Pratite nas

Religija i Vjera

UVOD U KORIZMU

Objavljeno

na

“Rabi Shlomo je u srednjem vijeku napisao: “Ako hoćeš uistinu izvaditi čovjeka iz gliba i blata, nemoj se zavaravati da to možeš učiniti iz visine pružajući ruku unesrećenome. Moraš sići ti dolje čitav i sav u blato. Tada ga možeš jedino sa jakim rukama i snagom izvaditi na svijetlo i spasiti ga”.

Isus je došao upravo, braćo i sestre, nama u našem ljudskom obliku; nije to dosta pa pristaje dijeliti svu našu ljudsku sudbinu osim grijeha. Prihvaća pustinju, prihvaća napasti, sve samo zato da tebe i mene izvadi iz onoga blata kalnoga. Prihvaća surovost života pustinje, ali je oplemenjuje i kazuje da je pustinja mjesto susreta Boga i čovjeka, mjesto priprave za velike stvari i velike čine.

isus pustinjaStari su Arapi rekli da pustinja Božji vrt. Odatle je, kažu, Gospodin istrijebio sve životinje i udaljio ljude, da pustinja postane mjesto u kojem će Gospodin šetati u miru. Međutim, Gospodin je stvorio pustinju da u pustinju može pozvati svakoga od nas kao što je zvao Izraela, jer pustinja je mjesto velikih događanja oduvijek, pa tako i danas pustinja za mene i tebe mora biti mjesto za našu mirnu šetnju u osami i molitvi gdje ćemo susresti Gospodina u ovom Svetom Korizmenom vremenu. Zato zaboravimo da će se mnoge stvari dogoditi same po sebe. Možda mislimo da je dovoljno izmoliti jutarnju i večernju molitvu i da smo na pravom mjestu. Poslušnost Evanđelju, poslušnost Bogu ne ide sama po sebi, već našim povlačenjem u pustinju gdje ćemo pobijediti Zloga i napasti, ali uz toliko patnje, žrtve, bola, ozljeda i uvreda. Naš kršćanski put nije jedno mirno turističko ili vjersko hodočašće na neko odredište, već je to trnoviti put pun prepreka i poteškoća.

Nemojmo se toga bojati jer On je s nama da nas izvuče iz poteškoća i da ih s Njime savladamo. Naš korizmeni put prema uskrsu mora proći preko pustinje. Kao što Kranjčević veli: Što mi zbori iz očiju suza vruća, bez Golgote nema Uskrsnuća. Zamolimo ga ponizno i iskreno da nam oprosti naše grijehe, propuste i mane, te da bude s nama na Kalvariji.

Dakle, na koncu što zaključiti i ponijet u Korizmu?! Vidjeli smo da od pustinje možemo napraviti rajski vrt, ali i još jaču pustinju. No, ako želimo pobijediti u pustinji života napasti i Sotonu, ostaje nam da molitvom zazovemo Gospodina koji je neprestano blizu nas, a da tu svoju volju da ga želimo, i želimo s Njime biti, potvrdimo molitvom i pokorom, potvrđenom dobrim djelima, prema Bogu i bratu čovjeku. Onda se nemamo čega bojati, već s Njime hrabro naprijed.

Neki je kovač imao sina koji mu je razdirao srce svojim nevaljalim i neurednim životom. U nevolji ne znajući što bi učinio otac je počeo na ulazna vrata svoje kuće svaki put zabijati po jedan čavao kada bi god čuo ili doznao da je njegov sin napravio kakvo zlo djelo ili učinio teški grijeh. U vrlo kratkom razdoblju vrata su bila puna čavala tako da su izazivala pozornost prolaznika. Čak je to doznao i sam sin koji je već davno pobjegao u daleku zemlju. Već je pomalo počeo razmišljati o tim svojim nevoljama jer su mu dosadili glasovi koji su iz rodnoga kraja o njemu stizali. Odlučio se javiti ocu i pitati oproštenje. Netom je otac to čuo odmah je otišao do vrata i izvadio prvi čavao koji je bio u vratima. Malo iz toga sin je počeo moliti Boga tako da su počele ubrzano stizati dobre vijesti o njemu. Na svaku ovakvu vijest otac je vadio po jedan čavao iz vrata.

Došao je i dan kada se sin vratio kao jedan pošteni i časni čovjek u rodni kraj svojoj obitelji, svome ocu. Gotovo da je postao svetac na ovoj zemlji, tako da je ocu bio posebno veselje. Tako je nestao i posljednji čavao sa ulaznih vrata. Tek je tada otac pokazao sinu vrata i objasnio što se događa.

Na sve ovo sin je odgovorio: “Da, čavli su nestali, ali su ostale rupe.”
Otac je bio presretan da je dočekao da može odgovoriti sinu da ima Netko tko će zatvoriti nastale rupe (Mabić/Jukić.V.198).

U Izaiji proroku (53, 10 ) se kaže da će doći (da je došao) Spasitelj koji će se ne samo žrtvovati za naše grijehe, nego će ih oprati, odnijeti sa svojom žrtvom i nagraditi one čijih čavala nema više u vratima. Nagradit će one koji se budu potrudili svojim životom istrijebiti i iskorijeniti sav počinjeni grijeh. Onaj koji je oprao naše grijehe očistio nas je kao da nikada nismo griješili i oprao nas da smo postali bjelji od snijega.

Njegovom pomoću nastojmo ostati zauvijek tako čisti. Molimo ga, i on će nam za cijelo pomoći…

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Mons. Jure Bogdan: Pravi odgovor na zlo nije mržnja nego ljudska blizina i ljubav

Objavljeno

na

Objavio

foto: Hina

Vojni ordinarij mons. Jure Bogdan je u subotu u propovijedi u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji, na 26. obljetnicu masakra koje su u tom mjestu počinile JNA i paravojne srpske postrojbe, naglasio kako su pravi odgovor na zlo uvijek samo ljudska blizina, ljubav i pažnja, a ne osveta i mržnja jer mržnja donosi mrak iz kojeg se nikad ne vidi cjelovita istina.

“Ovdje kao i u svim sličnim situacijama razbojstava i ubojstava, vrijede kršćanska načela i valja ih poštovati. Ne može se mržnjom pobijediti mržnja. Ne može se osvetom pobijediti zlo. Ako na zlo pokušavamo odgovoriti zlom, onaj koji nam je nanio zlo uspio je. I nas je uveo u labirinte mržnje i sunovratio u ponore zla. Doveo nas je na svoju neljudsku razinu,” rekao je mons. Bogdan na misi za sve stradale u Domovinskom ratu.

kod spomen-obilježja masovne grobnice „Ruža za poginule branitelje i civile“, u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

“Osveta je nemoć izazvana zlom. Promašen je pokušaj onih koji duboke rane poznate i manje poznate iskorištavaju za vlastite interese, bez poštovanja i samilosti prema poginulima. Poigravati se dostojanstvom poginulih žrtava i s patnjom živih, veliko je zlo,” rekao je i dodao da je potrebno što prije zaklopiti ove ružne stranice i okrenuti se budućnosti.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj je bilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježen Dan sjećanja na žrtve masakra koji su u Škabrnjki počinili pobunjenici i JNA. Škabrnja je imala 86 žrtava.

Kod spomen obilježja vijence su položili državno izaslanstvo u kojemu su bili potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić, ministar turizma Gari Cappelli i ministar prometa, pomorstva i infrastrukture Oleg Butković, te izaslanstva Zadarske županije i brojnih braniteljskih i civilnih udruga.

Dan sjećanja na žrtve u Škabrnji završio je komemorativnim skupom na Trgu Franje Tuđmana i polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispod središnjeg križa na Groblju sv. Luke. (Hina)

Brkić i Krstičević iz Škabrnje: Dok je svijeta i vijeka, moramo ustrajati na progonu velikosrpskih zločinaca!

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Riječ domoljublje pokušava se izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke

Objavljeno

na

Objavio

Foto: zg-nadbiskupija

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u četvrtak 16. studenog u zagrebačkoj katedrali misu zahvalnicu u povodu pete obljetnice oslobađanja hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača.

Biskup Šaško u uvodu euharistijskog slavlja istaknuo je kako je puno  dana koje je važno njegovati u hrvatskome spomenaru, ali su među njima posebno dragocjeni oni koji nose spomen hrvatske radosti.

Takav je dan, nastavio je, i onaj petak koji smo živjeli prije pet godina, s jasnim osjećajem da se jedna presuda zemaljskoga suda ne tiče samo dvojice hrvatskih generala, nego cijeloga naroda, države i, što je najvažnije istine – rekao je Biskup.

Uvodeći u svoju homiliju Biskup se prisjetio večeri uoči donošenja oslobađajuće presude hrvatskim generalima, kada je u svetoj misi naviješteno isto Evanđelje kao i danas, ista Isusova riječ: Kraljevstvo je Božje među vama.

Svaki put u ozračju govora o hrvatskim braniteljima osjetim isto – prisutnost Kraljevstva koje postoji, živi, djeluje u srcima ljudi koji su spremni sebe darivati. I kada se ta nutarnja snaga očituje izvanjski, donosi čudesne plodove koje nitko ne može previdjeti niti ih tko može osporiti – rekao je biskup Šaško.

Istaknuo je kako u vremenima velikih progonstava i kušnja, neobranjeni, siromašni i zlostavljani lako dobiju dojam da je Bog daleko, da je napustio nadzor nad tijekom povijesti.

U takvim trenutcima prividne Božje odsutnosti, proroci posežu za apokaliptičkim načinom govora, apokaliptičkim, što znači razotkrivajućim, jer nastoje tu bezizlaznost osvijetliti svjetlom vjere, razotkriti stvarnost onoga što prekriva privid, da bi pomogli ljudima nastaviti hod – kazao je biskup.

U homoliji je upozorio na lažne proroke koji ljudima govore o površnim rješenjima, pokazuju ciljeve koji kratkotrajno bljesnu, ali nemaju vrijednosti, nude zamjenu za Boga i njegovo kraljevstvo, što otvara rane novih razočaranja.

Ako je uistinu Kraljevstvo Božje među nama onda se s pravom valja pitati jesmo li ga našli u svome životu, u životu bližnjih, svoga naroda? U ozračju branitelja možemo pronaći u izobilju. Čitajući i listajući knjige koje su sačuvale spomen na obranu Hrvatske od srpskih zlostavljača, pa tako i monografiju o Specijalnoj policiji; gledajući fotografije i lica, bio sam potaknut moliti.

Takve se knjige mogu listati kao i druge, može ih se pokušati čitati, ali iznad toga pokušaja živi svijest da te knjige nemaju korica, da je listova puno više i da ih prolaznost ne može uvezati. I zagledan u lica živih i pokojnih, uz molitvene zazive – hvala ti Gospodine za njih – zagledan u prizore: bolne, šaljive, nježne i potresne, javlja se pitanje: Što ih povezuje i odakle im snaga? – naglasio je Biskup.

Govoreći o značenju riječi specijalan, podsjetio je Biskup da specijalnim danas zovemo sve ono što je zbog nečega posebno.

Pripadnici specijalnih postrojba nosili su upravo taj poziv: biti početak, prepoznatljiv i nošen ljubavlju. Često puta neprimjetni, ali itekako prisutni. Poput klice iz koje su se širile grane oduševljenja i poleta, poput kvasca koji je dao da bude dovoljno hrane za sve – rekao je.

Kazao je kako naš kršćanski spomen nije prikovanost uz prošlost, već je on uvijek izvor novoga, baš kao i euharistija u kojoj se spominjemo i obnavljamo Kristovom prisutnošću te postajemo dionicima Božjega vremena, Božje sadašnjosti.

Važno je i da spomenici u Hrvatskoj budu odrazi istine, odrazi s lica mladića i djevojaka, čije živote ne smijemo samo prelistati; odrazi trpljenja koji daju odgovore zašto se i danas vrijedi žrtvovati za domovinu, u vremenu kada se riječ domoljublje pokušava izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke. Lijepo je da smo nakon pet godina ponovno došli baš ovamo pronaći toplinu hrvatske radosti. Njeni će ju neprijatelji svakako gušiti, osporavati njenu snagu, prikazivati ju kao dvojbenu i nepotrebnu. Bez nje postajemo umorni, ranjivi, otuđeni. No, kraljevstvo je Božje među nama. To je istinski razlog radosti, sigurnosti i nesebičnosti. Tu je i snaga budućnosti naše domovine – zaključio je biskup Šaško u svojoj homiliji.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja bila su četrnaestorica svećenika. Slavlju su prisustvovali i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, umirovljeni generali Hrvatske vojske Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir Krstičević, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske Mirko Šundov, pripadnici Specijalne policije te hrvatski branitelji.

Nakon euharistijskog slavlja, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta upriličeno je predstavljanje monografije ”Specijalna policija u Domovinskom ratu”

Vukovarci i Hrvatska se u studenom prisjećaju najtužnijeg dana i strahota velikosprske agresije

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari