Connect with us

Šport

Utakmica za povijest. Sretno, Dinamo – Idemo po pobjedu i polufinale europske lige!

Objavljeno

on

Danas je veliki dan. Dan za povijest, za antologiju. Svi znamo – danas igra Dinamo! I to ne bilo kakvu utakmicu – večeras Dinamo, uvjerljivo najuspješniji hrvatski klub, igra uzvratnu utakmicu četvrtfinala UEFA Europske lige u Villarrealu, u španjolskoj regiji Valenciji (Comunidad Valenciana). Hrvatski prvak lovi povijesno polufinale europskog natjecanja koje je osvojio 1967. godine. To je do danas ostao jedini europski trofej od hrvatskih klubova. Zanimljivost je da je četiri godine prije tog povijesnog uspjeha, 26. lipnja 1963., u Valenciji, glavnom gradu regije u kojoj i večeras Dinamo igra, na legendarnom stadionu Mestalli, pred 55 000 gledatelja, odigrana još jedna povijesna Dinamova utakmica – uzvratna utakmica finala Kupa velesajamskih gradova između Valencije i Dinama.

Villarreal (u prijevodu – Kraljevski grad) je gradić veličine cca. 50 000 stanovnika. Povijesno je bio važan zbog blizine Sredozemlja i grada Valencije, a danas je Villarreal najpoznatiji po istoimenom španjolskom nogometnom prvoligašu. Veličinom, odnosno brojem stanovnika, to vam je grad u rangu, primjerice – Siska, Varaždina, Šibenika, Bjelovara… Manji je od Zadra, Velike Gorice, Slavonskog Broda, Pule, Karlovca itd.

U tom gradiću se nalazi nogometni stadion El Madrigal, koji je 2017. preimenovan u Estadio de la Ceramica, kapaciteta oko 25 000 gledatelja. Dakle, može teoretski primiti 50% cjelokupne populacije grada. Stadion El Madrigal, iako otvoren davne 1923., renoviran je, obnavljan i rekonstruiran u više navrata, a zadnji put detaljno i opsežno konstruktivno je obnovljen 2005. Danas je to lijepi, moderan europski stadion koji zadovoljava sve najviše uvjete UEFA-e za sve međunarodne utakmice, uključujući naravno i Ligu prvaka. Ima i 30 VIP loža koje su klimatizirane, s direktnim TV prijenosom uživo utakmica, uslugom cateringa i zasebnim, nezavisnim pristupom s tri dizala.

Reći ćete sad vjerojatno – pa Villarreal CF vjerojatno ima veću i dužu tradiciju, više uspjeha i trofeja, bogatiju povijest, bolje rezultate od našeg Dinama. Pa pogledajte sami sljedeće podatke. Od svog osnutka, 32 sezone su igrali u lokalnoj, regionalnoj ligi, 23 sezone u četvrtoj ligi, 4 sezone u trećoj ligi, 10 sezona u drugoj ligi i 21 sezonu u prvoj ligi. Prvi put su ušli u prvu španjolsku ligu tek 1998., da bi odmah sljedeće sezone ispali opet u drugu ligu. Vratili su se u elitni rang već sljedeće sezone, 2000., te su od tada redoviti članovi prve španjolske lige, s iznimkom 2012, kad su ponovo ispali na jednu sezonu u drugu ligu. Nikada nisu osvojili niti jedan nacionalni, a ni europski trofej. Najveći uspjeh su ostvarili 2008., kad su osvojili drugo mjesto u španjolskom prvenstvu, iza Real Madrida, a ispred Barcelone, Atletica i Seville.

S druge strane, Dinamo je osvojio čak 31 nacionalno prvenstvo, 22 nacionalna kupa, 6 superkupova, te šlag na tortu – europski trofej Kup velesajamskih gradova (danas UEFA Europa liga), ujedno i jedini europski trofej od svih hrvatskih klubova.

Najbolji i najuspješniji hrvatski klub, jedan od simbola grada Zagreba, hrvatski nacionalni ponos, u hrvatskoj metropoli, gospodarskom središtu Hrvatske, najvećem i najbogatijem gradu države, s više od 800 000 stanovnika, u kojem živi gotovo četvrtina populacije države, u gradu koji ima veću gospodarsku aktivnost od prosjeka EU, u kojem se obrne svaka treća kuna u domaćoj ekonomiji – igra na stadionu na kojem je svakog trenutka upitno i zaista neizvjesno daljnje dobivanje UEFA-ine licence za odigravanje međunarodnih utakmica bilo koje kategorije. I unatoč tome, već godinama se Dinamo sudara sa snažnim javnim otporom, ignoriranjem, pa i sabotiranjem bilo kojeg pokušaja da se izbori za mogućnost da si sam isfinancira i izgradi novi nogometni stadion.

A rješenje je relativno jednostavno, GNK Dinamo ga stalno nudi, sve je razradio i pripremio do u detalje, ne traži nikakve novce poreznih obveznika, potrebna je samo dobra volja nadležnih u Zagrebu. Potrebna je samo odluka o pravu građenja ili dugotrajna koncesija, rješenja koja smo već vidjeli čak i u našoj državi – u Rijeci, Splitu… Pravo je pitanje – zašto to nije još napravljeno u glavnom gradu Hrvatske?

Je li normalna ova trenutna situacija sa stadionskom infrastrukturom koju imamo u Zagrebu? Hoće li i kada netko od odgovornih napokon reagirati? Nije li ovo sramota za hrvatsku metropolu, civilizacijsko pitanje po kojem su daleko ispred Zagreba i gradovi poput Tirane, Skopja, Sofije, Bukurešta, Budimpešte, Ljubljane, Bratislave, Tbilisija, Astane, Kišinjeva, Bakua, Erevana, Minska… Na samom dnu Europe smo po ovom pitanju.

Zaključak izvucite sami, uz pogled na fotografije stadiona večerašnjih suparnika u četvrtfinalu Europske lige. S jedne strane, stadion trofejnog, najuspješnijeg kluba bogate tradicije iz gotovo milijunske metropole države aktualnih svjetskih nogometnih viceprvaka, a s druge strane, stadion kluba bez neke značajne tradicije, kluba koji nikad nije osvojio niti jedan trofej, iz gradića od samo 50 000 stanovnika.

Svi zajedno poželimo večeras sreću našem Dinamu. Idemo po pobjedu i polufinale UEFA Europske lige! Neka nam se naši sjajni plavi dečki vrate u Zagreb iz Villarreala, kraljevskog grada – baš kao kraljevi.

Dočekat ćemo ih kraljevski u najljepšem gradu, našem divnom Zagrebu, na Maksimiru, ispred dotrajalog stadiona narušene statike, već ozbiljno nagriženom od zuba vremena, ali i snažnog prošlogodišnjeg zagrebačkog potresa. Ispred stadiona čiju istočnu tribinu su moji kolege građevinari, statičari već proglasili trajno neuporabljivom, prikladnom jedino za rušenje.

Ispred stadiona o kojem je legendarni sportski novinar i Dinamov kroničar, pokojni Tomislav Židak još davne 2009. pisao kao o ‘’najružnijem stadionu na svijetu, koji treba što prije srušiti’’. Već je to sad fantastičan europski uspjeh ove sezone, ovo je bonus, nagrada za sve, iako svi znamo da možete još i više. Bez obzira što su vam neki potpuno neutemeljeno i zločesto predbacivali kako za razliku od njih ne igrate sa srcem nego s novcima, bez obzira što igrate na ‘’najružnijem stadionu na svijetu’’ (nama uvijek najdražem), bez obzira što su vaši suparnici nominalno skoro 3 puta skuplji na nogometnom tržištu i imaju više love, bez obzira što igraju na ljepšem i boljem stadionu…

Nemate što izgubiti. Bez ikakvog imperativa, samo dajte sve od sebe i ‘’izginite’’ na terenu. Dakle – odigrati junačku utakmicu, potući se i natopiti znojem sveti dres, pa što Bog da i sreća junačka. Izađite na travnjak kao da ste s lanca pušteni. Kako bi rekao veliki, jedan od najvećih trenera svog doba u čitavoj Europi, naš Dinamovac, pokojni Branko Zebec – ‘’Ništa nije nemoguće! Dečki – izađite i pregazite ih!’’

Cijela Hrvatska je uz vas, kao i brojni navijači diljem naše Herceg Bosne, ali i diljem svijeta. Sretno, Dinamo!

Dinamo za Maksimir

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari