Pratite nas

Komentar

Ustašitis

Objavljeno

na

Što li je, pitate se, pod tim naslovom smislio? Da to odmah raščistimo. Ništa nisam smislio. Samo sam gledao i slušao te ponešto od onoga što sam vidio i čuo u kratkim crtama pribilježio. Što se naslova tiče, ne znam jesam li taj medi-cinizam sâm skovao, kao Jelena Lovrić svoj „ustašluk“, ili sam i tu leksičku rugobu negdje pokupio.

Bilo ovako ili onako, „ustašitis“ mi se učinio prihvatljivim jer nema otajstvenih prizvuka. Značenje mu je otprve posve razvidno: akutna upala onoga što označuje korijen riječi „ustaš-“. Usp. appendicitis – upala appendixa (slijepoga crijeva).

A što znači „ustaša“? Ovisi o tomu s koje se strane gleda. Korjenito je značenje te riječi  „pobunjenik“, „ustanik“. Za diktature jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. pod tim je imenom njegov politički osuđenik na smrt dr. Ante Pavelić 30-ih godina XX. stoljeća osnovao „hrvatsku revolucionarnu organizaciju“, koja je sebi postavila dva cilja: razbiti Jugoslaviju i uspostaviti hrvatsku državu. „Ustaša“ od tada označuje i pripadnika ustaškoga pokreta. Poslije će se, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941. – 1945.), tako nazivati i dragovoljački pripadnik Ustaške vojnice. To je golo značenje riječi „ustaša“.

S propašću Nezavisne Države Hrvatske i uspostavom komunističke Jugoslavije riječi „ustaša“, „ustašica“ „ustaštvo“ dobivaju, u skladu s ideologemom „bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti“ novo vrijednosno ruho. Ustaše i ustašice postaju neprijatelji kao takvi, a ustaštvo apsolutno zlo, pa ih odmah nakon vojnoga poraza masovno ubija jugoslavenska vojska, a zatim gotovo pola stoljeća progoni i zatire Titova tajna politička policija. Razumljivo – bili su im razbili Jugoslaviju!

Kako se taj teror mogao tako dugo održati? Hranili su ga Hladni rat, komunističke totalitarne tehnike vladanja i crno-bijela politička promidžba.

Neprijatelja su komunistički jugani temeljito onečovječivali kako bi ga mogli bezobzirno likvidirati. Ustaše nisu izrijekom optuživali zbog uspostave hrvatske države, nego više zbog fašizma iako se dobro znalo da je ono bilo daleko od fašizma ili, kako posprdno reče Denis Kuljiš, dalje nego „klape od opere“. Ali to znanje agitpropovcima nije smetalo. Ponekad su ustaštvo prikazivali i kao nacionalni socijalizam. Pri tomu im nije smetala bjelodana činjenica da je od nacizma ustaštvo bilo još dalje od nego od fašizma.

Nešto se od te agitpropovske podlosti sačuvalo do dana današnjega u crtanju Wehrmachtovih svastika („kukastih križeva“) na javnim mjestima u Lijepoj Našoj. To se radi konspirativno, u okrilju noći, pa se, kada svane dan, kriči po tuzemstvu i inozemstvu o tobožnjoj fašizaciji Republike Hrvatske. Tko to radi? Tko radi noću, to javnost ne zna. A danji se pregaoci ne skrivaju. Tu su prije svega manjinski narodni zastupnici u Hrvatskomu [državnom] saboru koji su potpisali znamenitu deklaraciju Milorada Pupovca o hrvatskomu etnocentrizmu i fašizmu, zatim različni inozemni aktivisti, pa oni što viču „No pasarάn!“, oni što su u pokliku „Za dom spremni!“ prepoznali fašizam i ustaštvo, a pripomažu i oni koji miču spomen-ploče hrvatskim braniteljima iz Domovinskoga rata. Svi oni vide posvuda ustaštvo! A vidovitiji, oni poput Jugoslavova oca, liberalno traže da se opet uvede – verbalni delikt!

To, dakako, silno razjaruje one oligofrene legije što danonoćno psuju po tako zvanim društvenim mrežama. Gledajući sramotni boj ludih žaba i miševa, ne znam koji je vrag taj ustašitis. Je li to zarazno? I kako se moglo dogoditi  da se ustaštvo tako upali svuda okolo – u ustaškim neprijateljima! A u Republici Hrvatskoj nigdje ustaša. Na ustaše podsjeća samo – kuna! Pa bi zapravo ustašama, manjim ili većim, bilo opravdano nazivati samo one Hrvate (i Srbe!) koji su uspjeli skupiti manju ili veću, ali svakako znatnu hrpu kuna.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Mišetić: Nobilo “branio” Hrvatsku u slučaju Blaškić, izgubio – sada tuži Hrvatsku na temelju haških presuda!

Objavljeno

na

Objavio

Američki odvjetnik hrvatskih “korijena” Luka Mišetić, na društvenim je mrežama prokomentirao stavljanje Ante Nobila na raspolaganje bošnjačkoj strani u pripremi tužbe Saveza logoraša BiH protiv Republike Hrvatske.

-Nobilo “branio” Hrvatsku u slucaju Blaškić, izgubio, sada tuzi Hrvatsku na temelju haških presuda. Sutra tuži RH, Perkovića i Mustaća zbog dokazanog ubojstva Đurekovića – istaknuo je Luka Mišetić u objavi na društvenim mrežama.

Mišetićev je to komentar na vijest prema kojoj se odvjetnik Anto Nobilo u Sarajevu susreo s predstavnicima Saveza logoraša BiH te razmatrao mogućnost pokretanja tužbe protiv Republike Hrvatske.

Nakon sastanka Nobilo je za sarajevske medije ponovio svoj raniji stav da “postoji osnova za tužbu protiv Republike Hrvatske”.

-Postoji osnova za tužbu i to putem odgovornosti Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Janka Bobetka. Dakle, tri ključna čovjeka Republike Hrvatske. Na taj način postoji i pripisana odgovornost Republici Hrvatskoj. Ali, odluku mora donijeti Udruženje logoraša, da li idu, ne ja”, rekao je Nobilo.

Dodao je kako bi bi tužba išla po logorima.

-Ako krenemo, onda ćemo krenuti po logorima. Dakle, tamo gdje je veći logor bit će skupna tužba, a ako ima nekoliko zatočeničkih centara unutar jedne općine, onda ćemo ići po općinama. Ići ćemo po modelu kako je i u haškoj presudi Prlić i drugi. U osnovi, to će biti pojedinačne tužbe. Dakle, tužbe logoraša, koji su nezakonito bili uhićeni i zatočeni, protiv Republike Hrvatske – kazao je Nobilo.

Međutim, činjenice govore suprotno od Nobilovih riječi, koji pojam “međunarodni ratni sukob” zlonemjerno tumači kao “agresija”.

Međutim, Hrvatska ni u jednoj presudi MKSJ u Den Haagu nije proglašena agresorom. Štoviše, “agresija” kao pravna kvalifikacija uopće ne postoji u Stautu MKSJ, kao ni u statutima ostalih međunarodnih sudova, poput ICJ ili ICC. To je neporeciva činjenica, koju Nobilo zaboravlja.

-Neosporna činjenica je to da je “agresija” definirana usvojenom Rezolucijom broj 3314 (XXIX) od strane Opće skupštine UN-a dana 14, prosinca 1974. godine. Isto tako, neoboriva je činjenica da takva definicija nikad nije involvirana u bilo koji pravni akt bilo kojeg međunarodnog suda, i da ne postoji niti jedna jedina presuda bilo kojeg suda protiv bilo kojeg država u kojem je uopće spomenut pojam agresija – smatraju pravni eksperti.

Nobilo LAŽE: Hrvatska ni u jednoj presudi MKSJ u Den Haagu nije proglašena agresorom

Nobilo u Sarajevu priprema bošnjačku tužbu protiv Hrvatske

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Predsjednica je muku od posjeta uspješno privela kraju

Objavljeno

na

Objavio

PREDSJEDNICA RH JE, KAKO NAROD KAŽE, TREBALA „IMATI ŽELUDAC“ I „ODRADITI“ POSJET PREDSJEDNIKA RS

U moru punom sipinog crnila roniocu se teško orijentirati, pogotovo što nije u mogućnosti spoznati koliko je vrsta i kakvih sipa koje puštaju crnilo. Ista stvar je i, na kopnu, s guskama koje se moraju snalaziti, iako im nije poznato je li magla prirodna pojava ili se pušta da bi se okružje zamaglilo. Ratnici i oni koji su služili vojsku znaju da se umjetna magla pušta iz dimnih bombi kako bi se zavaralo neprijatelja, pobjeglo sa ciljnika i spasilo glavu. Isto tako da bi se guske klepnulo, ako se ne snalaze u magli.

“Svako jutro jedna kajgana” – Komentar Antun Drndelić

Takvo stanje imali smo nedavno kada su dimne informativne, strategijske i taktičke dimne bombe pljuštale sa svih strana. Dimna bomba, kojoj bi se s pravom mogao staviti naziv „atomski udar“, ali vježbeni, sada još bez nuklearnog otpada, pljusnula je u Ujedinjenim narodima,kada je opet jednom, a nikada ne će prestati ta vrsta psihološkog zračenja, Hrvatska optužena, uz ostalo i za 700.000 žrtava Jasenovca. Osobno, s tih 700.000, što je u početku bilo izražavano i kao 1,700.000, nemam ništa jer sam u lipnju 1945. navršio šest godina.

Kratko vrijeme nakon tog događaja u New Yorku, ista se stvar približila i području Republike Hrvatske, članice UN, EU i NATO-a, koji za svoju članicu nikakvim znakom, ni potporom, ali ni osudom,nisu reagirali, ni pozitivno, ni negativno. Što se može „prevesti“ i da se s izložbom u New Yorku slažu, po načelu – tko šuti smatra se da pristaje, ali takvu članicu ipak trpe i toleriraju u svojoj sredini. Zbog svojih interesa! Psihološki i psihijatrijski bi se to moglo nazvati i uspješnim nabijanjem kompleksa krivnje mladoj državi i njezinom narodu. Ostalima koji su državljani, ali nisu pripadnici tog naroda, jer se i oni o tomu ne izjašnjavaju neposredno, to ili odgovara ili ne odgovara, ovisno o prigodi ili interesima. Utvrđene istine nema, osim političkih, koje su u funkciji raznoraznih inozemnih ili tuzemnih interesa i doktrina. Negativnih prema Hrvatskoj.

Stvar se činjenično približila Hrvatskoj jer je u posjet trebalo primiti pozvanog predsjednika Republike Srbije, čiji je ministar vanjskih poslova otvorio njujoršku izložbu. Ministar vanjskih poslova nije pratio svojeg predsjednika u posjet Hrvatskoj. Iako je trebalo , kako kaže narod“ imati želudac, predsjednica Republike Hrvatske je, vizualno bez želučanih problema, „ odradila“ taj posjet visokog rizika na profesionalno visokoj razini, i bez protokolarnih „gafova“, privela ga kraju. Ali…,

Uvijek postoji magla za „guske“, ali i guske spremne i „nespremne“ na maglu. U ovom slučaju, svi komentari ovisili su o medijima, i zbog tekstova i zbog slika, ali i izbora i priklona doktrinarnih formulacija i snimateljskih rakursa. Prepričano je ili uokvireno u sliku i komentirano ono što se u tim okolnostima željelo. A svi ostali su vidjeli što se događalo.

Umjesto objektivnog pristupa prevladala je magla i sipinsko crnilo tako da je običnom promatraču servirano on što se želi postići. Što on po nečijem mišljenju treba vidjeti ili pročitati. U ovom slučaju su mediji magla… Svatko naravno može reći da je onda za odčitavanja potrebna i vidovitost. Da, ali i iskustvo, mogućnost i tumačenje viđenog i kroz medije prikazanog. A što se želi od strane koga, u koju svrhu, s kojom namjerom spoznat će se kasnije i prepoznati po toku događaja i događanja koja slijede.

Temeljno pitanje je kako bi se u međunarodnim krugovima, takvima kakvi jesu, s poznatim ili nepoznatim ulogama koje „igraju“ u ovom malom provincijskom teatru, ocjenjivao moguće nedoličan prijam upravo takvog gosta u zemlju koja uskoro preuzima vođenja nekog EU organa. I sjedište dolazi u Zagreb. Zato je i bilo provokacija od strane srbijanskog člana Vlade RS, na položaju ministra obrane, i drugih, ali oni koji imaju pravo na prosvjed u demokratskoj državi kakvom se Hrvatska prikazuje, oni su u takvim uvjetima prosvjedovali, kako su prosvjedovali. A da je bilo provokacija onih drugih, pa i satiričara – je. Predsjednica je tu muku od posjeta uspješno privela kraju.

Koliko je gost uspio u svojem naumu, vraćajući opet jednom nama naše, radi se o matičnim knjigama općine Dvor na Uni, nalik je i politici zapadnog susjeda koji nam kao svoj doprinos i žrtvu pregovorima o Savudrijskoj vali želi vratiti našu Svetu Geru koju je okupirao, i danas ju drži u okupaciji. Našu…Agresivno svojatanje i obmanjivanje. Guske u magli teško to mogu vidjeti i shvatiti. Srbija i dalje „jaše“ na svojoj načertanjsko/memorandumskoj doktrini. I takva će biti primljena u EU? Zapadni iskusni europski susjed sipira po Savudrijskoj vali…
Našalimo se pa recimo – oh, tako europski…

Antun Drndelić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari