Kolumne
Utjerivanje nove ideologije – Do cilja ne birajući sredstva
Paralela između onoga što se događalo 1945. i ovoga što se događa danas
Tko pamti, tko prati, tko sluša, tko pita i tko čita, znati će kakavim su se sve metodama služili utjerivači nove ideologije, kada je Hrvatska prošli puta bila izložena entuzijastima “novokomponovanog besklasnog blagostanja”, uveženog, ne iz Rusije, nego iz iste ove Zapadne Europe, preko Rusije, kada je stubokom trebalo promijeniti svijet i svakog čovjeka na njemu.
Najprije su mladi entuzijasti odlazili u Moskvu na indoktrinaciju, da bi nakon toga bili poslani među nas kao “misionari revolucije” kojom je petoljetkama imala nestati civilizacija građena tisućljećima.
Jedan od stupova te civilizacije bila je i kršćanska vjera, iz koje je izrasla europska civilizacija a čiji sljedbenici se i danas nazivaju demokršćanima.
Rušili su se spomenici te civilizacije, mijenjala imena ulica i trgova, oduzimalo se posjede njenim višegeneracijskim vlasnicima, zatvaralo se i preodgajalo neprilagođene, ubijalo se one koji su tvrdoglavo prijanjali uz uvriježene vrijednosti, popaljene su krivovjerne knjige i uveden je novi kurikulum.
Rukama krvavim do lakta išli su na susret sa Stepincem dok još nije bio “zločinac”, namještali se i pozirali za fotografe. Otkud bi se Vladmir Bakarić išao fotografirati sa zločincem i fotografiju objavljivati u partijskom tisku koji je preko noći sav postao sredstvo u rukama nove ideologije i njenih utjerivača?
Tumačilo se kako je komunizam srodan Isusovom nauku i kršćanskim vrijednostima.
Trebao je Stepinac sa svojim autoritetom pozlužiti za implementaciju svjetonazora koji je imao poništiti sve ono u što je vjerovao i on i njegov narod. Kada nije pristao, onda je postao “zločinac”.
Nije ovo lekcija iz povijesti nego pokušaj povući paralelu između onoga što se događalo onda i što se događa danas, kad nam se povijest ima ponoviti i ponoviti će se ako ne budemo u stanju prepoznati paralele s mladim entuzijastima koji su odlazili na indoktrinaciju i vraćali se utjerati novi svjetonazor, s kurikulumom iz 1945., sa stavljanjem internacionale iznad postojećih zakona, s fotografijama s nadbiskupom Stepincem i njihovoj objavi u medijima koji su svi bili stavljeni u službu režima.
Tko iz svega što se u Hrvatskoj danas događa ne može povući paralelu s ne tako dalekom prošlošću, ili je protagonist nove ideologije, ili je ignoramus koji će postati njezinom žrtvom.
Posebno je to postalo vidljivo kada je sasvim normalna i ni po čemu neočekivana zajednička uskrsna fotografija hrvatskih političkih vrhovnika na audijenciji kod hrvatskog vjerskog vrhovnika kardinala Bozanića, nasljednika onog Stepinca iz 1945., istog časa postala propagandno sredstvo da se kroz medije, opet potpuno pod kontrolom režima, nakon izjava o tome kako je Istanbulska konvencija duboko prožeta kršćanskim moralom, zloupotrijebi za utjerivanje ideologije koja je u protimbi s osnovnim postulatima Katoličke crkve i hrvatske svjetonazorske baštine, kada je nakon eksperimenata s genetičkim inženjeringom, Hrvatskoj određeno da postane pacijentom socijalnog inženjeringa.
Nakon toga je po istom principu zloupotrijebljena izjava biskupa Puljića, samo zato što je bila sročena u pomirljivom tonu, nastojeći ne produbljivati konfrontaciju, polarizaciju i jaz koji je nastao između volje hrvatskoga naroda i nevolje vladajuće strukture.
Rečenica nadbiskupa Puljića “Vladina interpretativna izjava je vrijedan potez, ako ima pravnu težinu”, preko noći je izgubila svoju kondicionalnu drugu polovinu i postala samo “vrijedan potez”, “dokaz” da crkva podržava ratifikaciju Istanbulske konvencije.
Tako je na kraju, nakon što je Plenković donio svoju interpretativnu izjavu, i Crkva morala doći sa svojom, pa je nadbiskup Puljić izišao sa dodatnim pojašnjenjima, a Zagrebački nadbiskup kardinal Bozanić se 06. 04. preko portala “Zagrebačka nadbiskupija” oglasio stavom Crkve u Hrvata, uspoređujući “propale ideologije prošlog stoljeća” sa novima.
Dinko Dedić / Projekt Velebit
Što vi mislite o ovoj temi?
