Pratite nas

U potrazi za Istinom

Usporedba dokumenata daje dokaz o agresiji Srbije na Hrvatsku i BiH

Objavljeno

na

DEKLARACIJA O DOMOVINSKOM RATU HRVATSKOG DRŽAVNOG SABORA I MEMORANDUMI SRPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMETNOSTI -SANU

Deklaracija o Domovinskom ratu

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

1987

Ističući da su pobjedom u Domovinskom ratu (1991.–1995.) hrvatski narod i građani potvrdili svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuva­nje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne suverene i demokratske države,

smatrajući da su teme­ljne vrijednosti Domovinskog rata jed­no­značno prihvaćene od cijeloga hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske,

polazeći od potrebe da Republika Hrvatska upravo na zna­čaju i teme­ljnim vrijednostima Domovinskog rata osigura svoj miran i nesmetan sveukupni demokratski razvitak,

potvrđujući da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srp­skog pučanstva u Republici Hrvatskoj,

izražavajući vo­lju Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, da nakon što je Republika Hrvatska postala samostalna i suverena država nije spremna stupati ni u kakve jugoslavenske ili balkanske državne saveze,

radi zaustav­lja­nja radikalne politizacije Domovinskog rata i zabri­njavajuće­g polarizira­nja hrvatskoga društva, što može imati dalekosežne pos­ljedice, Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora donosi

DEKLARACIJU O DOMOVINSKOM RATU

Stvara­njem Republike Hrvatske, kao samostalne i suverene države u međunarodno priznatim granicama, ostvarene su sto­ljene tež­nje hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske za svojom državom na teme­lju zajedništva hrvatskog naroda u Domovini i svijetu s plebiscitarno izraženom vo­ljom u Ustavu iz 1990. godine da teme­ljne vrednote ustavno-pravnog poretka budu sloboda, pravda, vladavina prava, mirotvorstvo s nacionalnom ravnopravnošću i poštova­nje prava čovjeka.

  1. Republika Hrvatska vodila je pravedan i le­gitiman, obrambeni i oslobodite­ljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.
  2. Uspješna obrana u Domovinskom ratu s konačnim oslo­bo­dilačkim vojnoredarstvenim operacijama »B­ljesak« i »Oluja« te kasnijom mirnom reinte­gracijom hrvatskog Podunav­lja, stvorila je sve pretpostavke za skladan razvitak Republike Hrvatske kao zem­lje koja prihvaća demokratske standarde suvremenoga zapadnog svijeta i otvara brojne mogućnosti približava­nja tom svijetu u političkom, sigurnosnom, gospodarskom i kulturnom smislu.
  3. Teme­ljna vrijednost Domovinskog rata jest uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog inte­griteta Republike Hrvatske, čime su stvorene pretpostavke za djelova­nje pravne države i vladavine prava te zakonito funkcionira­nje državnih tijela kao najbo­lji način za da­lj­nju afirmaciju dostojanstva Domovinskog rata.
  4. U skladu s teme­ljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, Republika Hrvatska će u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim hrvatskim branite­ljima, obite­ljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za ­njezino stvara­nje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb.
  5. Radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe je dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina poči­njenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primje­njujući načela individualne odgovornosti i kriv­nje.
  6. Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite teme­ljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branite­lja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.

Klasa: 021-16/00-04/06
Zagreb, 13. listopada 2000.

ZASTUPNIČKI DOM
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
Zlatko Tomčić, v. r.

MEMORANDUM SANU  (1986)

Evo šta je sadržao dokument SANU koji se smatra intelektualnom najavom agresivnog srpskog nacionalizma i krvavih ratova na Balkanu:

 granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati jer, prema Memorandumu, Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog “umjetnih” administrativnih granica koje ne predstavljaju “pravu” sliku
– ugroženost srpskog naroda od od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i naučnoj sferi.

-jačanje antisrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci)
– potreba za brzom akcijom da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda.

MEMORADNUM SANU II

-Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju;
-Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu;
-Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima;
-Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja;
-Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem;
-Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije;
-Pomagati otcjepljenje Republike Srpske;
-Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu;
-Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.

Jedan od dokumenata nastalih na temelju Memoranduma 2 svakako je i dokument “Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države, dijaspore i Srba u regionu”, koji je Vlada Srbije usvojila na svojoj sjednici, održanoj 21. siječnja 2011.godine. Prema tom dokumentu zadužani za njegovu provedbu su Srpska pravoslavna crkva i diplomatsko -konzularna predstavništva u zemljama Regiona. Najvažnija smjernica samog dokumenta je vječita teza o srpskoj ugroženosti ,jer Srbi ne uživaju sva prava koja im po njima pripadaju ,čak u Sloveniji Srbi nemaju status ni nacionalne  manjine.

Analizirajući Memorandum SANU 1986 ,očito je da Srbija ne poštuje granice definirane Ustavom iz 1974 godine ,koje je usput rečeno Badinterova komisija proglasila đržavnim granicama,i kreće u agresivno ,ekspanzionističko  prekrajanja granica ratnom agresijom na susjedne zemlje Hrvatsku i BIH. Kada danas srpski političari govore da Srbija nije izvršila agresiju na Hrvatsku ,neka si samo pročitaju svoje dokumente ,koji ih potpuno razotkrivaju.

O ugroženosti srpskog naroda “ od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i naučnoj sferi” nema uopće ni trunke istine! Svi mi koji smo rođeni i živjeli u SFR Jugoslaviji svjedoci smo upravo suprotne politike većinskog zapošljavanja  Srba u svim državnim institucijama,u vojsci ,u miliciji ,u carini, u školstvu ,u medijima  i raznim društveno -političkim organizacijama! Čak su se planski raspoređivali Srbi po svim krajevima Hrvatske ,gdje ih prije nije uopće bilo. Takav primjer imamo u Istri gdje su sa JNA doseljavani Srbi kojih je bilo u JNA preko 80%. Dakle ta teza ugroženosti je toliko potrošena ,da samo Srbi u nju vjeruju! Ne samo da vjeruju ,ona im je alibi za sve agresivne ratove koje su na toj tezi vodili. Upravo je aktualno ponovno donošenje “Deklaracije o zaštiti i opstanku srpske nacije “inicirano od strane predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i Republike Srpske Milorada Dodika i to sa 01.prosinca 2017 .godine. Eto još jedne deklaracije i još jednog memoranduma ,kao alibi za”potrebnu brzu akciju da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda” što prevedeno znači novu agresiju.

I nakon što Srbima nije uspio agresivni i ekspanzionistički krvavi rat koji je započela potpomognuta srbiziranom JNA , SANU opet donosi Memorandum 2 ,kako bi Srbija u miru postigla što nije postigla ratom. Kažu Milorad Pupovac ,Aleksandar Vučić i ostali srpski političari da Srbija nije izvršila agresiju ,da nisu bili agresori ,a sami to priznaju u točki 1 Memoranduma SANU 2 ,citiram”Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju;-Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu;” Znači Srbija priznaje počinjene zločine i razaranja koja je počinila kao napadač ,agresor ! O čemu dalje pričati? A nisu bili agresori ? Pa da nisu nebi trebali umanjivati svoje zločine i razaranja zar ne ?

I još jedna nepobitna činjenica da je Hrvatska vodila obrambeni i oslobodilački rat od srpske agresije je ta da niti jedan hrvatski vojnik nije bio na teritoriju Srbije ( osim u konclogorima nakon pada Vukovara) i niti jedna hrvatska granata nije pala na srpske gradove i sela. A Srbija priznaje zločine i razaranja i traži načine da ih umanji!

PAMETNOME DOSTA!

Hrvatske vlasti ne miješaju se u unutarnje uređenje Srbije ,dok se srpske vlasti neprestano upliću i huškačkom politikom napadaju unutarnje uređenje Hrvatske . Uostalom to čine po točki 6 Memoranduma SANU 2 koja glasi”-Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije; Najnovije miješanje Srbije i srpskih političara  je upravo  aktualno ,povodom donošenja Zakona o hrvatskim braniteljima ,gdje je Srbija imenovana kao agresor od kojega su se branitelji branili ,što je i istina koja se vidi iz citiranih točki Memoranduma SANU 2.

HRVATSKI DRŽAVNI SABOR donio je Deklaraciju o Domovinskom ratu ,baš zbog te neprestane politike srpskog miješanja u unutarnje uređenje Republike Hrvatske. Deklaracijom je utvrđeno da je Srbija bila agresor,da se Hrvatska iako razoružana otetim naoružanjem TO ,obranila i pobijedila ! I tu treba prestati svako uplitanje Srbije u unutarnje uređenje Hrvatske . Srpska manjina dobila je sva manjinska prava ,čak i puno više nego što imaju manjine u drugim zemljama EU ,pa je ovakvo ponašanje srpskih političara grubo kršenje suvereniteta i integriteta Republike Hrvatske ,kao članice EUROPSKE UNIJE ,UJEDINJENIH NARODA I NATO!

HRVATSKA VLADA  to treba jasno i nedvosmisleno dati Srpskim vlastima na znanje putem Hrvatske diplomacije i prekinuti provođenje velikosrpske  memorandumske politike ,prema Hrvatskoj!

HRVATSKI DRŽAVNI SABOR  se isto tako treba  očitovati i provoditi Deklaraciju koju je sam donio” Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite teme­ljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branite­lja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.”

HRVATSKI SABORSKI ZASTUPNICI  ispunjavajte svoju zadaću i štitite “temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata i čuvajte moralni dignitet hrvatskog naroda”

ZATO SMO VAS BIRALI!

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Tko to moje ime doziva – komu smeta Thompson?

Objavljeno

na

Objavio

Youtube/Isječak

Jeste li kad čuli za „ČETNOVIZIJU“?

Ako niste, kliknite na link: https://www.youtube.com/watch?v=P4YiFDESkCo  kako bi se upoznali s „umjetničkim stvaralaštvom“ srpskih „patriota“. Ako ste čuli a zaboravili, podsjetite se, ako Vas tema ne zanima, nemojte dalje čitati.

To pjevaju i slušaju oni koji pljuju na Thompsona i nas Hrvate nazivaju „zločincima“ i „genocidnom rasom“.

Pod uvjetom da imate dobar želudac, možete i nastaviti, pa poslušati, primjerice, pjesmu Miroslava Pažulja (Lepog Momčila) „Džamije lete“ (https://www.youtube.com/watch?v=AU-b6gIcXtI  ili također prilično popularan hit Mire Somborca  „Jadna Bosno suverena“  (https://www.youtube.com/watch?v=FdXFFp3m0Jo, potom možda od Baje Malog Knindže (Mirko Pajčin), „Ne volim te Alija“ (https://www.youtube.com/watch?v=lcPWwQ4p4JM ) i „Vrati se vojvodo na Dinaru ponovo“ (https://www.youtube.com/watch?v=iS-8YMZv3Kk ), pa, recimo pjesmu „Ćuti, ćuti ujko“, koju ovaj „krajiški umjetnik“ izvodi u duetu s četničkim vojvodom Borom Đorđeviće Čorbom (https://www.youtube.com/watch?v=XsyMzXdXcq4).

Ili onu koju u duetu pjevaju Bora Čorba i „Minđušari“ – „E, moj druže zagrebački“ (https://www.youtube.com/watch?v=Pw6O1805bU8) zapamćenu po „poetičnim stihovima“ o „Franji koji pravi sranje – nekad veće nekad manje“ i najavi dolaska četnika u Zagreb („…eto nas kod vas u pljački…“).

„Da se Dražin barjak vije, ne bi bilo šiptarije“, numera je koja je isto tako jako popularna kod naših istočnih  „komšija“ pogotovu u genocidnoj tvorevini „republici srpskoj“ ali i Srbiji (https://www.youtube.com/watch?v=iS-8YMZv3Kk).

Ima i „šaljivih“ pjesama, poput one „Da zna Bula kakva je slanina“ (https://www.youtube.com/watch?v=lLqwx0a-cAY), ali i žala za prošlim vremenima s početka 90-ih u „krajini“ i nedovršenom „poslu“ u Bosni – „Srebrenice ti si meni mila, što se nisi dvaput ponovila“ (https://www.youtube.com/watch?v=tegoZ8izPoI).

Ne zaboravljaju se ni muslimani Sandžaka kojima se šalje jasna poruka pjesmom:  „Oj  Pazaru novi Vukovaru, oj Sjenice druga Srebrenice“ (https://www.youtube.com/watch?v=RHShavLtZjY).

I da ne bi tko pomislio da je tu kraj, odmah ćemo ga razuvjeriti – jer tema još nije ni načeta.

Kod spomenutih „patriota“ (ekstremista iz nekadašnje „krajine“, današnje „republike srpske“ i Srbije – koji bez izuzetka slave zločin, pokolje i one koji su najodgovorniji za genocid 90-ih godina na prostoru SFRJ), jako su popularne i sve numere koje veličaju krvnike Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Ovom prigodom, evo samo nekoliko linkova, primjera radi (jer produkcija je tolika da sve ne bi stalo ni u enciklopedijsko izdanje a kamo li jedan ovakav tekst):

„Pjesma o Radovanu Karadžiću“ u izvođenju Miška Cvijetića

(https://www.youtube.com/watch?v=7Z0S8F2bt6c ),  potom, „Nova pjesma Radovanu Karadžiću“ (https://www.youtube.com/watch?v=v6peHHza4NQ pa ona koju su „Momci sa Sovića“ na albumu „Krajiška ljubav“ posvetili su svome idolu a zove se „Volimo te Radovane“ (https://www.youtube.com/watch?v=kJB75gLA-4Y).

Dakako, u slavu aveti s Durmitora ispjevane su nebrojene numere i napisani mnogi stihovi, ali je nemoguće sve to i spomenuti, kamo li analizirati.

Isti je slučaj i sa zločincem koji je prevodio pokolje diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

„Pjesma o Ratku Mladiću“ koju izvodi Bojan Milanović (https://www.youtube.com/watch?v=Z9ltLvQoRF4) , potom još jedna sličnog naziva –  „Pjesma Ratku Mladiću“ (https://www.youtube.com/watch?v=JQ9uBLtvUrQ) i na kraju hit Lepog Miće, „Svi su Srbi Ratkovi vojnici“ (https://www.youtube.com/watch?v=pZvQSBbttPI).

„Srpski talibani“ otpjevali su mu pjesmu „Generalu Republike Srpske“ (https://www.youtube.com/watch?v=H4-7-ddC0_I) , itd., itd.

Postoje i pjesme posvećene Šešelju, Arkanu i drugim zločincima, kao i onih o Draži, Kalabiću, Momčilu Đujiću i njihovim koljačima. Toliko da ih je nemoguće prebrojati.

Čovjek bi mogao provesti dane u preslušavanju ovih uradaka koji slave zločin, krv i nož, pa sam stoga ovdje izdvojio samo znakovite primjere.

Dakle, u ovoj vizuri srpske ekstremne „patriotske“ populacije stvari su posve jasne: ŠTO VEĆI ZLOČINAC – VEĆI HEROJ, ŠTO VEĆI I MASOVNIJI POKOLJI – TO VEĆA SLAVA.

Osim već spomenutih izvođača, slične uratke kojima se slave zločini i širi bolesna mržnja osmislili su i javno izvode: Neđo Kostić, Mile Delija, Neđo Mitrović, Borislav Zorić Ličanin, Gordan Krajišnik, Krajišnici Žare i Goci, Rodoljub Vulović Roki, Ljubiša Kalaš, Svetomir Ilić Siki, Radiša Urošević, Nikola Urošević Gedža i mnogi drugi.

Guslari su posebna priča. Zoran Plemić Pleki, Đorđije Koprivica i deseci „narodnih umjetnika“ sličnih njima nastavljaju staru mitomansku tradiciju izvrćući noviju povijest i prikazujući Srbe kao jedine žrtve, kako u Drugom svjetskom, tako i u ratovima 90-ih godina XX stoljeća.

Sve u svemu, ova vrsta „patriotske poezije“ uzela je poprilično maha i na cijeni je kod svih koji sanjaju „veliku srbiju“ i žale što nema novih pljački, klanja, silovanja, rušenja tuđih domova, progona i genocida – onoga što je neizbježna sastavnica i srž velikosrpske nacionalne ideje.

U isto se vrijeme ova naci-fašistička rulja nemilice baca blatom na Thompsona i želi po svaku cijenu uvući nas Hrvate u njihov bolesni svijet mržnje, iako im NEMA RAVNIH NA SVIJETU – kad je to u pitanju.

Od njih su gori samo naši domaći autošovinisti i bolesnici koji kleveću vlastiti narod i pljuju po svemu što diše hrvatski. Nikad niste čuli niti ćete čuti da su progovorili riječ o ovome o čemu pišem u tekstu, ali su zato spremni u svako doba skočiti poput lešinara na Thompsona i nas koji ga volimo, iako u njegovim pjesmama nema niti naznaka bilo kakve mržnje i isključivosti.

Naravno, mi jako dobro znamo da nisu u pitanju ni Thompson ni njegove pjesme – jer u njima nikad nije bilo ničega spornog. Taj ljudski šljam mrzi iz dna duše Hrvatsku i hrvatski narod, branitelje ne može vidjeti očima niti čuti za Domovinski rat i suverenu i slobodnu Hrvatsku. A naš Marko Perković Thomspon simbol je takve Hrvatske. To njima smeta. Samo to, ništa drugo.

I sad, nakon ovog veličanstvenog slavlja čiji smo svjedoci bili i na kojemu su milijuni Hrvata jasno iskazali svoj stav prema Domovini, naciji i svojim vrijednostima, oni gube živce i postaju još agresivniji.

Hrvatska je danas omiljena u svijetu i to je trn u oku jadnicima koji je mrze iz dna duše. Oni ne mogu nikako podnijeti da smo svi – od Hrvatske preko Herceg Bosne i dijaspore – čvrsto ujedinjeni oko temeljnih nacionalnih vrijednosti i da smo svima na kugli Zemaljskoj pokazali pravo lice. Klevetnicima koji nas Hrvate prikazuju kao „fašiste“ i „talibane“, ksenofobičnu rulju bez kulture i morala, dali smo najbolji mogući odgovor i potukli ih do nogu. Mi i naši Vatreni.

Ali, nemojmo se previše baviti njima.

Ostavimo ih nek se sami nose sa svojim traumama i frustracijama kako znaju, a mi nastavimo živjeti i dalje uzdignute glave, časno i ponosno. Čuvajmo svoje vrijednosti i svetinje, držimo se našeg morala, svjetonazora, obiteljskih vrijednosti, volimo svoju Domovinu, zalažimo se za istinu i pravdu i ne odbacujmo Boga.

Dok je tako, ničega se ne moramo bojati.

 

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

dr. Slaven Letica: Mesićev otac, Tovariš Josa, bio je ‘pas rata’

Objavljeno

na

Objavio

Arhivski istraživač i povijesni „revizionist“ (tu mu oznaku dodjeljujem kao veliki kompliment, jer se radi o reviziji političkim nasilništvom oktroirane komunističke „povijesti“!), slovenski Hrvat Roman Leljak pronašao u Vojnome arhivu Ministarstva odbrane Republike Srbije izuzetno vrijedan dokument koji je javnosti prikazao 29. lipnja 2018 u televizijskoj emisije „Bujica“ autora i voditelja Velimira Bujanca.

Dokument je napisan na „Položaju“ (može se pretpostaviti da se radi o nekom šumskom „položaju“ na Papuku gdje se nalazilo mnoštvo baraka u koje su se sklanjali ljudi progonjeni ratom) 23. studenoga 1944. godine.

Taj dokument (objavljujemo ga uz ovaj zapis) ima dva potpisnika, od kojih je jedan predsjednik Narodno oslobodilačkog odbora Našica Josip Mesić, otac bivšega, a možda i budućega (javnosti je dao do znanja da „razmišlja“ o još jednoj predsjedničkoj kandidaturi, iako mu to Ustav RH ne omogućuje), predsjednika Republike i jednoga od krunskih svjedoka tužilaštva Haškoga suda Stjepana Stipe Mesića.

Da bi se pronađeni dokument mogao sociologijsko-psihologijski analizirati kao paradigmatski za ponašanje ondašnjih političkih (!) vođa komunističkog partizanskog rata, potrebno je kazati da je nastao u vrijeme (u studeno 1944.) takozvane „Bitke za Našice“ u kojoj je, prema zapisima Jovana Kokota („Drugi napad na Našice“) sudjelovalo oko 18.000 ljudi: 9.000 na komunističko-partizanskoj i 9.000 na njemačko-endehazijskoj strani. U „Drugom napadu na Našice“ Jovan Kokot navodi kako je u sedmodnevnim borbama poginulo 900 i ranjeno 600 „neprijateljskih vojnika“ te da su gubitci NOVJ-a bili 156 poginulih i 812 ranjenih boraca. Spominje da je „na ulicama Našica ostalo 300 njemačkih leševa“.

„Njemački leševi“ mogli bi biti povezani s dokumentom koji je u Beogradu pronašao Roman Leljak.

Naime, u dokumentu se spominje kako su predsjednik N.O.O. Našice Josip Mesić i njegov tajnik „primili u pohranu nešto zlatnine“. Zatim se precizira: „Među tom zlatninom bilo je šest zlatnih zuba i 1 zlatni sat (navodno zlato) sa lančićem neispravan, ali je za popraviti.“

Predsjednik N.O.O. Našice Josip Mesić, otac Stjepana Stipe Mesića čiji je partijsko-komunistički i partizanski nadimak bio „Tovariš“, traži od Oblasnog N.O.O. za Slavoniju da odobri odluku njegova Okružnog N.O.O. Našice da se „zaprimljenih“ šest zlatnih zuba dodijeli njegovom „podpredsjedniku Bori“ koji „pati usled kvarnih zuba“ te da se „zaprimljeni“ zlatni sat s lančićem dade tajniku N.O.O. koji je supotpisnik pronađenog dokumenta.

Za ispravno sociologijsko-povjesničarsko čitanje „Zlatnog dokumenta“ (nazovimo ga tako) potrebno je reći nekoliko riječi i o političkoj povijesti obitelji bivšega predsjednika Republike Stjepana Stipe Mesića.

U tom pogledu najbolje se osloniti na osobna svjedočenja Mesića koja je Ivica Đikić objavio u knjizi „Politička biografija Stipe Mesića: Domovinski obrat“ (VBZ, Zagreb, 2004.).

U knjizi Mesić pripovijeda: „Ideje komunizma i socijalizma u kuću Mesićevih donio je Ivan Mesić, Stipin djed po očevoj strani, koji je tijekom Prvog svjetskog rata kao austrougarski vojnik dospio u zarobljeništvo u Rusiji: zarobila ga je ruska carska vojska, a onda su se pojavili boljševici koji su sve zarobljenike pustili kućama. ‘Djed je tada prigrlio ideje o bratstvu među ljudima, ravnopravnosti, pravdi.“

Boljševički „komunizam i socijalizam“ od vlastitoga oca koji se vratio iz Sovjetskog Saveza, gorljivo je prihvatio Stipin stric „Ivica Mesić zvani Tovariš“ koji je radio kao brijač u Zagrebu, ali je, kao član Komunističke partije Jugoslavije (od 1937.) svakoga vikenda dolazio u Orahovicu kako bi propagirao revolucionarne komunističke, zapravo staljinističke ideje. „Virus“ boljševizma i staljinizma zarazio je i potpisnika „Zlatnog dokumenta“ Josipa Mesića koji je također za konspirativno komunističko, kasnije partizansko, ime izabrao rusizam „Tovariš“.

Kad „Zlatni dokument“ smjestimo u skicirani obiteljsko-povijesni i komunističko-partizanski kontekst, u njemu možemo iščitati ove povijesne poruke:

Prvo: Iako, gotovo sigurno, nikad ne će biti moguće doznati čijih je onih šest zlatnih zuba koje je „Tovariš“ zaprimio, dokument pokazuje da su komunisti-partizani vadili zlatne zube poginulih ili umrlih osoba i na taj način, kao uvjereni ateisti (o tome Stipe Mesić također pripovijeda u knjizi) bezbožno, lešinarski, skrnavili mir pokojnika.

Drugo: „Zaprimljeni“ morbidni, nekrofilski, ratni plijen nije se koristio, primjerice, kao izvor sredstava za naoružavanje partizanskih boraca ili za njihovi zdravstvenu skrb, već je stavljan na raspolaganje privilegiranim „drugovima“. Bizarni primjer šest zlatnih zuba i jednoga zlatnog sata još su jedno svjedočanstvo o banalnosti zla.

Treće: „Zlatni dokument“ pokazuje kako je komunističko-partizanski mit o tome da su psi rata, pljačkaši zlata i zlatnih zuba bili isključivo „drugi“, tj. „narodni neprijatelji“, najčešće ustaše, suprotan samoj srži rata kao univerzalnoga zla.

dr. Slaven Letica
Hrvatski tjednik

Roman Leljak otkrio dokument: ‘Mesićev otac dilao zlatne zube’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari