Pratite nas

Analiza

Večernji i Jutarnji analiziraju neke neslužbene podatke o stožeru Predsjednice RH; Postoji i sumnja u Plenkovićeve namjere

Objavljeno

na

U izbornom timu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović imaju tri poruke koje će dobrim dijelom definirati njezinu kampanju na predsjedničkim izborima potkraj prosinca, piše Večernji list.

Prvo, upravo se slaže platforma ljudi koji podržavaju K. Grabar-Kitarović, među njima bi trebalo biti i poznatih osoba poput glumaca, sportaša, poduzetnika i sl., kako bi aktualna predsjednica na izborima zahvatila biračko tijelo šire od HDZ-a. Drugo, predsjednica se, najavljuju njoj bliski izvori, u kampanji neće osvrtati na Miroslava Škoru jer sugovornici s kojima smo razgovarali kažu da je njezin politički suparnik isključivo Zoran Milanović. Treće, izvori bliski Pantovčaku poručuju da predsjednica neće dopustiti da se HDZ-ovi unutarnji obračuni vode preko nje i njezine kampanje. To se odnosi na neslužbene kritike koje su u pojedinim medijima iz HDZ-a iznesene na račun Davora Ive Stiera koji je rekao da on neće napadati predsjedničkog kandidata Škoru jer je predsjedničin glavni oponent lijevi kandidat Milanović, analizira Večernji.

Anušić izbor Predsjednice RH

– Škoru nećemo doticati, pa to je čovjek koji je pjevao na našim skupovima. Stier je posve u pravu kad je rekao da je predsjedničin suparnik Milanović – kažu u krugu predsjednice te naglašavaju da je drugi problem to što u HDZ-u takav stav, kada ga je iznio Stier, koriste za obračune. Izvori bliski Pantovčaku primijetili su i ocjene koje su se pojavile u pojedinim medijima da će šef HDZ-a Plenković preko Ivana Anušića, šefa izbornog stožera Kolinde Grabar-Kitarović i osječko-baranjskog župana, kontrolirati njezinu kampanju.

Potrebno je znati, dodaju, da je HDZ-ovac Anušić isključivo predsjedničin izbor, a da je Plenković na toj poziciji htio vidjeti Ivu Ivančića, direktora Verna, što Pantovčaku nije bilo prihvatljivo jer nije čovjek koji ima utjecaj na stranku i stranački teren niti ima ikakva iskustva u izbornim kampanja. Ivančić će zato biti tek dio stožera, kao što je Večernji list već pisao. Kada je riječ o platformi za podršku Kolindi Grabar-Kitarović, riječ je o javno prepoznatljivim ljudima koji ne bi bili članovi predsjedničina izbornog stožera nego bi u kampanji ili snimili spot ili se pojavljivali na skupovima predsjednice koja će se boriti za drugi mandat. Ili bi joj na neki drugi način pružili podršku.

Pretpostavka je da bi te desnije birače mogao privući Miroslav Škoro, što je predsjednici dodatni problem, piše Večernji.

Zato će u kampanji Kolinde Grabar-Kitarović sudjelovati Davor Ivo Stier, ali i Ivan Penava, HDZ-ov gradonačelnik Vukovara, koji će sudjelovati na njezinim skupovima ili će joj na neki drugi način davati podršku. Stier, koji je već praktički najavio protukandidaturu Andreju Plenkoviću u HDZ-u, konzervativan je i demokršćanski orijentiran političar koji uživa popularnost među biračima desnijima od HDZ-a. Jednako kao i Ivan Penava koji zagovara sankcioniranje ratnih zločina u Vukovaru…, analizira Večernji.

Jutarnji donosi svoju analizu

Kolinda Grabar-Kitarović u narednih petnaestak dana trebala bi i službeno objaviti svoju kandidaturu za predsjednicu. Iako se u medijima spominjao datum 8. rujna, u njenom krugu govore da do objave neće doći tog dana, ali potvrđuju da će se to sigurno dogoditi u prvoj polovici mjeseca, piše Jutarnji.

– Grabar-Kitarović kandidaturu neće objaviti usputno, na cesti. Trenutačno se kraju privodi formiranje stožera, a u završnoj je fazi i izborni program. Očekujemo da će sve biti spremno za nekih tjedan dana, a onda ćemo uputiti poziv novinarima i sve prezentirati – govori Jutarnjem jedan od naših sugovornika blizak Grabar-Kitarović.

Ne želi još iznositi previše detalja, ali kaže da će glavne točke njezina programa biti jačanje Hrvatske i njezina ugleda u međunarodnoj politici, potom jačanje institucija pri čemu će naglasak biti na pravosuđu, a pažnja će biti posvećena i demografiji te mladima.

Nezadovoljstvo

Što se tiče samog Stožera i organizacije, neki su detalji već izašli u javnost. Tako je poznato da se Stožer formira u dogovoru s vodstvom HDZ-a te da će nacionalni stožer, na prijedlog Grabar-Kitarović, voditi osječko-baranjski župan i tamošnji predsjednik županijskog HDZ-a Ivan Anušić.

Posebna pažnja pridaje se tomu da se u kampanju uključi što više HDZ-ovaca, pa će po županijama biti formirani manji stožeri, a bit će angažirani svi HDZ-ovi župani, gradonačelnici, načelnici… Jutarnji doznaje da će biti i pet regionalnih voditelja kampanje – za Dalmaciju, Slavoniju, grad Zagreb, Istru i primorje, te središnju Hrvatsku, a njima će koordinirati šef glavnog Stožera Ivan Anušić.

U Stožeru bi, kako se spominje, trebali biti i tajnik zagrebačkog HDZ-a te saborski zastupnik Ivan Ćelić, sadašnji glasnogovornik HDZ-a Zoltan Kabok, te Ivo Ivančić, direktor Veleučilišta Vern koji je u tim došao, navodno, na prijedlog Plenkovića.

U krugu Grabar-Kitarović posebno računaju na angažmane nekih istaknutijih HDZ-ovaca poput karlovačkog i splitsko-dalmatinskog župana Damira Jelića i Blaženka Bobana, potom na gradonačelnike Dubrovnika i Vukovara Matu Frankovića i Ivana Penavu… Iako se spominjalo kako bi za odnose s konzervativnijim biskupima trebao biti zadužen Željko Reiner, izvori iz kruga Grabar-Kitarović kažu da on neće imati takvu ulogu.

Iako Grabar-Kitarović, navodno, ima slobodu što se tiče odabira tima, te je dio ljudi predložila sama, doznajemo da na Pantovčaku ipak vlada nezadovoljstvo što im se neka imena za Stožer diktiraju iz središnjice HDZ-a.

– Ne prolaze oni koji nisu po volji šefa HDZ-a Andreja Plenkovića. A vrlo je važno kome će neki ljudi iz stožera biti odani – Plenkoviću ili Grabar-Kitarović – komentira naš sugovornik. Dio HDZ-ovaca, pak, smatra da je vrlo važno sve usuglasiti s vrhom stranke zbog stabilnosti.

– Cilj nam je izbjeći situaciju s “crnim labudom”, što nam se dogodilo na europskim izborima. Ne želimo nezadovoljnike i da HDZ-ove organizacije zakazuju na terenu, zato nastojimo u kampanju uključiti što više ljudi – pojašnjava jedan istaknuti HDZ-ovac. Kaže kako će kampanja biti afirmativna te da Grabar-Kitarović neće previše napadati svog glavnog protukandidata na desnici, estradnjaka Miroslava Škoru, jer u drugom krugu računa na njegove glasove.

– Nećemo se osvrtati ni na Škoru, ni na Zorana Milanovića. Činjenica je da Škoro kao pjevač ima svoju publiku i određenu popularnost, ali on može dogurati najviše do 18 posto i ako dobije toliko može biti jako zadovoljan – kaže jedan blizak suradnik Grabar-Kitarović. Dodaje kako cijela ekipa koja stoji iza Miroslava Škore, zapravo, ima drugi plan, a to je osvajanje Osijeka na lokalnim izborima 2021.

– Predsjednički izbori samo su uvertira za taj plan – kaže sugovornik Jutarnjeg. Drugi, pak, dodaje, kako Škoro “mora početi govoriti, a ne samo pjevati”.

Glavni problemi

Unatoč optimizmu nekih bliskih suradnika aktualne predsjednice koji vjeruju da će ona bez većih problema ući u drugi krug i osvojiti drugi mandat, u HDZ-u ima mnogo onih koji vjeruju da joj situacija nije baš sjajna.

– Glavni problem bit će izvući ljude na birališta. Pitanje je i tko su njeni, a tko Škorini birači? Jesu li oni koji se priklanjaju Škori, nezadovoljni Kolindom Grabar-Kitarović ili Plenkovićem – komentira sugovornik Jutarnjeg. Dodaje kako je uvjeren da će Škoro svoje birače mobilizirati, ali da nije siguran hoće li Grabar-Kitarović svoje.

– Mislim da predsjednici u Stožeru ipak nedostaje netko poput Milijana Brkića koji je 2014. odradio odličan posao za Grabar-Kitarović. Na njega sada više ne može računati jer su zahladili odnose nakon što se ona iz Ureda riješila njegovog prijatelja Vlade Galića – smatra jedan HDZ-ovac.

Iako je Brkić nedavno u Ljubuškom, navodno, pripremao teren za Grabar-Kitarović, oni koji bolje poznaju situaciju govore kako jako sumnjaju da će Brkićeva potpora ovaj put biti na razini one kad se Grabar-Kitarović borila za prvi mandat.

– Sve to lijepo izgleda na papiru, ali na terenu su stvari drugačije. Bit će zanimljivo vidjeti kako će predsjednica proći, primjerice, u Virovitičko-podravskoj županiji. Oni su na europskim izborima imali najbolji rezultat, ali pitanje je kako će se sada postaviti nakon što je Plenković maknuo Tomislava Tolušića iz Vlade i zaoštrio odnose s Josipom Đakićem. Sličnih primjera ima i drugdje – govori sugovornik Jutarnjeg.

I neki u krugu Grabar-Kitarović priznaju kako bi im Plenković mogao biti otegotna okolnost u kampanji jer se oni HDZ-ovci koji su nezadovoljni njegovom politikom vjerojatno neće dovoljno angažirati bez obzira na njihov stav o predsjednici. No, kažu kako je Vlada napravila i dobre stvari koje im mogu koristiti u kampanji, a riječ je, prije svega, ističu, o pozitivnim trendovima u gospodarstvu, analizira Jutarnji, prenosi HrvatskaDanas.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Jan Ivanjek: Ojačana nazočnost HV-a na jugu je nužna

Objavljeno

na

Objavio

Jučer je svečano obilježena 28. godišnjica Hrvatske ratne mornarice, ovaj puta u našem Dubrovniku, gdje se nalazi biser hrvatskog Jadrana. Njene sposobnosti se nakon dugih godina zanemarivanja polako oživljavaju i jačaju.

Flota se remontira i izgrađuje, a znatno je povećan angažman i u mirovnim misijama pa su u proteklih godinu dana po prvi puta u međunarodnu operaciju Sea Guardian u Sredozemlju upućene i raketne topovnjače. Po povratku s te zadaće u luku Gruž je prije nekoliko dana i uplovila raketna topovnjača 42 Dubrovnik, klase Helsinki.

Po prvi puta, provodi i remont pramčanih topova od 57mm koji čine osnovno topničko naoružanje raketnih topovnjača, a provest će se i veliki remont dvije topovnjače klase Kralj.

Krenuti će se u izgradnju drugog obalnog ophodnog broda klase Omiš, dok je prototip, OOB-31 Omiš, koji je također uveličao svečanost u Dubrovniku, zadovoljio sva očekivanja.

Mornarica od prošle godine raspolaže i s borbenom kopnenom komponentom, Satnijom mornaričkog desantnog pješaštva, koja će nastaviti razvoj i jačanje sposobnosti, a baziranost u Pločama, na jugu Domovine, osigurava mir i stabilnost naše zemlje i na tom trusnom području, kao i zaštitu samog juga te Dubrovniku.

Ojačana nazočnost Hrvatske vojske na jugu je nužna s obzirom na često neprijateljsku retoriku koja dolazi iz susjednih zemalja. Izuzetno je važan i Studij vojnog pomorstva koji je uveden prošle jeseni, jer bez specifičnog obrazovanja i obuke nije moguće stvarati kvalitetan i sposoban časnički kadar kakav treba našoj mornarici.

U budućnosti je pak nužno nastaviti gradnju obalnih ophodnih brodova, započeti odabir buduće protubrodskog raketnog sustava koji će zamijeniti RBS-15, te dobro razmotriti potrebu za većim plovilima, raketnim korvetama i izvanobalnim ophodnim brodovima kakvi su daleko pogodniji za međunarodne misije od raketnih topovnjača.

Nužna je i obnova protupodmorničkih sposobnosti, prvenstveno razvojem podmorske senzorske mreže i protupodmorničkim helikopterima. No sve navedeno traži mnogo vremena i još više novca, te nije realno očekivati da se u takve projekte krene u neposrednoj budućnosti.

Nekima se čak i koraci koji su već poduzeti čine malenima, no obnova cjelokupne mornarice iz stanja zanemarivanja dugotrajan je i spor proces koji ne daje rezultate odmah i sada.

Važno je da je pokazana nedvosmislena volja za razvojem Hrvatske ratne mornarice i da će njena budućnost biti svijetla, a naš Jadran i njegovo podmorje, od Istre do Dubrovnika, siguran. Svim hrvatskim mornarima čestitam njihov rođendan, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Republika Hrvatska – država svih njezinih državljana!?

Objavljeno

na

Objavio

Polazeći od činjenice da je biološko podrijetlo jedini stvarni temelj etničkog identiteta svakog pojedinca i zajednice, dok jezik, vjera, kulturna baština, teritorij i pripadajući državni okvir, koji također imaju bitnu ulogu u etnogenezi naroda, to izvorno nisu, nije teško zaključiti kako današnje nacionalne države nije moguće promatrati samo prema njihovim temeljnim prirodnim identitetskim obilježjima, već prvenstveno po obilježjima koji te narode određuju u državno-pravnom i kulturno-političkom smislu.

Iako je za razliku od velike većine europskih naroda hrvatski narod jedan vrlo jednostavan etnički složenac, sačinjen uglavnom od romanizirane ilirske i iranizirane slavenske komponente, neosporno je kako već u sedmom stoljeću mješanjem tih dviju etničkih sastavnica dolazi do stvaranja hrvatskog političkog naroda, koji se onda kroz četrnaest stoljeća postojanja dodatno etnički zakomplicirao, a potom i podijelio, jer su u međuvremenu od njega, na njegovom povijesnom prostoru, nastale čak tri neovisne države i tri različita politička naroda.

Kao nositelj suvereniteta narod je već u Članku 1. Ustava Republike Hrvatske definiran po tzv. političkom načelu, gdje se nedvosmisleno ističe kako u Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. U toj jednostavnoj rečenici bila bi sabrana i ostvarena sva povijesna težnja hrvatskoga puka za jednakopravnošću i slobodom, kada u Izvorišnim osnovama istoga Ustava te kasnije u Članku 15. i u njime najavljenom Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina Hrvatska ne bi bila uređena po etničkom načelu kao nacionalna država hrvatskoga naroda, što onda zbog poštivanja jednakopravnosti svih njezinih državljana postaje dovoljnim razlogom posljedičnog ili možda čak i unaprijed ciljanog uvođenja nacionalnih manjina kao zasebnih političkih subjekata, i to već u istoj rečenici.

 Politički narod i etničke zajednice

Postavljanje etničkih naroda na mjesto nositelja državnog suvereniteta može poslužiti održavanju složenih odnosa u nacionalno i teritorijalno podijeljenim državama poput Bosne i Hercegovine, ali ne i uređivanju država kakva je Republika Hrvatska, u kojoj je Ustavom nametnuta etničko-politička podijela postala glavnim čimbenikom sveukupne destabilizacije društva.  Stoga, legitimno je i logično pitati se, a bilo bi dobro na referendumu pitati i narod, treba li Hrvatska pristupiti izmjeni ovakvoga Ustava te umjesto sadašnje narodne republike (od lat. natio: rod, narod), upostaviti pučku republiku (od lat. populus: puk), čime bi se kao nositelje suvereniteta u potpunosti izjednačilo sve državljane Republike Hrvatake, a njihovo etničko podrijetlo, s javne i političke razine, konačno spustilo na razinu privatnosti, gdje mu je i mjesto.

Sadašnje političke nacionalne manjine postale bi tada normalne etničke zajednice, a njihovi bi se članovi, kao što je to slučaj u brojnim državama razvijene demokracije, sastajali po zavičajnim klubovima i tamo njegovali svoje narodne običaje i kulturu. Činjenica da ovakav ili sličan odnos prema etničkim zajednicama imaju najstabilnije demokratske države zapada, u kojima je broj i udio etničkih zajednica u ukupnom stanovništvu daleko veći nego u nas, jasno govori u prilog postavci da je državama nastalim raspadom Jugoslavije nametnut destabilizacijski model usklađen s ciljevima onih politika kojima je u interesu održavanje stanja trajne nestabilnosti i sukoba na jugoistoku Europe, model koji je u praksi onda i dodatno usklađen sa slabošću hrvatske državne politike i jakošću politika nama nesklonih susjednih država.

Etničko svrstavanje stanovništva

Ustavnu definiciju naroda po etničkom načelu potrebno je sagledati i s područja ljudskih prava i zaštite osobnih podataka. U tom smislu, doista je teško pronaći dobar razlog zbog kojega bi se u jednom demokratskom društvu s visokim stupnjem zaštite čak i manje važnih osobnih podataka ustrajavalo na zadržavanju ustavnog rješenja kojime se potiče zadiranje u duboke i često vrlo ranjive slojeve ljudske intime te nameće sustavna etnička podijela i svrstavanje hrvatskih državljana u jedan od predviđenih većinskih ili manjinskih nacionalnih kalupa.

Zbog kojega to razloga, primjerice, ljudi heterogenog etničkog podrijetla, u što uz sve one koji se tako izjašnjavaju spada i značajan dio opredijeljenih pripadnika etničke većine i nacionalnih manjina, ne bi trebali istodobno njegovati sve različitosti od kojih su sačinjeni, umjesto da probirući po obiteljskoj povijesti odbacuju dijelove sebe samih, kako bi s ponuđenog ustavnog menija sebi i svojim potomcima izabrali jednu od dvadeset i tri ponuđene etničke pripadnosti, usklađujući nerijetko svoj identitet s neposrednim životnim okruženjem, prolaznim politikama ili zamišljenim osobnim probitcima. Kao jasno vidljiva posljedica poremećenih odnosa jednoga ovako politički etniciziranog društva prema čovjeku i njegovim temeljnim slobodama dobro može poslužiti primjer nedavnog javnog prekopavanja, utvrđivanja i etiketiranja etničkog podrijetla hrvatskoj nogometnoj veličini Danijelu Subašiću.

Došli smo do trenutka u kojemu se gotovo svakim novim danom iznova potvrđuje koliko je Hrvatskoj potreban jedan ozbiljan politički zaokret, koji bi bio pokretač ozdravljenja svih ostalih odnosa u društvu. Unazad desetak godina u više sam navrata i na različitim mjestima predlagao redefiniranje uloge naroda kao nositelja državnog suvereniteta i stvaranje Druge Republike, što do sada nije zainteresiralo naše lijene političke elite više od razine pukog predizbornog poigravanja ovim svidljivim nazivom. No tada, kao i sada, uz dovoljno mudrosti, upornosti i političke volje, Hrvatska bi u suradnji sa svim zainteresiranim stranama itekako mogla izvršiti potrebne ustavne promijene i javnosti ponuditi tako uređenu državu koju bi svaki njezin državljanin, bio on hrvatskog, miješanog ili potpuno nehrvatskog etničkog podrijetla, imao dovoljno razloga osjećati i voljeti na onaj isti način kako su ju osjećali i voljeli ljudi poput Ivana Zajca, Vatroslava Lisinskog, Luke Sorkočevića, Stanka Vraza, Ljudevita Gaja, Augusta Šenoe, Vlahe Bukovca, Nikole Tesle, Josipa Juraja Štrossmayera, bl. Ivana Meza i brojni drugi poznati i manje poznati podrijetlom ili samo dijelom podrijetla neetnički Hrvati.

 Ustav u službi destabilizacije i vezivanja Hrvatske za tzv. region

Ustavna definicija naroda uvedena po etničkom, umjesto političkom načelu, kojom je uloga državljana kao jedinih stvarnih nositelja državnog suvereniteta svedena na besmislenu i nepotrebnu podijelu u dvije etničke skupine, većinski narod i nacionalne manjine, razlog je zbog čega u Hrvatskoj svjedočimo nepostojanju temeljnih društvenih poveznica koje jednu državu čine državom.

Ovako skrojen državni ustroj i pripadajuća uloga naroda možda su samo primjer lošeg pristupa u rješavanju toga najvažnijeg državnog dokumenta, a možda i posljedica pritiska zainteresiranog dijela međunarodne zajednice na ondašnje političare i stručnjake ustavnoga prava, uz organizacijsku i svaku drugu pomoć ljudstva prenesenog iz ondašnje u današnju duboku državu.

No, koji god i kakvi bili ti razlozi, ostaje činjenica da je Ustav kakvoga danas imamo snažan čimbenik destabilizacije države i temeljni uzrok brojnih nezdravih podijela u hrvatskome društvu. Naravno, nije teško dokučiti da je postojeće ustavno rješenje i duboko u službi sidrenja Hrvatske u mutnim vodama tzv. regiona, kojega se zbog njegove geosteteške važnosti održava u stanju trajne nestabilnosti i neprekinutih sukoba po načelu krvi i tla, stanja sintetiziranog naslovom članka Nikole Stojanovića “Do istrage vaše ili naše”, koji najbolje oslikava zamišljeni kontekst i postavljene gabarite izvan kojih nije predviđen bilo kakav drugačiji način rješavanja nacionalnih odnosa. Slaba je utjeha što pokroviteljima takve politike stvarni cilj nije stvaranje stabilne i prosperitetne male ili velike Srbije, nego održavanje stanja trajne nestabilnosti na području jugoistoka Europe, koje je zbog očuvanja i zaštite njihovih geopolitičkih probitaka jedna od ključnih uporišnih točaka postojećih odnosa u svijetu. Drugim riječima, kada bi kojim slučajem nekakva velika Srbija i bila stvorena, oni bi ju jednako uporno destabilizirali i mrcvarili kako su to kroz povijest činili potencijalno velikoj Hrvatskoj, potičući tada, primjerice, snove o velikoj Bugarskoj ili velikoj Albaniji.

 Druga Republika kao susret pomirenja i povjerenja svih državljana RH

Hrvati su stoljećima opstajali kao narod bez države, dok im danas prijeti propadanje u državi bez naroda. Povijest je puna dokaza kako budućnost jednoga naroda ne ovisi isljučivo o čvrstoći postavljenih granica ili nazivu njegove države, nego prije svega o stanju njegova duha, njegovoj okrenutosti kulturi života, obitelji i izgradnji općeg dobra.

Želi li se doista zaustaviti procese raslojavanja društva i destabilizacije države potrebno je snažnije uključiti sve sada podijeljene društvene skupine u stvaranje uređenijeg, pravednijeg i prosperitetnijeg društva od ovoga danas. Postavljena na drugačijim osnovama, takva Hrvatska više ne bi bila država većine niti manjine, već država svih njezinih državljana, svojevrsni čin uspostave pomirenja i povjerenja sada podijeljenog puka na većinski i manjinski narod, novi susret u kojemu većina trajno odustaje od bilo kakvog oblika nametanja hegemonije manjini, a manjina od podijeljenog prihvaćanja zajedničke države kao vlastite domovine.

Ne učinimo li to sami, takvo će nam rješenje u bliskoj budućnosti ionako nametnuti neka čvršće sjedinjena Europa, koja za cilj i ima stvaranje jedinstvenog političkog naroda. Hoćemo li mi do tada jedni drugima nastavljati zagorčavati živote i uništavati budućnost u zajedničkoj državi, igrajući naše ustavom predviđene uloge u ovom većinsko-manjinskom cirkusu, prije svega, ovisi o nama.

Davor Jurica

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari