Pratite nas

Vijesti

Valovi nesnošljivosti u virtualnom prostoru

Objavljeno

na

I prije nego su zastupnici u Hrvatskom saboru donijeli odluku sa 104 ruku za, 13 protiv i 5 suzdržanih da će se prvi narodni referendum održati prvog dana posljednjeg mjeseca ove godine, novi trend s profilnim fotografijama preplavio je društvene mreže Facebook i Twitter. Uz sliku vlasnika profila stoje istaknuti, uočljivi natpisi – »za« ili »protiv«, a oni kreativniji proširili su ponudu i na natpis »možda«. Svima je u bespućima internetskog svijeta trebao tek trenutak da shvate o čemu je riječ, što te kratke riječi potvrđuju, odnosno negiraju. Reakcija je to na društvenu stvarnost koja se brzo prelijeva i na mrežu svih mreža – dojam je da je referendumsko pitanje »Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?« podijelilo političke stranke, udruge civilnog društva, ali i same građane (što nikako ne znači da je hrvatska većina »protiv«, budući da se već iskazala u prikupljanju potpisa za raspisivanje referenduma«. Snažnom pritisku, uvredama, omalovažavanju i u virtualnom prostoru interneta i društvenih mreža podvrgnuti su oni koji misle drukčije, koji su poštujući zakonodavstvo uspjeli postići da narod oblikom izravne demokracije odlučuje o tome kako želi urediti društvo u kojem živi u pitanjima koja su im važna.

Iznošenje vrijednosnih stavova o inicijativi »U ime obitelji« u virtualnim sobama ne prestaje biti tema žestokih prijepora posljednjih mjeseci. S namjerom potencirane rasprave o nazadnosti, netolerantnosti i protivljenju homoseksualnim osobama, a koje nemaju realnog uporišta, privlače pozornost mnogih korisnika društvenih mreža, pa nije neobično da je »bojno polje« otvoreno i na toj fronti. Ono što upada u oči velika je količina nesnošljivosti i govor mržnje koji se poput korova proširio internetom, kao da se tolika razina nasilja ne može kanalizirati u realnom svijetu, pa je potreban »ispušni ventil« koji ne poznaje granice pristojne i uljuđene komunikacije, a onda se prostor za takvo izražavanje i sukobljavanje pronalazi u komentarima ispod članaka na portalima, u borbi s likeovima na Facebooku ili retweetanjem na Twitteru… Posljednji primjeri rasprave pokazuju da je granica tolerancije na internetu očito pomaknuta naniže.

Profilna slika nosi poruku

No nije sve izgledalo tako na početku. Građanska inicijativa »U ime obitelji« koristila je upravo blagodati novih medija (internetski portal, službene stranice na Facebooku i Twitteru) kako bi doprla do širokog broja ljudi. Jer to je bio jedini prostor koji su imali na raspolaganju: medijska blokada bila je očita jer je na prvoj novinskoj konferenciji bilo tek nekoliko novinara, gotovo bez ikakvog odjeka. Ali bez interneta i ustrajnog ponavljanja da između riječi brak te muškarac i žena mora stajati znak jednakosti ne bi se lako probila medijska blokada. Tom su se metodom okupljali i volonteri, primale donacije, a internetska stranica bila je prvo mjesto gdje je inicijativa objavila svoje financijsko izvješće. Pokazali su školski primjer uspješnog korištenja društvenih mreža, no posljednjih je tjedana upravo taj medij postao poprište sukoba.

Za ulazak u nesagledivo velik prostor Facebooka koji prema nekim procjenama u Hrvatskoj koristi milijun i pol korisnika potrebno je upisati tek ime i prezime, adresu elektroničke pošte te šifru. I osobni virtualni identitet na najpopularnijoj mreži u Hrvata brzo je kreiran. Objavama i fotografijama na osobnom profilu daje se uvid u svakodnevni život: radosni trenuci, slavlja, pozitivni osjećaji u trenutku se objavljuju (postaju, tvitaju), dijele s imaginarnim prijateljima. A tako je i s problemima, strepnjama, ljutnjama, pa internet postaje sve češće »rame za plakanje«. Mjesto je to gdje se mogu saznati i političke preferencije, omiljeni filmski žanrovi, glazba i knjige koje okupiraju misli i osjećaje fejsbukovaca. Jer i fotografija, posljednjih dana aktualna na društvenim mrežama, koja »kriči« s natpisom podržava li se ili ne referendum nije samo estetski dodatak, već nosi snažnu sadržajno-vrijednosnu poruku, postaje simbol.

Postoji na toj društvenoj mreži i mogućnost otvaranja Facebook-stranice koje se koriste kao snažan medij za oglašavanje na internetu. No nisu više samo lokalni kafići, tvrtke i organizacije »vlasnici« takvih stranica, već i zajednice tim putem promiču svoje ideje, stavove i mišljenja. Službena stranica inicijativa »U ime obitelji«, što je svojevrsna virtualna pravna osoba, aktivna je na toj platformi još od 30. ožujka i svakodnevnim objavama ponavljaju se isti zahtjevi i ciljevi inicijative. S prvim danima prikupljanja potpisa za referendum nitko u građanskoj inicijativi nije vidio opasnost, ali kada se broj potpisa iz dana u dan penjao i dosegnuo šesteroznamenkastu brojku pojavile su se interesne skupine koje su afirmativne poruke kampanje »U ime obitelji« organizirano i sustavno tumačile na krivi način. Nazadna, homofobna, netolerantna – neki su od izraza kojima se podmetalo inicijativi, a posijano sjeme takvih kvalifikacija brzo se počelo širiti u virtualnom svijetu. I provokativna Facebook-stranica »U ime svake obitelji« počela je konkurirati i brojem likeova i učestalošću komentara.

Ne vrijeđa se samo riječima

Nadolazeći prvoprosinački referendum o ustavnoj definiciji braka usijao je tipkovnice, počela se u sve većoj mjeri širiti nesnošljivost prema onima koji se zauzimaju za brak kao zajednicu žene i muškarca te su po definiciji brzi novi mediji postali rasadište zlobnih ideja i negativne atmosfere. U internetskom ratovanju ne važu se riječi, argumenti gube na cijeni, udara ispod pojasa čak i niže nego što je to slučaj u tradicionalnim medijima. Prava zamisao o zaštiti obitelji i društva kao cjeline pogurnuta je u kut jer referendum inicijative »U ime obitelji« na društvenim medijima uporno je predstavljan, što je očita manipulacija, kao napad na homoseksualce, na njihova prava, kao izraz mržnje upućen prema osobama. Opet se na djelu pokazala moć manipulacije dirigirane interesnim skupinama.

Takav se govor mržnje širi na svim razinama komunikacije u društvenim mrežama: od razvijanja »uske« rasprave među prijateljima na osobnom profilu ispod obavijesti o promjeni fotografije s natpisom »glasujem za« do ostrašćenih komentara na posjećenoj službenoj stranici »U ime obitelji« kao reakcija na vijesti, priopćenja i poticajne izjave. Takvim su riječima zaraženi mnogi, a producirajući uvredljive komentare prostor mržnje brzo se širio, dajući vjetar u leđa malenoj kugli koja se pretvorila u opasnu gromadu. I prijeti pokositi svakoga na putu, a tek se rijetki uspijevaju izmaknuti. U tom kotrljanju iznose se uvrede prema neistomišljenicima na temelju nacionalne, etničke, vjerske pripadnosti pod različitim pseudonimima: »Stvarno nema smisla maloumnim i zaostalim retardima pokušavati objasniti nešto«, »Malo me strah kada pomislim da živim sa 700.000 luđaka! Po toj logici i sada je barem dvoje u prostoriji sa mnom!«, »Nije ni čudo što si mutava kad si Hercegovka«.

Često se u raspravama ide u pritajene napade te se korištenjem mnogih neistina brani vlastiti stav, a ponavljanjem lažnih podataka i informacija »hrani« internetska publika. Ne vrijeđa se samo riječima, širenjem nasilnih i uvredljivih komentara, već se nailazi i na poticanje grupne mržnje, simboličke uvrede, fotomontaže kojima se šalju nesnošljive poruke. Ono što se ne može reći »oči u oči«, u realnom životu, to se piše na društvenim mrežama i forumima. Vrhunac ispada bilo je čak otvoreno poticanje i poziv na nasilje prema predstavnici inicijative Željki Markić u komentarima ispod teksta objavljenog na aktivističkom portalu za »za lezbijke, biseksualke i neodlučne žene«.

Referendum ipak dolazi

Pronađena je korist u puštanju pogrešne informacije da je inicijativa »U ime obitelji« dio Katoličke Crkve. Nova prigoda za podbadanja i širenje nesnošljivosti: »Oduvijek su Hrvati bili veći teolozi od Boga«, »To se koristi samo kad velikim kršćanima to odgovara, dok isti ti kršćani dođu doma nakon što su prošli pored 30 siromašnih i skoro im pljunuli u facu jer su tražili kunu«, »Nema gore ‘ljubavi’ od one zadrtih vjernika. Takvi su klali neistomišljenike i ‘nevjernike’, započinjali ratove, palili ljude… haha, welcome back u srednji vijek!«.

Svjedok takvoj raspravi jest i mladi Zagrepčanin Luka Lugomer, student treće godine poslovne ekonomije na VERN-u, kao dio konstruktivnih dijaloga o referendumu za brak koji počivaju na argumentima snage, a ne snazi argumenta: »Društvene mreže su nemilosrdne, tenzije frcaju sa svih strana. Najveći problem je što ljudi nisu naučili argumentirati stavove i napadaju protivnike svojeg stava. Uvrede znaju biti vrlo neukusne i zle, pune etiketiranja i psovki. Oni koji su za inicijativu nazivaju se homofobima. Komentari i izjave osnovane su na vlastitim emocijama i, nažalost, često se pretjera.«

U spiralu zla nažalost uvukli su se i neki koji zagovaraju brak kao zajednicu žene i muškarca, ali očito iz krivih motiva, pa su i oni ponekad potpuno neprimjereno odgovarali vrijeđajući »drugu stranu«.

Kao jedna od virtualnih »forma« kojom se mjeri snaga pojedine grupacije jest i broj Facebooklikeova koje prikupi stranica, zajednica, grupa ili kreirani događaj. Kada bi rezultat »referenduma« na Facebooku imao pravni učinak poput onog državnog – ustav bi već danas, dva tjedna prije održavanja pravog referenduma, u sebi imao ugrađenu definiciju braka kao zajednice žene i muškarca. Naime 14 tisuća korisnika Facebooka podržava više stranicu »Ja glasam za« od one »Ja glasam protiv«. Do zaključenja ovog broja, u jeku rasprave o referendumu stranica »Ja glasam protiv« prikupila je 47.679 korisnika, a otvorena je 4. studenoga s ciljem da okupi one koji se zalažu »protiv referenduma kojim se stvaraju podjele unutar hrvatskog društva na poželjne i nepoželjne«. Dan kasnije stigla je reakcija u obliku stranice »Ja glasam za« koju podržava 62.130, a administratori pišu da »podupiru inicijativu te je svrha stranice mobilizacija za referendum«. Zanimljivo je da ni jednu stranicu nisu pokrenuli službeni predstavnici: ni Organizacijski odbor inicijative »U ime obitelji«, ni aktivisti interesnih udruga koje se protive referendumu. Ali činjenica je da su upravo te dvije stranice na Facebooku uspjele privući pozornost velikog broja ljudi i nametnuti se kao središnje mjesto sučeljavanja stavova, ali i iznošenja ružnih i uvredljivih kvalifikacija.

Još jedna pojava koja je u raspravi oko ustavne definicije braka izišla na vidjelo jest brisanje osoba s takozvanog »popisa prijatelja« koje imaju drukčije stajalište. Ta se praksa provodi i na Facebooku i na Twitteru, s kojeg prenosimo nekoliko komentara: »Svaka osoba koja da podršku #uimeobitelji dobiva block za život. Ne, ne želim da moj krevet bude vaša stvar, hvala«, »Pola familije ZA, pola PROTIV, da smo na FB-u/TW-u već bi se međusobno unfriendali/unfollowali, ovako se moramo trpit.« No pojavi se u nekom slučaju i glas razuma: »Nekoga blockati ili izbrisati samo zato jer se ne slaže s tobom zorno svjedoči tvoju malenost i nespremnost za vlastitu borbu.« Slično iskustvo ima i naš sugovornik u virtualnom svijetu Lugomer kojem su se, nakon što su vidjeli njegove argumente za održavanje referenduma, osobno javljali prijatelji te izražavali razočaranje u njega kao osobu, jer se nisu slagali s njegovim stajalištima i mišljenjima.

Virtualna zajednica pokazala je da su oni koji se zauzimaju za očuvanje tradicionalnih vrijednosti, za brak definiran kao zajednica žene i muškarca, na meti i udaru mnogih. Postao je to nepodnošljiv prostor koji preslikava situaciju hrvatskog društva – nisko i otužno širenje agresije prema svemu i svima koji su spremni iskazati drukčije stajalište dolazi upravo od onih koji se »busaju u prsa« poštivanjem različitosti. Referendum će pokazati tko je, srećom, u većini.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Višnja Starešina u Bujici: Danas se ruši zid globalizma u Bruxellesu, a mi nemamo Tuđmana!

Objavljeno

na

Objavio

Višnja Starešina u Bujici: “Godine 1989. Rušio se zid komunizma u Berlinu, danas se ruši zid globalizma u Bruxellesu, a mi nemamo Tuđmana!”

Naša politička scena izgleda kao da stari Politbiro rotira svoje kadrove iz različitih stranaka – izjavila je u Bujici na Z1 Višnja Starešina, politička analitičarka i kolumnistica Slobodne Dalmacije.

Kritički je govorila o vanjskoj politici Plenkovićeve Vlade, naročito o odnosu prema Hrvatima u BiH i Haaškome sudu. Pohvalila je Orbana i Trumpa te objasnila zašto Marakeški sporazum nije dobar za Hrvatsku.

Starešina je članica vanjskopolitičkog odbora Hrvatskog sabora, a mišljenja je da se naša politika već dugi niz godina sustavno srozava i daleko je ispod razine one koju je vodio dr. Franjo Tuđman.

“Nije dobro da Budo Lončar još uvijek dijeli svoje savjete na Pantovčaku i Zrinjevcu,” smatra Starešina.

Bruxelles: Tisuće prosvjednika protiv UN-ova sporazuma o migrantima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Biskup Košić: Pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, Drinske mučenice su nam svjetlo i primjer vjernosti i pobjede

Objavljeno

na

Objavio

Spomendan bl. Drinskih mučenica svečano je proslavljen, u subotu 15. prosinca u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, svečanom misom zornicom koju je predvodio biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem i katedralnim župnikom preč. Markom Karačom.

Uz brojne vjernike misnom slavlju prisustvovale su i sestre iz sisačke zajednice Kćeri Božje ljubavi.

U homiliji biskup je progovorio o mučeništvu s. Jule Ivanišević, s. Bernadete Banja, s. Berchmane Leidenix, s. Krizine Bojanc i s. Antonije Fabjan koje su prije 77 godina ubijene od četnika.

“Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili ‘Marijin dom’, opljačkali ga i zapalili, a redovnice su odveli u zarobljeništvo. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine.

Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su bile u zgradu vojarne na 2. katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre.

Časne sestre hrabro su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, četnici su ubili i bacili u Drinu oko 8 000 ljudi.

Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, no on nije vidio njihov kraj jer je na putu prema Drini pušten, a svjedok koji je vidio sljedeće jutro mrtve časne sestre na obali Drine bio je dječak, kasnije svećenik Anto Baković koji je to opisao i svjedočio na procesu za njihovo proglašenje blaženim“, rekao je biskup te u nastavku podsjetio na riječi kardinala Amata koje je izgovorio na proglašenju mučenica blaženim, a koji je istaknuo kako povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer poniznih ljudi, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi, ali u stvarnosti, to je pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na spomendanu Drinskih mučenica

Časne sestre Kćeri Božje ljubavi, koje su došle u Sarajevo na poziv nadbiskupa Stadlera, otvorile su 1911. godine na Palama samostan „Marijin dom”. Tu su održavale nastavu osnovne škole i pomagale susjedima bez obzira na vjeru i narodnost te se ta kuća, prvotno namijenjena za odmor bolesnih i starijih sestara, prozvala „gostinjcem siromaha“.

Ratne 1941. godine, u samostanu na Palama bile su: predstojnica č. s. Jula Ivanišević, Hrvatica, č. s. Berchmana Leidenix, Austrijanka, č. s. Krizina Bojanc, Slovenka, č. s. Antonija Fabjan, Slovenka, i č. s. Bernadeta Banja, Hrvatica mađarskog porijekla.

Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili „Marijin dom”, opljačkali ga i zapalili, a redovnice su odveli u zarobljeništvo. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine.

Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su bile u zgradu vojarne na 2. katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre.

Časne sestre hrabro su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, četnici su ubili i bacili u Drinu oko 8 000 ljudi. Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, no on nije vidio njihov kraj jer je na putu prema Drini pušten, a svjedok koji je vidio sljedeće jutro mrtve časne sestre na obali Drine bio je dječak, kasnije svećenik Anto Baković koji je to opisao i svjedočio na procesu za njihovo proglašenje blaženim.

Dana 24. rujna 2011. bila je u Sarajevu beatifikacija Drinskih mučenica u olimpijskoj dvorani Zetra. Beatifikaciju je predvodio papinski izaslanik i pročelnik kongregacije za proglašenje svetaca kardinal Angelo Amato.

U prigodnoj je propovijedi kardinal Amato istaknuo, da je mučeništvo pet redovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi “tragična, ali slavna stranica Crkve Katoličke u plemenitom narodu Bosne i Hercegovine… Njihova pobjeda ima značenje mučenika prvih stoljeća, kada su poganski idoli zahtijevali nevine žrtve za nastavak njihovog prolaznog i nesigurnog postojanja.

Tragedija njihovog ubojstva se dogodila za vrijeme nasilnog civilnog rata 1941-1945. godine”, rekao je kardinal te podsjetio kako su ubojice, oslijepljeni protukatoličkom mržnjom i beskonačnim egoizmom, počinili pokolj grupe nemoćnih ali neukrotivih žena.

“Sestre, budući da se nisu htjele podvrgnuti neurednoj volji ratnika, pokušavaju pobjeći da bi obranile dostojanstvo svoga posvećenja”, kazao je kardinal i dodao da povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer ljudi poniznih, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi. Ali u stvarnosti, to je pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage“, istaknuo je kardinal Amato.

Mi smo čuli Riječ Božju:

Poslanicu sv. Pavla ap. Rimljanima (Rim 8,31b-39) u kojoj Apostol snažno ističe kako nas od Krista ne može ništa na ovom svijetu rastaviti, pa bila to i „nevolja… pogibao, mač“. I nastavlja: „Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.“ I zaključuje: „U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.“

Doista, kad je Krist za nas umro, što nam mogu njegovi mrzitelji i oni koji nas zbog njega progone i ubijaju? Koji nam podmeću i „sve zlo slažu protiv nas“ (Mt 5,11)? Gospodin u svojim blaženstvima na gori za progonjene radi kraljevstva nebeskoga kaže: „Radujte se i kličite! Velika je plaća vaša na nebesima!“ (Mt 5,12)

Tako se upravo dogodilo Drinskim mučenicama. One su bile progonjene, nad njima se vršilo nasilje i one su ubijene „iz mržnje na vjeru“. Zato su one svojim hrabrim otporom nasilnicima primjer svima nama da se ne bojimo oduprijeti se svakome tko nas zbog naše vjere progoni i pokazuje svoju mržnju. Mi ne uzvraćamo nikome mržnjom, ali branimo svoju vjeru i ljubav prema Kristu, pa i pod cijenu smrti. To je prava vjernost, za koju Gospodin u Otkrivenju sv. Ivana kaže: „Esto fidelis usque ad mortem et tibi dabo coronam vitae – budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života!“ (Otk 2,10)

U Evanđelju (Lk 9,23-26) Isus nam poručuje da trebamo uzeti križ svoj i ići za njim jer: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“

Ovaj paradoks, koji se čini nelogičnim, zapravo nam kaže kako je pravi život samo – život s Kristom i za Krista. I on nagrađuje onoga tko se je spreman za njega žrtvovati. Isus postavlja alternativu pitanjem što je vrednije: zadobiti sav svijet ili sačuvati samoga sebe? Naime, čuvajući svoj zemaljski život pod svaku cijenu često znači odreći se sebe, svojih stavova i uvjerenja. Ako je cijena vjernosti sebi, Isusu i vjeri u njega vlastiti život, što je veće: ovaj prolazni život u kojem nikada i nikako ne možemo zadobiti čitav svijet ili vječni život koji Gospodin obećava onima koji ga ljube?

Pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, Drinske mučenice, znale su dobro izabrati i zato su nam svjetlo i primjer vjernosti i pobjede.

Molimo ih da za nas zagovaraju i nama isprose hrabrost da se ne bojimo za svoju vjeru žrtvovati, da se hrabro suprotstavimo svakom nasilju i da ostanemo vjerni Kristu Gospodinu. Amen.

 

15. prosinca – Spomendan bl. Drinskih mučenica

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari