Pratite nas

Kolumne

Ustrojavanje putinovskog entiteta na Balkanu

Objavljeno

na

Inicijativa B-4 je politički plan proruskih oporbenih stranaka u balkanskim zemljama o stvaranju t. zv. izvanblokovske sigurnosne arhitekture na Balkanu preko navodne vojne neutralnosti četiriju balkanskih zemalj — Srbije, Crne Gore, Makedonije i BiH, što bi trebalo biti očito nadomjestak Beogradu za velikosrpske teritorijalne gubitke u ratovima što ih je Srbija 90-ih vodila protiv susjednih država

Ne treba se bojati histeričnih srbijanskih kleveta i napadaja na Hrvatsku, unatoč tomu što srbijanska promičba ima svoja uporišta u dijelu medija registriranih i u samoj Hrvatskoj.

Oni, naime, ne samo da figuriraju kao ispostave sve agresivnije beogradske politike, nego se ta obavještajna i promičbena činidba naslanja na sad već bogato srbijansko špijunsko iskustvo u Hrvatskoj iz 19.i 20. stoljeća.

U promiđžbeni rat protiv Hrvatske spada i pokušaj Aleksandra Vučića da od Moskve prikrije svoj pristanak na zahtjeve iz Bruxellesa da se iz Niša u jugoistočnoj Srbiji izbace Rusi, koji tamo imaju svoje operativno središte, odnosno jednu vrstu vojne baze, a na što je tijekom posjeta Beogradu upozorio ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.

Rusi u Vučića nemaju povjerenja, kao na primjer u Tomislava Nikolića, jer je Vučićeva obitelj tijekom nedavne povijesti navodno u više navrata mijenjali vjeru, a i pripadnost naciji.

Vučićevu pak nemogućnost da normalno vlada bez svakodnevne uporabe Hrvata i Hrvatske čak i socijalni psiholozi obrazlažu kao nemogućnost izlaska iz vlastite podsvijesti koja ga na ovaj ili onaj način podsjeća na nedovoljnu i neiskrenu pripadnost srpstvu i svetosavlju.
Bez obzira na ta psihološka naklapanja, ali i Vučićeve političke želje, Rusija se poprilično dobro učvrstila u Srbiji pa iz nje nastoji proširiti područje svoga gospodarskoga, a onda i vojno-političkog utjecaja na druge susjedne zemlje.

Vidi se to vrlo jasno iz  poruke ministra Sergeja Lavrova koji se poziva na nekakav „Forum slavenskih kultura iz Slovenija“ koji navodno traži očuvanje „zajedničkoga jezika, tradicije, kultura i međuljudskih dodira”.

Ljudi, kako kaže Lavrov, osjećaju svoju zajedničku povijest, zajednički identitet pa ne žele postati žrtvama novih podjela u NATO savezu.

Ruski ministar je naravno svoju diplomatski odmjerenu poruku zamotao u već dobro otrcanu panslavističku ideju, a koja bi svoj regionalni i svojevrsni južnoslavenski državni okvir trebala dobiti u spomenutom planu B-4, što ga je dopredsjednik ruske Dume Sergej Železnjak plasirao preko srbijanskih medija.

Riječ je, naime, o navodnoj inicijativi nekih oporbenih stranaka u balkanskim zemljama o formiranju izvanblokovske sigurnosne arhitekture na Balkanu razvojem navodne vojne neutralnosti četiriju balkanskih zemalja (B-4) — Srbije, Crne Gore, Makedonije i BiH, što bi očito trebalo biti nadomjestak Beogradu za velikosrpske teritorijalne gubitke u ratovima što ih je Srbija 90-ih godina vodila protiv susjednih naroda i država.

Da se ne radi tek o politici „šake jada“ istočno od rijeke Drine, svjedoči i cijeli niz političkih operacija. One na ovaj ili onaj način, ne samo da idu u prilog širenja ruskoga utjecaja na Balkanu, nego s dobro naučenim lekcijama iz političke taktike, Moskva, kako se pokazuje, stoji iza većine tih financijskih i političkih pothvata.
Uz već poznato savezništvo s Erdoganovom Turskom, koji uspješno ucjenjuje EU novim valovima islamističkih migranata, proruski je kandidat nedavno pobijedio na izborima i u Bugarskoj, koja graniči s Turskom.

Ruske su operacije u Makedoniji paralizirale zemlju, a neodlučeno izborno stanje između VMRO-a i socijalista, koji po tradiciji naginju Moskvi, zemlju će gurnuti u ovisnost o albanskim strankama.
Kako su i u Rumunjskoj vlast upravo ovih dana osvojile socijalističke snage mogao bi i tamo biti ugrožen NATO savez.
U bosanskohercegovačkom dijelu politike Republika Srpska je listom uz Putina pa se one oporbene snage što ih ruska politika spominje kao svoj oslonac u pojedinim balkanskim zemljama očito nalaze u Federaciji BiH.

Zbog savezništva s Erdoganom Moskva ne treba računati na protimbu svojoj politici među Izetbegovićevim pristašama, koji su očito dogovorno nedavno nasrnuli, kao otvoreni islamisti, na hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović.

Jedina pak snaga koja se protivi takvoj politici su hercegbosanski Hrvati, nu oni nažalost zasad nemaju ustrojen vlastiti prostor kojeg bi u slučaju potrebe bilo bar lakše braniti.
Zato, bez obzira na lokalne protimbe Srba i Bošnjaka u BiH, kad je u pitanja strategija Moskve, obje će strane – srpska i bošnjačka – naći u tomu svoje probitke.

Za razliku od BiH, inače tradicionalno povezane s istočnjačkim Otomanima,  Crna Gora je zbog svoga nacionalnoga ponosa znatno složenija za možebitnu provedbu ruskoga plana B-4.
Naime, unatoč snažnoj srpskoj manjini u Crnoj Gori, među Crnogorcima postoji jaka svijest o stoljetnoj državnopravnoj tradiciji, koja počiva na staroj dukljanskoj srednjovjekovnoj državnosti.
Upravo je ta svijest na udaru velikosrpskih promičbenih valova koji svakodnevno sa sjevera zapljuskuju nasljednike dukljanske državnosti.
Velikosrbi smatraju kako su crnogorsku naciju i državnost na temelju povijesne Crvene Hrvatske izmislili crnogorski velikani Sekula Drljević i Savić Marković Štedimlija.

Crnogorci su suveren narod pa mu nisu potrebni skrbnici iz drugih država, a ponajmanje iz Srbije. To što se nekad srednjovjekovna Crvena Hrvatska prostirala daleko na jug danas je manje važno od činjenice da u neovisnoj Crnoj Gori autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva ne može doći do izražaja od sve agresivnijega djelovanja svetosavske Srpske prvoslavne crkve, koja je tijekom jugoslavenskih diktatura u 20. stoljeću požderala uz Crnogorsku, Makedonsku i Hrvatsku pravoslavnu crkvu, a pravoslavne vjernike Crnogorce, makedonce i Hrvate pretvarala u Srbijance.

Upravo odatle i dolaze prijetnje Crnogorcima kako će, ako se vežu uz NATO i Hrvate, postati crvenohrvatska tvorevina utemeljena na dukljanstvu kao nacionalnoj ideologiji, što će poticati stvaranje crnogorskoga jezika i potiskivanje ćiriličnoga pisma, konstituiranje autokefalne Crnogorske crkve i prihvaćanje unije, odnosno jedinstva s Rimokatoličkom crkvom.
To će, prijete velikosrbi, postupno voditi pokatoličenju Crnogoraca, na način kako je to bilo i u srednjovjekovnoj Duklji.
Nu Crnogorci su dovoljno samosvjestan narod pa mu ne će trebati skrbnici ni iz Srbije ni iz SPC-a, ali će zbog brojnije srpske manjine biti stalno pod velikosrpskim paljbom da uđu u već spomenuti B-4, kako bi Rusija imala otvoren izlaz na toplo more.
U otporu toj strategiji prijateljstvo s Hrvatskom samo im može pomoći.

Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

„VELIKANA“ PREDRAGA LUCIĆA MORALO SE BOLJE ISPRATITI!

Objavljeno

na

Objavio

Boris Kovačev / CROPIX Boris Jokić, Aleksandar Stanković, Ranko Ostojić, Emil Tedeschi

Ne mogu doći k sebi od šoka!

Ma je li moguće da je naša kulturna „elita“ pala tako nisko da nije u stanju osmisliti ni jednu najobičniju komemoraciju svoga uglednika!?

Dođe mi da im stvarno pošaljem one hrvatske „anti-kazališne ekstreme“ da ih dočekaju u mraku prvom prilikom (da nisam ljevičar i demokrat, napravio bih to garant)!

Aman, zaman, čemu to sliči, da se takvoj „veličini“, „gromadi“ pjesničkoj, novinarskoj, satiričarskoj, ljudskoj, jednome od najvećih anarho-protestantsko-komunističko-liberalističko-šovinističko-kočijaških „kulturnih“ pregalaca i „borca za slobode“ koji je „zadužio“ sve nas svojim „feralisanjem“ i sočnim vokabularom, visprenim, lucidnim i nabrijanim (do jaja – što bi se reklo u njegovom žargonu), „analizama“ stvarnosti i pjesmuljcima, parodijama, kovanicama, doskočicama, vicevima (koji onako u globalu i samo „prividno“ djeluju primitivno, „antihrvatski“ i „antikršćanski“, a u suštini su samo vapaj za „slobodom“, „demokracijom“ i pokušaj bijega pred „ustašama“), ne upriliči komemoracija dostojna njegovog lika i djela!

Očekivao sam da će barem „Let 3“ (Mrle, Prle i ostali) dovući onu svoju legendarnu „Babu“ (sjećate se tog „kulturnog događaja“ koji je u ime avangardnih mentalnih pomaka i rušenja tabua „pozitivno“ šokirao Zagrepčane dok su u čudu promatrali kako spomenuti „kulturnjaci“ po trgovima i ulicama poput trojanskog konja vuku „Babu“ s ogromnom – oprostite na izrazu – muškom „alatkom“ koja joj ponosno strši ispod zadignute haljine).

Osobno držim da nema opravdanja za nedovlačenje „Babe“ pred Novinarski dom!

Izgovor kako je skulptura pregolema i ne može se ufurati u dvoranu nikako ne stoji, jer, ako ništa drugo, „alatka“ (a u „alatki“ je poanta i sulkus „umjetničkog doživljaja“) se mogla proturiti kroz prozor i na nju okačiti bandiera rossu i to onu komunističku sa srpom i čekićem, kako dolikuje ovakvom monumentalnom događaju! Tada bi i pjesma („Goni bandu van teatra“) vremešnog i anemičnog (vječitog) epizodiste hrvatskog glumišta, starog kadra CK SKH (iz zadnje garniture model 1989.), profesionalnog uličnog aktivista i antibandićevskog revolucionara zagrebačkih ulica po struci, Vilima Matule, bila dojmljivija i bolje prihvaćena od publike, a face nazočnih manje kisele.

Žao mi bre, gostiju: Borisa Jokića, Ranka Ostojića, Emila Tedeschia, Ace Stankovića, Ivana Zvonimira Čička i drugih uglednika, da gledaju ljudi u patos, bre, dok Vili rasteže ariju tog tvog mega-hita uz 3-4 prateća vokala, umjesto da je odjeknulo u stilu NEK TRESE SE GRAD (što kaže Seve u onoj svojoj pjesmici „Brad Pitt“).

E, moj Peđa, ispratiše te amaterski i nedostojno! Sramota!

Da si živ, buraz, pa da vidiš ovo: http://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/sprdacina-na-komemoraciji-lucicu-brojni-su-propadali-u-zemlju-zbog-srama/, poželio bi da si umro u Beogradu a ne ovdje!

Mogli su dofurati barem „Zle bubnjare“ (ako već „Let 3“ i „Bare i plaćenici“ nisu mogli ili htjeli doći) da osvježe predstavu nekom od svojih zapaženih antologijskih numera.

Eto, tako je to kad se za režiju i scenarij ne angažiraju profesionalci.

Da sam kojim slučajem bio zadužen za organizaciju, taj posao bih povjerio Oliveru Frljiću, jer kod njega nemreš fulat’ kad su ovakve fešte u pitanju.

Oli bi to odradio taj čas u svom visokom stilu, jer čova je izvanserijski, jednostavno pretplaćen za zvjezdane dosege, staze i vrhunce (samo što to Poljska, Srbija, BiH, Hrvatska i još neke od „primitivnih“ i „zaostalih“ zemalja ne kuže).

Jooooj, koju bi on senzaciju složio, bila bi to „komemoracija“ za pamćenje! Kasnije bi je igrali na „Dubrovačkim ljetnim igrama“, „Splitskom ljetu“, „Marulićevim danima“, a u HNK i drugim kazalištima u tzv. Hrvatskoj (budućoj Jugi, naravno!) iz mjeseca u mjesec bile bi barem 3-4 primjere (uvela bi se nova kazališna kategorija „vječnih primjera u spomen na P.L.“ – samo Tebi u čast) kako bi Tvoj lik i djelo trajno ostali s nama i budućim generacijama. Vo vjeke vjekov, kako se kaže.

I što će ti katolički „pop“ na sprovodu Peđa, pa taman i stric da ti je!? Kakva je to igra, jarane!? Je l’ to neka namještaljka!? Fotomontaža? Ne mogu vjerovati da je tvoja volja bila! Nagazna mina je u pitanju buraz, pa cijeli se život borimo protiv „ustaško-katoličkog klero-nacizma“ i „popova“ – katoličkih!?

Sve u svemu, Peđa moj…tropa, katastrofa, potop, ćorak, je** ga, sr*** do sr*** i na kraju ispalo Greatest shitsh godine – što bi ti sam rek’o…a moglo je bit’ do jaja…

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

(VIDEO) Cirkus na komemoraciji

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Hrstić: Razumiju li bošnjački lideri igru nultog zbroja

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska predsjednica u rekordnom je roku prešla put od titule kraljice Balkana do nepoželjne osobe kojoj se žučno poručuje da je neprijatelj BiH.

No, nevjerojatno je koliko je onih i u Hrvatskoj koji se unaprijed upinju dokazati da je posjet predsjednice Ankari bio promašaj jer da, eto, Erdoğan nije javno rekao da će pritisnuti Izetbegovića oko izbornog zakona, već je naglasio da se rješenje BiH ne može nametnuti izvana! A što bi drugo mogao javno reći? Kao da Kitarović govori drugačije? 
A onda čujemo da je Erdoğan već istog dana zovnuo Bakira Izetbegovića, koji je na sultanov poziv odmah-namah poskočio, pa su njih troje već telefonski prodivanili i utanačili trilateralni sastanak.

Naravno da nitko u Zagrebu, pa tako ni predsjednica ne zamišlja da će se u Sarajevu plesati kako Erdoğan svira, ili da će baš on biti taj koji će riješiti to pitanje, ali svi znaju da sasvim sigurno neće biti bez značaja njegov upliv u državi koju mu je, jel’te, Bakirov rahmetli babo Alija ostavio u amanet.
 Predsjednica je, dakle, s te strane već obavila pos’o. Ali joj je jasno da neće biti dovoljno, tako da je evo ponovno u Sarajevu kako bi nastavila hrvatsku diplomatsku ofenzivu, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Mogu se čaršiji žaliti koliko hoće da je to pritisak i miješanje u njihove unutarnje stvari, no, hrvatskoj predsjednici po Ustavu dužnost je brinuti o interesima hrvatskog naroda u BiH, i to u državi koja već i po svojem zemljopisnom položaju u slučaju bilo kakve nestabilnosti postaje unutarnje pitanje RH. Bajka o primjernom suživotu u 1001 orijentalnoj noći učas postaje surova basna o 1001 kilometru zajedničke granice koja neće nestati koliko god se to neki izvana i iznutra trudili. Uostalom, Hrvatska je vojno napadana i iz BiH.

Potvrdilo se više puta da je predsjednica bila u pravu upozoravajući na rast terorističkih prijetnji u BiH. Može li biti boljeg dokaza od toga da je tamo uhićen jedan od ključnih ljudi ISIL-a? Da, pritisak na BiH jest nužan, jer u bosanskom express loncu ništa se ne rješava bez pritiska. Dok glasno ne zapišti i ne zakipi, pomaka nema.

Komšić je već najavio svoju ponovnu kandidaturu, što znači da bi u očima većine hrvatskog naroda u BiH, znači onih koje bi teoretski trebao predstavljati, on mogao ponovno zauzeti ulogu bosanskog Sejde Bajramovića, ponovno na krilima glasova dijela Bošnjaka.

Bošnjački lideri ne žele pomoći, jer se boje da bi bilo koji dobitak za Hrvate automatski bio gubitak za njih. “Zero-sum game”, igra nultog zbroja, kako im je po dolasku u Sarajevo poručila Kitarović. Zato ne prihvaćaju čak ni izborni zakon koji bi dugoročno ojačao BiH – samo zato da Hrvati ne bi sutra uz pruženi mali prst možda gricnuli i domali. Malo je vjerojatno da oni ne shvaćaju da tako guraju Hrvate u naručje Dodiku.

Nažalost, nekima kao da je cilj skrenuti Hrvate prema radikalnijim rješenjima, kako bi ostavili privid da su jedino oni zaštitnici bošnjačkih interesa i tako osigurali sebi pobjedu na izborima, što je njima očito važnije od opstojnosti BiH.
Budući da BiH u onom jedinom obliku koji bi njih zadovoljio očito nije moguća – građanska država koja bi bila nacionalna država samo onih koji se osjećaju Bošnjacima – bošnjački lideri se zadovoljavaju svojom supremacijom nad Hrvatima barem u dijelu vilajeta koji osjećaju svojim.

Bošnjački lideri s jedne, a Dodik s druge strane aktivno ruše BiH, a Hrvatima samo ostavljaju izbor kojoj strani će se pridružiti. Neki koji danas napadaju predsjednicu kao da ne shvaćaju da se ona zalaže za onu jedinu održivu BiH – u kojoj Hrvati neće biti majorizirani – a da alternativa tomu može biti samo traženje hrvatskog entiteta. Što god to bilo, moglo bi uskoro postati jedini izbor.

Što se tiče savezništva s Turskom, problem jest što smo bili prisiljeni slušati Erdoğana koji, stojeći pored hrvatske predsjednice, govori o Hrvatskoj kao jednoj od saveznika u njegovoj borbi protiv unutarnjih neprijatelja, među kojima su i novinari koji negativno pišu o njegovoj autokraciji.

Bilo je to da se smrzneš od užasa, ali očito da ima i nekih granica u izbirljivosti pri pronalaženju saveznika. Izbirljivi obično ostaju sami.
Mogu to u Sarajevu i u Zagrebu podcjenjivati koliko god hoće, ali jasno je da ni sultanu Erdoğanu, koji bi ušao u EU, ali donoseći neku svoju azijsku varijantu demokracije, nije nevažna podrška čak ni najnevažnije članice EU, te da je sasvim izvjesno da će zauzvrat po tom pitanju uložiti barem neki trud u rješavanje krize u BiH.

No, valja biti oprezan, ulaziti u savezništvo s Erdoğanom čak i oko ovako važnog problema je kao potpisivati ugovor s vragom. Sasvim sigurno će i Erdoğan tražiti još nešto od Hrvatske – a to nešto neće biti ugodno.

Ivan Hrstić / Večernji list

Opstaju li Hrvati u BiH?

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari