Pratite nas

Vijesti

Valovi nesnošljivosti u virtualnom prostoru

Objavljeno

na

I prije nego su zastupnici u Hrvatskom saboru donijeli odluku sa 104 ruku za, 13 protiv i 5 suzdržanih da će se prvi narodni referendum održati prvog dana posljednjeg mjeseca ove godine, novi trend s profilnim fotografijama preplavio je društvene mreže Facebook i Twitter. Uz sliku vlasnika profila stoje istaknuti, uočljivi natpisi – »za« ili »protiv«, a oni kreativniji proširili su ponudu i na natpis »možda«. Svima je u bespućima internetskog svijeta trebao tek trenutak da shvate o čemu je riječ, što te kratke riječi potvrđuju, odnosno negiraju. Reakcija je to na društvenu stvarnost koja se brzo prelijeva i na mrežu svih mreža – dojam je da je referendumsko pitanje »Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?« podijelilo političke stranke, udruge civilnog društva, ali i same građane (što nikako ne znači da je hrvatska većina »protiv«, budući da se već iskazala u prikupljanju potpisa za raspisivanje referenduma«. Snažnom pritisku, uvredama, omalovažavanju i u virtualnom prostoru interneta i društvenih mreža podvrgnuti su oni koji misle drukčije, koji su poštujući zakonodavstvo uspjeli postići da narod oblikom izravne demokracije odlučuje o tome kako želi urediti društvo u kojem živi u pitanjima koja su im važna.

Iznošenje vrijednosnih stavova o inicijativi »U ime obitelji« u virtualnim sobama ne prestaje biti tema žestokih prijepora posljednjih mjeseci. S namjerom potencirane rasprave o nazadnosti, netolerantnosti i protivljenju homoseksualnim osobama, a koje nemaju realnog uporišta, privlače pozornost mnogih korisnika društvenih mreža, pa nije neobično da je »bojno polje« otvoreno i na toj fronti. Ono što upada u oči velika je količina nesnošljivosti i govor mržnje koji se poput korova proširio internetom, kao da se tolika razina nasilja ne može kanalizirati u realnom svijetu, pa je potreban »ispušni ventil« koji ne poznaje granice pristojne i uljuđene komunikacije, a onda se prostor za takvo izražavanje i sukobljavanje pronalazi u komentarima ispod članaka na portalima, u borbi s likeovima na Facebooku ili retweetanjem na Twitteru… Posljednji primjeri rasprave pokazuju da je granica tolerancije na internetu očito pomaknuta naniže.

Profilna slika nosi poruku

No nije sve izgledalo tako na početku. Građanska inicijativa »U ime obitelji« koristila je upravo blagodati novih medija (internetski portal, službene stranice na Facebooku i Twitteru) kako bi doprla do širokog broja ljudi. Jer to je bio jedini prostor koji su imali na raspolaganju: medijska blokada bila je očita jer je na prvoj novinskoj konferenciji bilo tek nekoliko novinara, gotovo bez ikakvog odjeka. Ali bez interneta i ustrajnog ponavljanja da između riječi brak te muškarac i žena mora stajati znak jednakosti ne bi se lako probila medijska blokada. Tom su se metodom okupljali i volonteri, primale donacije, a internetska stranica bila je prvo mjesto gdje je inicijativa objavila svoje financijsko izvješće. Pokazali su školski primjer uspješnog korištenja društvenih mreža, no posljednjih je tjedana upravo taj medij postao poprište sukoba.

Za ulazak u nesagledivo velik prostor Facebooka koji prema nekim procjenama u Hrvatskoj koristi milijun i pol korisnika potrebno je upisati tek ime i prezime, adresu elektroničke pošte te šifru. I osobni virtualni identitet na najpopularnijoj mreži u Hrvata brzo je kreiran. Objavama i fotografijama na osobnom profilu daje se uvid u svakodnevni život: radosni trenuci, slavlja, pozitivni osjećaji u trenutku se objavljuju (postaju, tvitaju), dijele s imaginarnim prijateljima. A tako je i s problemima, strepnjama, ljutnjama, pa internet postaje sve češće »rame za plakanje«. Mjesto je to gdje se mogu saznati i političke preferencije, omiljeni filmski žanrovi, glazba i knjige koje okupiraju misli i osjećaje fejsbukovaca. Jer i fotografija, posljednjih dana aktualna na društvenim mrežama, koja »kriči« s natpisom podržava li se ili ne referendum nije samo estetski dodatak, već nosi snažnu sadržajno-vrijednosnu poruku, postaje simbol.

Postoji na toj društvenoj mreži i mogućnost otvaranja Facebook-stranice koje se koriste kao snažan medij za oglašavanje na internetu. No nisu više samo lokalni kafići, tvrtke i organizacije »vlasnici« takvih stranica, već i zajednice tim putem promiču svoje ideje, stavove i mišljenja. Službena stranica inicijativa »U ime obitelji«, što je svojevrsna virtualna pravna osoba, aktivna je na toj platformi još od 30. ožujka i svakodnevnim objavama ponavljaju se isti zahtjevi i ciljevi inicijative. S prvim danima prikupljanja potpisa za referendum nitko u građanskoj inicijativi nije vidio opasnost, ali kada se broj potpisa iz dana u dan penjao i dosegnuo šesteroznamenkastu brojku pojavile su se interesne skupine koje su afirmativne poruke kampanje »U ime obitelji« organizirano i sustavno tumačile na krivi način. Nazadna, homofobna, netolerantna – neki su od izraza kojima se podmetalo inicijativi, a posijano sjeme takvih kvalifikacija brzo se počelo širiti u virtualnom svijetu. I provokativna Facebook-stranica »U ime svake obitelji« počela je konkurirati i brojem likeova i učestalošću komentara.

Ne vrijeđa se samo riječima

Nadolazeći prvoprosinački referendum o ustavnoj definiciji braka usijao je tipkovnice, počela se u sve većoj mjeri širiti nesnošljivost prema onima koji se zauzimaju za brak kao zajednicu žene i muškarca te su po definiciji brzi novi mediji postali rasadište zlobnih ideja i negativne atmosfere. U internetskom ratovanju ne važu se riječi, argumenti gube na cijeni, udara ispod pojasa čak i niže nego što je to slučaj u tradicionalnim medijima. Prava zamisao o zaštiti obitelji i društva kao cjeline pogurnuta je u kut jer referendum inicijative »U ime obitelji« na društvenim medijima uporno je predstavljan, što je očita manipulacija, kao napad na homoseksualce, na njihova prava, kao izraz mržnje upućen prema osobama. Opet se na djelu pokazala moć manipulacije dirigirane interesnim skupinama.

Takav se govor mržnje širi na svim razinama komunikacije u društvenim mrežama: od razvijanja »uske« rasprave među prijateljima na osobnom profilu ispod obavijesti o promjeni fotografije s natpisom »glasujem za« do ostrašćenih komentara na posjećenoj službenoj stranici »U ime obitelji« kao reakcija na vijesti, priopćenja i poticajne izjave. Takvim su riječima zaraženi mnogi, a producirajući uvredljive komentare prostor mržnje brzo se širio, dajući vjetar u leđa malenoj kugli koja se pretvorila u opasnu gromadu. I prijeti pokositi svakoga na putu, a tek se rijetki uspijevaju izmaknuti. U tom kotrljanju iznose se uvrede prema neistomišljenicima na temelju nacionalne, etničke, vjerske pripadnosti pod različitim pseudonimima: »Stvarno nema smisla maloumnim i zaostalim retardima pokušavati objasniti nešto«, »Malo me strah kada pomislim da živim sa 700.000 luđaka! Po toj logici i sada je barem dvoje u prostoriji sa mnom!«, »Nije ni čudo što si mutava kad si Hercegovka«.

Često se u raspravama ide u pritajene napade te se korištenjem mnogih neistina brani vlastiti stav, a ponavljanjem lažnih podataka i informacija »hrani« internetska publika. Ne vrijeđa se samo riječima, širenjem nasilnih i uvredljivih komentara, već se nailazi i na poticanje grupne mržnje, simboličke uvrede, fotomontaže kojima se šalju nesnošljive poruke. Ono što se ne može reći »oči u oči«, u realnom životu, to se piše na društvenim mrežama i forumima. Vrhunac ispada bilo je čak otvoreno poticanje i poziv na nasilje prema predstavnici inicijative Željki Markić u komentarima ispod teksta objavljenog na aktivističkom portalu za »za lezbijke, biseksualke i neodlučne žene«.

Referendum ipak dolazi

Pronađena je korist u puštanju pogrešne informacije da je inicijativa »U ime obitelji« dio Katoličke Crkve. Nova prigoda za podbadanja i širenje nesnošljivosti: »Oduvijek su Hrvati bili veći teolozi od Boga«, »To se koristi samo kad velikim kršćanima to odgovara, dok isti ti kršćani dođu doma nakon što su prošli pored 30 siromašnih i skoro im pljunuli u facu jer su tražili kunu«, »Nema gore ‘ljubavi’ od one zadrtih vjernika. Takvi su klali neistomišljenike i ‘nevjernike’, započinjali ratove, palili ljude… haha, welcome back u srednji vijek!«.

Svjedok takvoj raspravi jest i mladi Zagrepčanin Luka Lugomer, student treće godine poslovne ekonomije na VERN-u, kao dio konstruktivnih dijaloga o referendumu za brak koji počivaju na argumentima snage, a ne snazi argumenta: »Društvene mreže su nemilosrdne, tenzije frcaju sa svih strana. Najveći problem je što ljudi nisu naučili argumentirati stavove i napadaju protivnike svojeg stava. Uvrede znaju biti vrlo neukusne i zle, pune etiketiranja i psovki. Oni koji su za inicijativu nazivaju se homofobima. Komentari i izjave osnovane su na vlastitim emocijama i, nažalost, često se pretjera.«

U spiralu zla nažalost uvukli su se i neki koji zagovaraju brak kao zajednicu žene i muškarca, ali očito iz krivih motiva, pa su i oni ponekad potpuno neprimjereno odgovarali vrijeđajući »drugu stranu«.

Kao jedna od virtualnih »forma« kojom se mjeri snaga pojedine grupacije jest i broj Facebooklikeova koje prikupi stranica, zajednica, grupa ili kreirani događaj. Kada bi rezultat »referenduma« na Facebooku imao pravni učinak poput onog državnog – ustav bi već danas, dva tjedna prije održavanja pravog referenduma, u sebi imao ugrađenu definiciju braka kao zajednice žene i muškarca. Naime 14 tisuća korisnika Facebooka podržava više stranicu »Ja glasam za« od one »Ja glasam protiv«. Do zaključenja ovog broja, u jeku rasprave o referendumu stranica »Ja glasam protiv« prikupila je 47.679 korisnika, a otvorena je 4. studenoga s ciljem da okupi one koji se zalažu »protiv referenduma kojim se stvaraju podjele unutar hrvatskog društva na poželjne i nepoželjne«. Dan kasnije stigla je reakcija u obliku stranice »Ja glasam za« koju podržava 62.130, a administratori pišu da »podupiru inicijativu te je svrha stranice mobilizacija za referendum«. Zanimljivo je da ni jednu stranicu nisu pokrenuli službeni predstavnici: ni Organizacijski odbor inicijative »U ime obitelji«, ni aktivisti interesnih udruga koje se protive referendumu. Ali činjenica je da su upravo te dvije stranice na Facebooku uspjele privući pozornost velikog broja ljudi i nametnuti se kao središnje mjesto sučeljavanja stavova, ali i iznošenja ružnih i uvredljivih kvalifikacija.

Još jedna pojava koja je u raspravi oko ustavne definicije braka izišla na vidjelo jest brisanje osoba s takozvanog »popisa prijatelja« koje imaju drukčije stajalište. Ta se praksa provodi i na Facebooku i na Twitteru, s kojeg prenosimo nekoliko komentara: »Svaka osoba koja da podršku #uimeobitelji dobiva block za život. Ne, ne želim da moj krevet bude vaša stvar, hvala«, »Pola familije ZA, pola PROTIV, da smo na FB-u/TW-u već bi se međusobno unfriendali/unfollowali, ovako se moramo trpit.« No pojavi se u nekom slučaju i glas razuma: »Nekoga blockati ili izbrisati samo zato jer se ne slaže s tobom zorno svjedoči tvoju malenost i nespremnost za vlastitu borbu.« Slično iskustvo ima i naš sugovornik u virtualnom svijetu Lugomer kojem su se, nakon što su vidjeli njegove argumente za održavanje referenduma, osobno javljali prijatelji te izražavali razočaranje u njega kao osobu, jer se nisu slagali s njegovim stajalištima i mišljenjima.

Virtualna zajednica pokazala je da su oni koji se zauzimaju za očuvanje tradicionalnih vrijednosti, za brak definiran kao zajednica žene i muškarca, na meti i udaru mnogih. Postao je to nepodnošljiv prostor koji preslikava situaciju hrvatskog društva – nisko i otužno širenje agresije prema svemu i svima koji su spremni iskazati drukčije stajalište dolazi upravo od onih koji se »busaju u prsa« poštivanjem različitosti. Referendum će pokazati tko je, srećom, u većini.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sotinjani uzeli pravdu u svoje ruke i podnijeli tužbu protiv Srbije

Objavljeno

na

Objavio

Sotinjani, kao i većina mjesta na tom području, još uvijek tragaju za svojim najdražim

Dragica Urukalović tijekom okupacije Sotina izgubila je oca, sestru i nekoliko članova uže obitelji. U selu je boravila do sredine studenog. Prvi puta nakon 27 godina s ekipom RTL-a odlazi u podrum kuće u kojem je bila zatočena, pišu Vijesti RTL

“Što smo radili? Ja i sestra smo morali ići. Tata je bio pošteđen kao par dana pošto je tu bio pretučen pa nije mogao, a ja i sestra smo išli na prisilni rad.”

Svi Hrvati, kao i njihove kuće bili su obilježene, a brutalno zlostavljanje svakodnevica.

“Gore su nas posjeli i da se dogovorimo, silovat će. Ja sam onda molila jer sestra je bila mlada, bila je cura, onda sam molila ako što moraju onda neka rade samnom, neka sestru ostave na miru.”

Dragicu i njezinu sestru od silovanja spasio je tada jedan mladi vojnik. No nakon izlaska iz Sotina, niti nju, ali niti oca više nije vidjela. Zatekla ih je sudbina 68-ero žitelja toga prije rata većinski hrvatskoga mjesta nadomak Vukovaru.

Poput Đure Počića koji je identificiran 1998. klasičnom metodom i pokopan na memorijalnom groblju, no…

“Prije tri godine uspostavilo se da to nisu njegovi ostaci i ponovo sam prošla svu tu kalvariju i sahranila 20 posto posmrtnih ostataka svog supruga”, kaže Amalija Počić, Đurina supruga.

Većina posmrtnih ostataka Sotinjana nađena je u masovnoj grobnici u Vučedolskim vinogradima. No upornost ovih ljudi i osobna istraga koju su vodila dovela ih je do novih spoznaja. Zahvaljujući i procesu koji je vođen u Beogradu, Žarko Milošević koji je osuđen na devet godina pokazao je još jedno mjesto masovne grobnice. Stara Ciglana, odakle su posmrtni ostaci premještani u rovove klaonice gdje su se zatrpavani zajedno sa životinjskim ostacima.

“Tu gdje je ovaj korov, tu su bili kanali gdje su se bacali od klaonice i onda im je bilo jako blizu gdje je ona šumica, to ti je ta Ciglana i onda su ih samo ovdje preko njiva dovezli tu i pobacali”, kaže Igor Matiješević, Inicijativni odbor obitelkji nestalih Sotin.

Slučaj krvnika Miloševića koji je pokazao mjesto zločina nije izoliran. Za to postoje i pisani tragovi koji su dostavljeni hrvatskom pravosuđu još prije tri godine.

No, Sotinjani ne staju. Uz pomoć države ili bez nje, traže istinu. Trenutačno su zahvaljujući prvoj presudi pred beogradskim tužiteljstvom podnijeli tužbu protiv Srbije.

Traže naknadu štete. Uz to nadaju se i skorom početku novog procesa pred Tužiteljstvom u Beogradu, za Vučedolske vinograde, ali i sve pojedinačne zločine. Zbog istine i pravde koje hrvatska žrtva zaslužuje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drugačijom i novom politikom

Objavljeno

na

Objavio

Ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Politički vođa BiH Hrvata Dragan Čović prve je sugovornike, nakon što je izgubio trku za člana Predsjedništva BiH, pronašao u Zagrebu. Pritom se hrvatska državna politika “isprsila” do kraja, pa su s Čovićem razgovarala sva tri predsjednika – države, Sabora i Vlade.

Nakon razgovora Čović je rezime ovog političkog druženja sveo na poruku kako BiH Hrvati “imaju potporu Zagreba”. No, postavlja se pitanje za što to Čović kao politički predstavnik Hrvata ima potporu Zagreba? Za participiranje u vlasti Federacije s Bošnjacima ili ne? Za formiranje Doma naroda ili ne? Za suradnju s Dodikom ili ne?

Druga je nepoznanica kakvu to potporu Zagreb uopće može dati BiH Hrvatima. Diplomatsku ili nediplomatsku, konkretnu ili formalnu? Dosadašnja dugogodišnja sljubljenost političkog Zagreba i političkog vrha BiH Hrvata doživjela je, naime, samo poraze. Sva bruxelleska lobiranja Andreja Plenkovića te lobiranja Kolinde Grabar-Kitarović u Sarajevu, Moskvi, Washingtonu i Ankari nisu uspjela.

Sva njihova tumačenja svjetskim liderima o neravnopravnosti i ugroženosti Hrvata koji gube konstitutivni karakter zajamčen Daytonom doživjela su poraz, kao i sav oratorski i medijski trud Čovića i njegovih da unutar BiH promijene nakaradni zakon koji omogućuje Bošnjacima da opetovano izabiru hrvatskog člana Predsjedništva. Očito je da Plenković i Grabar-Kitarović nisu bili dovoljno uvjerljivi, kao ni Čović, svaki na svom području. Ili se nisu dovoljno trudili ili su bili premlaki. To što argumente Hrvata iz BiH i Hrvatske nitko u svjetskoj politici, a ni Izetbegovićevi Bošnjaci ne doživljavaju, znači da hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drukčijom i novom politikom.

S obzirom na to da je politika Bošnjaka, kao i ona Dodikova, brutalno jasna i agresivna, odgovor kakva bi to nova politika Hrvata trebala tu biti, sam se nameće. Jednako brutalna. To jest apsurd, no, ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Oni koji koriste teže riječi dosadašnji hrvatski i angažman Hrvatske oko pitanja ravnopravnosti Hrvata u BiH tumače kao mlitavu i na momente kukavičku politiku kojom su Hrvati de facto sami omogućili da im se dogodi ovakva situacija.

Što se političkog Zagreba tiče, on u ovom trenutku mora u cijelosti stati iza budućih političkih poteza BiH Hrvata, ne smije im ni u čemu otežavati, a najmanje što može odmah učiniti jest da pošalje jasne diplomatske signale svuda gdje treba da će Hrvatska surađivati s državom BiH kao i do sada, no da to neće uključivati komunikaciju sa simbolom svih problema, Željkom Komšićem.

Što se Čovića tiče, pred njim su dva izbora: ili će, kao što mnogi sada očekuju, krenuti u političku trgovinu s Izetbegovićem, prihvatiti koju ministarsku funkciju više i popuniti koju fotelju više, ili će, pak, zaključiti da mu političko raspoloženje unutar hrvatskog korpusa više ne omogućava tu klasičnu političku trgovinu. Logika, kao što je već rečeno, kaže da Hrvati trebaju postati “problematičniji” nego što su do sada bili.

To znači da moraju početi opstruirati vlast na onim razinama gdje to mogu učiniti i koristiti preostale mogućnosti veta. Vlast će pri tom formirati, naravno, tamo gdje su Hrvati odnijeli većinsku pobjedu. Plašiti se da će međunarodna zajednica zauzvrat pomesti sve neposlušne Hrvate i staviti svuda buket malih Komšića sada više nije realan jer bi tako riskirali bunu Hrvata. Nadalje, postoje stotine načina da BiH Hrvati počnu javno demonstrirati građanski neposluh, a u toj borbi legitimni postaju i svi oblici tzv. neprincipijelnih koalicija.

Ovo se, naravno, odnosi ponajprije na koaliranje s političkim vođom Srba u BiH, Miloradom Dodikom koji je zbog novog poraza Hrvata postao politički puno jači nego prije. I što je sramotno za Hrvate, u ovom trenutku on je postao i politički zaštitnik Hrvata koji sada, htjeli to ili ne, na državnoj razini doista ovise o Dodiku. Da bi sramota bila veća, čak i država Hrvatska na vrlo konkretan način ovisi o dobroj volji i taktici Dodika, primjerice kada je u pitanju podizanje tužbe BiH oko gradnje Pelješkog mosta.

Nema, međutim, mnogo onih koji bi stavili ruku u vatru da Čović i njegovi mogu preokrenuti kapute i umjesto dosadašnje nedovoljno pametne politike krenu odvažno u političke akcije koje će svi shvatiti i koje bi mogle sve zabrinuti i postići da se Hrvate počne ozbiljnije doživljavati. No, što je Hrvatima drugo preostalo? Poklone li se sada, to će samo pojačati iseljavanje i za četiri godine možda više i neće moći biti problem.

Davor Ivanković / Večernji list

Sjednica HDZ-a BiH i HNS-a – Vlasti uvjetovati Izbornim zakonom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari