Pratite nas

Gost Kolumne

Uzročno posljedične veze izbora u BiH

Objavljeno

na

Nakon izbora u BIH mnogi tamošnji Hrvati postali su zabrinuti za svoju sudbinu ali ni Hrvati u Hrvatskoj ne shvaćaju kako bi se i oni trebali zabrinuti. Nije u pitanju opstanak samo Hrvata koji tamo žive, u pitanju je opstanak čitave hrvatske obale južno od Splita. Ovdje se radi o dugoročnoj strategiji koja je ista danas, prije 20 godina i prije 100 godina. Svatko tko zna razmišljati strateški nastoji obraniti svoje interese. Interesi koji su stvorili Jugoslaviju danas nastoje održati BIH iz istih geostrateških razloga.

– Interes Rusije je imati izlaz na Jadran.

– Interes Turske, Irana i Arapa je imati većinski muslimansku državu u Europi.

– Interes Amerikanaca je spriječiti ih u tome, i jedne i druge.

Zbog toga su Amerikanci Hrvate BIH vezali uz muslimane zabranom osnivanja trećeg entiteta. Zbog toga su pomogli u osamostaljenju Crne Gore i Kosova. Stvorili su nestabilnu BIH kako bi se u slučaju potrebe uvijek mogao zakuhati novi rat, i kako bi oni mogli donijeti svoj mir.

Interes Bošnjaka je iseliti što više Hrvata iz Zapadne Hercegovine, te naseliti što više muslimana na obalu između Splita i Dubrovnika. Interes im je iseliti i što više Srba iz Republike Srpske kako bi se cijela BIH pretvorila u islamski kalifat.

Hrvatski nacionalni i državni interes je sve suprotno od toga.

Neki naši političari vjeruju kako bi mi sada trebali zaprijetiti Bošnjacima kako će ćemo spriječiti ulaz BIH u EU ako Hrvatima ne dozvole da biraju svoje predstavnike, ne shvaćajući kako njih to i ne zanima. Većina Bošnjaka sebe vidi u novom Otomanskom svemiru, a mnogi bi se najradije našli u islamskom kalifatu.  Od ulaska BIH u EU interes imaju jedino Hrvati. Hrvati koji žele otići na rad u EU to mogu s hrvatskim putovnicama, a ulaskom u EU pola milijuna Bošnjak vrlo brzo bi se otisnulo na taj put, što je hrvatski strateški interes.

Sklapanja strateškog saveza između Putina i Erdogana i u BIH je došlo do strateške koalicije između Bošnjaka i Srba, što se vrlo brzo pokazalo na terenu.  Kako bi zajednički stisnuli Hrvate  31. 10.2016. u Orašju uhićuju  deset hrvatskih branitelja. Nakon jačanja prijateljskih odnosa između Putina i Erdogana pod njihovim utjecanjem počelo je dogovaranje između Bošnjaka i Srbije na štetu BIH Hrvata.   Erdoganov interes za podjelom BIH je u tome da Muslimani dobiju izlaz na otvoreno more, dok je Putinov interes da Republika Srpska također dobije izlaz na Jadran na području Konavala, a i jedno i drugo se može dobiti samo ratom u pogodnom trenutku. Ovime bi Rusi preko Republike Srpske dobili izlaz na Jadran, dok bi muslimani dobili državu u Europi morem spojeni s drugim muslimanskim državama.  Za realizaciju ovog strateškog partnerstva Bošnjaci Srbima treba dati sjeverno od Tuzle, te dio federacije između Trebinja i Dubrovnika, dok Bošnjacima kao kompenzaciju treba dati dolinu Neretve, te potpuno marginalizirati Hrvate na ovom području. Opasnost od Srpsko – Bošnjačke koalicije prva je primijetila predsjednica Kolinda, te je počela govoriti o opasnoj situaciji u BIH, predlagati obnovu vojnog roka, i  raspoređivanja vojnih snaga u dolinu Neretve oko Ploča. U cilju što većeg iseljavanja Hrvata Bošnjaci na području Posavine od Tuzle do Save proširuju optužbe protiv Hrvata kako bi potakli njihov bijeg, a Srbi isti posao rade na području Hercegovine.

Kako bi sabotirala ovu Srpsko – Bošnjačku koaliciju predsjednica Kolinda je povukla čitav niz poteza. Zahvaljujući predsjedničinim potezima Dodig i bosanski Srbi iz zapadnog dijela Republike Srpske postepeno shvaćaju kako bi oni mogli biti sljedeće žrtve, ako pomognu Bošnjacima obračun s Hrvatima, te se unatoč Vučićevim pritiscima popravljaju odnosu između Dodika i Čovića. Dodik rado prihvaća ruske investicije u naftnu industriju, metalsku industriju i prometnu industriju, ali odustaje od progona Hrvata u svom dugoročnom interesu, kako oni ne bi bili sljedeći na redu.  Kako bi promijenili stavove beogradskih Srba i njihov sve bolji odnos s Bošnjacima Dodik organizira susret u Beogradu s Vučićem 6.12. 2017. kada su se susreli Vučić, Izetbegović i Čović u Beogradu. Sastanak nije završio  najbolje po Izetbegovića, sudeći po konferenciji za novinare kad je Bakir Izetbegović izrazio drugačiji stav glede Kosova

Shvaćajući ove opasnosti za Hrvate u BIH predsjednica Kolinda organizira put u Tursku kako bi spriječila potpunu političku BIH Hrvata, te se 9. 1. 2018. sastaje s Erdogan gdje od njega traži da podupre ravnopravnost Hrvata u federaciji BiH.  Osam dana nakon neuspješne intervencije kod Erdogana 17. 1. 2018. predsjednica putuje u Sarajevo kako bi razgovarala s članovima predsjedništva BIH ne bi li ih nagovorila na promjenu izbornog zakona.

Ohrabren stavom Erdogana Bakir Izetbegović uspijeva dogovoriti novi sastanak sa Vučićem u Turskoj uz prisustvo Erdogana, kako bi ga ponovno nagovorio na jačanje saveza između Srba i Bošnjaka, a na štetu Hrvata.   Obećavajuća Bošnjačko – Srpska koalicija potaknuta gospodarskim ulaganjima Turske u Srbiju Vučiću je primamljiva, te on ponovno odlučuje žrtvovati interese bosanskih Srba u korist Srbije.

Kako bi sabotirala Bošnjačko – Srpsku koaliciju dogovorenu između Erdogana, Vučića i Izetbegovića koji je štetan za interese BIH Hrvata  predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović odlučuje pozvati Vučića u službeni posjet Hrvatskoj. Europa je zbog svojih naftnih interesa spremna prešutno federaciju BIH prepustiti Bošnjacima kako bi oni imali svoju državu u Europi. Zbog toga vrše pritisak na političare iz Hrvatske da se ne miješaju u BIH. Predsjednica Kolinda se oglušila na ovakve europske stavove svjesna kako će je oštro napasti svi mediji s lijeve strane.  Brisel je odmah povukao poteze da se taj sastanak sabotira, te su se u medijima pojavili zahtjevi za Vučićevo izvinjenje, zahtjevi za ratnom odštetom i slično iako je svima koji su to tražili jasno kako su ti zahtjevi potpuno nerealni.  Vučić je iskoristio priliku da se pred Srbima pokaže kao najveći zaštitnik Srba u Hrvatskoj, te je pristao i na trilateralni sastanak u Mostaru na kojem bi uz članove predsjedništva BIH prisustvovali predsjednici Srbije i Hrvatske.

Odmah nakon sastanka predsjednika Vučića i predsjednice Kolinde reagira i ruski ministar vanjskih poslova Lavrova koji 21.02.2018. dolazi u Ljubljanu na sastanak s Erjavcem na razgovor o ‘Nestabilnom Zapadnom Balkanu’ pri čemu Slovenski šef diplomacije spominje i arbitražu o razgraničenju s Hrvatskom kao ‘faktor nestabilnosti’. Stvarnu temu razgovora moguće je prepoznati analizom interesa i trenutka u kojem se sastanak događa, a to je ojačavanje ruskog poticaja u Sloveniji kako bi ona pojačala pritiske na Hrvatsku. Iako je Slovenija članica NATO saveza i EU ona se puno ne obazire na interese EU i SAD-a, te gleda svoj interes. A najvažniji interes joj je povećati promet preko luke Kopar u pravcu Austrije i Mađarske.

Odmah nakon posjete Ljubljani sljedećeg dana 22.02.2018. Sergej  Lavrov dolazi u Srbiju gdje prema mišljenju medija Moskva želi provjeriti raspoloženje u Beogradu nakon nedavnog usvajanja strategije proširenja Europske unije za države zapadnog Balkana.  Pošto je do ovog došlo odmah nakon Vučićevog posjeta Zagrebu logično je zaključiti kako je Lavrov došao provjeriti što je dogovoreno u Zagrebu, te kako nagovoriti Vučića da odustane od podrške Hrvatima u BIH.

Zahvaljujući nastojanjima predsjednice Kolinde i zahvaljujući povratku Sber banke u proces Agrokor Srpsko – Bošnjačka koalicija je ipak razbijena, te Hrvati danas moraju shvatiti kako su unatoč bivšim ratovima u ovom trenutku naši strateški saveznici Srbi, a ne Bošnjaci. Kako bi sačuvali Hrvate u BIH, a i Jadransku obalu južno od Splita Hrvatska država mora strateški razmišljati i donositi strateške odluke.

Kako bi se spriječio odlazak Hrvata iz BIH, a i s obale Hrvatska država bi morala ulagati ne samo u pelješki most, već i u autoput prema Crnoj Gori preko Popovog Polja kako bi se što više Hrvata vezalo uz ovo područje. Hrvatski interes nije autoput preko Sarajeva, već je to produženje Banjalučkog autoputa preko Kupresa do Splita, kako bi se i ovdje zadržalo što više Hrvata. Kako Rusi ne bi u Bih tražili svoj izlaz na Jadran trebalo bi im taj izlaz ponuditi u Rijeci, te im dozvoliti ulaganje u izgradnju brze dvotračne željeznice od Rijeke do Mađarske, bez obzira što Amerikanci o tome misle. Amerikancima bi morali objasniti kako ne možemo biti strateški partneri na štetu Hrvata u BiH i kako se to može promijeniti samo uvođenjem trećeg entiteta, ili promjenom izbornog zakona uvođenjem tri izborne jedinice u kojima će svatko birati svoje nacionalne predstavnike.

Hrvatski interes u BIH  nije uvoziti čelik za brodogradilišta u Hrvatskoj, čime se zapošljavaju Bošnjaci, već je interes pomagati Hrvatska poduzeća. Umjesto ulaganja u velika brodogradilišta koja proizvode gubitke naš interes je napraviti stotinu malih profitabilnih brodogradilišta za jahte koji se grade od Hrvatske plastike, a ne od Zeničkog čelika.

Hrvatska strategija bi morala biti napuštanje Račanove strategije pogodovanja velikim poduzećima poput brodogradilišta, Agrokora i velikih robnih kuća, te bi se sve gospodarske mjere morale prilagoditi potpomaganju malih poduzetnika i sitnih trgovaca i u Hrvatskoj, a i u dijelovima BIH gdje su Hrvati većina.

Zbog svega navedenog Čović i ekipa moraju ući u BiH vladu kako bi spriječili potpunu marginalizaciju Hrvata, unatoč nastojanjima raznih naivaca i stranih propagandista kojima je principijelnost važnija od strategije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Hrvati bi trebali razmisliti o tome da ‘promjene ploču’

Objavljeno

na

Objavio

fikret-abdic-reuters
foto: REUTERS

Vodeće bošnjačke političke stranke SDA i SDP, te hrvatofobni sarajevski intelektaulci razjareno su reagirali na Deklaraciju Hrvatskog sabora, usvojenu u petak. Hrvatska je vlast nazvana fašističkom, optužena za rušenje “Daytonskog sporazuma”, “agresiju na suverenitet BiH” i “mješanje u unutarnje stvari”, prigovoreno joj je kako podržava “koncept Herceg Bosne”, kojemu je presuđeno u Haagu kao “udruženom zločinačkom poduhvatu”, piše: Milan Šutalo, HMS

Ukratko bošnjačka politička elita, i bošnjački nazoviintelektualci popud Esada Durakovića, Muhameda Tunje Filipovića, Emira Zlatara, Esada Bajtala, Ibrahima Prohića… držeći se one napad je najbolja obrana, koristeći govor mržnje demonizirali su Hrvatsku, kako bi zamaskirali zločin načinjen prema Hrvatima u BiH, narodu kojemu su Bošnjaci zahvaljujući brojnosti, oteli ustavno pravo predstavljanja u Predsjedništvu BiH i ponizili ga.

Hrvatska je sada kriva samo zato što je to uočila, u Deklaraciji konstatirala i što je odbila šutjeti o tome, kako što je to činila u prošlosti. Što ne pristaje velikobošnjački hegemonizam nazivati europskim demokratskim standardom.

U nedostatku argumenata kojima bi osporili Deklaraciju, sarajevske političke stranke i intelektualni hrvatomrzitelji otvoreno su, kao i bezbroj puta do sada, lagali, podvaljivali, obmanjivali javnost, a nisu se libili ni zaprijetiti svima koji ne misle kao oni. Tako, predsjednik “Kruga 99”, asocijacije koja  zagovara ukidanje konstitutivnosti naroda, kao temeljnog načela Ustava BiH, Adil Kulenović otvoreno prijeti kako će “svatko tko podrži Deklaraciju u BiH biti zgažen”.

Što je u Deklaraciji Hrvatskog sabora tako fašističko, rasističko, zločinačko..? Izgleda to što podržava Bosnu i Hercegovini kao državu kakvom je tretira njezin daytonski ustav, kao “zemlju tri konstitutivna naroda i svih građana”, što izražava nadu kako će se kroz dijalog doći do rješenja kojim će se implementirati presude Ustavnog suda BiH, što traži jednak tretman pred pravosuđem svih optuženih za ratne zločine, što od Vlade Hrvatske zahtjeva da redovito izvještava o kršenju prava svojih sunarodnjaka u BiH, Vijeće za implementaciju mira u BiH i Vijeće sigurnosti UN-a, što se zalaže se za nastavak pomoći Hrvatske svom narodu u BiH.

Ništa se, dakle, u tom aktu ne može naći što je u suprotnosti s važećim Ustavom i Daytonskim sporazumom, i ništa što je usmjereno protiv Bošnjaka. Autori Deklaracije toliko su se trudili da ne izađu iz okvira “nemješanja u unutarnje stvari BiH” da su ih neki u Hrvatskom saboru, optužili da su napravili “kamilica Dakelaraciju”.

No, taj trud nije, čini se, pomogao bošnjačkim političkim elitama “otvoriti oči” da vide da se BiH ne može sačuvati gaženjem ustavnih prava jednog naroda, već jedino poštivanjem tog naroda i njegove ustavne pozicije, dijalogom i dogovorom o onom što zahtjeva Ustavni sud, a zahtjeva da Hrvatima kao i drugim dvama narodima bude omogućeno predstavljanje u Predsjedništvu BiH i domovima naroda.

No, za bošnjačku političku elitu, halal hrvatske intelektualce poput Slave Kukića, Ive Komšića, Mirka Pejanovića, i zelene bosanske fratre poput fra Ive Markovića, Mile Babića i drugih zahtjevati ravnopravnost Hrvata jednako je kao zagovarati fašizam, aparthejd, segregaciju, udruženi zločinački podhvat…. Jedina Deklaracija koju bi oni podržali bila bi ona u kojoj bi BiH bila definirana kao država bosanskog naroda, raznih konfesija, a Hrvati raja koja se ima pokoravati volji probosanskih, patriotskih snaga.

Hrvati bi, zato trebali razmisliti o tome da “promjene ploču” i da počnu koristiti drugačiju argumentaciju, od one koju sada koriste, da primjene “Plan F”. Ukoliko Bošnjaci ne žele, kroz izmjene Izbornog zakona omogućiti Hrvatima izabrati svoje izaslanike u federalni Dom naroda i Predsjedništvo BiH, a očito ne žele, jer je to za njih fašizam, rasizam, segregacija, zločinačka Herceg Bosna i UZP, na sljedećim izborima hrvatske političke stranke trebale bi ne isticati kandidate za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Ako je bošnjačkim strankama toliko milo birati, po europskim demokratskim standardima, hrvatskog člana Predsjedništva, zašto i Hrvati ne bi prihvatili iste te standarde pa kao građani BiH birali bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Zato što ih ljuti Bakir Izetbegović, Nermin Nikšić ili neki od bošnjačkih političara, građani-Hrvati bi mogli svoj glas dati, recimo, Fikretu Abdiću. Istina, čovjek jeste osuđen za ratne zločine, ali je izdražao kaznu i sad ima sva prava kao i drugi građani BiH. Na isti način na koji je za Bošnjake Željko Komšić, fan masovnog ubojice Josipa Broza Tita, liberal i socjaldemokrat, Fikret Abdić bi mogao postati omiljeni političar među Hrvatima, kao čovjek koji zagovara laburističku (radničku), progresivnu, europsku ideologiju. Uostalom i stranka mu se tako zove- Laburistička. Hrvati imaju legitimno, građansko, pravo podržavati laburiste u BiH. Zašto bi to nekomu smetalo? Možda tako Hrvati, a i BiH pstanu simpatični Britancima!

Ovi izbori pokazali su kako je hrvatski izborni kapacitet veći od 180.000 glasova. Pa zašto taj potencijal Hrvati ne bi usmjerili prema laburisti Abdiću i, uz glasove njegova biračkog tjela, lako ga progurali, kao predstavnika građana, u Predsjedništvo BiH. Pa neka onda sarajevske stranke dokazuju da Abdić nije legitimni predstavnik Bošnjaka, a Hrvati neka im na to odgovaraju “zar je Bošnjak samo onaj kome certifikat daju sarajevske stranke”.

Trebaju li Hrvati tako postupiti da ih Bošnjaci ne bi nazivali fašistima i rasistima i da bi ih konačno počeli uvažavati. Čini se, kako sada stvari stoje, druge nema.

Milan Šutalo, HMS

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Dvostruki igrač Krešo Beljak

Objavljeno

na

Objavio

Samoborski gradonačelnik i predsjednik Hrvatske seljačke stranke Krešo Beljak voli svoja politička uvjerenja i mišljenja o drugima iznositi na vrlo direktan način. Često je u raspravama znao prelaziti granicu dobrog ukusa, ali ovo što je napravio u zadnjih nekoliko dana bilo je previše i onima koji su ga simpatizirali. Zlatka Hasanbegovića nazvao je, stavljajući ga uz bok režisera Emira Kusturice, “jednim od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda”. Također ga je okarakterizirao i “jednim od važnijih sljedbenika i učenika Luburića i Pavelića”, sugerirajući kako je “prevelika kukavica da to prizna”,

Zaključio je da je “efendija Hasanbegović obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov”. Nekima od njegovih pratitelja na Twitteru je to bilo prihvatljivo, ali su se oglasili i oni koji kojima se takvo Beljakovo komuniciranje nije nimalo svidjelo. “Sramotno i osim toga kazneno djelo po nekoliko osnova. Krešo, razočarao si me”, rekao je jedan od njih. Beljak se ni nakon toga nije smirio nego mu je poručio „nek me tuži, dokazat ću sve što sam napisao“.

Hasanbegović mu nije, barem zasad, uzvratio na te uvrede. Ono što je pokrenulo ovaj sraz bila je njegova ocjena kako je Beljak „jedan od važnijih Bandićevih učenika“ komentirajući time glasovanje u zagrebačkoj Skupštini gdje je i jedan HSS-ovac glasovao za proračun i time spasio Milana Bandića.

Riječ je o glavnom tajniku HSS-a, kojeg je Beljak odmah suspendirao, tvrdeći kako nije znao da će tako postupiti. No, isti dan su se u medijima pojavile spekulacije da Bandić i Beljak zapravo odavno dobro surađuju jer se iz proračuna Grada Zagreba isplaćuju velike svote, putem javnih natječaja, tvrtkama koje osiguravaju Beljakovu vlast u Samoboru.

Ti izvori iz HSS-a su za Jutarnji list ustvrdili da je „Beljak čitavo vrijeme znao za Ćorićevu namjeru“ te da je riječ o „unaprijed dogovorenoj igri“. Te javno obnanjene sumnje u dvostruku igru koju su Beljak, kao predsjednik HSS-a i jedan od njegovih najbližih suradnika, što je svakako glavni tajnik te stranke, navodno odigrali , očito su ga ozbiljno uzdrmale.

Pred svojim partnerima iz Amsterdamske koalicije (gdje su još GLAS, IDS i HSU) morao se pravdati kako s tim nije imao veze, iako je svima njima, za pretpostaviti je, sve to bilo prilično čudno. Kada je Hasanbegović svojom izjavom potkrijepio te sumnje, Beljak je izgubio obzire i nasrnuo na njega riječima koje se odavno nisu čule u hrvatskom političkom prostoru.

No, čelniku HSS-a nije prvi put da igra dvostruku igru. Prigovarajući svojedobno Tomislavu Sauchi, nekadašnjem šefu kabineta bivšeg premijera Zorana Milanovića, osumnjičenom za uzimanje novca u aferi „Dnevnice“, što je u Saboru dao svoj glas za opstanak HDZ-ove većine, Saucha mu je ovako uzvratio: “Ja se neću spuštati na tu razinu da spominjem neke zaista pravomoćne nepodopštine. Pustite me na miru. Vi ste došli neki dan hoću li ja prijeći na vašu stranu. Pa kako vas nije sram? Vi koji me najviše pljujete zadnjih šest mjeseci”, odgovorio mu je Saucha.

Beljak se i dosada isticao neprimjerenim rječnikom. Prošle godine je u Saboru izgubio kontrolu tijekom polemike u vezi s Poslovnikom. Nakon što mu je netko iz klupa vladajućih dobacio da je lopov, aludirajući na njegove grijehe iz mladosti kada je, kako je sam rekao, ‘otvarao’ tuđe automobile, čelnik HSS-a je uhvatio mikrofon i ustao, kako su to prenijeli izvjestitelji, kao vatrom opečen. „Dođi frajeru tu, dođi tu, dođi, ajde, ‘ko je to rekao? Ajde šta, dođi tu, ajde da vas vidim, di ste? Hrabri ste kad vas ima sto, a kada ste sami, gledate u pod. Kukavice, lopovi, to ste vi“, vikao je Beljak.

Saborska klupa postala mu je pretijesna, pa je sišao do govornice. Jedva su ga smirili. Pozivajući na fizički obračun, stručnjaci za komuniciranje su ustvrdili, kako je Beljak tim nastupom prešao okvire dopuštenog ponašajući se kao u krčmi. No, neki politički analitičari su kazali kako je to zaprvo bio Beljakov ‘show’ kojim se htio vratiti pod okrilje SDP-a, nakon što im se HSS ranije nije priključio u pokušaju izglasavanja nepovjerenja HDZ-ovoj vladi. Za tu rolu koju je odigrao, zaključili su, trebalo bi mu dati Oscara.

Beljak je, naime, pet zastupnika koliko ih HSS ima u Saboru dobio preko zajedničke liste sa SDP-om. I u Samoboru vlada uz pomoć te stranke. No, kako SDP sada želi samostalno ići na sve buduće izbore, HSS-u ne odgovara rušenje sadašnje Vlade jer im je jasno kako na nekim prijevremenim izborima ne bi dobili ni približno toliko mandata. Stoga galami protiv HDZ-a, priča protiv te stranke, ali kada se trebao priključiti oporbi u izglasavanju nepovjerenja, okrenuo je ploču.

I to je razlog zašto neki sumnjaju kako je sada i u vezi s Bandićevim proračunom u Zagrebu odigrana slična igra. Kada mu je Hasanbegović to spočitnuo, uslijedile su salve uvreda i to na osobnoj razini pa čak i kažnjive. Čelnik HSS-a postaje žrtva svog karaktera, i političkih igara zbog kojih, kako se pokazalo u nekim situacijama, njegovi politički partneri ne mogu biti sigurni kojem će se taboru priključiti HSS-ovi zastupnici ili vijećnici. Sigurno mu to neće zaboraviti.

Beljak: ‘Hasanbegović je uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari