Pratite nas

Reagiranja

Već par dana traje brutalna internetska agresija iz Sarajeva

Objavljeno

na

Eleanor Roosevelt and the Universal Declaration of Human Rights (1949)—Article 19 states that "Everyone has the right to freedom of opinion and expression; this right includes freedom to hold opinions without interference and to seek, receive and impart information and ideas through any media and regardless of frontiers"

Sloboda riječi kažete? Već par dana traje brutalna internetska agresija iz Sarajeva sve kako bi se zaustavio narativ o zločinima Armije BIH.

Tisuće profila blokirani su. Ljudi koji osuđuju selektivnu pravdu Haaškog suda, masovno se blokiraju.

Ljudi koji pišu o zločinima Armije BIH i prozivaju Tužiteljstvo i Sud BIH zbog prikrivanja brutalnih ratnih zločina Armije BIH i generala Armije BIH dobivaju prijetnje srmću.

Ljudi koji postavljaju video i foto svjedočenja o pobijenoj djeci Trusine, Viteza, Uzdola, žrtvama Armije BIH blokirani su. Njihovi dokumenti se brišu.

Iste prijetnje i blokade dobivaju i Bošnjaci koji u komentarima ostavljaju mišljenje da se ne slažu s ovom hašakom presudom. Svi oni koji su napisali da im je Hrvatska pomagala blokirani su.

Bošnjak koji je opisao osobno svjedočenje o tome kako mu je Praljak spasio život, nakon prijetnji po život, izgasio je profil.

Desetine Bošnjaka koji su napisali kako ih je Haag odbio za svjedoke jer su htjeli svjedočiti u Praljkovu korist također su blokirani.

Na hrvatske portale vrše se pritisci, prijetnje privođenjem, pozivi iz raznih centara moći. Običnim ljudima se šalju prijeteće poruke smrću s lažnih profila. Neki su u strahu izgasili profile.

Portali i profili koji su u mašineriji blaćenja Praljka, i iznošenja najprljavijih izmišljotina, o sada mrtvom njemu, rade posve normalno. Niti jedan nije blokiran.

Svi koji iznose svoje vlastito mišljenje i smatraju da je Haag ubio nevinog čovjeka podvrgnuti su blokadama.

Ljude prijavljuju tako što im podvaljuju potpuno lažne statuse. Potom ih Facebook blokira.

Facebook je ovlast za blokiranje profila dao nekolicini ljudi iz Sarajeva. Za to vrijeme unitarni mediji, koji su svi redom u službi najvećeg nacionalizma, nastavljaju s brutalnom fašizacijom najmanjeg naroda u BIH.

RH vlasti umjesto oštre reakcije još nisu zaprijetile nikakvom crnom listom i uvođenjem viza javnim osobama koje šire otvorenu netrpeljivost prema Hrvatima u BIH i prijete im progonom i gaženjem ustavnih prava.

OHR se i ovaj put ušutio i stao na stranu najvećeg nacionalizma u BIH premda svjedoče masovnom kršenju ljudskih prava. Koja su dužni čuvati.

Od hrvatskih političara u BIH zahtijevamo da kolektivno odbiju sva gostovanja na sarajevskim medijima te davanje bilo kakvih izjava istima i neka stanu uz svoj narod.

Oni gore ne žele dijalog. Oni žele primjenu sile.

Neka se spreme i na povlačenje iz institucija nastavi li se s ovakvom hajkom.

U znak prkosa, zbog gušenja slobode riječi, koja je zagarantirana međunarodnim poveljama o pravu čovjeka, protestno do daljnjeg gasimo portal, objavio je Poskok.info, prenosi Kamenjar.com

Dobro došli u Sjevernu Koreju.

Ili Balkansku Arabiju.

Svejedno.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Bernardiću, može li se isto vrijeme biti Frljićev fan i katolik-vjernik?

Objavljeno

na

Objavio

Oko gurua i promotora današnjeg sirovog rasizma, primitivizma i banalnosti što ih u Hrvatskoj pod krinkom kulture i „umjetničkih sloboda“ širi opskurni ekshibicionist Oliver Frljić, iz dana u dan okuplja se sve brojnija „krema“ uglednika lijevo-liberalnog spektra.

Lete kao muhe na g**** (rekli bi feralovci)

Biti viđen na određenim mjestima u gradu u sasvim određeno vrijeme (po svaku cijenu – živ ili mrtav, pogotovu u Kerempuhu) jedno je od pravila koje ima svoju svrhu u posvemašnjoj estradizaciji političkog života kojoj smo svjedoci zadnjih godina, dok povod i nije tako važan. Jedini je uvjet da to budu pripadnici „našeg“ čopora i da je događaj odraz „progresivističke“ lijevo-liberalno-anarhističke struje, kako bi se opetovano i uvijek iznova dokazala pravovjernost i pripadnost „antifašističkom“ plemenu. Takva stalna dokazivanja među ostalim su nužna kako te čopor ne bi odbacio, ili ne daj Bože optužio za „klizanje u desno“ što je gore od svake anateme.

Tog zlatnog pravila drži se i predsjednik najjače oporbene stranke Davor Bernardić koji se u kratko vrijeme od kad je preuzeo SDP uspio toliko iskompromitirati da se sve češće postavlja pitanje može li se niže pasti (i to od simpatizera i članova njegove stranke). Neki čak vele da je bivši „mladi lav“ SDP-a (koji se u međuvremenu pretvorio u jazavca) – zamislite: „prolupao“, jer navodno na svome fb profilu u zadnje vrijeme objavljuje imbecilne sadržaje, pa su neki čak pomislili kako mu je stranica hakirana.

No, na stranu njegov fb profil i sklonosti komunikacije putem društvenih mreža.

Mene on zanima iz sasvim drugih razloga. Dakako, kao pojava, a ne osoba.

Pitam se, može li čovjek u isto vrijeme odlaziti u crkvu na Svete Mise (iz čistog mira i ničim izazvan, dakle, vlastitom voljom), a u isto vrijeme posjećivati opskurne rasističko-fašističke i sotonističke seanse koje u Kerempuhu svako malo priređuje notorni Frljić. Može li katolik-vjernik „u slobodno vrijeme“ (kad „odradi Misu“) biti poklonik i obožavatelj Antikrista?

Eto, to me zanima.

Dopuštam da sam kao „desničar“ i „taliban“ do te mjere ograničen i zaostao da ovu dijalektiku nisam u stanju shvatiti, ali, eto, postavljam to pitanje, iako znam da mi nitko neće odgovoriti.

Istini za volju, kad je u pitanju „umjetnik“ rasističko-šovinističko-fašističke orijentacije Oliver Frljić, uvjeren sam da je ne biti nazočan na njegovim sotonističkim obredima pitanje mentalne higijene, časti i dostojanstva ljudske osobe kao takve, neovisno kojoj naciji, vjeri ili svjetonazoru čovjek pripada.

Možda sam staromodan, ali doista tako mislim.

Perfidno i smišljeno koristiti umjetničku slobodu i formu „satire“ kako bi se na najvulgarniji, najsiroviji i najprimitivniji način pljuvalo na neki narod ili vjersku zajednicu, prljavština je kojom se mogu baviti samo individue bez trunke morala, savjesti i karaktera, a podržavati takve, u najmanju ruku predstavlja sudioništvo u tom zločinačkom pothvatu.

Zločinačkom pothvatu – upravo tako.

Jer sijati mržnju i netrpeljivost, grubo izvrgavati ruglu bilo koju društvenu, nacionalnu ili vjersku skupinu (u ovom slučaju Hrvate, katolike i muslimane), ravno je zločinu i oni koji to čine zločinci su.

Činjenica da su naši „uglednici“ iz političkog i javnog života koje ponekad viđam u crkvi (katoličkoj, da ne bi bilo zabune) u isto vrijeme fanovi sotonista i rasista Frljića, neminovno znači da su ili podvojene ličnosti ili varaju jednoga od dva „boga“ kojima se klanjaju.

Treća mogućnost je, naravno, da ne vjeruju ni u što i da u crkvu idu reda radi ili po naputku PR stručnjaka – da budu viđeni, što doduše nije tako rijetka pojava i kod nas običnih ljudi. Samo što naša motivacija nije lov na glasove, a to je ipak značajna razlika.

Ući u crkvu, moliti se Isusu Kristu, slušati Evanđelje (možda čak primiti u usta i hostiju) pa se potom zaputiti na opskurnu seansu koja je sotonistički obred potaknut najnižim i najsirovijim strastima i produkt mržnje i zloće nije običan grijeh nego svetogrđe.

Između Sotone i Krista se mora izabrati, jer jedno s drugim ne ide nikako.

Može li ljevičar biti vjernik? Naravno, zašto ne bi mogao?

Ali, onaj tko je blizak Antikristu, sam je podigao zid između sebe i Boga.

 

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Sramota. Šerbedžija dobio priznanje za hrabro suprotstavljanje ratu!

Objavljeno

na

Na početku hrvatskog obrambenog Domovinskog rata glumac Rade Šerbedžija odselio je u Beograd, gdje je odmah snimio i film s naslovom „Dezerter“. Nakon toga otišao je „u svijet“, dok su se njegove kolege ostale boriti se protiv srbijanskog agresora, kao primjerice veliki Sven Lasta.

Kritičar Ivan Starčević je pisao da je ovaj film snimljen u srušenom Vukovaru, usred rata, te da na taj način veliča JNA i napad na Hrvatsku, a „lepi Rade“ je na to odgovorio da to nije istina, da je film snimljen u – Beogradu! Kakva razlika? Pa, u to vrijeme Beograd je bio glavni grad četnika, a Vukovar u njihovim, krvavim, rukama!

Međutim, otkako se kao „dezerter“, nakon Domovinskog rata, vratio u Hrvatsku, gdje su ga pojedinci dočekali kao „junaka“ sve mu se opet otvorilo. Dobio je, za svoj privatni teatar, i jedan od najljepših Jadranskih otoka Brijune, ali i niz drugih pogodnosti.

Što bi sve dobio da je ostao u Hrvatskoj i stao na stranu žrtve?

Međutim, bez obzira na njegove „velike“ uspjehe Hrvati ga ne nagrađuju, jer prema svemu sudeći dovoljno ne prepoznaju sve te njegove silne „zasluge“ za hrvatsku kulturu, što se ne može reći za strance. Sada su ga (subota, 20. siječnja) nagradili i Talijani. Dobio je specijalnu nagradu Eastern Star 2018.“ Filmskog festivala u Trstu, priopćeno je iz Teatra Ulysses.

S obzirom da smo već „naviknuti“ na Šerbedžijine „velike svjetske uspjehe“ to nas ni malo ne začuđuje, ali nas je na određeni način šokiralo obrazloženje žirija koji je objasnio da se Šerbedžija ne nagrađuje samo zbog „njegova umjetničkog angažmana, nego i zbog njegova zalaganja za civilno društvo te hrabrog i beskompromisnog suprotstavljanja ratu“!

Bože, pomozi!

Šerbedžija se suprotstavio agresiji na Republiku Hrvatsku na način da je pobjegao čim je pukla „prva puška“. Je li to taj talijanski način „hrabrog i beskompromisnog suprotstavljanja ratu?

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari