Pratite nas

Uvijek kada je Mustafa ef. Cerić dolazio u blizinu hrvatskih sela, bio je ubijen neki hrvatski povratnik

Objavljeno

na

Dvadesetogodišnju statičnost bosanskohercegovačkog umirućeg stanja dinamizira jedino govor svih o mržnji, osveti, nepodnošljivosti, netoleranciji, kao i uveličavanje svojih posebnosti, svoga identiteta, skrivanje svoje prošlosti, kako unutar svojih povijesnih lokalnih granica tako i na razini cijelog beha društva, te ne slušanje nikog drugog i drukčijeg.

Takvo stanje stoga je ubrzani hod u prošlost, koja je vidljiva u mnogim detaljima onih prijeratnih priprema za ona strašna ratna događanja progona, ubijanja, etničkih čišćenja i velikosrpskog genocida te velikomuslimanskog vehabiziranja i talibaniziranja Bosne i Hercegovine. U takvom stanju galopirajuća raste inflacija istine beha prošlosti, dalje i bliže, i sve to s ciljem nametanja vlastite, neke nove povijesti, kao jedne i jedine, opće bosanskohercegovačke, zapravo bošnjačko-muslimanske na federalnim, i velikosrpske na srpskim prostorima. Proces je to mirnodopskog etničko-vjerskog čišćenja Hrvata i hrvatske prošlosti, što uveliko onemogućava, sputava i brani zajedničke vidike njenih razlika.

https://i0.wp.com/dnevni-list.ba/web1/wp-content/uploads/2014/05/jozo-kafadar.jpg?resize=539%2C270

Taj nazadnjački hod kojim velikomuslimani idu u prošlost Osmanlija, velikosrbi u rat u kojem su genocidom stvorili hermetički zatvoren nacionalni i vjerski republičko srpski entitet, proizvodi krvavu kulturu sukoba umjesto potrebite kulture mira. Naprosto u ovako neodrživoj, za svijet i daytoniste sramotnoj Bosni i Hercegovini, nigdje ni mrvice prostora za mir, snošljivost, demokraciju, europejstvo. Za budućnost ovijesne beha nesnošljivosti, koje su ipak živjele jedne pokraj drugoga, daytonisti, u prvom redu tenk pregovarač, je nametnutom nepravdom multiplicirao i zauvijek bosanskohercegovačke nacionalne i vjerske, kulturne i civilizacijske razlike daytonskim zidom podijelio.

Međunacionalne i međuvjerske zidove u bosanskohercegovačkom multinacionalnom i multireligijskom društvu velikosrpski nacionalisti gradili su i izgradili tijekom jugoslavenskog, zapravo načertanijskog „bratstva i jedinstva“, a velikomuslimanski otomanisti kroz program „Islamske deklaracije“ Alije Izetbegovića. Iz takvih nacionalističko-fašističkih politika izgrađena je genocidna srpska republika i gradi se gotovo ista bošnjačka republika na federalnim prostorima podijeljene Bosne i Hercegovine.

Opasna islamizacija Bosne i Hercegovine i njenog multi društva započima 1993. godine, početkom muslimanske agresije na Hrvate i hrvatske prostore, kada se čak i u ABiH traži da i vojnički pozdravi budu islamizirani, što je razlog i etničkog čišćenja u toj armiji, koja je danas gotovo sto posto bošnjačko muslimanska. Tim dvijema fašističkim ideologijama u Bosni i Hercegovini, velikosrpskom i velikomuslimanskom, koje je Dayton ozakonio i priznao na kraju dvadesetog stoljeća, Bosna i Hercegovina je postala društvo poremećeno i osiromašeno svih vrijednosti civiliziranog, demokratskog i naprednog, svijeta XXI. stoljeća.

Naime, sve dok brojniji bošnjački narod pokušava jednoidentitetizirati bosanskohercegovačku multinacionalnost, umjesto da je dograđuje i izgrađuje kakva je bilo kroz povijest, a to znači da Bosnu i Hercegovinu grade kao zajednicu višebrojnijih identiteta, to jest i bošnjačkog, i srpskog, i hrvatskog. Bez toga ta zemlja će naprosto nestajati. Nestajati pred tom agresijom broja jednog naroda, što je zapravo i bio razlog krvavog sukoba. Nestajanjem takve povijesne Bosne i Hercegovine znači i nestajanje jednog, ili dva, a na kraju vjerojatno i sva tri njena naroda. Takvu budućnost BiH spremali su Karadžić i Izetbegović. Radovan, kada je rekao da će jednog naroda nestati u Bosni Hercegovini, i Alija, kada je govorio da je spreman žrtvovati i 250 tisuća Muslimana za muslimansku Bosnu i Hercegovinu.
https://i1.wp.com/www.bug.ba/wp-content/uploads/2012/06/Foto-www-bug-ba-162.jpg?resize=538%2C386

Stoga ovo daytonsko stanje podsjeća na vrijeme raspada Jugoslavije, zajednice u kojoj brojniji srpski narod nikako nije uvažavao i priznavao jugoslavenski višebrojni nacionalni, dakako i vjerski identitet, a kojeg se pokušavalo ugasiti jednim, srpskim, odnosno velikosrpskim, zapravo izmišljenim jugoslavenskim identitetom. To se danas događa gotovo klonirano i u Bosni i Hercegovini u kojoj muslimanska strana nameće jednonacionalno, jednovjersko i jednoumlje s novom bošnjačkom nacijom, koja se koristi kao sredstvo osvajanja i prisvajanja Bosne i Hercegovine.

Najveća i danas jedina žrtva jednobojne bošnjačke politike je hrvatski narod. Stavljeni od strane velikomuslimanskih vođa pred izbor uzmi ili ostavi, a od daytonista silom ugurani u nedefiniranu federaciju,  Hrvati su na rubu biološkog nestanka u toj svojoj trinaeststoljetnoj domovini. Gotovo svaki dan je ubijen jedan hrvatski povratnik, a oni koji još ostaju jer nemaju kamo žive u strahu i poniženju kakvo je bilo samo u otomanskom vremenu koje Bošnjaci zazivaju da se vrati.

Krajem svibnja 2014. u hrvatskom selu Ovnak u blizini mudžahedinskog centra za obuku i konclogora za Hrvate tijekom muslimanske agresije Gluhe Bukovice, ubijen je povratnik Jozo Kafadar. Poduzetnik za kojim se u spaljeno i gotovo nestalo selo počeli vraćati prognani Hrvati planski je ubijen kako bi se zastrašili svi drugi Hrvati koji se mislili vratiti. Kao i uvijek do sada, a takvih je slučajeva svakim danom sve više, i ovaj bošnjački taliban će ostati „neotkriven“. Kako da bude otkriven kada se zna tko je planirao i tko je izveo taj talibanski čin zločina. A moglo se znati kako će u to vrijeme biti ubijen neki Hrvat, jer samo prije par dana u Zenicu je dolazio, navodno u obilazak poplavljenih bošnjačkih sela, 39. na ljestvici popularnih muslimana u svijetu, Mustafa Cerić. Uvijek kada je Mustafa Cerić dolazio u blizinu hrvatskih sela u koja se vraćaju Hrvati bio je ubijen neki hrvatski povratnik. Ukoliko nije bilo ubojstva onda su cunamijski navaljivale prijetnje, fizički napadi, ili neki teroristički čin za koje je Mustafa uvijek imao opravdanje.

U isto vrijeme kada je ubijen povratnik Jozo Kafadar u Gradskom vijeću Bugojna, grada u kojem je Dževad Mlaćo počinio najstrašniji zločin nad Hrvatima a za koji nikada nije bio kažnjen, bošnjački vijećnici prijete hrvatskim: „poubijali smo vas u ratu, ostatak ćemo poubijat’ u miru“. I sve se to događa pred očima „slijepog“ Visokog predstavnika i svjetske zajednice koja je Hrvate zatvorila u federalnu arenu. Da su ovi zločini plan iz političkog bošnjačkog centra potvrđuje činjenica kako se događaju u vrijeme veliki poplava koje su pogodile, mržnjom i netolerancijom, zločinima i prijetnjama već davno poplavljenu Bosnu i Hercegovinu. Htjelo se, a time se i uspijeva sve ove zločine sakriti zaokupljenošću, kako hercegbosanske tako i svjetske javnosti s katastrofalnim poplavama u kojima su Hrvati čija su sela i gradovi  pod vodom ostavljeni sami sebi i svojoj tragediji.

U ovakvoj daytonskoj tvorevini neodrživa je i Bosna i Hercegovina i neodrživ je hrvatski narod. Jedini način njihove održivosti, Bosne i Hercegovine i Hrvata u njoj je novo europsko demokratsko uređenje te neuređene zemlje. Uređenje na nepriznavanju Daytona i daytonske nepravde, a na priznavanju tri naroda tri županije/kantona unutar međunarodno priznati granica BiH.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Oktobarska revolucija jugokomunističkih snaga A. D. 2019.

Objavljeno

na

Objavio

Volja naroda u preši politike neoproštene pobjede

U razdoblju Tuđmanove „hrvatske mlade demokracije“ proistekle iz volje naroda, poražene snage (komunistička, velikosrpska i jugoslavenska ideja) tijekom listopada u Hrvatskoj su izvele stanovitu „oktobarsku revoluciju“. Na meti zaostalih revolucionarnih snaga bili su hrvatski jezik, Dani kruha, udžbenici… Važne identitetske točke hrvatske većine. U udžbenicima revolucionarima smeta sve što je hrvatsko i kršćansko, Biblija, pa i sam starozavjetni Jahve. Na Danima kruha poraženim snagama smeta ne samo kruh naš svagdašnji već i nazočnost katoličkoga svećenika. A hrvatskom jeziku je, poručuju ocvali pioniri jugokomunizma, navodno „svejedno“ je li srpski, srpskohrvatski, hrvatskosrpski ili behaes gulaš.

Pupovac: Svaka hulja se može danas pozivati na volju naroda

Dodajmo još kako u ofenzivu spada, s jedne strane zaobilaženje Rezolucije o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, koja izjednačava sve totalitarizme, pa zbog toga ne odgovara totalitarnim poraženim snagama od „mlade hrvatske demokracije“. A s druge strane, tu je i kontinuirano olajavanje Hrvatske kao prostora nove fašizacije, što je, da se razmemo, osmišljeno u srbijanskim strateškim dokumentima, a provoditelj olajavanja dolazi iz ovdašnje vladajuće koalicije. Stara je to praksa „na ovim prostorima“. Ono što je na planu totalitarizama osmišljeno u Europi, u nas se prešućuje, a ono što je osmišljeno u „naprednom“ Beogradu, provodi se bez ikakva otpora – u otpor ne ubrajam inscenirane igrokaze npr. Đakića i njegove udruge. To je nama podarila politika „lokomotive Zapadnoga Balkana“, jedan od krakova temeljne politike neoproštene pobjede s kojom se nijedna politička stranka ne želi ozbiljno uhvatiti u koštac.

Takvoj unutarnjoj agresiji Hrvatska se i nadalje ne odupire na onim razinama koje po definiciji moraju skrbiti za nacionalnu sigurnost i ustavnopravni poredak. Pobunjene snage, štoviše, imaju snažnu potporu na političkoj razini. One mogu računati na gotovo pa sve parlamentarne stranke. Stupanj odnarođenosti „političke klase“ dosegnuo je gornju granicu izdržljivosti. Država i nacija strpane su u luđačku košulju. Iz nje mogu promatrati, samo kao zarobljeni statisti, silne uspjehe: predsjedanjem EU, uvođenju eura, petljanjima oko ulaska u „šengensku zonu“, instaliranju najpodobnijih eurofila u tijela EU. S tako slabašnom nacionalnom državom svi njezini protivnici, pa i oni povijesno poraženi, mogu računati na uspjeh svojih dobro osmišljenih, kadrovski ekipiranih (KOG-ova) i vrhunski podmazanih ofenziva i kontraofenziva.

Nacionalna država u svim svojim segmentima izložena je cjelogodišnjoj, non-stop politici neoproštene pobjede. Kako Hrvatskoj može oprostiti pobjedu nad jugoslavenskom, velikosrbijanskom i komunističkom idejom, primjera radi, jedan Milorad Pupovac, kad je on ideološki pravovjerno godine 1991. zastupao totalitarno stajalište da „Hrvatska ne može iz Jugoslavije bez suglasnosti Srba u Hrvatskoj“, a u naše dane u Hrvatskom saboru izjavljuje: „Svaka hulja se može danas pozivati na volju naroda“?

Cijeđenje životnoga soka i odgoj za neoproštenu pobjedu

Budući da je Hrvatska izašla iz Jugoslavije voljom naroda i bez suglasnosti srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj (i bez suglasnosti hrvatskih komunista!), nezadovoljnima preostaje dugotrajna politička borba za uspostavu protuustavnih jugoslavenskih odnosa u bilo kom obliku s cijelom ili samo s nekim dijelovima Hrvatske, te za proglašenje zločinom hrvatski egzodus i uspostavu pune državnosti. Vrhunski je doseg činjenica da takvu politiku izdašno plaća „narod“ protiv čije se volje „politička klasa“ bori namećući Hrvatima dušu i mozak Beograda, kako je to nalagao Vladimir Čerina prije negoli je i sam završio u luđačkoj košulji, baš kao i desetljećima kasnije njegov istomišljenik Jovan Rašković.

Dugotrajna i kontinuirana politička borba protiv iz Jugoslavije izašle Hrvatske, uz pomoć osmišljene širokopojasne politike neoproštene pobjede, poražene snage proistekle iz dvaju nikad lustriranih totalitarizama (komunizma i velikosrpstva), provode na svim strateški važnim područjima nacionalne države. Kako i ne bi!? Vremena imaju napretek. Love, također. Pozicije su im nedodirljive. Sinekure trajne. Politički sustav i izborni sustav posložili su prema svojim, a ne nacionalnim interesima. Višestranačje je svedeno na „jednu, jedinu i jedinstvenu“ partiju s dvije dominantne i nekoliko prikrpanih frakcija. Sve su to pretpostavke za uspješne ofenzive hrvatske manjine uz pomoć kojih se gricka nacionalna država, urušava hrvatska državnost, zaobilazi volja i razvodnjava težnja hrvatskoga naroda. Samo „hulja“ (M. Pupovac) ne može to ne vidjeti.

Još za vrijeme, a osobito poslije izlaska iz Austro-Ugarske Hrvatska je neprestano na meti jugoslavenskih gusaka i srbijanskih agenata. Njima su se u obnovljenoj komunističkoj Jugoslaviji pridružile komunističke zmije. Poraz kakav im je nanijela „mlada hrvatska demokracija“ tijekom devedesetih godina, nikad ranije nisu doživjeli. Hrvatska, međutim, nije znala kako pobjedu pretvoriti u trajno stanje države i nacije. S druge strane poražene su snage odmah shvatile kako trebaju raditi samo i jedino na tome da poraz pretvore u pobjedu. Kako bi to ostvarile morale su svojim ciljevima podčiniti političke stranke, kulturalne ustanove, civilno društvo i napokon politički sustav. I tu im treba skinuti kapu, odlično su to odradile, krinkajući krajnje ciljeve i postupne izdaje, uglavnom postizborne.

Posljedica je politički poražena volja hrvatskoga naroda. Sad više ništa ne krinkaju. Preostaje im zatezanje preše i cijeđenje životnoga soka države i nacije. Provode otvorene ofenzive neoproštene pobjede, prolaze kroz državne ustanove, medijski prostor i društvo u cjelini kao kroz rupe ementalera. I pritom izdvajaju nemala sredstva za odgoj novih naraštaja koji će prema Hrvatskoj nastaviti provoditi politiku neoproštene pobjede.

Nenad Piskač/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Zdravko Marić: Ne vidim razlog za nastavak štrajka

Objavljeno

na

Objavio

U Washingtonu se održava jesensko zasjedanje MMF-a i Svjetske banke. Glavna tema sastanka je kako izbjeći moguću recesiju u vremenu kada svjetsko gospodarstvo usporava. Samo trgovinski ratovi, među kojima je najveći onaj između Sjedinjenih Država i Kine, svjetsku bi ekonomiju do kraja sljedeće godine mogli stajati oko 700 milijardi dolara.

Hrvatsko izaslanstvo u Washingtonu predvodi ministar financija Zdravko Marić. Evo što je izjavio za Dnevnik HRT-a:

Projekcije MMF-a su gotovo identične našima. U tom smislu su glavni rizici egzogeni – nešto na što ne možemo utjecati – Brexit, trgovinski ratovi, nafta i slično. No ta spoznaja zajedno s našim iskustvima, rekao bih naučenom lekcijom dugogodišnje recesije u Hrvatskoj navodi na zaključak da se trebamo okrenuti sebi i jačati domaće gospodarstvo, proizvodni sektor prije svega, izvoz, smanjiti uvoznu ovisnost hrvatskog gospodarstva uz već tradicionalni i dobrodošao doprinos i investicije, odnosno osobne potražnje u punom rastu.

Na pitanje o mogućem dodatnom zaduživanju, ministar Marić je odgovorio da već u srpnju iduće godine dospijeva obveznica od milijardu i 250 milijuna američkih dolara.

– Kao što smo i nacrtali u strategiji upravljanja dugom u pravilu ta međunarodna dospijeća i refinanciramo na međunarodnom tržištu. Hoće li biti dolar ili euro, to ćemo vidjeti u prvoj polovici iduće godine ali mogu reći da svi ovdje gledaju na Hrvatsku vrlo pozitivno. Popravljen je naš rejting, dobro je trgovanje našim obveznicama i općenito je povoljna situacija na financijskim tržištima, tako da možemo pozitivno gledati prema toj transakciji, kaže ministar.

– Do te transakcije ćemo imati nekoliko aktivnosti i na domaćem tržištu. Krajem 11. mjeseca nam dospijeva jedna domaća obveznica. Radimo s domaćom financijskom industrijom na pripremi izdanja i već sada mogu reći da će ponovno biti uspješno izdanje u smislu cijene, najavio je.

Zamoljen da komentira štrajk prosvjetara koji će ga dočekati u Hrvatskoj, ministar je odgovorio da naprosto trebamo staviti brojke na stol i razmotriti objektivno situaciju.

– Ako uzmemo u obzir sve mjere koje smo poduzeli i koje su nedavno najavljene od strane predsjednika Vlade u Hrvatskom saboru, kada se to provede, dolazi do preko 18 posto povećanja osnovice plaća učitelja i svih zaposlenika u državnim i javnim službama. Tu ni ne ubrajam povećanje neto plaća koje se dogodilo zbog poreznih izmjena. Kada gledamo te brojke, mislim da je to jedna stvarno dobra situacija koju smo uspjeli postići u okviru mogućnosti javnih financija. Jer cijelo vrijeme konsolidiramo javne financije i smanjujemo poreze. Evo sada dižemo i plaće i kada sve to zbrojite, uz dužno poštovanje prema interesu svakoga, ne vidim razlog za nastavak štrajka. Tim više da smo se i obvezali da ćemo napraviti temeljitu reviziju za sve koeficijente i dodatke.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari