Pratite nas

Uzorci hrvatskoga iseljavanja

Objavljeno

na

Kako bi izbjegao pravu nacionalnu katastrofu, koja se već sad manifestira demografskim pustošenjem, iseljavanjem i napuštanjem domovine te potpunom nebrigom za očuvanjem i izgradnjom mjesne infrastrukture u pokrajinskim i ruralnim područjima hrvatski narod treba se što prije riješiti sadašnje nesposobne vlasti, koja osim osobnih probitaka i ideološkoga rata, niti može, a niti zna Hrvatsku izvući iz sadašnje duboke krize. Prva prigoda za micanje nesposobnih bit će u nedjelju na izborima za Europski parlament

iseljavanje

Prema istraživanjima Rebeke Mesarić Žabčić i Anđelka Akrapa iz Hrvatske se zadnjih pet godina iselio grad veličine Rijeke – oko 150.000 ljudi u vitalnoj dobi, a premda nema preciznih podataka o iseljavanju Hrvata iz Bosne i Hercegovine stanje na terenu zvoni na uzbunu jer je znatan broj mladih ljudi s obiteljima zadnjih mjeseci počeo napuštati i hrvatska područja povezana teritorijalnim kontinuitetom.

Sadašnje katastrofalne poplave u Slavoniji te dijelovima BiH u kojima žive Hrvati samo će dodatno pogoršati demografsko stanje pojedinih područja, koja su i bez prirodne katastrofe, zbog najavljenih promjena u teritorijalnom ustroju hrvatske države trebala planirano postati žrtvom političkoga sljepila sadašnjih vladajućih struktura.

Uzroci iseljavanja stanovništva pak mogu biti viševrsne naravi, nu svi se oni u svojoj biti mogu svesti na dva temeljna uzroka. Snažan populacijski uspon imperijalnih zemalja poticao je emigracijsku ekspanziju, koju je, zbog širenja Lebensrauma, pratila i politička ekspanzija. Ta kolonijska emigracija obično je pripremala teren za gospodarsku, a kasnije i političku prevlast hegemona nad domaćim stanovništvom. Mnogo je primjera iz europske imperijalne povijesti takvih migracija, nu za nas je tipičan primjer takve emigracije proveden tijekom sedamdesetogodišnje srpske prevlasti u hrvatskim zemljama. Takve migranstke kolonije su osnivane uglavnom na ključnim točkama zamišljenoga prostora Velike Srbije, a zadaća im je bila da s toga zamišljenog prostora potisnu hrvatsko pučanstvo ili ga pak prevođenjem u pravoslavlje nasilno uklope u sastav srpstva. U sklopu tog projekta osnivane su srpske pravoslavne općine po gotovo svim hrvatskim jadranskim gradovima. Te su općine bile glavna uporišta velikosrpske politike, a kasnije umrežene u unitaristički sustav komunističke Jugoslavije pripremile su i devedesetih godina vodile agresiju na Republiku Hrvatsku i cjelokupni hrvatski narod.

Zato je rezultat te politike u t. zv. mirnodopskom razdoblju bilo tiho etničko čišćenje, koje se pretvaralo u masovni hrvatski odlazak u inozemstvo, dok je u ratnom razdoblju etničko čišćenje prelazilo u genocid. Hrvatska već stoljećima ne spada u ekspanzivne populacijske, a time i političke zemlje. Ona je, kako to pokazuje i njezin zemljopisni oblik, zapravo žrtva različitih osvajačkih politika pa hrvatska emigracija čak i onda kad je potaknuta ekonomskim čimbenicima ima uglavnom prognanički karakter. Bilo je normalno očekivati kako će stvaranjem hrvatske državne neovisnosti opadati emigracijski trendovi u Hrvatskoj. Tim više jer je u stvaranju hrvatske države bila neprocjenjiva uloga upravo hrvatskoga iseljeništva. Nu kako su se na vlasti mijenjale politike, koje očito imaju različite državnopravne koncepte tako se različito gledalo i na hrvatsku emigraciju, a s druge strane stvarali su se preduvjeti za nove valove iseljavanja. Kao izravni posljedak preživjeloga jugoslavenskoga državnog koncepta jest i sadašnji emigrantski val mladih i obrazovanih Hrvata, koji zbog nerazumne aktualne politike i gotovo suludih „reformističkih” zahvata u javnom sektoru prisiljavaju ljude na odlazak iz vlastite domovine.

egzodus hrvata

Nažalost, posljedice takve politike ne ćemo moći sanirati, a na mnoga mjesta već iseljenih Hrvata ili pak onih koji se spremaju na odlazak, dolazit će oni iz bližih i daljnjih susjednih država, koje su tijekom zadnjih desetljeća bez sustava vrsnosti masovno „proizvodili” stručnjake.  Gospodarske posljedice takve politike mogle bi biti katastrofalnih razmjera. Mogući preokret negativnih trendova nalazi se u karakteru svake zemlje i željama te sposobnostima državne vlasti.

Vlast koja želi budućim naraštajima ostaviti slobodnu i nezavisnu državu mora se ponajprije okrenuti vlastitom prostoru. Taj prostor treba kultivirati, obrađivati i poticati život na svakoj stopi vlastite zemlje. To pak znači održavati i podupirati barem postojeću lokalnu i područnu infrastrukturu u manjim općinskim i gradskim zajednicama, a ne već najavljenim ustavnim promjenama, koje stižu iz Josipovićeva kabineta, regionalizacijom države poticati smrt i nova iseljavanja. Dapače, samoubilačku obiteljsku politiku socijalističke ideologije, treba što prije ukinuti, a novim obiteljskim zakonom poticati rađanje, obiteljsko poslovanje i naobrazbu.

Treći i gotovo ključni čimbenik jest ponovni pokušaj povezivanja iseljene i domovinske Hrvatske, koje tek u nacionalnom zajedništvu mogu riješiti ključni hrvatski problem – pitanje opstanka. Da bi se to moglo bar djelomično realizirati, potrebno je provesti kakvu-takvu lustraciju, a u vanjskoj politici odabrati prave partnere. Katastrofalne poplave u Hrvatskoj i BiH  pokazale su potencijale velikoga hrvatskoga srca, osjetljiva na ljudsku i nacionalnu tragediju, nu tu su prirodnu katastrofu stratezi balkanskih integracija u politici i medijima pokušali iskoristiti kao još jednu prigodu za poništavanje volje hrvatskoga naroda za vlastitom suverenom državom. Umjesto da uz dobrotvorni rad propituju i sigurnosna pitanja, koja su zbog dugoročnoga nemara djelomično i dovela do sadašnjega katastrofalnoga stanja, modelatori političkoga balkanstva upeli su se u dokazivanje jedinstvenosti prostora i zajedničkih potreba triju posebnih država i njihovih potreba.

Kako bi izbjegao pravu nacionalnu katastrofu, koja se već sad manifestira demografskim pustošenjem, iseljavanjem i napuštanjem domovine te potpunom nebrigom za očuvanjem i izgradnjom mjesne infrastrukture u pokrajinskim i ruralnim područjima hrvatski narod se treba što prije riješiti sadašnje nesposobne vlasti, koja osim osobnih probitaka i ideološkoga rata, niti može, a niti zna Hrvatsku izvući iz sadašnje duboke krize. Prva prigoda za micanje nesposobnih bit će u nedjelju na izborima za Europski parlament.

 

Mate Kovačević

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Steve Bannon: Marakeški sporazum je dio prijevare UN-a

Objavljeno

na

Objavio

‘Pariz gori, London je u krizi, a Marakeški globalni kompakt o migracijama mrtav je i prije nego što je uopće potpisan’ – poručio je Steve Bannon, bivši glavni strateg Bijele kuće i ključni predizborni savjetnik koji je Donaldu Trumpu pomogao da postane američki predsjednik, na skupu u flamanskom parlamentu u subotu u Bruxellesu, na kojemu se pojavio u društvu liderice francuske krajnje desnice Marine Le Pen.

Skup je bio organiziran radi zaustavljanja globalnog kompakta o zakonitim migracijama, koji se danas i sutra politički usvaja na skupu u marokanskom gradu Marrakechu, a organizatori su u videospotu kojim je otvoren skup istaknuli i Hrvatsku među onim zemljama, poput SAD-a, Mađarske i Austrije, koje su se povukle iz Marakeškog sporazuma.

– Ako mi date da biram želim li vladu sastavljenu od prvih sto ljudi koji se pojave na Trumpovu skupu s crvenim bejzbolskim kapama (s porukom Make America Great Again, op.a.) i prvih sto ljudi u žutim prslucima koji se danas pojave u Parizu, ili vladu sastavljenu od prvih sto partnera u Goldman Sachsu i prvih sto koji hrle stranci iz Davosa, reći ću vam: dajte mi “deplorables” (jadnike, izraz koji je za Trumpove simpatizere svojedobno upotrijebila Hillary Clinton, op. a.), dajte mi “Gilets jaunes”, bit ćemo humaniji, bit ćemo odlučniji, jer to su ljudi na kojima je judeo-kršćanski Zapad izgrađen i na kojima stoji – poručio je Bannon.

Ovaj politički trenutak u povijesti specifičan je i važan po tome što – kako vjeruje bivši glavni strateg predsjednika Trumpa, čije su ideje i dalje prisutne u politici Bijele kuće – prvi put takvi ljudi, ta obespravljena radnička klasa koja je bila žrtva globalizacije, “imaju svoje predstavnike u Viktoru Orbanu, Matteu Salviniju, Marine Le Pen, Donaldu Trumpu, Jairu Bolsanaru…”. Poimence je još spomenuo i Austriju, gdje vlada kancelar Sebastian Kurz, kao dio tog vala. Nije spomenuo Hrvatsku i njezinu predsjednicu, koja se ukrcala na taj val, barem po pitanju povlačenja potpore sporazumu iz Marrakecha, prenosi Večernji list.

– To, što je SAD bio prvi koji je odbacio globalni kompakt o migracijama nešto je na što sam najponosniji jer sam na tome radio – rekao je Bannon o sporazumu koji se sutra usvaja u Marrakechu. – To je samo dio prijevare koju UN provodi desetljećima i desetljećima kad govori da ti globalni sporazumi ništa ne znače, da samo trebate doći i potpisati ih. Konačno imamo lidere poput Orbana, Le Pen i Trumpa koji su spremni reći: Dosta nam je toga, nećemo to više raditi. U tome je snaga ovog trenutka – zaključio je.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ivica Marijačić: Jugoslavenske provokacije

Objavljeno

na

Objavio

Javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj

U povodu stote obljetnice ulaska Hrvatske u jugoslavensku zajednicu, naš javni prostor zatrovan je jugonostalgijom do te mjere da se ponekad pitamo u kojoj državi uopće živimo.

Povijesna obljetnica bila je prigoda nostalgičarima da u sebi probude sve zapretene emocije koje ih vežu za prošlo i pregaženo političko doba.

Pročetničke Novosti su možda otišle najdalje pa su objavile insignije propale države na naslovnici. Kako nemaju čitateljsku publiku, nitko to ne bi ni primijetio da neki hrvatski mediji nisu prenijeli tu provokaciju. Bilo bi logično da stvar postavimo ovako: ako je Jugoslavija bila negacija Hrvatske, a jest jer je u krvi gušila svaku pomisao o slobodnoj hrvatskoj državi, onda to znači da je javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj i da ga treba sprječavati, zabranjivati i kažnjavati.

Ništa od toga ne događa se u Hrvatskoj. Štoviše, svi ti krugovi koji su ovih dana puna srca prizivali u sjećanje okupacijsku Jugoslaviju financiraju se proračunskim novcem. Hrvatska ne samo što nije u stanju definirati te pojave kao neprijateljske, nego im nije u stanju prekinuti dotok novca, no to je već poznata očajna priča koja govori o stupnju hrvatske neslobode i nedovršenoj pobjedi 90-ih.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku

Upravo ti krugovi se žestoko bore protiv uporabe pozdrava Za dom spremni. U Hrvatskome saboru su potpisali interpelaciju o zabrani toga pozdrava vodeći ljudi SDP-a, GLAS-a, IDS-a, manjinski zastupnici. S jedne strane, porazno je da nekome u Hrvatskoj smeta pozdrav pod kojim se branio, primjerice, Vukovar, ane smetaju mu simboli pod kojim je napadan. S druge, pak, strane, pozitivno je što otprilike sada jasno znamo stav tih potpisnika prema Hrvatskoj, ako smo uopće ikad i sumnjali.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku. Ne samo da se ne biborili za nju kad bi sutra opet bila napadnuta, nego bi najvjerojatnijie otišli na agresorsku stranu. Arsen Bauk, Boris Miletić, Anka Mrak Taritaš, Davor Bernardić, Veljko Kajtazi sutra bi, dakle, u slučaju nove srbijanske agresije pod zvijezdom petokrakom, gotovo sigurno uzeli taj simbol za svoje obilježje i pucali na Hrvatsku koja bi se opet branila pod pozdravom Za dom spremni!

Upravo ti ljudi osporavaju Hrvatskoj pravio što se branila 90-ih od agresije pod spomenutim pozdravom pa je istina zapravo tragična i neumoljiva: onaj u Hrvatskoj komu smeta pozdrava pod kojim su branitelji branili napadnutu Domovinu jednostavno niti je prijatelj, niti je lojalni građanin niti je normalan čovjek. Pravo je napadnutoga hrvatskoga naroda da se brani na svome pod bilo kojim simbolima za koje je procijenio da mu pomažu, pa i pod ustaškim pokličima.

S etičke strane, tu aspolutno nema ništa sporno. Ako Lori Vidović, Bauku, Bernardiću, Pupovcu i ostalima smeta Za dom spremni, to zapravo znači da su oni na strani koljača i ubojica na Ovčari koji su na sebi imali kape s petrokraka dok su zvjerski ubijali i klali hrvatske branitelje i civile.

Ne postoji način da oni svoju protivljenje pozdravu Za dom spremni učine moralno opravdanim, pa čak ni pozivanjem na okaljanost pozdrava u doba NDH jer o tome ništa ne znaju, nego samo imaju predsrasude koje je u njima proizvela jugoslavenska historiografija i velikosrpska propaganda.

Kalkuliranje

Kada ne bi morao politički kalkulirati, nacionalno indiferentni Andrej Plenković vjerojatno bi se s lakoćom složio s oporbenjacima i odmah potpisao interpealciju i propisao zabranu svake uporabe spomenutoga pozdrava. U njegovome HDZ-u možda je ostao još minimum dostojanstva i minimum otpora prema nekim oblicima rehabilitacije zločinačke Jugoslavije pa su protiv oporbene interpelacije, ali nije isključeno da ih Plenković skrši i udovolji oporbi kao što je dosad redovito. Ovo što Plenković radi od Hrvatske gotovo je luđačka i kompulzivna destrukcija svake nacionalne samosvojnosti.

On se poziva na EU, a u toj EU Italija daje nagradu za mir četniku Vučiću, u toj Europi haški tužitelji i suci primaju nagrade iz ruku predstavnika istočnoga Mostara u znak zahvalnosti što su osulili hrvatsjku šetoricu, u toj Europi jedan Ratko Mladić uživo se javlja se haaške tamnice u studio srbijanske televizije… A u Hrvatskoj Plenković i HDZ-ovci ne usude ni na minutu šutnje za pokojnoga Praljka, strogo paze da se ne bi slučajno se sreli s Darijom Kordićem, u toj Hrvatskoj moraju uklanjati domovinske simbole sa spomenika poginulim braniteljima zato što to zahtijeva Milorad Pupovac koji je na dan 5. kolovoza u Bačkoj Palanci odavao popčast agresorskoj vojsci i politici.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari