Pratite nas

Kronika

UZDOL, SJEĆANJE NA NEVINE ŽRTVE (14. RUJNA 1993 – 14. RUJNA 2018.)

Objavljeno

na

Na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, 14. rujna 1993. godine, od strane Prozorskog bataljuna tzv. Armije BiH, u Uzdolu je okrutno ubijen 41 Hrvat (29 civila i 12 vojnika). Ove nevine žrtve zaslužuju našu zahvalu, pijetet i sjećanje. I molitvu.

Čuvajmo uspomenu na njih.
Laka im bila hrvatska gruda.
Počivali u miru Božjem.

Civili:
1. Jela Džalto (1950.), 43.g.
2. Zorka (Mate) Glibo (1938.), 55.g.
3. Mara Grubeša (1934.), 59.g.
4. Mato (Jozo) Ljubić (1923.), 70.g.
5. Kata (Jozo) Ljubić (1948.), 45.g.
6. Kata (Ilija) Perković (1922.), 71.g.
7. Stanko (Niko) Rajić (1927.), 66.g.
8. Lucija Rajić (1933.), 60.g.
9. Šima Rajić (1914.), 79.g.
10. Mara (Jakov) Rajić (1938.), 55.g.
11. Mijo (Marko) Rajić (1924.), 69.g.
12. Ivka Rajić (1921.), 72.g.
13. Domin (Ivo) Rajić (1936.), 57.g.
14. Ivka (Martin) Rajić (1934.), 59.g.
15. Martin (Petar) Ratkić (1935.), 58.g.
16. Kata Ratkić (1928.), 65.g.
17. Luca Zelenika (1906.), 87.g.
18. Janja (Križan) Zelenika (1931.), 62.g.
19. Dragica (Ante) Zelenika (1934.), 59.g.
20. Ivan (Mate) Zelenika (1930.), 63.g.
21. Ruža (Kazimir) Zelenika (1931.), 62.g.
22. Jadranka (Kazimir) Zelenika (1981.), 12.g.
23. Ruža (Mijo) Zelić (1944.), 49.g.
24. Marija (Jozo) Zelić (1980.), 13.g.
25. Stjepan (Jozo) Zelić (1983.), 10.g.
26. Ante (Jure) Stojanović, (1920.), 73.g.
27. Ankica (Stipe) Stojanović, (1949.), 44.g.
28. Seferina Stojanović (1922.), 71.g.
29. Franjo (Tomo) Stojanović (1916.), 77.g.

Pripadnici HVO-a:

1. Vlado Mijatović
2. Fabijan Grabovac
3. Anđelko Kozarić
4. Josip Marić
5. Pero Lučić
6. Ivo Rajić
7. Branko Šekerija
8. Pero Kovčalija
9. Slavko Mendeš
10. Franjo Zadro
11. Ivan Zelić
12. Ilija Cvitanović

(Popis prema podacima NVO Croatian Libertas)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

U Somboru vandali devastirali katoličke grobove

Objavljeno

na

Objavio

Mještani su u ponedjeljak pronašli niz prevrnutih nadgrobnih spomenika i razbijenih grobnih mjesta te su nezadovoljstvo izrazili u Facebook objavama:

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Srela sam četnika koji mi je sinove odveo u smrt

Objavljeno

na

Objavio

hkm.hr

Ruža Pavlić oba sina je pronašla u masovnoj grobnici u Lovasu. Mučeni su i ubijeni u listopadu 1991. u jednoj garaži. Domaći Srbin Mirko Rudić došao je, kaže, s nekim njoj nepoznatim ljudima i odveo ih…

Za Ružu Pavlić nema utjehe. Njezina djeca ubijena su u Lovasu 1991. godine. Željko (29) i četiri godine mlađi Darko. Obojica su bila neoženjena i živjela s roditeljima u obiteljskoj kući u Lovasu.

– Došli su po njih u našu kuću i samo ih odveli. Najprije su zatvoreni u zadruzi, zatim u općini da bi ih osam dana nakon što su ih odveli, ubili u jednoj garaži. I oni su kao i mnogi drugi ubačeni u masovnu grobnicu. Da su mi sinovi mrtvi saznala sam od susjeda nekoliko dana nakon njihove smrti – kazala nam je kratko Ruža, kojoj je svaki razgovor o tome otvaranje rana koje zapravo nikad nisu zacijelile. I neće.

Susjed mi je rekao da su mi sinovi pobijeni

Masakr nad nevinim stanovništvom malenog srijemskog sela započelo je u listopadu 1991. godine. Dva dana nakon što je Hrvatska proglasila neovisnost od Jugoslavije i nakon što je JNA  zauzela to područje uz pomoć paravojnih formacija Dušan Silni odigrala su se brutalna ubojstva.

– Toga dana kada je napadnut Lovas domaći Srbin Mirko Rudić došao je s nekim nepoznatim ljudima po moje sinove. Odveli su ih najprije u mašinsku radionicu u Poljoprivrednoj zadruzi, a onda u Općinu. Išla sam im u posjet. Od Save Klisurića, koji je bio direktor škole u Lovasu, tražila sam pomoć jer je poznavao moju djecu, ali ništa nije poduzeo. Danima nisam ništa znala o svojim sinovima. Ni od koga nisam mogla dobiti neku informaciju. Konačno, došao je dan kada mi je pokojni susjed Ivica Đaković rekao za smrt mojih sinova. Radila sam nešto oko cvijeća, a on je došao i rekao: Ružice, djeca su ti pobijena. U ruci sam držala veliki nož kojim sam radila i istoga sam trena pomislila kako je najbolje da se probodem. U glavi su mi se smjenjivala dva glasa – jedan je govorio da si skratim muke, a drugi da to ne činim. Nisam više imala razloga živjeti – prisjetila se Ruža najtežeg trenutka u svom životu.

– Kasnije sam saznala da je moje sinove prije nego što su ubijeni mučio četnik Petronije, da im je nožem sjekao i čupao kosu i zvjerski ih tukao zajedno s drugim četnicima. Božo Devčić i Ljuban Devetak krivi su za smrt mojih sinova. Kakav je to narod, kakvi su to ljudi?! Kakva je zvijer ušla u njih da su tako mogli mučiti i ubijati nevine ljude?! – pita se Ruža.

Za Božić 1991. godine otjerana je iz Lovasa. Otišla je u Njemačku gdje joj je bio bolesni muž koji je godinama radio u Njemačkoj i koji je pola godine prije okupacije Lovasa dobio moždani udar.

Vratila se samo zbog grobova svojih sinova

– U Lovas smo se vratili 1998. godine. Živjeli smo u jednoj sobici u dvorištu jer je sve drugo bilo porušeno. Polako smo u godinama koje su slijedile obnavljali kuću vlastitim sredstvima. Za sebe mogu reći da sam se vratila samo zbog grobova svoje djece. Njihova su tijela pronađena u zajedničkoj grobnici na lovaskom groblju. Na prepoznavanje u Zavod za sudsku medicinu u Zagrebu išao je brat moga muža. Željko je u džepu imao osobnu iskaznicu, a Darka su valjda prepoznali po kosi.

‘Za mene nikad neće biti utjehe’

– Jednom prilikom, kada sam išla na glasovanje, u Lovasu sam susrela Mirka Rudića koji je zajedno s drugim četnicima moje sinove odveo u zatvor. Kada sam ga ugledala, od šoka sam ostala paralizirana. Osim uspomena koje nosim u ranjenom srcu, od mojih sinova ostalo mi je tek nekoliko fotografija, slika koje su naslikali i nekoliko pramenova kose… Za mene nikada neće biti utjehe –  neutješna je Ruža.

Njezino svjedočenje kako i svjedočenja još nekolicine preživjelih objavljena su u spomen knjizi „Krvava istina (novome životu ususret)“ koja je nastala u povodu dvadesete obljetnice ukopa posmrtnih ostataka 67 lovaskih Hrvata, žrtava srpske agresije, koji su 1991. godine većinom bili pokopani u masovnoj grobnici, te u nekoliko pojedinačnih grobnica na groblju u Lovasu.

Ružin suprug umro prije tri godine i sada sama svakodnevno posjećuje grobove svojih najmilijih, piše 24sata.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari