Pratite nas

Komentar

Ustašitis

Objavljeno

na

Što li je, pitate se, pod tim naslovom smislio? Da to odmah raščistimo. Ništa nisam smislio. Samo sam gledao i slušao te ponešto od onoga što sam vidio i čuo u kratkim crtama pribilježio. Što se naslova tiče, ne znam jesam li taj medi-cinizam sâm skovao, kao Jelena Lovrić svoj „ustašluk“, ili sam i tu leksičku rugobu negdje pokupio.

Bilo ovako ili onako, „ustašitis“ mi se učinio prihvatljivim jer nema otajstvenih prizvuka. Značenje mu je otprve posve razvidno: akutna upala onoga što označuje korijen riječi „ustaš-“. Usp. appendicitis – upala appendixa (slijepoga crijeva).

A što znači „ustaša“? Ovisi o tomu s koje se strane gleda. Korjenito je značenje te riječi  „pobunjenik“, „ustanik“. Za diktature jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. pod tim je imenom njegov politički osuđenik na smrt dr. Ante Pavelić 30-ih godina XX. stoljeća osnovao „hrvatsku revolucionarnu organizaciju“, koja je sebi postavila dva cilja: razbiti Jugoslaviju i uspostaviti hrvatsku državu. „Ustaša“ od tada označuje i pripadnika ustaškoga pokreta. Poslije će se, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941. – 1945.), tako nazivati i dragovoljački pripadnik Ustaške vojnice. To je golo značenje riječi „ustaša“.

S propašću Nezavisne Države Hrvatske i uspostavom komunističke Jugoslavije riječi „ustaša“, „ustašica“ „ustaštvo“ dobivaju, u skladu s ideologemom „bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti“ novo vrijednosno ruho. Ustaše i ustašice postaju neprijatelji kao takvi, a ustaštvo apsolutno zlo, pa ih odmah nakon vojnoga poraza masovno ubija jugoslavenska vojska, a zatim gotovo pola stoljeća progoni i zatire Titova tajna politička policija. Razumljivo – bili su im razbili Jugoslaviju!

Kako se taj teror mogao tako dugo održati? Hranili su ga Hladni rat, komunističke totalitarne tehnike vladanja i crno-bijela politička promidžba.

Neprijatelja su komunistički jugani temeljito onečovječivali kako bi ga mogli bezobzirno likvidirati. Ustaše nisu izrijekom optuživali zbog uspostave hrvatske države, nego više zbog fašizma iako se dobro znalo da je ono bilo daleko od fašizma ili, kako posprdno reče Denis Kuljiš, dalje nego „klape od opere“. Ali to znanje agitpropovcima nije smetalo. Ponekad su ustaštvo prikazivali i kao nacionalni socijalizam. Pri tomu im nije smetala bjelodana činjenica da je od nacizma ustaštvo bilo još dalje od nego od fašizma.

Nešto se od te agitpropovske podlosti sačuvalo do dana današnjega u crtanju Wehrmachtovih svastika („kukastih križeva“) na javnim mjestima u Lijepoj Našoj. To se radi konspirativno, u okrilju noći, pa se, kada svane dan, kriči po tuzemstvu i inozemstvu o tobožnjoj fašizaciji Republike Hrvatske. Tko to radi? Tko radi noću, to javnost ne zna. A danji se pregaoci ne skrivaju. Tu su prije svega manjinski narodni zastupnici u Hrvatskomu [državnom] saboru koji su potpisali znamenitu deklaraciju Milorada Pupovca o hrvatskomu etnocentrizmu i fašizmu, zatim različni inozemni aktivisti, pa oni što viču „No pasarάn!“, oni što su u pokliku „Za dom spremni!“ prepoznali fašizam i ustaštvo, a pripomažu i oni koji miču spomen-ploče hrvatskim braniteljima iz Domovinskoga rata. Svi oni vide posvuda ustaštvo! A vidovitiji, oni poput Jugoslavova oca, liberalno traže da se opet uvede – verbalni delikt!

To, dakako, silno razjaruje one oligofrene legije što danonoćno psuju po tako zvanim društvenim mrežama. Gledajući sramotni boj ludih žaba i miševa, ne znam koji je vrag taj ustašitis. Je li to zarazno? I kako se moglo dogoditi  da se ustaštvo tako upali svuda okolo – u ustaškim neprijateljima! A u Republici Hrvatskoj nigdje ustaša. Na ustaše podsjeća samo – kuna! Pa bi zapravo ustašama, manjim ili većim, bilo opravdano nazivati samo one Hrvate (i Srbe!) koji su uspjeli skupiti manju ili veću, ali svakako znatnu hrpu kuna.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Značka iz Trbovelj iz leta 41. izdana za skupno proslavo komunistov in nacistov 1. maja. 1941.

Objavljeno

na

Objavio

Komunizam, fašizam i nacizam su sotonske ideologije koje nisu birale sredstva kako bi došle na vlast, podjarmile narod, ubile mu volju i uzele mu slobodu.

Komunisti su to prozvali antifašizmom, pri čemu su se obračunali s istinskim antifašistima. Stoga je svetac i humanist svega svijeta Ivan Pavao II za posjeta Hrvatskoj, urbi et orbi poručio – fašizam, komunizam i nacizam su jedno te isto, najveće zlo koje je pogodilo čovječanstvo u njegovoj povijesti. Netko je dodao – neka zašuti svatko, tko za sebe kaže da je antifašista a slavi komunizam.

U prilog ovome idu i „materijalni dokazi“. Zastupnica u slovenskom parlamentu Alenka Jeraj na svom je Twitter- u objavila fotografiju jedne vrlo znakovite značke uz komentar – Značka iz Trbovelj iz leta 41.izdana za skupno proslavo komunistov in nacistov 1. maja. 1941. (Narod naš dokaze hrani). Budući slika govori više od tisuću riječi, ni o ovoj nema potrebe reći niti jednu riječ pojašnjenja.  (https://twitter.com/alenkajerajsds/status/976110765659906050)

Imajući u vidu da je tako kako jest, nameće se pitanje – treba li zabraniti komunistička (fašistička) orgijanja? Ako ih ne treba zabranjivati onda ih treba ignorirati, a djecu učiti kako je to opako sjeme zla koje su sijali najveći zločinci svijeta Staljin, Hitler, Mao… i Tito. (https://www.dailymail.co.uk/home/moslive/article-2091670/Hitler-Stalin-The-murderous-regimes-world.html)

Kad se govori o ovoj osjetljivoj temi, ne smije se upasti u napast generaliziranja.

Neki su Hrvati otišli u partizane jer su ih na to prisilili talijanski ili neki drugi fašisti.

Neki su Hrvati otišli u ustaše i domobrane jer ih je na to natjerala velikosrpska tiranija.

Jedni i drugi su upali u žrvanj bjelosvjetskih ideologija (skupne proslave komunistov in nacistov). Iako na suprotnim stranama, ni jedni ni drugi nisu išli u rat kako bi činili zlo.    Htjeli su samo svoju državu, koju su konačno uz velike žrtve za Domovinskog rata obranila njihova djeca i unuci. S njima su se skupa borili i brojni drugi nehrvati – i Srbi, što se nikada ne smije zaboraviti. (Posve je drugo pitanje, zašto su se i kako u vlast pozicionirali srpski etnobiznismeni dok istinski Srbi domoljubi, kako mi jedan od njih reče – nisu prispjeli ni ovamo ni onamo. Naime, „njihovi“ ih doživljaju kao izdajnike, a naši ih ne doživljavaju. Sanjam da na listi HDZ-a u Hrvatski sabor uđu upravo ovi ljudi…).

Usprkos kojekakvim obmanama, oni koji su stvorili Državu i sačuvat će ju, prije svega – znanjem i istinom. Samo se istinom može boriti protiv onih koji bez imalo srama obilježavanje žrtava nazivaju svinjarijom i onih koji istinske žrtve (bilo koje ideologije) ne žele službeno komemorirati s izabranim predstavnicima naroda odnosno Vladom RH.

Pred nama je komemoracija žrtava ustaškog logora Jasenovac.

Naši su neprijatelji najavili da će samostalno obilježiti svoje konstrukcije i laži. Kao i do sada, i vlastite će žrtve i ubuduće zlorabiti protiv Hrvatske, isto onako kako su to činili za Domovinskog rata (s kokardom i/ili petokrakom kad su, ničim izazvani ratovali protiv demokratske države). Za razliku od njih, ukoliko predstavnici Židovske zajednice iz bilo kojeg razloga budu posebno komemorirali, onda bi bilo lijepo da im se predstavnici Vlade pridruže. Žrtve su jednake bez obzira na naciju i vjeru ili pak ideologiju, međutim komunističkoj zlouporabi treba doći kraj.

Istina i znanje su najbolja prevencija s ciljem postizanja mira i zaštite „zdravlja“ naroda. 

 dr.sc. Ivan Bagarić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Nadmoćni Raspudić ponizio aktivističku globalnu agendu

Objavljeno

na

Objavio

Marijana Bijelić
Marijana Bijelić

Samo malo razuma čini čuda. Kapljica može razbistriti i najmutniju rijeku. Primjer je Nino Raspudić u svom osvrtu na sezonu prosvjeda u Zagrebu. Nasuprot oduševljene sekularistice Marijane Bijelić* koju su negdje iskopali u arhivama HTV-a kao zamjenu za dotadašnju teologinju Lanu Bobić, Raspudić koristeći zdravi razum doslovno intelektualno i akademski ponižava aktivističku globalnu agendu.

I ohrabruje ljude misliti. Pitanjima, “zašto pravobraniteljica za djecu nije reagirala na masovno markiranje s nastave i aktivističku manipulaciju djecom u prosvjedu za spas Zemlje?” i “što radi predsjednik vlade Plenković na prosvjedu protiv nasilja u obitelji kada je taj prosvjed, ako je prosvjed, nužno protiv propusta države kojoj je on na čelu?”, razorio je smislenost i svrhu tih prosvjeda, te iznad namjera njihovih organizatora stavio golemi upitnik s posve izvjesnom sumnjom u deklarirane namjere, piše Marko Ljubić

Na ta pitanja aktivisti i sekularisti, iako se u spomenutom slučaju radi o pripadnici militantne ateističke skupine Protagora, čiji je jedan od utemeljitelja i nekadašnji SDP-ov favorit Šime Lučin, nemaju odgovor. Zapravo, nisu ih još podučili što im je činiti kada netko uporno u razgovoru s njima ne odustaje od razuma, a još uz to nije impresioniran visokozvučnim aktivističkim nazivljem, zvijezdama sapunica i misijom spašavanja čovječanstva.

Vrijednost Raspudićevih osvrta u debatnom televizijskom klubu Peti dan, sa snažnom dimenzijom izrugivanja nametnutim okvirima utoliko je višeznačnija, ukoliko je iz javnog diskursa gotovo posve potisnut običan ljudski razum, obična ljudska radoznalost i čuđenje.

On istovremeno pokazuje da je praiskonski poziv stvarnog znanstvenika i intelektualca ne biti impresioniran, a to pokazivati afirmacijom razuma na razini koju imaju svi ljudi. Onaj tko potakne ljude da vjeruju svom razumu i da postavljaju zdravorazumska pitanja, stvarni je doktor znanosti, nasuprot doktora aktivista koji su proizvedeni da ljudima kažu što im je misliti. Zato Nino, palac gore.

Nino Raspudić: Diktatorica Veljača i dr. Bandić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari