodin naš Isus Krist, a u koju uvodi i sve one koji ga slijede. U našem hrvatskom društvu Uskrs ima veliko značenje, i kao slavlje i u svojem sadržaju, a to je optimizam i nada koju nam Krist uskrsnuli dariva.

Duhovna i gospodarska obnova

Prvi ste biskup obnovljene Sisačke biskupije, koja dobrim dijelom zahvaća područja koja su bila izložena velikim ratnim stradanjima. Kako ocjenjujete oporavak tih područja od posljedica rata na gospodarskom, političkom i duhovnom planu?

U ovom području, između rijeka Une i Kupe, neprestano su se vodili ratovi i nadirale razne vojske, a hrvatski se narod stoljećima branio i krvario. Ja znam reći da je u Domovinskom ratu pola naš biskupije bilo porušeno, spaljeno i sve hrvatsko i katoličko uništeno. Oporavak je započeo poslije 1995., a traje još i danas. Naime, od 25 srušenih crkava još uvijek dvije župne crkve nisu obnovljene – jednu, svetište Majke Božje u Gori, završili smo prošle godine, dakle 20 godina nakon rata.

Sisacka biskupijaNo, obnova treba zahvatiti ne samo gradnju porušenih objekata, nego još više i duhovnu izgradnju, odnosno vraćanje nade i stvaranje pretpostavki da se život ne samo vrati, nego i razvija i napreduje. A to u našim krajevima još nije slučaj, još uvijek se odavde odlazi, puno toga još nedostaje. Najgore je što se to područje zove „područje od posebne državne skrbi“, a zapravo je to područje državne nebrige. Koliko možemo borimo se da se stvore uvjeti da se duhovna obnova što više učvrsti pa da i gospodarstvo onda napreduje.

Predsjednik ste Vijeća Hrvatske biskupske konferencije (HBK) za ekumenizam i dijalog. Na području Sisačke biskupije živi i mnogo pravoslavnih vjernika, tako da ste i sami zasigurno izravno uključeni u mnoga pitanja koja se tiču ekumenskog dijaloga. Možete li nam reći nešto više o ciljevima i aktivnostima Vijeća za ekumenizam i dijalog?

Vijeće za ekumenizam i dijalog HBK razmatra i koordinira ekumenske djelatnosti te učvršćuje dobre odnose među različitim vjerskim zajednicama u RH. Međutim, neki to krivo shvaćaju pa misle da je potrebno izgubiti svoj identitet i utopiti se u nekom bezličnom zajedništvu gdje bi svi bili isti. To nije tako jer što je svaka Crkva ili vjerska zajednica svjesnija svog vlastitog identiteta, bolji je sugovornik u tom dijalogu u kojem se učimo druge prihvaćati, poštivati i zajedno surađivati.

U mojoj biskupiji imamo i pravoslavne kršćane i muslimane te još neke manje vjerske zajednice. Sa svima gajimo dobre odnose, osobito se često susrećemo u molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana, ali i tijekom godine, na različitim tribinama, proslavi blagdana te u projektima koji pokazuju bogatstvo naših različitosti. Mi, katolici kao većinska zajednica želimo i dalje biti na ovom prostoru duhovna potpora našem narodu u teškoćama koje ovdje nikad nisu nedostajale.

„Slučaj“ Stepinac

Član ste i Biskupske komisije HBK za dijalog sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC). Možete li nam nešto više reći o procesu kanonizacija bl. Alojzija Stepinca i o osnivanju mješovite komisije o bl. Stepincu? O tome je u Božićnom razgovoru za naš portal govorio i biskup mons. dr. sc. Mile Bogović, no od tada su prošla tri mjeseca. Dobar dio hrvatskog puka, naime, ne gleda blagonaklono na ono što im izgleda kao uvlačenje politike u kanonizaciju blaženika koji predstavlja istinsku moralnu i duhovnu vertikalu. Je li u povijesti već bilo slučajeva osnivanja mješovitih komisija pri kanonizaciji, ili se u slučaju bl. Alojzija Stepinca radi o presedanu?

Na žalost, ovo je, koliko je meni poznato, presedan i nikada do sada ni za kojeg sveca nije bilo takve procedure. Međutim, koliko god me žalosti što ova završna faza Kardinalove kanonizacije nije dobro započela, sve više uviđam da će to donijeti i dobre plodove, kako za naš narod, tako i za čitav svijet. Naime, svetost našeg Kardinala Stepinca upoznaju ovako mnogi koji nisu o njemu puno znali. Sada se raspravlja na raznim razinama, ne samo u toj spomenutoj mješovitoj radnoj grupi – koja je u međuvremenu konstituirana od predstavnika Katoličke Crkve i Srpske pravoslavne Crkve.

Važno je pritom da će rad tog tijela biti vremenski ograničen i da njegov rad neće utjecati na konačni pravorijek koji treba dati Papa. On pak ne može biti drukčiji nego što je zaključak Kongregacije za kauze svetaca, koja je završila svoje ispitivanje i donijela pozitivno mišljenje o Kardinalovoj svetosti. No, na žalost ne vjerujem da će dobra namjera pape Franje uroditi željenim promjenama u mišljenju SPC koja posve neutemeljeno osporava svetost našeg Kardinala.

Pontifikat pape Franje

Papa Franjo već se tri godine nalazi na čelu Katoličke crkve. Može se reći kako je papa započeo određene promjene u Crkvi koje se često tumače kako kojoj strani to konvenira. Trebaju li Crkvi promjene i kako ste Vi doživjeli dosadašnji pontifikat pape Franje?

Papa Franjo je nesumnjivo unio jednu novu svježinu u percepciju Crkve i pokrenuo neke procese koji sigurno stavljaju naglaske na ono bitno što Crkva treba živjeti i svjedočiti. Uvijek su reformatori teško dolazili do svojih ciljeva, ali na kraju gledano to je donijelo nešto dobro Crkvi i društvu. Tako smatram da i papa Franjo, želeći obnoviti Crkvu, donosi veoma potrebne i važne pomake u shvaćanju Crkve i njezina poslanja danas u svijetu. Međutim, njega vole mediji i na žalost njime često i manipuliraju.

Recimo kod nas je, osobito za vrijeme bivšeg vladajućeg režima u Hrvatskoj, sve vrvjelo u medijima od pohvala Papi, dok je ujedno još više bilo promidžbe protiv Crkve u našem narodu, protiv biskupa, protiv svećenika i vjernika. To je besmisleno, ali moguće u Hrvatskoj jer je ona, na neki način, postala zemlja apsurda. Deklarirani nevjernici poučavali su nas vjernike što papa misli te kako se mi ne slažemo s njim, a oni su baš na njegovoj „liniji“, itd. VlastProtunarodna vlast uništavala je obitelj, moral, tradicijske vrijednosti na kojima je sazdan identitet našega naroda, branitelje koji su stvorili ovu državu, a ova sadašnja ima problem u tome što je sastavljena od raznorodnih skupina i pojedinaca te se teško i sporo usuglašava i donosi odluke. To ljude zbunjuje i unosi nepovjerenje. Mi vjernici trebamo se moliti za ljude na vlasti i pomoći onima koji su se spremni žrtvovati ne za sebe nego za narod.Sjetimo se samo izjave jednog političara da bi i papa glasovao za njegovu bezbožnu političku opciju, što je bilo u najmanju ruku neukusno.

Gostujući u emisiji „Markov trg“ svojedobno ste izjavili da hrvatski brod teško plovi, da je pun rupa i pušta na sve strane te da će trebati puno energije, dobre volje vizije i zajedništva da se prevladaju teškoće. Kako gledate na perspektive Hrvatske nakon što su na Pantovčaku i u Banskim dvorima na dužnosti stupili novi ljudi?

Veseli me što je s političke scene odnosno s vlasti otišla bezbožna opcija koja je ponižavala vjernike, ali i hrvatske branitelje, znanost, zdravstvo, radništvo i tolike naše državljane. Sadašnji je državni vrh svakako puno bolji od toga, ali zateklo ih je veliko polje rada i nije im lako. Trebat će strpljivosti i puno teškog rada da se stvari poprave. Nije samo prošla vlast upropaštavala državu, bila je to i ona prethodna. Oni prije u materijalno-duhovnoj korupciji, a ovi poslije u moralno-identitetskoj korupciji. I jedni i drugi nazivali su svoje djelovanje napretkom. Što je još gore, to i danas misle. Dobro je zato da su otišli.

Protunarodna vlast uništavala je obitelj, moral, tradicijske vrijednosti na kojima je sazdan identitet našega naroda, branitelje koji su stvorili ovu državu, a ova sadašnja ima problem u tome što je sastavljena od raznorodnih skupina i pojedinaca te se teško i sporo usuglašava i donosi odluke. To ljude zbunjuje i unosi nepovjerenje. Mi vjernici trebamo se moliti za ljude na vlasti i pomoći onima koji su se spremni žrtvovati ne za sebe nego za narod.

Mediji

Često se ističe da tzv. masovni mediji svojim neprofesionalizmom, žutilom, pa i primitivizmom truju društvene odnose i bitno pridonose eroziji društvenih vrijednosti. Kako gledate na općenito stanje u hrvatskome medijskom prostoru i što bi trebalo napraviti kako bi se novinarstvo vratilo objektivnosti i profesionalizmu?

Mediji u Hrvatskoj trebaju se osloboditi tutorstva politike i krupnog kapitala jer njegovi vlasnici, koji se lukavo skrivaju od očiju javnosti, nameću svoje interese i ideološke obrasce koji nisu identični s interesima i s identitetom većine stanovnika Hrvatske. Sami novinari su veoma podložni tim utjecajima i često su, osim onih u manjini koji su doista zlonamjerni, vođeni pritiscima i očekivanjima političara na vlasti i svojih vlasnika o kojima ovise. Zato bi u toj profesiji trebali biti ljudi hrabri i samostalni, visokih moralnih principa i vođeni istinom i željom da svome narodu služe, a ne da ga zavode i iskorištavaju.

Usudili bismo se reći da je problem medija zapravo znatno širi i tiče se danas cjelokupnog Zapada. Većina medija i na Zapadu po mnogočemu postala je integralnim dijelom DemografijaNa državi i na svim ne samo državnim nego javnim ustanovama je da stvaraju pretpostavke da mladi ne odlaze, da im se otvaraju radna mjesta i mogućnosti života i napretka u domovini, da se nadalje mladim obiteljima otvore mogućnosti dobivanja stana pod povoljnim uvjetima i da se podupire različitim mjerama, kao što je smanjivanje poreza, zatim primanja čitavog iznosa plaće ne samo u prvih šest mjeseci nego za vrijeme čitavog rodiljnog dopusta za majke i očeve te uvođenje instituta majke hraniteljice koja bi za više od troje djece dobivala punu prosječnu plaću, a mogla bi se potpuno posvetiti svojoj obitelji, itd.sustava kojeg kontroliraju političke elite, s vrlo usmjerenim ideološkim djelovanjem. Što je s katoličkim medijima? Recimo, čini nam se da u Hrvatskoj već godinama nema glede toga nekih bitnijih promjena.

U posljednje vrijeme pojavila se katolička televizija Laudato tv. No, ona nema koncesiju na javnoj mreži i to je problem koji bi se trebao riješiti. Što se pak tiče ostalih katoličkih medija, tu je Hrvatski katolički radio, Radio Marija te tiskovine, od kojih je najpoznatiji Glas Koncila, no njihova je slušanost odnosno čitanost veoma mala. Dapače, katolički tisak imao je puno veću tiražu u komunističko vrijeme jer je to bio gotovo jedini prozor kroz koji je naš narod obasjavala istina.

Dolaskom promjena i vjernici su povjerovali da će sada u javnim medijima moći sudjelovati i dobivati istinite informacije i o Crkvi, no sve dalje taj je prostor gotovo potpuno osvojila protucrkvena politička opcija i to je sada problem koji treba rješavati nova vlast, ne zato da se dodvori Crkvi, nego zbog demokratskih principa jer javni mediji moraju biti odraz stanja čitavog društva, a društvo nije ni samo ni većinsko jednog ideološkog predznaka koji nam se već godinama nameće preko tzv. javnih medija.

[ad id=”93788″]

Jedan od velikih problema s kojima se Hrvatska suočava je odlazak mladih, mahom školovanih ljudi. Stanje je po nekima alarmantno, što se tu može poduzeti? Kakva bi, pak, trebala biti pronatalitetna politika?

Na državi i na svim ne samo državnim nego javnim ustanovama je da stvaraju pretpostavke da mladi ne odlaze, da im se otvaraju radna mjesta i mogućnosti života i napretka u domovini, da se nadalje mladim obiteljima otvore mogućnosti dobivanja stana pod povoljnim uvjetima i da se podupire različitim mjerama, kao što je smanjivanje poreza, zatim primanja čitavog iznosa plaće ne samo u prvih šest mjeseci nego za vrijeme čitavog rodiljnog dopusta za majke i očeve te uvođenje instituta majke hraniteljice koja bi za više od troje djece dobivala punu prosječnu plaću, a mogla bi se potpuno posvetiti svojoj obitelji, itd. A na nama vjernicima je osobita zadaća da stvaramo ozračje optimizma i nade, da unosimo u naše hrvatsko društvo vjeru da se možemo nositi sa svim poteškoćama i da ih možemo nadvladati pomoću Božjom.

I za kraj ovoga Uskršnjeg razgovora, želite li uputiti i neku poruku našim čitateljima?

Svima želim sretan Uskrs, blagdan Kristove i naše pobjede, blagdan naše nade i optimizma, blagdan života i radosti!

O. Barišić, D. Dijanović/HKV.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Ruža Tomašić: Zbog svojih laži, patrijarh Irinej nikad više ne smije stupiti na tlo Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

U Podcastu Velebit je gostovala gđa. Ruža Tomašić, zastupnica u Europskom parlamentu. S njom je razgovarao Marijan Križić.

♦ Što misli i kako je reagirala gđa. Ruža Tomašić na skandaloznu izjavu predsjednika Europskog parlamenta Antonia Tajanija koji je svoj govor na komemoraciji povodom obilježavanja Dana sjećanja u talijanskoj Bazovici završio povicima “Živjela talijanska Istra” i “Živjela talijanska Dalmacija”?

♦ Kako su se u Hrvatskoj odmah javili dežurni titoisti i prozvali Hrvatsku zbog popustljivosti prema fašizmu. Ne bismo li prije mogli zaključiti da Titovi zločini zapravo daju vjetar u leđa iredentističkim težnjama?

♦ Kako su prosvjedovali slovenski i hrvatski zastupnici?
♦ Što sadrži i o čemu se radi u raspravio strategiji ribarstva?

♦ Zašto u Hrvatskoj javnosti prevladava mišljenje da izbor zastupnika u EU parlament nije bitan jer se u njemu navodno ništa bitno ne odlučuje?
♦ Nastupaju li hrvatski EU parlamentarci zajednički, u ime svoje države, ili se okupljaju oko svojih grupacija kojima pripadaju?

♦ Postoji li tzv. stranačka stega u grupacijama?
♦ Što očekivati od novih izbora za EU parlament?

♦ Kako je došlo do suranje Hrast-a i Hrvatske konzervativne stranke (HKS) koji su osnovali novu platformu, oko koje su se okupila i neka poznata imena: Tomašić, Ilčić, Zekanović, Mišić, Sačić?
♦ Kako Ruža Tomašić komentira formiranje koalicija sastavljenih od stranaka koje pripadaju posve drukčijim grupacija u EU parlamentu? (primjer Amsterdamska koalicija)

♦ Što znače brutalne uvrede Milorada Pupovca izgovorene u Saboru i upućene hrvatskom narodu, katolicima, ali i homoseksualcima?
♦ Je li drska reakcija Milorada Pupovca, poput one Nikole Sojanovića u Srbobranu 1902. godine, zapravo reakcija na pismo koje je Hrvatska biskupska konferencija uputila srpskom partijarhu Irineju?

♦ Treba li na tom tragu prepoznati i obnovljenu hajku na Marka Juriča, zbog toga što je prokazao mirtopolita Porfirija koji je pjevao četničke pjesme?
♦ Prije desetak dana zajedno sa saborskim zastupnikom Hrvojem Zekanovićem najavili ste blokadu Srbije na putu prema EU, dok ne ispune neka bitne uvjete u odnosu na Hrvatsku. O čemu je riječ?

♦ Nazirete li kakve promjene u aktualnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj?

Odgovore na poslušajte u Podcastu Velebit.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Kolinda Grabar Kitarović: Ja sam prije svega majka, Hrvatica, vjernica, građanka…

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

U povodu godišnjice inauguracije, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović Media servisu dala je ekskluzivni intervjuu u kojem se osvrnula na protekle četiri godine, otkrila planove za budućnost, ali i prokomentirala goruće teme i probleme u zemlji.

S predsjednicom je za Media servis razgovarala Andrea Barać.

“Uložila sam velike napore u mijenjanje imidža, odnosno slike Hrvatske koja, nažalost, posljednjih godina u svijetu nije bila na onoj razini na kojoj je želimo vidjeti. Kao jednu od svojih najsnažnijih inicijativa, ističem Inicijativu triju mora. S druge strane, na planu unutarnje politike ipak sam uspjela pomaknuti tu raspravu i fokus javnosti s ideoloških na prava životna pitanja”, rekla je predsjednica.

U razgovoru sa svim akterima društva, tvrdi, definiran je najveći problem u zemlji – demografija.

“Stoga sam djelovala vrlo korektno, napisala sam i predstavila paket demografskih mjera, od kojih je Vlada već mnoge prihvatila, neke su još u tijeku, implementiraju se. I to je program koji zapravo definira samu budućnost Hrvatske, jer što će vam zemlja bez ljudi.”

A kad je riječ o blokiranim građanima, iako ističe da je situacija puno bolja, problem još nije do kraja riješen pa će se na tome raditi tijekom ove godine.

Trajno riješiti problem blokiranih

“To pitanje nismo do kraja riješili pa ću i dalje biti veoma angažirana, ne samo na novom ovršnom zakonu nego i na drugim inicijativama, kako bi se trajno riješilo pitanje blokiranih građana.”

U nastojanju da se zemlja decentralizira, Grabar-Kitarović je izmjestila ured u svaku županiju. U tijeku je analiza svih tih izmještanja kako bi se ustanovili problemi koji su zajednički cijeloj Hrvatskoj. Dio je ipak otkrila. Tvrdi da najbolje rezultate postižu ona područja u kojima ljudi rade zajedno, umjesto da se koncentriraju na ideološke podjele. Potom je citirala krapinsko-zagorskog župana Željka Kolara, koji je ustvrdio da se njezinim pojavljivanjem javnost fokusirala na teme koje bi inače prošle ispod radara.

“Primjerice, briga o graničnim, pograničnim i posebno brdsko-planinskim područjima i otocima, koja je isto tako u međuvremenu rezultirala brojnim potezima što ih je provela Vlada Republike Hrvatske, ali očekujem da ćemo na tome nastaviti raditi. Onda, rad s mladima. Vijeće mladih, koje je bilo vrlo aktivno, protekle je godine vrlo intenzivno radilo, a s time ćemo nastaviti i ove godine. Želim da se još više usredotočimo upravo na egzistencijalna pitanja.”

Završiti projekt Pantovčak

Govoreći o planovima za budućnost, istaknula je da želi završiti projekt Pantovčak, otvaranje šume građanima i ostvarivanje uštede od 15 posto kao primjer drugima.

“I želim da se to provede sada, u sljedećih nekoliko tjedana i mjeseci. Smanjila sam broj djelatnika, smanjila sam broj dužnosnika, otprilike sa 23 na 10 u ovome trenutku. Time želim nastaviti dokazivati da nije bitna količina, nije bitna veličina, bitna je supstancija, bitan je rad, u skladu s onim što uvijek govorim: Hrvatska nije mala zemlja.”

Na komentare da je u drugim županijama kritizirala Vladu, upozoravala na dobre i loše stvari, a da je to u obilasku Zagreba izostalo, tek je rekla: “Doista ne bih tako rekla, ne bih se složila s time.”

Kad je riječ o odnosu s Vladom i HDZ-om, ističe da je ponosna i zahvalna što je bila njihov kandidat.

“Bez stranke ne bi bilo ni mandata. Međutim, mislim da i sama stranka od mene očekuje da budem ono što predsjednik mora biti, a to je predsjednik svih državljana, i onih koji su mi dali glas i oni koji nisu. Zato sam, neću reći kritična, ali, naravno, ne štedim na kritikama. Ako pogledate tri vlade koje su bile u mome mandatu, bila sam jednaka prema svima.”

Promjena retorike zbog privida sukoba

Ipak, ističe kako je promijenila retoriku u pogledu kritika jer se u medijima stvarao privid sukoba.

“Jednostavno zato što mislim da, iako treba upozoravati na probleme, predsjednik ili predsjednica ne može koristiti svoju funkciju za nekakve populističke namjere i dobivanje nekakvih osobnih bodova.”

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić želi uručiti Medalju grada Zagreba Budimiru Lončaru, zbog čega se diglo dosta prašine. Na pitanje surađuje li s njim i na jednoj razini i je li joj gospodin Lončar savjetnik, odgovorila je: “Ne, apsolutno. Mislim da se predsjednik države ne treba miješati u odluke lokalne uprave i samouprave. Nikad se nisam miješala. To je stvar gospodina Bandića. Nikada u javnosti nisam govorila ni protiv koga, pa tako neću ni protiv gospodina Lončara.”

Predizborne kampanje vrlo su neplodno razdoblje, tvrdi predsjednica, i zato još ne otkriva hoće li se ponovno kandidirati.

“Jednostavno ne želim ući u to nekakvo razdoblje. Nisam se izjasnila, nisam donijela odluku. Ali vidim da je to vrlo zanimljiva tema u medijima i da mediji zapravo kreiraju nekandidate kao potencijalne protivnike meni na izborima, iako ni ja ni oni još nismo istaknuli svoju kandidaturu.”

Ako se kandidira, podrška HDZ-a je izgledna.

Ne mijenja strane

“Ja dolazim iz HDZ-a i meni je potpora HDZ-a bitna. Cijenim to, to je moje uvjerenje od rane mladosti, to je uvjerenje koje sam njegovala tijekom svog studija, kroz našu borbu za neovisnost. I ponovno, uz dužno poštovanje prema svim političkim opcijama u Hrvatskoj, ja sam osoba koja ne mijenja strane i ne volim one koji ih mijenjaju.”

Vrijeme polako istječe, no predsjednica tvrdi da ni prijašnji ozbiljni kandidati nisu prerano otkrivali da idu u utrku za Pantovčak.

“Gledajte, ova dužnost je iznimna, iznimna čast, ali je iznimna odgovornost, golema odgovornost. Ja sam prije svega majka. Majka, Hrvatica, vjernica, građanka Republike Hrvatske i, naravno, građanka Europske unije, i doista želim razmotriti što je to čime ja mogu pridonijeti, što je to što možemo zajedno učiniti kako bismo Hrvatsku poveli u bolji život za sve.”

Odlučila se za ponovnu utrku ili ne, tvrdi, rejtnig joj nije najvažniji. Građani joj, prema anketama, pretežno daju ocjenu dobar (3). “Kada bih se brinula o vlastitom rejtingu, nikada se ne bih kandidirala ni na jednu političku dužnost”, istaknula je predsjednica.

“Građani su ti koji ocjenjuju, ali ja sam vrlo ambiciozna, bila sam odlikaš tijekom cijelog svog školovanja i studija, pa ću se nastaviti i dalje truditi.”

Mali princ – jedna od najdražih knjiga

Osvrnula se i na izbacivanje nekih djela suvremenih autora s popisa obavezne lektire u školama, primjerice “Malog princa” i “Dnevnika Anne Frank”. Ne bi, kaže, uzela sebi za pravo da odlučuje, to treba odlučiti struka, ali dodaje: “Mali princ’ jedna je od mojih najdražih knjiga i to je knjiga koja me nekako drži u uvjerenju da cijeli život treba ostati dijete.

‘Dnevnik Anne Frank’ isto je tako jedno od vrhunskih djela.” Na pitanje bi li htjela da i njezino dijete pročita te dvije knjige, predsjednica odgovara: “Apsolutno. Oni su to i pročitali.” Na dodatno pitanje smatra li da bi te knjige trebale ostati na popisu lektire, predsjednica odgovara: “Da.”

Komentirala je i otpis dugova najimućnijima. Istaknula je da se svakom potkrade pogreška, pa tako i jedinicama lokalne samouprave, ali da su mnogi možda zbog previše obaveza zaboravili na neki račun i da svi koji su se našli na tom popisu za oprost dugova, a mogu ih podmiriti, to trebaju i učiniti.

“Dakle, nemojmo od toga raditi skandale, fokusirajmo se na ono pozitivno, a to je da ćemo desecima tisuća ljudi omogućiti ponovni početak.”

Narodu dati pravo glasa

Kada je u pitanju nacrt Zakona o pobačaju, kaže, nije ga vidjela pa ne može ni komentirati, a o samom pobačaju kaže: “Za mene život počinje od trenutka začeća do prirodne smrti. Međutim, isto tako podržavam život u svakom pogledu, uključujući i život žene, i pravo na izbor. Mislim da se zabranom pobačaja ne mogu riješiti problemi koje imamo.”

Nije vidjela ni nacrt novog zakona o referendumu, ali ističe da narodu treba dati pravo glasa. Ipak, objašnjava, referendum ne smije biti sredstvo onemogućavanja rada Vlade, ali ni prag ne smije biti tako visok da je nemoguće provesti referendum. A o postupku provjere prikupljenih potpisa inicijativa “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj”, kaže, ne može procijeniti je li Vlada djelovala transparentno.

“Da se dopustilo ljudima koji su htjeli pogledati valjanost potpisa, mislim da bi to koristilo i Vladi, da se sad ne vrtimo u krugu rasprava, velikih priča i afera i pritom zaboravimo na građanina ove države”.

Neizbježna tema je i propala nabava borbenih aviona od Izraela. Predsjednica smatra da je problem možda bio u vremenu, jer se predugo čekalo s odlukom da se uopće krene u nabavu.

Tromost pravosuđa – rak rana

“Možda je to čak jedan od razloga što je ovo sve odrađeno na brzinu. Možda nije bilo dovoljno vremena da se sagledaju neki aspekti.”

Tromost pravosuđa rak-rana je Hrvatske, predsjednica Grabar-Kitarović tvrdi da je nužno nastaviti s reformom. Za pomilovanje Huanita Luksetića čeka papire od Ministarstva pravosuđa, a na pitanje možemo li na primjeru Zorana Ercega zaključiti da Hrvatska ide u smjeru gušenja slobode govora, odgovorila je: “Naravno, slobodu govora treba izražavati, a u ovom slučaju ona se mogla izraziti na drugi način.”

Za kraj se osvrnula na istup predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija i pripajanja Dalmacije i Istre Italiji. Istaknula je da je ta izjava nedopustiva, ali da je možda to rekao nesmotreno. Na pitanje trebamo li inzistirati na njegovoj smjeni, rekla je: “Mislim da će se to, nažalost, ogledati u njegovoj karijeri. Ovaj saziv EP-a gotovo je pred raspuštanjem. Ja bih poštovala činjenicu da se čovjek ispričao. Ako se ispričao, onda ne inzistiramo, a nedvosmisleno se ispričao. Mislim da svi moramo znati oprostiti.”

 

Kolinda Grabar Kitarović na Molitvenom doručku: Nisam za reviziju Vatikanskih ugovora

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari