Pratite nas

Gost Kolumne

Ustavni sud BiH šutnjom o apelaciji Borjane Krišto gura BiH u sve veću agoniju

Objavljeno

na

Početkom godine, točnije 12. siječnja predsjedateljica Zastupničkog doma Parlamenta BiH Borjana Krišto podnijela je zahtjev Ustavnom sudu BiH da ocjeni usklađenost članka 8. stav 3 Ustava FBiH “u Domu naroda Parlamenta FBiH bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu”, piše Milan Šutalo/HMS

Ustavni sud BiH odluku o apelaciji Borjane Krišto mogao je donijeti za 5 minuta, jer se radi o članku koji je gotovo identičan članku 10.12. stavak 2. Izbornog zakona BiH  da se iz svakog kantona bira najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin u Dom naroda Parlamenta FBiH ako takav postoji u zakonodavnom tijelu kantona, kojeg je Ustavni sud BiH ocjenio neustavnim, suprotnim nadrkrovljujućem ustavnom načelu o konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda, jer omogućava da jedan narod drugome bira predstavnike u Dom naroda, i nakon što ga Parlament BiH u zadanom roku od 6 mjeseci nije izmjenio stavio ga izvan snage.

Da se rukovodio vlastitom presudom da svi niži ustavi i zakoni trebaju biti usklađeni s presudom U-23/14 po apelaciji Bože Ljubića, Ustavni sud BiH bi naložio Parlamentu Federacije BiH da u roku od 6 mjeseci izmjeni članak 8. stav 3 Ustava FBiH, te ga stavio izvan snage ukoliko bi Federalni parlament odbio to učiniti u zadanom roku. Time bi apelacija zastupnice Krišto bila izlišna.

Neshvatljivo odugovlačenje donošenja jedino moguće i logične presude kojom bi spomenuta odredba Ustava FBiH bila proglašena suprotnom Ustavu BiH stvorila je uporište bošnjačkim hegemonistima za odbijanje bilo kojeg modela izmjene Izbornog zakona BiH koji bi osigurao da u Klubove Hrvata, Bošnjaka i Srba Federalnog doma naroda budu izabrani legitimni predstavnici ta tri naroda, što zahtjeva presuda Ustavnog suda BiH.

Podsjetimo, Bošnjaci su u još aktualni Dom naroda  Parlamenta FBiH izabrali , uz cijeli bošnjački Klub i četvoricu izaslanika u Klub Hrvata, tri četvrtine srpskog kluba i cijeli Klub Ostalih, što im je omogućila, od kraja prošle godine neustavna, a od sredine ove godine i nevažeća, odredba Izbornog zakona BiH. Bošnjačke stranke, razumljivo,  žele zadržati status quo, jer im zahvaljujući nametnutim amandmanima na Ustav FBiH omogućuje da s jednom trećinom (šest) izaslanika u svakom od nacionalnih klubova izaberu izvršnu vlast u FBiH, predsjednika i dva dopredsjednika FBiH te federalnu vladu, bez stranaka koje su izabrali Hrvati i tako hrvatsko-bošnjački Federaciju pretvore u bošnjački entitet. Taj plan već su provele u dva mandata kroz vlast “Alijanse” i “Platforme” i tog luksuza se, očito, ne žele odreći.

Sve dok postoji članak 8. stav 3 Ustava FBiH bošnjačke stranke insistirat će na tome da se iz svake županija bira najmanje jedan izaslanik svakog konstitutivnog naroda, iako je jasno da je taj članak u suprotnosti s presudom Ustavnog suda BiH koji je istu takvu odredbu Izbornog zakona izbrisao kao neustavnu. Svako riješenje koje je u skladu s presudom Ustavnog suda BiH oni će proglašavati diskriminirajućim, fašističkim, rasističkim, udarom na Ustav FBiH, rušenjem Federacije… sve dok Ustavni sud BiH ne presudi po apelaciji Borjane Krišto- na jedino mogući način- da članak 8. stav 3 Ustava FBiH proglasi suprotnom Ustavu BiH, jer se radi o članku gotovo identičnom članku 10.12. stavak 2. Izbornog zakona BiH kojeg je isti taj Ustavni sud BiH proglasio neustavnim. Svakom drugačijom presudom Ustavni sud BiH poništio bi vlastitu presudu po apelaciji Bože Ljubića i definitivno izgubio svaki kredibilitet i autoritet.

No ključno pitanje je zbog čega Ustavni sud BiH ni nakon devet i pol mjesci ne donosi presudu o nečem o čemu se presuditi može za pet minuta. Motivi ustavnih sudaca, među kojima su po dva Bošnjaka, Hrvata i Srbina i tri stranca nisu poznati, no posljedice jesu -produbljivanje ustavne krize i nastavak agonije. Teško se oteti dojmu da je određenim centrima moći upravo to cilj.

Milan Šutalo/HMS

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Internet u doba koronavirusa

Objavljeno

na

Objavio

stock photo

Epidemija koronavirusa donijela je u kratkom vremenu brojne promjene u načinu života građana i funkcioniranju društva, ali i pokrenula brojne internetske procese, prisilivši ljude da u samo nekoliko dana počnu koristiti napredne komunikacijske alate.

Proces selidbe brojnih društvenih radnji na Internet, od škole na daljinu do online usluga i osobnih kontakata, Hini su prokomentirali internetski stručnjaci Marko Rakar i Lucijan Carić koji očekuju da će se zbog koronavirusa na području tehnologije dogoditi brojne promjene, unatoč nedostatku volje da se postojeći način rada prilagodi tehnologijama 21. stoljeća.

Internet možda nije dobio novo značenje, ali je njegova važnost sigurno narasla, što bi se vjerojatno dogodilo i prirodnim putem, no sada se ta potreba naglo povećala, rekao je Carić.

Selidba u virtualni svijet po njegovim se zapažanjima odvija malo kaotično, no smatra da će s primjenom postojećih i razvojem novih tehnologija stvari relativno brzo sjesti na svoje mjesto.

U okolnostima epidemije zbog koje su zatvorene škole, trgovine, kafići i ukinut javni prijevoz brojni ljudi svoj posao rade od kuće, no pitanje je, kaže taj stručnjak, koliko ih može raditi putem Interneta.

Dok se u mnogim djelatnostima dostupne tehnologije već naveliko koriste, postoje djelatnosti u kojima to nije moguće, a za neke treba razviti nova ili doraditi postojeća rješenja, rekao je Carić.

Brojne mogućnosti nisu implementirane

Taj stručnjak primjećuje da bi se, zahvaljujući tehnologijama brojne uredske poslove moglo automatizirati pri čemu za puno poslova ni ne bi ni trebao ljudski rad, što može biti dobra ili loša vijest, a u puno segmenata nove tehnologije iz nekog razloga nisu implementirane.

Primjerice, od velikih trgovačkih lanaca mješovitom robom samo jedan ima dostavu, iako je broj ljudi kojima trebaju takve usluge sigurno porastao.

“U 21. stoljeću to mi je apsurdno i razlog mi nije jasan“, rekao je Carić, napominjući da su nasuprot pričama o neisplativosti brojni ljudi spremni platiti premiju kako bi izbjegli čekanje pred blagajnom jer boravak u zatvorenom prostoru s drugim ljudima predstavlja najveći rizik.

Carić se ipak nada da će se proces informatizacije u Hrvatskoj ubrzati silom prilika jer nam je to sada jako potrebno, a kada se pogledaju trendovi razvijenih zemalja kasnimo godinama. Država se, ustvrdio je, slabo prilagodila suvremenim tehnologijama a tvrtke kako koja.

Prije svega, smatra, treba se pobrinuti da infrastruktura radi, a tu ne bi trebalo biti puno teškoća jer je Internet dizajniran da podnese veliku količinu prometa iako se može pojaviti problem u radu aplikacija koje se možda neće moći odmah nositi s povećanim zahtjevima.

Veliki problem nedostatak volje za prilagodbu 21. stoljeću

No, veliki problem predstavlja sigurnost, a najveći nedostatak kapaciteta, posebice stručnih, ali i volje, da se postojeći način rada prilagodi tehnologijama 21. stoljeća. „Naša država živi na tehnološkim postulatima 19., a ne 21. stoljeća, što je zapravo tragedija“, zaključio je Carić.

Procjenjuje da će rizik za hakerski napad na računalne sustave institucija i tvrtki porasti zbog oportunizma i činjenice da će puno ljudi ostati bez posla, među njima i dio informatičkih stručnjaka.

Osim toga, kaže Carić, ako se poslovanje bude selilo na internet, čemu se nada, to će automatski povećati i broj prilika za one zlonamjerne.

Što se škola tiče, smatra mogućim da će se razviti neko novo školstvo, ako ništa neki kombinirani oblik edukacije u kojem je fizička prisutnost samo jedan dio, no ne vjeruje jako u takav ishod.

Carić očekuje da će se na području tehnologija dogoditi velike promjene i napredak, te da će svijet nakon pandemije u tehnološkom smislu biti  daleko bolji.

“Kao što su sada veliki rizici, tako su i velike prilike. Oni koji prihvate izazove i prilagode se, najbolje će proći na duge staze, a ovo nije sprint, prije je maraton – to svi trebaju znati“, zaključio je Carić.

Manje putovanja više telekonferencija

Internetski stručnjak Marko Rakar očekuje također da će nove okolnosti pokrenuti dosta informatičkih procesa jer će oni koji donose odluke i upravljaju sustavima uočiti prednosti takvog rada, što znači da će biti manje putovanja a više telekonferencija, više mailova a manje sastanaka.

Učinkovitost će narasti zbog toga što nas je sila prisilila da prigrlimo priliku, rekao je Rakar, koji očekuje da će se pojedinci i tvrtke tim potrebama jako brzo prilagoditi.

No, u državnim i javnim servisima ima otpora jer su ti ljudi dijelom nezainteresirani zato što njihov učinak nema nikakve veze s plaćom koju primaju, a osim toga ljudi koji odlučuju ili bi trebali nuditi rješenja nemaju vizije ni edukacije da guraju promjene.

“Naravno, kao i drugdje, sila je napravila dio te transformacije i kada jednom duh izađe iz boce neće ga više moguće vratiti nazad i pritisak na javni sektor bit će jači nego ikad“, zaključio je Rakar.

Taj stručnjak primjećuje da Hrvatska po pitanju sigurnosti kaska za ostatkom svijeta iako, kao i u drugim područjima ima talente i kompanije koje imaju kapaciteta i znanja da nam svima pomognu.

Rakar upozorava pritom da u času kada se ad hoc, bez plana i strategije otvaraju razni načini komunikacije uvijek postoji povećani rizik za hakerski napad.

Nada se da će nas hakeri ipak mimoići, ali i da ćemo napraviti sve što je potrebno kako bi se povećalo opću razinu sigurnosti javnih i privatnih računalnih sustava.

Rakar kaže da nije upoznat s izazovima s kojima se telekomi ovih dana susreću, a pretpostavlja da je podatkovni promet vjerojatno eksponencijalno narastao te da nije lagano održati razinu usluge.

No, s druge strane, to je apsolvirana i dobro poznata tehnologija i stručnjaci znaju što i gdje moraju napraviti da bi teškoće, ako postoje, mogle biti ublažene ili u cijelosti riješene, rekao je Rakar koji smatra da ne moramo previše brinuti o tome.

Masovne pozitivne posljedice na društvo

Iako vjeruje da će se djeca nakon što prođe opasnost od prijenosa zaraze vratiti u školske klupe predviđa da će dio nastavnih materijala biti trajno prenesen u oblak i da će se neke materijale i lekcije ubuduće učiti na internetu.

“U učionici ovisite o talentu profesora koji je ispred vas, dok na Internetu možemo tražiti i pronaći super talentiranog učitelja ili profesora koji će bilo koju lekciju napraviti bolje, zanimljivije i pedagoški kvalitetnije“, rekao je Rakar. On očekuje da će i nastavnici pratiti što rade njihovi kolege i da će svi iskoristiti priliku da ponešto nauče i budu bolji i motiviraniji.

Prelazak cijelog školskog sustava na internet koji se dogodio, po Rakarovim riječima imat će masovne pozitivne posljedice na društvo u godinama koje dolaze.

“Naravno da ima i početnih nesnalaženja i grešaka, ali jednako tako nove situacije stvaraju nove prilike i nove heroje i mislim da ćemo barem u tom smislu izaći bolji nego što smo ušli“, rekao je.

Iako ne smatra da je internet u doba koronavirusa dobio novo značenje jer se već desetljećima sve što je imalo bitno događa putem interneta, primjećuje da su mnogi tek sada shvatili alate koje im internet pruža.

“To znači da smo u roku od nekoliko dana odjednom savladali napredne alate, pa odjednom možemo raditi od kuće ili sudjelovati u telekonferencijama s desetinama sudionika”, zaključio je Rakar, primijetivši kako svi kolektivno shvaćaju da je to lakše nego što je izgledalo.

Piše: Mario Vrandečić/Hina

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Miljenko Stojić: Dug je put do pravde

Objavljeno

na

Objavio

Sarajevska vijećnica osvanu u boji grada Zagreba. A slijedila je i poruka da je Sarajevo uz svoje prijatelje. Lijepo. Samo to ne znači da zaboravljamo nesretnog Željka Komšića i mnogoštošta drugoga, naročito iz Domovinskog rata.

Ali ako je iskreno, treba i u ovom vremenu koronavirusa primiti ispruženu ruku te ići dalje. Neka rane zacjeljuju. Gledajući tako nije dobro što ni Stari most u Mostaru ne osvanu u spomenutoj boji. A znao je osvanuti u nekim drugim bojama, naročito onim turskim. Nije valjda susjed dalji od tuđinca? Izgleda da jest. Što ti je imati krivu dioptriju!

Na grad Zagreb zaboraviše i mnogobrojni grlati pripadnici različitih tzv. nevladinih udruga. Iz državnog proračuna, iz proračuna grada Zagreba, dobivaju milijune kuna, ali sada šute. Umjesto njih grad čisti i građanima pomaže hrvatska vojska, redarstvo i navijačke skupine. To su oni isti protiv kojih su grlati (jer su im podredili medije) sipali sumpor i oganj. Hrvatsku vojsku mora se rasformirati, policiju staviti u kut, a navijačke skupine u tamnicu jer im se uzvikuje »Za dom spremni«. I tada bi trebao nastupiti mir! E, moji pripametni!

Možda su se jadni prepali ovog koronavirusa pa nemaju kada izmiljeti iz svojih rupa. Ne da im se ni otići do računala ili uzeti u ruke mobitel te naložiti svojoj banci da prebaci štogod od onih silnih kuna pogođenima potresom, kao i onima pogođenima koronavirusom. Ne da se to ni raznoraznima čije radnje zjape otvorenima i petkom i svecem, a oni nakon toga uredno zbrajaju dobit. Istina, da ne svraćamo kod njih morali bi promijeniti ponašanje, ovako… Ne oglašavaju se ni raznorazne inozemne tvrtke, čast iznimkama, koje se vole hvaliti dobiti ostvarenoj u našoj domovini. Zar mislimo da je sve bilo čisto, opet čast iznimkama, u načinu kako su se dočepali kolača koji je nama trebao pripasti? I tu smo podbacili jer se nismo dovoljno oprli niti to danas činimo. Da ne spominjemo one rozenkrojcere i masone. Mijenjali bi nam svijest, ruku pružili ne bi.

Čitam malo o Erichu Frommu i Frankfurtskoj školi. Ljudski um u funkciji zla. Tamo dvadesetih godina prošloga stoljeća zapetljala se zamisao Marksa i Engelsa pa su uskočili pomoći. I bilo im je dobro pošlo. Institut za društveno-politička istraživanja, ili tako nekako, radio je punom parom. Onda jedan njihov, lijevi, Adolf Hitler, krenu svojim putem i morali su u SAD. Da je usreće. I usrećiše je. Krenuše suvremene novotarije kao na tekućoj vrpci. I dođosmo do ovog koronavirusa koji bi, po nekima, trebao biti djelo zakulisnih sila.

Ne bih znao odgovoriti što je s tim koronavirusom. Možda je nastao prirodnim putem, možda je pobjegao iz nekog laboratorija, možda ga je netko namjerno pustio i sada sve ide po zacrtanom naumu ili je možda pošlo ukrivo, možda je sve prenapuhano, možda… Ima ovih tisuću možda. Bilo kako bilo u ovoj smo igri i trebali bismo znati igrati. A znamo li? Mediji izvijestiše da je Anwar el Gazi, nogometaš Aston Ville, iskreno izjavio da ne zna što će sa sobom u ovom »mrtvilu« koje je nastupilo. Ne poznaje život izvan nogometa i sada se ne snalazi. Prava slika društva koje nam pokušavaju nametnuti. Obični si kotačić u stroju koji ne treba misliti, samo djelovati. Tomu služe i »novopronađena« ljudska prava. Stisni sa svih strana, ima tko misli za tebe. Kao nekad u zlosretnoj JNA. Glupo do daske, dotle oni nastoje još jače pritegnuti. Preostaje ti snaći se u svemu tomu.

Neka to zaista bude naš stav. Ugrijmo svoje srce do najviše točke, a razum ohladimo do one najniže. Bit ćemo tada pobjednici. Shvatit ćemo da je Bog naša uporišna točka koja nam pomaže hoditi ovom zemljom i čeka nas gore na nebesima. Tada ne ćemo otežavati posao zdravstvenom osoblju ovih dana koje nas liječi i vozačima koji nam priskrbljuju ono što nam je potrebno. Naravno, tu su i policajci, i vatrogasci… mnogi koji su na prvoj crti stvarne ili nestvarne opasnosti zvane koronavirus. Najbolje su to sažele liječnice u KBC Dubrava riječima da su zbog nas ostale na poslu, a mi zbog njih ostanimo doma. To je razumio i jedan Krešo Beljak koji poziva ovih dana na zajedništvo. Još kad bi se okanio zlosretnog ljevičarenja, moglo bi od njega nešto biti. Zato Alemka Markotić gađa »u sridu«. Djeluje kao prava hrvatska majka. Pametno nam govori o pošasti koronavirusa i pomaže nam jasno razmišljati. Njezin stric fra Svetislav Markotić jamačno je na nju ponosan gore na nebesima. Ubiše ga na Križnom putu negdje oko Maribora jugokomunisti, oni što ih voli Krešo Beljak i slični.

Komu je teško obdržavati stegu ovih dana, neka se prisjeti Vukovara. Tukli su ga sa svih strana, mnogo toga je nedostajalo. Međutim, nije se dao. Zbog toga danas neki ne vole onaj pljesak Beograđana gradu Zagrebu nakon potresa. Tako su, vele, pljeskali i vojnicima koji su išli na Vukovar. Uz to ta strana još nije kazala gdje su naši mrtvi, gdje je ukradeno blago, što je s ratnom odštetom…

Da, dug je put do pravde. Razmislimo o njoj i o mnogo toga drugoga u ovom darovanom vremenu. Upravo tako. Do jučer smo jurili ni sami ne znajući zbog čega, danas vidimo da je moglo biti i drukčije. Pa neka konačno bude!

Miljenko Stojić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari