Pratite nas

Vijesti

Ustavni sud FBiH: Abdićevcima sva prava branitelja

Objavljeno

na

Član 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica, te članovi 43. i 45. Zakona o pravima branilaca FBiH nisu u skladu sa Ustavom FBiH, ali član 35. (stav 1.) Zakona o pravima branilaca jeste u skladu s Ustavom FBiH, odlučio je jučer Ustavni sud Federacije BiH. Ovim su pripadnici takozvane narodne odbrane autonomne pokrajine zapadna Bosna (APZB) riješili svoj status i imat će sva prava ranjenih, poginulih, nestalih pripadnika oružanih snaga BiH.

Dokazna sredstva

 Ustavni sud FBiH se pozvao na presudu od 4. maja 2005, kojom je utvrđeno da pripadnici takozvane narodne odbrane APZB i članovi njihovih porodica nisu tretirani poput pripadnika drugih oružanih formacija što, ukratko, jeste diskriminacija.

 “Presudom je ispravljena nepravda prema pripadnicima vojske autonomne oblasti zapadna Bosna. Samo oni kao sudionici rata nisu ostvarivali prava na temelju učešća u ratu. Ovom je presudom po drugi puta naloženo da svi sudionici rata trebaju ostvarivati jednaka prava”, rekao je Živko Budmir, predsjednik Federacije BiH, na osnovu čije je apelacije Sud i donio ovakvu presudu.

No, Ibrahim Nadarević, ratni krajiški komandant i predsjednik Odbora za boračka i invalidska pitanja u Parlamentu FbiH, ne slaže se s Budimirom. U Beogradu 1993. Fikret Abdić je, zna Nadarević, sa Slobodanom Miloševićem formirao operativnu grupu Pauk, kojom je komandovao Mile Novaković i koja je bila agresor na BiH.

“Snage Fikreta Abdića su izdajnici, izvršili su agresiju na BiH”, jasan je Nadarević.

 Osporavanjem članova 43. i 45. Zakona o pravima branilaca problematizirano je i pitanje roka u kojem je moguće uvođenje u pravo, ali i dokazna sredstva na temelju kojih se stiču određena prava iz boračko-invalidske zaštite. Prava su do sada ostvarivana, među ostalim, i na osnovu pisane vojne dokumentacije, izvorne medicinske dokumentacije, čime je uskraćeno pravo dokazivanja svjedocima ili na neki drugi način. Ustavni sud je utvrdio da odredbe člana 43. i 45. isključuju primjenu odredaba Zakona o upravnom postupku, koje se odnose na dokazivanje činjenica (izjava svjedoka, stranke, pisanu medicinsku i vojnu dokumentaciju) i tako su branioci i članovi njihovih porodica koji nisu mogli pribaviti dokaze propisane osporenim zakonom dovedeni u neravnopravan položaj.

 Razuman rok

 Članak 35. (stav 1.) propisuje da prava koja se po zakonu stiču na osnovu rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja zastarijevaju u roku od tri godine od dana stupanja na snagu zakona, odnosno dana nastanka rane, povrede, oboljenja. Ustavni sud FBiH smatra da su ovim svi branioci izjednačeni pred zakonom, jer su u mogućnosti da ostvaruju svoja prava na jednak način i u razumnom roku od tri godine i stoga članak 35. nije u nesuglasnosti sa Ustavom FBiH.

 Odgođena rasprava

 Ustavni sud Federacije BiH odgodio je javnu raspravu o zahtjevu 27 delegata Doma naroda Parlamenta FBiH i predsjednika FBiH Živka Budimira za utvrđivanje ustavnosti određenih odredaba Zakona o prijevremenom povoljnijem penzioniranju branilaca. Rasprava je odgođena zato što je, u međuvremenu, stigao dopunjeni zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi tog zakona, koji strane u sporu nisu dobile. Rasprava je odgođena za 17. i 18. prosinac..

 Oslobođenje

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sotinjani uzeli pravdu u svoje ruke i podnijeli tužbu protiv Srbije

Objavljeno

na

Objavio

Sotinjani, kao i većina mjesta na tom području, još uvijek tragaju za svojim najdražim

Dragica Urukalović tijekom okupacije Sotina izgubila je oca, sestru i nekoliko članova uže obitelji. U selu je boravila do sredine studenog. Prvi puta nakon 27 godina s ekipom RTL-a odlazi u podrum kuće u kojem je bila zatočena, pišu Vijesti RTL

“Što smo radili? Ja i sestra smo morali ići. Tata je bio pošteđen kao par dana pošto je tu bio pretučen pa nije mogao, a ja i sestra smo išli na prisilni rad.”

Svi Hrvati, kao i njihove kuće bili su obilježene, a brutalno zlostavljanje svakodnevica.

“Gore su nas posjeli i da se dogovorimo, silovat će. Ja sam onda molila jer sestra je bila mlada, bila je cura, onda sam molila ako što moraju onda neka rade samnom, neka sestru ostave na miru.”

Dragicu i njezinu sestru od silovanja spasio je tada jedan mladi vojnik. No nakon izlaska iz Sotina, niti nju, ali niti oca više nije vidjela. Zatekla ih je sudbina 68-ero žitelja toga prije rata većinski hrvatskoga mjesta nadomak Vukovaru.

Poput Đure Počića koji je identificiran 1998. klasičnom metodom i pokopan na memorijalnom groblju, no…

“Prije tri godine uspostavilo se da to nisu njegovi ostaci i ponovo sam prošla svu tu kalvariju i sahranila 20 posto posmrtnih ostataka svog supruga”, kaže Amalija Počić, Đurina supruga.

Većina posmrtnih ostataka Sotinjana nađena je u masovnoj grobnici u Vučedolskim vinogradima. No upornost ovih ljudi i osobna istraga koju su vodila dovela ih je do novih spoznaja. Zahvaljujući i procesu koji je vođen u Beogradu, Žarko Milošević koji je osuđen na devet godina pokazao je još jedno mjesto masovne grobnice. Stara Ciglana, odakle su posmrtni ostaci premještani u rovove klaonice gdje su se zatrpavani zajedno sa životinjskim ostacima.

“Tu gdje je ovaj korov, tu su bili kanali gdje su se bacali od klaonice i onda im je bilo jako blizu gdje je ona šumica, to ti je ta Ciglana i onda su ih samo ovdje preko njiva dovezli tu i pobacali”, kaže Igor Matiješević, Inicijativni odbor obitelkji nestalih Sotin.

Slučaj krvnika Miloševića koji je pokazao mjesto zločina nije izoliran. Za to postoje i pisani tragovi koji su dostavljeni hrvatskom pravosuđu još prije tri godine.

No, Sotinjani ne staju. Uz pomoć države ili bez nje, traže istinu. Trenutačno su zahvaljujući prvoj presudi pred beogradskim tužiteljstvom podnijeli tužbu protiv Srbije.

Traže naknadu štete. Uz to nadaju se i skorom početku novog procesa pred Tužiteljstvom u Beogradu, za Vučedolske vinograde, ali i sve pojedinačne zločine. Zbog istine i pravde koje hrvatska žrtva zaslužuje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drugačijom i novom politikom

Objavljeno

na

Objavio

Ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Politički vođa BiH Hrvata Dragan Čović prve je sugovornike, nakon što je izgubio trku za člana Predsjedništva BiH, pronašao u Zagrebu. Pritom se hrvatska državna politika “isprsila” do kraja, pa su s Čovićem razgovarala sva tri predsjednika – države, Sabora i Vlade.

Nakon razgovora Čović je rezime ovog političkog druženja sveo na poruku kako BiH Hrvati “imaju potporu Zagreba”. No, postavlja se pitanje za što to Čović kao politički predstavnik Hrvata ima potporu Zagreba? Za participiranje u vlasti Federacije s Bošnjacima ili ne? Za formiranje Doma naroda ili ne? Za suradnju s Dodikom ili ne?

Druga je nepoznanica kakvu to potporu Zagreb uopće može dati BiH Hrvatima. Diplomatsku ili nediplomatsku, konkretnu ili formalnu? Dosadašnja dugogodišnja sljubljenost političkog Zagreba i političkog vrha BiH Hrvata doživjela je, naime, samo poraze. Sva bruxelleska lobiranja Andreja Plenkovića te lobiranja Kolinde Grabar-Kitarović u Sarajevu, Moskvi, Washingtonu i Ankari nisu uspjela.

Sva njihova tumačenja svjetskim liderima o neravnopravnosti i ugroženosti Hrvata koji gube konstitutivni karakter zajamčen Daytonom doživjela su poraz, kao i sav oratorski i medijski trud Čovića i njegovih da unutar BiH promijene nakaradni zakon koji omogućuje Bošnjacima da opetovano izabiru hrvatskog člana Predsjedništva. Očito je da Plenković i Grabar-Kitarović nisu bili dovoljno uvjerljivi, kao ni Čović, svaki na svom području. Ili se nisu dovoljno trudili ili su bili premlaki. To što argumente Hrvata iz BiH i Hrvatske nitko u svjetskoj politici, a ni Izetbegovićevi Bošnjaci ne doživljavaju, znači da hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drukčijom i novom politikom.

S obzirom na to da je politika Bošnjaka, kao i ona Dodikova, brutalno jasna i agresivna, odgovor kakva bi to nova politika Hrvata trebala tu biti, sam se nameće. Jednako brutalna. To jest apsurd, no, ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Oni koji koriste teže riječi dosadašnji hrvatski i angažman Hrvatske oko pitanja ravnopravnosti Hrvata u BiH tumače kao mlitavu i na momente kukavičku politiku kojom su Hrvati de facto sami omogućili da im se dogodi ovakva situacija.

Što se političkog Zagreba tiče, on u ovom trenutku mora u cijelosti stati iza budućih političkih poteza BiH Hrvata, ne smije im ni u čemu otežavati, a najmanje što može odmah učiniti jest da pošalje jasne diplomatske signale svuda gdje treba da će Hrvatska surađivati s državom BiH kao i do sada, no da to neće uključivati komunikaciju sa simbolom svih problema, Željkom Komšićem.

Što se Čovića tiče, pred njim su dva izbora: ili će, kao što mnogi sada očekuju, krenuti u političku trgovinu s Izetbegovićem, prihvatiti koju ministarsku funkciju više i popuniti koju fotelju više, ili će, pak, zaključiti da mu političko raspoloženje unutar hrvatskog korpusa više ne omogućava tu klasičnu političku trgovinu. Logika, kao što je već rečeno, kaže da Hrvati trebaju postati “problematičniji” nego što su do sada bili.

To znači da moraju početi opstruirati vlast na onim razinama gdje to mogu učiniti i koristiti preostale mogućnosti veta. Vlast će pri tom formirati, naravno, tamo gdje su Hrvati odnijeli većinsku pobjedu. Plašiti se da će međunarodna zajednica zauzvrat pomesti sve neposlušne Hrvate i staviti svuda buket malih Komšića sada više nije realan jer bi tako riskirali bunu Hrvata. Nadalje, postoje stotine načina da BiH Hrvati počnu javno demonstrirati građanski neposluh, a u toj borbi legitimni postaju i svi oblici tzv. neprincipijelnih koalicija.

Ovo se, naravno, odnosi ponajprije na koaliranje s političkim vođom Srba u BiH, Miloradom Dodikom koji je zbog novog poraza Hrvata postao politički puno jači nego prije. I što je sramotno za Hrvate, u ovom trenutku on je postao i politički zaštitnik Hrvata koji sada, htjeli to ili ne, na državnoj razini doista ovise o Dodiku. Da bi sramota bila veća, čak i država Hrvatska na vrlo konkretan način ovisi o dobroj volji i taktici Dodika, primjerice kada je u pitanju podizanje tužbe BiH oko gradnje Pelješkog mosta.

Nema, međutim, mnogo onih koji bi stavili ruku u vatru da Čović i njegovi mogu preokrenuti kapute i umjesto dosadašnje nedovoljno pametne politike krenu odvažno u političke akcije koje će svi shvatiti i koje bi mogle sve zabrinuti i postići da se Hrvate počne ozbiljnije doživljavati. No, što je Hrvatima drugo preostalo? Poklone li se sada, to će samo pojačati iseljavanje i za četiri godine možda više i neće moći biti problem.

Davor Ivanković / Večernji list

Sjednica HDZ-a BiH i HNS-a – Vlasti uvjetovati Izbornim zakonom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari