Pratite nas

Religija i Vjera

Uskrsni ponedjeljak

Objavljeno

na

Neka nam je blagoslovljen uskrsni ponedjeljak! Blagdan je Uskrsa iza nas, ali je život ispred nas. Isusov uskrs smo proslavili, ali nam naš dolazi ususret.

Znam, teško je bolesnika, patnika, vojnika, ranjenika i prognanika uvjeriti da je uskrs tu, pred vratima, da će sve biti drugačije i da život više nema kraja. Patnja često zatvori ljudsko srce a čovjeka ostavlja kao u grobu, nemoćnog da vjeruje u život. Patnja zna odbijati svaku pomoć, svaku nadu, svaku riječ.

Nakon lijepo provedenih godina svi se mi prije ili kasnije nađemo na uzmaku. Dolaze trenuci razočaranja kada se prijatelji razdvoje, kada se brak razbije, kada se dom i obitelj razdijele, kada te napusti najdraža osoba, kada djeca odrastu i odu, posao se mora napustiti i poći u mirovinu. Dođu dani kada se raspe novac, kada odijelo postaje pohabano, kada su kosti teške i kada se glava prigiba prema zemlji.

Dođu dani jeseni, kada je teško nositi vlastiti život. Tada odlazimo, bježimo od sebe, tad se izgubimo od središta života. Dok smo bili mladi, kada nas je radovalo sunce, i kad smo trčali proljetnim raspjevanim livadama, sve je bilo naše i vjerovali smo da ćemo graditi drugačiji svijet nego naši roditelji i djedovi. A onda dođe dan kada ptice i laste odlaze, kada priznajemo: mi smo se nadali, ali sve je drugačije završilo.

To je trenutak kada je Bog blizu, kada hoda za nama da nas stigne na bijegu od života, kada ti prilazi iza leđa da ga jedva primijetiš, kad te nađe umorna na jastuku, teška za stolom bez teka i volje za jelom, kad te prihvati za ruku razočarana, zagleda ti se u oči i zove da se vratiš.

Povratka nema, tako misle ljudi. Ne možeš se vratiti u mladost, ne možeš opet iznova početi brak, ne možeš vratiti djecu na ognjište, kako opet započeti posao? Zar se može vratiti zdravlje u neizlječivoj bolesti, zar se mogu smanjiti godine, promijeniti društvo, zaustaviti ratovi?

Nada je na umoru, jer ljudi misle zemaljski. A nada je božanska, vječna, duhovna. Čim malo pogledaš prema gore, podigneš oči, nada ti se već smiješi, dolazi ti ususret, grli te, uzima na ruke, i nosi u nepoznato. Nada nikad ne umire. Ona vječito uskrsava. Naći ćeš je uvijek iza tugom ispunjenog plača, iza gubitka, iza nepro-spavane noći, iza razgovora koji te duboko ranio, iza izgubljene utakmice, pokraj spaljenog doma, na kraju prognaničkog puta. Nada je tamo gdje je nema, tamo gdje je nikako ne možeš zemaljski naći, tamo gdje je sve izgubljeno.

Uskrsni se ponedjeljak obično naziva ponedjeljak odlaska u Emaus. Evanđelist Luka nas naime izvještava da su dvojica učenika otišla iz Jeruzalema razočarana što je Isus umro i nije ispunio njihova očekivanja i nade. On je bio velik, kažu oni, prorok, silan’ na djelu, liječio je sve bolesti i nemoći, oživljavao je mrtvace i vraćao ih majkama, govorio kako nitko govorio nije, iz njega je izlazila sila koja je sve liječila. On je pokazao da ima vlast nad prirodom, bolestima, smrću, krivicama i beznađima. A sad je mrtav, treći dan u grobu, kažu oni. I upravo na grobu njihovih nada Isus ih živ, uskrsli, nov, susreće. Odlazi s njima u gostionicu gdje im znakom euharistije očituje svoju prisutnost, tako da se oni vraćaju natrag u Jeruzalem i započinju novi život. Ono što ne mogu ljudi, može Bog. Uskrsnuće nije ljudski, nego Božji čin.

Na putovima života nisi sam, jer je Bog s tobom. On te prati šireći ruke iza tebe kao majka za djetetom. On te štiti i nadahnjuje mislima na povratak kući. Nismo izgubljeni, iako je sve oko nas u svemiru hladno. Na ovom je planetu toplo, ovdje stanuje s nama svemogući Bog koji u rukama drži svaki detalj svemira i našeg života. On nas zove da se vratimo u središte svoga srca, da mu uputimo riječ povjerenja i da očekujemo preobražaj svoga života. Ništa nije izgubljeno. Uvijek se možemo vratiti, uvijek možemo doći kući, jer nas Otac čeka. Nebo je tu i zove te. Tvoje srce i tvoje tijelo zovu te da pođeš na izvore uskrsnuća, mira. Ljudi oko tebe vape da im dovedeš Isusa iz Nazareta, kako bi dokinuo njihovu patnju i darovao im izvor novog svjetla, nadu, život bez ugrožavanja.

Opet je čovječanstvo jedna obitelj oko stote svoga Oca. Zemlja je ponovno poprište čovjekoljubivosti. Možda si se i ti udaljio od Boga, u bijegu od Crkve, više ne vjeruješ i ne moliš. Ti znaš razloge tome. Svatko od nas ima razloga da se udalji od Boga. Pa ipak, samo povratak Bogu donosi život. On te neprestano čeka.

Sretan ti drugi dan Uskrsa!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Duhovni megaspektakl Laudata ‘Progledaj srcem’

Objavljeno

na

Objavio

U prepunoj Ciboni održan je duhovni megaspektakl, koncert podrške Laudato televiziji “Progledaj srcem”, na kojemu se okupilo više od 6.500 mladih iz cijele Hrvatske.

Ovo je četvrti koncert podrške toj obiteljskoj televiziji s kršćanskim vrijednostima, na kojem su nastupili: Ante Cash, Božja pobjeda, fra Ivan Matić, fra Marin Karačić, Mia Dimšić, Rafael Dropulić-Rafo, Scifidelity Orchestra, Sestre Palić, SKAC Zbor Zagreb, VIS Veritas Aeterna Split, Zajednica Cenacolo, Zbor Mihovil i Zvonimir Kalić.

Vrhunac večeri bio je nastup sastava Božja pobjeda. Njihove vrhunske interpretacije pjesama ‘Suhe kosti’, ‘Dubine’ i ‘Krovovi’ p(r)otresle su dvoranu. U dvorani se dodatno uzburkalo na pjesme ‘Silan Bog’ i ‘Jerihonske zidine’, a izveli su ih Ante Cash i Rafael Dropulić Rafo.

Svu raskoš svoga predanja i snage publika je potvrdila i na prvom bisu u pjesmi ‘Gospode, trebam Te’. Drugi bis bio je u znaku izvedbe raznih gesti i pokreta publike i izvođača s pjesmom ‘Pjevaj, pjevaj Gospodu svom’.

Budući da su karte za koncert rasprodane dva tjedna prije, svima koji nisu mogli doći na koncert Laudato televizija pustit će snimku koncerta u programu Laudato TV-a na svetkovinu Duhova, 20. svibnja, u 14.30 sati. Večernji list medijski je pokrovitelj koncerta “Progledaj srcem”.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

19. travnja 2005. god. – Kardinalska konklava izabrala je Josepha Aloisa Ratzingera za papu

Objavljeno

na

Objavio

Kada je na današnji dan 19. travnja 2005. godine krenuo “bijeli dim” iz sikstinske kapele, a prigodom konklava nakon smrti svetog Ivana Pavla II., rimskog svećenika, i kada se obznanilo da je izabran novi Sveti Otac, mnogi su zanijemili.

Izbor je bio veliko iznenađenje. Na prozoru se pojavio lik vrlo poznatog njemačkog kardinala Josepha Razingera, do  tada prvog čovjeka Kongregacije za nauk vjere. Zašto iznenađenje. Papa Kardinal Razinger je bio tih, suzdržan, povučen, vrlo konzervativan, uvijek ozbiljan… Rekli bismo, pravi Švabo. Bio je to prvi dojam.

No, poznavatelji teologije i ljudi koji su poznavali lik, djelo i karizmu kardinala Razingera oduševljeno su pozdravili ovaj izbor, jer se radilo o čovjeku koji je u svijetu teologije i Crkve bio vrlo poznati znanstvenik. Njegova djela bila su izuzetno čitana i postajala su dio udžbenika za studente teologije. Sjećam se kada nam je profesor sada, preuzvišeni Otac biskup Tomo Vukšić, izdao nalog da pročitamo knjigu “Uvod u kršćanstvo” i kad sam ju počeo čitati, kako sam ostao zapanjen, jer nisam mogao odmah razumjeti o čemu se radi. Bilo je to tri godine prije izbora kardinala Razingera za Svetog Oca.

Tada nisam znao da je ta knjiga bila omiljeno štivo Svetoga Ivana Pavla Drugoga i da je ona zapravo “puno kumovala” da se Kardinala Razingera 1981. godine imenuje prefektom Kongregacije za nauk vjere, čime je postao jednim  od najvažnijih i najbližih suradnika Rimskog prvosvećenika. No, kasnije se pokazalo da je Sveti Ivan Pavao Drugi dobro odabrao, jer je u pravo Kardinal Joseph nemilosrdno reagirao na svaki pokušaj krivovjera, pa je dobio i nadimak “Panzerkardinal”.

NO, ime kardinala Razingera bit će posebno zapisano u povijesti Crkve, jer, iako je bio nemilosrdan u rekacijama po određenim pitanjima, ipak nije uspio stati na kraj svim negativnim stvarima koje su počele potresati Crkvu za vrijeme njegova mandata. Zapravo, one se tada nisu počele događati, nego su počele izlaziti na vidjelo. Sjećam se  njegovog javnog nastupa u Protugalu 11., svibnja 2010. godine kada je rekao da postoji “grijeh unutar same Crkve”. Bilo je to u povodu  događaja pedofilije u Portugalu. Pojavile su se i druge negativnosti, pa je, Sveti Otac Benedikt XVI odlučio povući se s papinske pozicije i iskoristiti institut ostavke, koji nije korišten 600 godina. Tim potezom izazvao je silna nagađanja, ali uveliko ubrzao i određene promjene unutar crkve koje provodi sadašnji Sveti Otac Franjo.

Rodio se 16. travnja  u njemačkom  Markt an Innu na Veliku Subotu 1927. godine.  Doktorirao je na tezi Svetog Augustina. Napisao je veliki broj knjiga iz područja filozofije i teoloogije, a slovi za jednog od najvećih poznavatelja filozofsko-teološke znanosti svih vremena.

Anto Pranjkić / Kamenjar.com

Papa u miru Benedikt XVI.: Život u molitvi i povučenosti

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati