Pratite nas

Intervju

Uspon nasljednika hercegovačke prijevozničke obitelji: ‘Ja sam novi kralj hrvatskih autobusa’

Objavljeno

na

Marko Zelenika (35) direktor je kompanije Globtour Međugorje u čijem su sastavu odnedavno hrvatske tvrtke Panorama Bus i Croatia Bus, koji su preuzeli u stečaju, pomladili vozni park i uveli nove linije, te prijevozničke tvrtke Salinea Tuzla iz BiH, Jadran Express Subotica iz Vojvodine i Kotor iz Crne Gore

zelenikU trenutku preuzimanja tvrtka Croatia Bus d.d. u stečaju, dioničko društvo koje je devedesetih bilo gotovo sinonim za autobusni prijevoz, bilo je na koljenima. Samo te 2013. nagomilali su više od šest milijuna kuna gubitaka. Autobusi su bili stari, neki i jedva u voznom stanju, vozači nemotivirani, a putnika sve manje, kaže Zelenika za Jutarnji.hr.

Godinu dana nakon toga Croatia Bus, sada spojena s Panorama Busom i unutar sustava Globtour Međugorje, jedna je od perspektivnijih prijevozničkih tvrtki. Vozni park je pomlađen, svi radnici dobili su ugovore na neodređeno, svakodnevno se povećava broj linija i putnika, a iako je poslovna godina još u tijeku pa nije moguće znati detalje, jasno je da će je završiti u plusu.

Iza tog poslovnog pothvata krije se javnosti dosad nepoznata poduzetnička obitelj Zelenika, a na čelu novostvorene tvrtke, u kojoj su i nekadašnji Panorama Bus i Croatia Bus, njihov najmlađi adut – 35-godišnji menadžer Marko Zelenika. Iako je dugo na prijevozničkoj sceni, dosad nije davao intervjue, nije se pojavljivao u aferama ni sumnjivim poslovima, a ni iza preuzimanja Croatia Busa ne vuku se sumnjivi repovi.

Sa Zelenikom smo razgovarali u petak. Iako je odavno pao mrak, pozvao nas je u svoj ured na prvom katu zagrebačkog Autobusnog kolodvora. Na monitoru prijenosnog računala pratio je sve autobuse koji su trenutačno u vožnji.

– Niste mogli izabrati gore vrijeme za ovaj razgovor. Blagdani su, svi autobusi i svi radnici su nam u pogonu. Ali, što je tu je – rekao je, upoznajući se.

Doista, na Autobusnom kolodvoru vladala je nesnosna gužva, a žamor tisuća studenata i drugih putnika koji su odlazili kući u sve dijelove zemlje nadglasavao je tek zvučnik najavljujujući polaske i dolaske. No, što je putnicima nesnosno, za Zeleniku i druge prijevoznike je prizor zbog kojega trljaju ruke.

Obitelj Zelenika dolazi iz zapadne Hercegovine, iz Širokog Brijega. Prijevoznički biznis pokrenula su braća Rajko i Ivan. Markov otac Ivan vozio je autobus Mercedes na liniji Mostar – Split, a stric Rajko bavio se organizacijom i turističkim poslovima. Te 1989. tržište nije bilo toliko zasićeno kao danas, pa su Zelenike mogli, iz godine u godinu, napredovati, kupovati nove autobuse i zapošljavati sve više ljudi.

Bez obzira na to što je tada imao samo jedanaest godina, Marko Zelenika već se 1989. uključio u biznis.

– Moglo bi se reći da sam prošao sve faze ovog posla. Najprije sam prao očev autobus, a čim sam naučio mehaniku, počeo sam i popravljati autobuse. Prodavao sam karte, vozio transfer-linije, bavio se komercijalom, pa dogurao i do direktora – smije se menadžer koji uz posao u obiteljskoj tvrtki upravo dovršava i postdiplomski, doktorski studij na Prometnom fakultetu u Zagrebu gdje i predaje kao vanjski suradnik.

Prijelomna godina za obitelj bila je 1998. kada je eksplodiralo tržište prijevozničkih usluga u BiH. Zbog brojnih gastarbajtera koji su poslom odlazili u Njemačku posao je počeo cvasti.

– Vozili smo iz Neuma za sva najvažnija odredišta u Njemačkoj. Može se reći da nam je tada krenulo – prisjeća se Zelenika. Uslijedile su godine rasta. Osnovan je Globtour Međugorje, turističko-prijevoznička tvrtka koja je i danas ključ poslovnih operacija obitelji. No, danas imaju niz tvrtki u BiH, Hrvatskoj, Crnoj Gori…

– Vlasnici smo ili suvlasnici Panorama Busa koji je sada s Croatia Busom, tvrtke Salinea Čitluk čije smo sjedište upravo prebacili u Tuzlu te Jadran Expressa Subotica i Kotor – objašnjava nam mladi direktor koji je danas izravno odgovoran za 160 autobusa i 250 zaposlenih, dok je u sustavu obiteljskog poslovanja ukupno više od 500 radnika. Svima njima, ponosno nam govori, plaća nikad nije kasnila “ni sekunde” u ovih 25 godina.

– To je obiteljska filozofija koje se svi držimo. Vjerujemo da radnik ima obavezu voziti i primati radne naloge, ali i primati plaću za svoj rad. Ako su oba uvjeta zadovoljena, nema razloga za nezadovoljstvo, naše ili radničko – ističe Zelenika.

Uoči preuzimanja društvo Croatia Bus godinu je završilo s oko 38 milijuna kuna prihoda, ali više od šest milijuna kuna gubitka te sa 60 autobusa. Zelenikin Panorama Bus sa 100 autobusa uprihodio je oko 40 milijuna kuna i bio u plusu. Ove godine, objedinjenim poslovanjem, planiraju uprihoditi oko 90 milijuna kuna. Bit će u plusu, unatoč ulaganju od osam milijuna kuna u preuzimanje brenda i imovine Croatia Busa te ulaganja u modernizaciju. Ti će ih prihodi plasirati na sedmo mjesto najvećih prijevozničkih tvrtki u Hrvatskoj.

– Kada sam došao, bilo je jasno da moramo provesti velike reforme. Autobusi su bili uglavnom stariji od 15 godina, samo je jedan bio iz 2012. Sada kupujemo još trideset autobusa. Svojim redovnim linijama pokrili smo najveći dio Europe, od Stockholma do Ulcinja. Imamo stalni rast. Ključno je bilo racionalizirati poslovanje, smanjiti troškove i uštedjeti gdje se može. Uveli smo biodizel kao pogonsko gorivo te ishodili dobre ugovore s rabatom na obični dizel. Povećali smo kontrolu svih segmenata poslovanja, počeli kontrolirati vozače i uštedjeli. Sklopili smo brojne unosne poslove, otvorili nove linije i mislim da ćemo financijski i na druge načine nastaviti rasti, bez obzira na velika ulaganja – kaže Zelenika.

pogled.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Miletić: Ratni zrakoplovi neće nadlijetati Istru

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Istarskog demokratskog sabora (IDS) Boris Miletić potvrdio je u razgovoru za Hinu kako ratni zrakoplovi ipak neće nadlijetati Istru nakon nedavne najave kako se bivši vojni aerodrom kraj Pule namjerava ponovno aktivirati u vojne svrhe.

Reagirali ste na najavu kako se bivši bojni aerodrom kraj Pule namjerava ponovno aktivirati u vojne svrhe. U kojoj je to fazi te ima li šanse zaustaviti taj proces?

Uspjeli smo riješiti taj problem nakon sastanka koji smo župan Flego i ja održali s potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane Krstičevićem na kojem nam je jasno i decidirano rečeno da se vojni borbeni zrakoplovi neće vratiti u Pulu. Militarizacija Pule i Istre nije opcija i mi ćemo se boriti protiv toga na sve moguće načine. U skladu sa Strategijom o nacionalnoj sigurnosti Ministarstvo će ipak zadržati određene objekte na tom području kako bi vojska bila prisutna u čitavoj zemlji.

IDS će pokrenuti inicijativu vraćanja stope PDV-a u ugostiteljstvu i turizmu sa sadašnjih 25 posto na nekadašnjih 13 posto. Koja je procedura i mislite li da ćete uspjeti u tome?

Kao čovjek koji je i sam radio u turizmu te i sam dolazi iz turističkog grada, ministar Gari Cappelli trebao bi razumjeti važnost smanjenja PDV-a za konkurentnost hrvatskog ugostiteljstva i turizma. Svima je jasno da je odlukom iz 2016.godine, kada je Vlada vratila PDV u ugostiteljstvu s 13 na 25 posto, učinjena velika pogreška.

Dovoljno je reći da se smanjila konkurentnost turističkih destinacija u Hrvatskoj  u odnosu na zemlje u okruženju i da su velike hotelijerske grupacije odustale od najavljenih investicija i zapošljavanja.

Upravo zahvaljujući IDS-u, PDV je 2012. smanjen na 10 posto, čime su se “otvorila vrata rekordnim turističkim sezonama u posljednjim godinama. Ubijati mjeru koja je donijela takve rezultate bilo je posve suludo. Sada tražimo da se ta pogreška ispravi i da država stimulira razvoj turizma kao najvažnije gospodarske grane u Hrvatskoj.

Kako komentirate poražavajući podatak da u Istri postoji nedostatak radne snage u turizmu i ugostiteljstvu, kao što su kvalitetni kuhari i konobari te recepcionari?

To je problem koji treba rješavati s dvije strane odnosno s jedne strane poslodavci trebaju voditi računa o poboljšanju uvjeta rada sezonskih radnika, a s druge država treba ulagati u edukaciju turističkih djelatnika. To je još jedan hrvatski apsurd – imamo previše nezaposlenih, a govorimo o nedostatku radne snage. To znači da u sustavu nešto ozbiljno ne štima.  Činjenica je da hrvatski obrazovni sustav uopće nije usklađen s tržištem rada i to se vidi u svim sektorima. To je dio šireg problema koji uključuje potpuni izostanak obrazovne i razvojne strategije. Rekao bih da je to svojevrsni hrvatski sindrom.

Kako komentirate odnose između oporbenih stranaka odnosno u kakvim ste odnosima s predsjednikom SDP-a Davorom Bernardićem nakon posljednjeg istupa za njegova posjeta Istri ? 

Rekao bih da je odnos između oporbenih stranaka korektan premda je posljednje istupe predsjednika SDP-a teško razumjeti. Pretpostavljam da je riječ o nesnalaženju, ali on time izravno šteti svojim biračima i oporbi. Hrvatskoj danas treba jaka i ujedinjena oporba koja može obraniti Hrvatsku od konzervativnih jurišnika.

Zašto Bernardić razbija oporbu, ne  znam, no iskreno se nadam da u pozadini svega nije plan o stvaranju velike koalicije HDZ-a i SDP-a. Bez jake oporbe nema kvalitetne demokracije. Zato želim da SDP što prije izađe iz krize u koju je upao i da se zajedno borimo za zaštitu ljudskih i građanskih prava te europskih vrijednosti.

Kakva je budućnost platforme koja se temelji na lijevim liberalnim vrijednostima zajedno s GLAS-om i strankom Pametno?

IDS s tim strankama dijeli isti svjetonazor i kao što se pokazalo, zajedno uspijevamo na dnevni red staviti teme koje definiraju Hrvatsku kao civiliziranu državu, poput Istanbulske konvencije. Ta naša neslužbena grupacija već sada osvaja šest posto na izborima i sve više stranaka iskazuje interes da nam se priključi. Nastavljamo dalje, radimo na konkretnim mjerama i zakonskim rješenjima koje Hrvatsku čine boljim, perspektivnijim i ugodnijim mjestom za život. Još uvijek nismo razgovarali o izlasku na nadolazeće izbore, jer je to odluka koju moraju donijeti stranačka tijela svih triju stranaka.

Kako komentirate posljednji ispad Vojislava Šešelja prilikom boravka hrvatskog izaslanstva u Beogradu?

Ispad Vojislava Šešelja je ispod svake ljudske i moralne razine te je takvim redikulima cilj privući pažnju vulgarnim provokacijama. Teško mi je procijeniti je li odluka da se prekine posjet bila ispravna, no činjenica je da se dužnosnici Srbije nisu odmah ispričali i osudili ponašanje ovog srpskog zastupnika. U takvim okolnostima Hrvatska mora naći načina da se zaštiti.

Koja je po vama sudbina pulskog brodogradilišta Uljanik, nakon što je ovih dana otkazano pet od ukupno 17 brodova koliko ih je u Uljanikovoj knjizi narudžbi ?

Uljanik je bio i ostao jedna od ključnih poluga razvoja Istre, Kvarnera, ali i cijele Hrvatske te tako mora ostati i dalje. Nadam se da će Uljanik s novom upravom znati  iskoristiti ovu situaciju i iskoračiti u budućnost. Na današnjem tržištu nije lako biti konkurentan, ali komparativna prednost Uljanika su njegovi radnici i njihovo znanje. Uljanik ima više od 160 godina akumuliranog znanja koje treba kapitalizirati i kojim može još jednom pokazati svoju snagu”.

Kako mislite da će Danko Končar uspjeti u roku od dvije godine restrukturirati pulsko brodogradilište kada u pet godina, kako je i sam rekao, nije uspio restrukturirati Brodotrogir ?

To je pitanje za Končara. U ovom trenutku važno je da svatko radi svoj dio posla. Lokalna i regionalna samouprava učinile su apsolutno sve što je bilo u njihovoj moći da pomognu Uljaniku i brodogradnji. Prema strateškom partneru, Končaru ili bilo kome drugom, imamo samo jedan zahtjev – da sačuva brodogradnju i radna mjesta! Za nas tu nema alternative.

I konačno, ima li šanse da se napuštena državna imovina u Istri napokon stavi u funkciju gospodarstva ?

Potencijal neiskorištene državne imovine je ogroman, no ako pogledate prijedlog novog Zakona o državnoj imovini jasno je da se tu ništa značajno neće dogoditi. Na žalost, državne strukture jednostavno nisu zainteresirane za rješavanje tih pitanja.

Primjerice, po pitanju Muzila, iz odgovora na naše zastupničko pitanje koji smo nedavno dobili od Ministarstva državne imovine, proizlazi da su za projekt stavljanja u funkciju područja Muzil nadležna čak četiri ministarstva, Državna geodetska uprava, Županijsko državno odvjetništvo i tako dalje. Po našoj slobodnoj procjeni temeljenoj na dosadašnjem iskustvu, a imajući u vidu razinu učinkovitosti i brzinu rada te međusobnu usklađenosti državnih tijela, možemo očekivati da ćemo na konkretne pomake čekati recimo pet, šest ili možda čak i do deset godina! To je iracionalno, smiješno i apsurdno, ali to je hrvatska stvarnost. Država će svaki puta radije udariti po džepu građana nego staviti u funkciju imovinu koja sada predstavlja mrtvi kapital, ili još gore, trošak, i njome puniti državnu blagajnu.

Razgovarao: Daniele Sponza

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Pavković: Monodrama po Hodakovim tekstovima bit će hit nad hitovima

Objavljeno

na

Rado čitane kolumne Zvonimira Hodaka oživjet će i na kazališnoj sceni. Neki su već na samom startu pokušali „minirati“ ovu, kako se najavljuje urnebesnu i zabavnu predstavu o hrvatskoj političkoj patologiji, ali, po riječima Dražena Stjepandića, koji je i osmislio cijeli projekt, to im zasad nije pošlo za rukom. A ni neće!

Predstava nosi naziv „Žikina dinastija u lijevoj našoj“, a u u zagrebačkoj Maloj sceni, Medveščak 2, izvest će je glumac Šiško Horvat Majcan, i to 18., 19. i 20 travnja. Nakon toga slijede gostovanja diljem Hrvatske, a prvo će biti u Gospiću.

Bio je to povod za razgovor s mladim glumcem Šiško Horvat Majcanom, koji nam je otkrio još neke detalje vezane uz ovu, već sada možemo reći, – hit predstavu.

  • Gospodine Šiško, vjerujemo da ste s oduševljenjem prihvatili igrati u „Žikinoj dinastiji u lijevoj našoj“, odnosno što vas je privuklo ovoj monodrami?

Prije svega hvala na interesu za ovu predstavu. Kolumne Zvonimira Hodaka čitam već godinama i na poziv Dražena Stjepandića sam se odazvao bez zadrške. Moram priznati da sam se u početku dosta preispitivao, razgovarao s obitelji i prijateljima i nailazio na različita mišljenja o tome trebam li ja to raditi ili ne. Svi ti razgovori i sati mozganja su me uvukli u taj rad. Shvatio sam da je došlo vrijeme za rizik, umjetnički rizik. Volim jednostavnost a najjednostavniji odgovor mi je dala moja životna suputnica Iva: ‘Kaj razmišljaš, ionak nemaš kaj za izgubit.’

  • Vi ste i sami postavili ovu predstavu. Što to znači: da je „nitko“ nije želio režirati, ili?

Nakon prvih par razgovora Dražen Stjepandić i ja shvatili smo da je to zapravo punk jer je jednostavno iskreno i zabavno, i krenuli smo na avanturu u ‘čizmama slobode’. Nema straha pa nema cenzure ni zadrške. Baš onako kako kazalište i treba biti. Nažalost kazalište danas spava samo i impotentno.  Punkera među redateljima nema.

  • Što gledatelji mogu očekivati u 70 minuta koliko traje?

Bolje im je da ništa ne očekuju jer će se svakako iznenaditi. Pretjerujem ali ovakvih predstava nema. Tu su  stvarne osobe iz našeg javnog života koje ponekad odlutaju u fikciju. Svi likovi i njihovi stavovi i razmišljanja su izvrnuti ruglu. Količina gluposti i laži koju ljudi mogu izgovoriti u javnom prostoru je golema. Hodak to primjećuje i stvara sjajne satirične momente. Za mene je to čista zabava ali znam da će mnogi biti revoltirani.

  • Je li vam to prvo takvo iskustvo?

Da, a moguće i posljednje.

  • Kakva je bila suradnja s autorom kolumni, po kojoj je rađena predstava, Zvonimirom Hodakom, a kakva sa Draženom Stjepandićem, koji je idejni autor predstave?

S gospodinom Hodakom, proveo sam dva sata u ugodnom razgovoru. Kad je shvatio da sam spreman na rizik dao mi je  otvorene ruke i poželio sreću. Nadam se da ga neću razočarati. S Draženom se često družim, on mi je velika podrška i bez njega nikad ne bi uspio ovo napraviti. On je napravio prvi izbor tekstova, nakon toga smo kreirali lik i stvorili situaciju za publiku i mene. On je pravi punker.

  • Je li vas smetalo što je jedan glumac prije vas prvo pristao, a zatim bez objašnjenja odustao od ovog projekta?

Ne, nimalo. Znao sam to od početka. Ljudi imaju različite razloge  i  životne situacije. Ne znam o čemu se radilo u tom trenutku niti me to zanima.

  • Ima li tu i „opasnih“ političkih scena?

A danas je sve ‘opasno’ što znači da se svi boje nekog vraga. Ja se bojim štete koju nam laž i glupost u javnom prostoru stvaraju već godinama. Šarlatani u politici i sijači zla i mržnje u medijima. Da možda je opasno obračunavati s tim ‘sektorima’ ali što je kazalište bez rizika, nula!  Zato cijenim Hodaka, on piše bez straha.

  • Jeste li možebitno u svojoj umjetničkoj karijeri igrali nešto slično?

Ovako eksplicitno ne, ali završni ispit iz lutkarstva je bio svojevrsna diverzija.

  • A, gdje ste sve dosad nastupali, malo nam se pohvalite?

Nastupao sam stvarno posvuda, obzirom da sam freelancer  radio sam svakakvih  projekata. I ne samo kao glumac.  U  Maloj sceni igram u odličnoj obiteljskoj predstavi ‘Muka malog vuka’, to je jedna od rijetkih predstava koju je baš gušt igrati. Prije osam godina napravili smo sjajnu predstavu ‘Dašenjka ili priča o štenetu’ i izveli  je 500 puta, i danas uživam igrajući je. To su predstave zbog kojih živim kazalište. Surađujem i s Festivalom Tolerancije, bio sam inspicijent na dječjoj operi Brundibar, to su projekti za pamćenje.

  • Želite li još nešto reći, dopuniti?

Pozvao bih publiku ,sve,  bez obzira što mislili i kojoj ‘struji’ pripadali.

Preživjeti od umjetnosti – to je najveći art danas.

Razgovarao: Mladen PAVKOVIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati