Pratite nas

Uvijek kada je Mustafa ef. Cerić dolazio u blizinu hrvatskih sela, bio je ubijen neki hrvatski povratnik

Objavljeno

na

Dvadesetogodišnju statičnost bosanskohercegovačkog umirućeg stanja dinamizira jedino govor svih o mržnji, osveti, nepodnošljivosti, netoleranciji, kao i uveličavanje svojih posebnosti, svoga identiteta, skrivanje svoje prošlosti, kako unutar svojih povijesnih lokalnih granica tako i na razini cijelog beha društva, te ne slušanje nikog drugog i drukčijeg.

Takvo stanje stoga je ubrzani hod u prošlost, koja je vidljiva u mnogim detaljima onih prijeratnih priprema za ona strašna ratna događanja progona, ubijanja, etničkih čišćenja i velikosrpskog genocida te velikomuslimanskog vehabiziranja i talibaniziranja Bosne i Hercegovine. U takvom stanju galopirajuća raste inflacija istine beha prošlosti, dalje i bliže, i sve to s ciljem nametanja vlastite, neke nove povijesti, kao jedne i jedine, opće bosanskohercegovačke, zapravo bošnjačko-muslimanske na federalnim, i velikosrpske na srpskim prostorima. Proces je to mirnodopskog etničko-vjerskog čišćenja Hrvata i hrvatske prošlosti, što uveliko onemogućava, sputava i brani zajedničke vidike njenih razlika.

https://i0.wp.com/dnevni-list.ba/web1/wp-content/uploads/2014/05/jozo-kafadar.jpg?resize=539%2C270

Taj nazadnjački hod kojim velikomuslimani idu u prošlost Osmanlija, velikosrbi u rat u kojem su genocidom stvorili hermetički zatvoren nacionalni i vjerski republičko srpski entitet, proizvodi krvavu kulturu sukoba umjesto potrebite kulture mira. Naprosto u ovako neodrživoj, za svijet i daytoniste sramotnoj Bosni i Hercegovini, nigdje ni mrvice prostora za mir, snošljivost, demokraciju, europejstvo. Za budućnost ovijesne beha nesnošljivosti, koje su ipak živjele jedne pokraj drugoga, daytonisti, u prvom redu tenk pregovarač, je nametnutom nepravdom multiplicirao i zauvijek bosanskohercegovačke nacionalne i vjerske, kulturne i civilizacijske razlike daytonskim zidom podijelio.

Međunacionalne i međuvjerske zidove u bosanskohercegovačkom multinacionalnom i multireligijskom društvu velikosrpski nacionalisti gradili su i izgradili tijekom jugoslavenskog, zapravo načertanijskog „bratstva i jedinstva“, a velikomuslimanski otomanisti kroz program „Islamske deklaracije“ Alije Izetbegovića. Iz takvih nacionalističko-fašističkih politika izgrađena je genocidna srpska republika i gradi se gotovo ista bošnjačka republika na federalnim prostorima podijeljene Bosne i Hercegovine.

Opasna islamizacija Bosne i Hercegovine i njenog multi društva započima 1993. godine, početkom muslimanske agresije na Hrvate i hrvatske prostore, kada se čak i u ABiH traži da i vojnički pozdravi budu islamizirani, što je razlog i etničkog čišćenja u toj armiji, koja je danas gotovo sto posto bošnjačko muslimanska. Tim dvijema fašističkim ideologijama u Bosni i Hercegovini, velikosrpskom i velikomuslimanskom, koje je Dayton ozakonio i priznao na kraju dvadesetog stoljeća, Bosna i Hercegovina je postala društvo poremećeno i osiromašeno svih vrijednosti civiliziranog, demokratskog i naprednog, svijeta XXI. stoljeća.

Naime, sve dok brojniji bošnjački narod pokušava jednoidentitetizirati bosanskohercegovačku multinacionalnost, umjesto da je dograđuje i izgrađuje kakva je bilo kroz povijest, a to znači da Bosnu i Hercegovinu grade kao zajednicu višebrojnijih identiteta, to jest i bošnjačkog, i srpskog, i hrvatskog. Bez toga ta zemlja će naprosto nestajati. Nestajati pred tom agresijom broja jednog naroda, što je zapravo i bio razlog krvavog sukoba. Nestajanjem takve povijesne Bosne i Hercegovine znači i nestajanje jednog, ili dva, a na kraju vjerojatno i sva tri njena naroda. Takvu budućnost BiH spremali su Karadžić i Izetbegović. Radovan, kada je rekao da će jednog naroda nestati u Bosni Hercegovini, i Alija, kada je govorio da je spreman žrtvovati i 250 tisuća Muslimana za muslimansku Bosnu i Hercegovinu.
https://i1.wp.com/www.bug.ba/wp-content/uploads/2012/06/Foto-www-bug-ba-162.jpg?resize=538%2C386

Stoga ovo daytonsko stanje podsjeća na vrijeme raspada Jugoslavije, zajednice u kojoj brojniji srpski narod nikako nije uvažavao i priznavao jugoslavenski višebrojni nacionalni, dakako i vjerski identitet, a kojeg se pokušavalo ugasiti jednim, srpskim, odnosno velikosrpskim, zapravo izmišljenim jugoslavenskim identitetom. To se danas događa gotovo klonirano i u Bosni i Hercegovini u kojoj muslimanska strana nameće jednonacionalno, jednovjersko i jednoumlje s novom bošnjačkom nacijom, koja se koristi kao sredstvo osvajanja i prisvajanja Bosne i Hercegovine.

Najveća i danas jedina žrtva jednobojne bošnjačke politike je hrvatski narod. Stavljeni od strane velikomuslimanskih vođa pred izbor uzmi ili ostavi, a od daytonista silom ugurani u nedefiniranu federaciju,  Hrvati su na rubu biološkog nestanka u toj svojoj trinaeststoljetnoj domovini. Gotovo svaki dan je ubijen jedan hrvatski povratnik, a oni koji još ostaju jer nemaju kamo žive u strahu i poniženju kakvo je bilo samo u otomanskom vremenu koje Bošnjaci zazivaju da se vrati.

Krajem svibnja 2014. u hrvatskom selu Ovnak u blizini mudžahedinskog centra za obuku i konclogora za Hrvate tijekom muslimanske agresije Gluhe Bukovice, ubijen je povratnik Jozo Kafadar. Poduzetnik za kojim se u spaljeno i gotovo nestalo selo počeli vraćati prognani Hrvati planski je ubijen kako bi se zastrašili svi drugi Hrvati koji se mislili vratiti. Kao i uvijek do sada, a takvih je slučajeva svakim danom sve više, i ovaj bošnjački taliban će ostati „neotkriven“. Kako da bude otkriven kada se zna tko je planirao i tko je izveo taj talibanski čin zločina. A moglo se znati kako će u to vrijeme biti ubijen neki Hrvat, jer samo prije par dana u Zenicu je dolazio, navodno u obilazak poplavljenih bošnjačkih sela, 39. na ljestvici popularnih muslimana u svijetu, Mustafa Cerić. Uvijek kada je Mustafa Cerić dolazio u blizinu hrvatskih sela u koja se vraćaju Hrvati bio je ubijen neki hrvatski povratnik. Ukoliko nije bilo ubojstva onda su cunamijski navaljivale prijetnje, fizički napadi, ili neki teroristički čin za koje je Mustafa uvijek imao opravdanje.

U isto vrijeme kada je ubijen povratnik Jozo Kafadar u Gradskom vijeću Bugojna, grada u kojem je Dževad Mlaćo počinio najstrašniji zločin nad Hrvatima a za koji nikada nije bio kažnjen, bošnjački vijećnici prijete hrvatskim: „poubijali smo vas u ratu, ostatak ćemo poubijat’ u miru“. I sve se to događa pred očima „slijepog“ Visokog predstavnika i svjetske zajednice koja je Hrvate zatvorila u federalnu arenu. Da su ovi zločini plan iz političkog bošnjačkog centra potvrđuje činjenica kako se događaju u vrijeme veliki poplava koje su pogodile, mržnjom i netolerancijom, zločinima i prijetnjama već davno poplavljenu Bosnu i Hercegovinu. Htjelo se, a time se i uspijeva sve ove zločine sakriti zaokupljenošću, kako hercegbosanske tako i svjetske javnosti s katastrofalnim poplavama u kojima su Hrvati čija su sela i gradovi  pod vodom ostavljeni sami sebi i svojoj tragediji.

U ovakvoj daytonskoj tvorevini neodrživa je i Bosna i Hercegovina i neodrživ je hrvatski narod. Jedini način njihove održivosti, Bosne i Hercegovine i Hrvata u njoj je novo europsko demokratsko uređenje te neuređene zemlje. Uređenje na nepriznavanju Daytona i daytonske nepravde, a na priznavanju tri naroda tri županije/kantona unutar međunarodno priznati granica BiH.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Komentar

Ante Gugo – Vlada o smanjenju poreza, oporba o manjincima u Vladi

Objavljeno

na

Objavio

Vlada RH

Kako vrijeme odmiče i kako u Domovinskom pokretu i Mostu shvaćaju što im se dogodilo na ovim izborima, tako je i sve glasnije javno ispoljavanje bijesa njihovih pristaša, piše Ante Gugo na Faceboku:

Osim što se pristaše Domovinskog pokreta bude iz sna u kojem su snivali da će preko noći narod njih prihvatiti umjesto HDZ-a, samo zato što znaju napamet nekoliko lijepih domoljubnih parola, oni proživljavaju pravu noćnu moru zbog činjenice da bi nakon ovih izbora na beznačajnu mjeru mogle biti svedene rasprave o ustašama i partizanima u javnom prostoru. O čemu će onda oni pričati?

Most je na drugoj strani doveo nekoliko novih lica umjesto starih potrošenih kadrova koji su uglavnom otišli iz politike ili u Domovinski pokret, što se svodi na isto samo s određenom vremnskom odgodom. Odluka vodstva Mosta pokazala se dobrom. Odgodili su nestajanje s političke scene i vratili se u Sabor čak i snažniji nego što su bili 2016. godine. Nemaju veći broj zastupnika, ali sad su homogeniji. HDZ će u njima i dalje imati jaku oporbu.

Možda i jedinu pravu ako konačno naprave kvalitetan program i prepuste Domovinskom pokretu težnju da budu HDZ umjesto HDZ-a. Naime, za sve koji su do sad to pokušali to je bio siguran recept za tiho političko odumiranje. Sudeći po bijesu kojim su dočekali najavu da će manjine imati predstavnika u Vladi, nisam siguran da se u Mostu nisu nadali kako će ih HDZ doći na koljenima moliti za koaliciju. Jer da nije tako, zašto bi ih bilo briga koga će HDZ uzeti sebi u Vladu. Ionako je dobar običaj da se i nakon formiranja Vlade istoj dade 100 dana mira. Međutim, u Hrvatskoj je baš Most srušio to pravilo. Oni niti jednoj Vladi do sad nisu dali 100 dana mira. Obje u kojima su bili rušili su od prvog dana, a kako neće ovu u kojoj neće biti?!

Što je toliki problem u predstavniku manjina u Vladi da je čak i Jadranka Kosor digla svoj glas protiv toga. Da, ista ona Jadranka Kosor kojoj je potpredsjednik Vlade bio predstavnik SDSS-a Slobodan Uzelac. Baš ovaj primjer govori o nedosljednosti onih koji dižu svoj glas protiv manjinaca u Vladi. Oni samo traže razlog za sapunanje daske Plenkoviću. Budući da ne mogu pronaći ništa bolje to samo govori koliko su slabi naspram njega koji je Hrvatsku proveo kroz nekoliko najvećih kriza u povijesti države, ako izuzmemo Domovinski rat.

U vremenima kad je Jadranka Kosor vodila Vladu bilo je važno u kabinetu imati predstavnika manjinaca zbog slike koju Hrvatska ostavlja pred svijetom. Tada smo se borili za ulazak u EU. Danas vrijede ista politička pravila, samo što se više ne borimo za ulazak u EU nego za što bolje pozicioniranje unutar europskih redova kako bismo mogli dobiti što više sredstava, što snažnije utjecati na zakone koji se tamo donose, a da bismo to mogli moramo imati što bolje pozicionirane svoje predstavnike… Zapitajmo se kome bi odgovarala loša slika Hrvatske u Europi. Tko ovih dana Hrvatsku treba u vlastitom blatu kaosa i demonstracija koje mu se valjaju po glavnom gradu. Nažalost, tobožnji veliki domoljubi koji će na sreću ipak biti politička oporba, rado bi nas izvukli iz Europe i gurnuli u tu blakansku krčmetinu. Oni se jedino u tim pričama dobro snalaze i mogu izmamiti poneki pljesak koji im je važniji od dobrobiti naroda. Izbori su pokazali da se to narodu više ne može tako lako podvaljivati. Došli su neki novi klinci kojima je važnije ući u Šengen nego ići nazad prema Balkanu.

Plenković smanjuje broj ministarstava. Njegovi kritičari već sad pitaju za koliko će to smanjiti broj zaposlenih i ministarstvima i tvrde da je sve samo kozmetika ako do toga ne dođe. To je još jedna činjenica koja govori u prilog tezi da premijerovi kritičari baš ništa ne razumiju. Kako je to poručio Davor Božinović, državne poslove netko mora obavljati. Broj ministarstava se smanjuje kako bi se povećaka operativnost Vlade. Nije isto ako Plenković mora nešto raspraviti s 20 ili s 12 ljudi za stolom. To znači da će skoro upola manje njih neke stvari već ranije raspraviti u svojim resorima i doći pred njega s prijedlozima. Ako posao spajanja nekih resora bude dobro funkcionalno odrađan to će stvari ubrzati i po horizontalnim i po vertikalnim linijama odlučivanja. To je pravi razlog za reorganizaciju Vlade, a ne otpuštanje ljudi.

Ta priča o nekim astronomskim plaćama u državnoj upravi i o prevelikom broju ljudi u administraciji prilično je dobro ukorijenjena populistička floskula. Ona će i dalje ostati oporbi kao batina s kojom će udarati po Vladi. Jednako neuspješno kao i protekle četiri godine. Treba li zato očekivati da će oporba biti pametnija? Kako to očekivati od nekoga tko nije znao prepoznati da građani od vlasti očekuju kakvu takvu garanciju sigurnosti u danima koji dolaze pa su kroz izborne poruke nudili nam nove ideološke sukobe i podjele. Kako išta dobro očekivati od nekoga tko na prijedlog o smanjenju poreza na dobit ne odgovara prijedlozima kako poslodavce prisiliti da to pretoče u povećanje plaća nego se ponašaju kao da prijedloga te zakonske mjere nema pa i dalje tamburaju o predstavniku manjinaca u Vladi. Od takve oporbe ne treba očekivati ništa osim da vječno ostane oporba, komentirao je Ante Gugo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Željko Trkanjec: Vučić se uplašio, to je više nego jasno

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić se uplašio, nije očekivao takvu reakciju ljudi, rekao je vanjskopolitički analitičar Željko Trkanjec jutros u HRT-ovoj emisiji Studio 4 komentirajući ovotjedne prosvjede u Beogradu.

Trkanjec je spomenuo naslov Blica (dnevnika koji je, kako je istaknuo, pod utjecajem Vučića, ali ne pretjeranim, jer ima stranog vlasnika) koji kaže da su ovo najčudniji prosvjedi u povijesti Beograda.

– A Beograd pamti prosvjede, rekao je Trkanjec, spomenuvši prosvjede protiv Slobodana Miloševića.

Važno je, kaže, da je na nedavne izbore izašlo samo 30 posto Beograđana – glavni grad nije sklon Vučiću.

Trkanjec je rekao da je okidač za prosvjede bila izjava jednog od liječnika da je broj umrlih triput veći od javnog podatka. Onda su se pojavili političari i tu, kaže, nastaje problem. Pojavio se Vuk Jeremić, kojeg su otjerali rekavši mu da ide u Ameriku jer nisu željeli da se prosvjed pretvori u politički, a slično je prošao i Sergej Trifunović.

– Presudni trenutak bio je pojava policije i pojava huligana, kaže Trkanjec.

Jedna od otvorenih teza, kaže, je i da je Rusija Vučiću pokazala da imaju sposobnost da ga sruše. Istaknuo je i da je Vučić otkazao sastanak s ruskim veleposlanikom. Moguća je, rekao je Trkanjec, i opcija da je Vučić ubacio svoje huligane u prosvjede kako bi rekao javnosti da je to pokušaj napada na njega.

– Činjenica je da njemu odgovaraju masovni prosvjedi. Ali, s druge strane, Vučić se uplašio, to je više nego jasno. Nije očekivao takvu reakciju ljudi, rekao je Trkanjec.

Trkanjec smatra da je ključni problem Srbije taj što se još uvijek nije definirala za 21. stoljeće.

– Srbija još uvijek živi u ideji da je izgubila ratove. Srbija ima mitološki problem Kosova, rekao je Trkanjec, dodajući da je srpska javnost, čak i u Beogradu i Novom Sadu, negativno okrenuta po bilo kakvom rješenju Kosova koje znači micanje od Srbije.

– Srbija nikako da se definira, da na neki način postane zrela zemlja, zrela demokracija, rekao je Trkanjec.

Rekao je i da u ovom trenutku micanje Vučića s vlasti otvara vakuum te da u Srbiji ne postoji lider koji bi se pojavio kao rješenje kontra Vučića.

– Ti prosvjedi imaju svoju snagu, ali neće oni uzdrmati Vučića u nekom skorom roku, ali dugoročno pokazuju da taj sustav, njegov tip vlasti, ne može vječno trajati, ali se mora stvoriti neka realna, sposobna opozicija da reagira, rekao je Trkanjec.

Kaos u Beogradu: Gore kontejneri, policiju gađaju kamenjem, ona uzvraća suzavcima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari