Pratite nas

Analiza

Večernji i Jutarnji analiziraju neke neslužbene podatke o stožeru Predsjednice RH; Postoji i sumnja u Plenkovićeve namjere

Objavljeno

na

U izbornom timu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović imaju tri poruke koje će dobrim dijelom definirati njezinu kampanju na predsjedničkim izborima potkraj prosinca, piše Večernji list.

Prvo, upravo se slaže platforma ljudi koji podržavaju K. Grabar-Kitarović, među njima bi trebalo biti i poznatih osoba poput glumaca, sportaša, poduzetnika i sl., kako bi aktualna predsjednica na izborima zahvatila biračko tijelo šire od HDZ-a. Drugo, predsjednica se, najavljuju njoj bliski izvori, u kampanji neće osvrtati na Miroslava Škoru jer sugovornici s kojima smo razgovarali kažu da je njezin politički suparnik isključivo Zoran Milanović. Treće, izvori bliski Pantovčaku poručuju da predsjednica neće dopustiti da se HDZ-ovi unutarnji obračuni vode preko nje i njezine kampanje. To se odnosi na neslužbene kritike koje su u pojedinim medijima iz HDZ-a iznesene na račun Davora Ive Stiera koji je rekao da on neće napadati predsjedničkog kandidata Škoru jer je predsjedničin glavni oponent lijevi kandidat Milanović, analizira Večernji.

Anušić izbor Predsjednice RH

– Škoru nećemo doticati, pa to je čovjek koji je pjevao na našim skupovima. Stier je posve u pravu kad je rekao da je predsjedničin suparnik Milanović – kažu u krugu predsjednice te naglašavaju da je drugi problem to što u HDZ-u takav stav, kada ga je iznio Stier, koriste za obračune. Izvori bliski Pantovčaku primijetili su i ocjene koje su se pojavile u pojedinim medijima da će šef HDZ-a Plenković preko Ivana Anušića, šefa izbornog stožera Kolinde Grabar-Kitarović i osječko-baranjskog župana, kontrolirati njezinu kampanju.

Potrebno je znati, dodaju, da je HDZ-ovac Anušić isključivo predsjedničin izbor, a da je Plenković na toj poziciji htio vidjeti Ivu Ivančića, direktora Verna, što Pantovčaku nije bilo prihvatljivo jer nije čovjek koji ima utjecaj na stranku i stranački teren niti ima ikakva iskustva u izbornim kampanja. Ivančić će zato biti tek dio stožera, kao što je Večernji list već pisao. Kada je riječ o platformi za podršku Kolindi Grabar-Kitarović, riječ je o javno prepoznatljivim ljudima koji ne bi bili članovi predsjedničina izbornog stožera nego bi u kampanji ili snimili spot ili se pojavljivali na skupovima predsjednice koja će se boriti za drugi mandat. Ili bi joj na neki drugi način pružili podršku.

Pretpostavka je da bi te desnije birače mogao privući Miroslav Škoro, što je predsjednici dodatni problem, piše Večernji.

Zato će u kampanji Kolinde Grabar-Kitarović sudjelovati Davor Ivo Stier, ali i Ivan Penava, HDZ-ov gradonačelnik Vukovara, koji će sudjelovati na njezinim skupovima ili će joj na neki drugi način davati podršku. Stier, koji je već praktički najavio protukandidaturu Andreju Plenkoviću u HDZ-u, konzervativan je i demokršćanski orijentiran političar koji uživa popularnost među biračima desnijima od HDZ-a. Jednako kao i Ivan Penava koji zagovara sankcioniranje ratnih zločina u Vukovaru…, analizira Večernji.

Jutarnji donosi svoju analizu

Kolinda Grabar-Kitarović u narednih petnaestak dana trebala bi i službeno objaviti svoju kandidaturu za predsjednicu. Iako se u medijima spominjao datum 8. rujna, u njenom krugu govore da do objave neće doći tog dana, ali potvrđuju da će se to sigurno dogoditi u prvoj polovici mjeseca, piše Jutarnji.

– Grabar-Kitarović kandidaturu neće objaviti usputno, na cesti. Trenutačno se kraju privodi formiranje stožera, a u završnoj je fazi i izborni program. Očekujemo da će sve biti spremno za nekih tjedan dana, a onda ćemo uputiti poziv novinarima i sve prezentirati – govori Jutarnjem jedan od naših sugovornika blizak Grabar-Kitarović.

Ne želi još iznositi previše detalja, ali kaže da će glavne točke njezina programa biti jačanje Hrvatske i njezina ugleda u međunarodnoj politici, potom jačanje institucija pri čemu će naglasak biti na pravosuđu, a pažnja će biti posvećena i demografiji te mladima.

Nezadovoljstvo

Što se tiče samog Stožera i organizacije, neki su detalji već izašli u javnost. Tako je poznato da se Stožer formira u dogovoru s vodstvom HDZ-a te da će nacionalni stožer, na prijedlog Grabar-Kitarović, voditi osječko-baranjski župan i tamošnji predsjednik županijskog HDZ-a Ivan Anušić.

Posebna pažnja pridaje se tomu da se u kampanju uključi što više HDZ-ovaca, pa će po županijama biti formirani manji stožeri, a bit će angažirani svi HDZ-ovi župani, gradonačelnici, načelnici… Jutarnji doznaje da će biti i pet regionalnih voditelja kampanje – za Dalmaciju, Slavoniju, grad Zagreb, Istru i primorje, te središnju Hrvatsku, a njima će koordinirati šef glavnog Stožera Ivan Anušić.

U Stožeru bi, kako se spominje, trebali biti i tajnik zagrebačkog HDZ-a te saborski zastupnik Ivan Ćelić, sadašnji glasnogovornik HDZ-a Zoltan Kabok, te Ivo Ivančić, direktor Veleučilišta Vern koji je u tim došao, navodno, na prijedlog Plenkovića.

U krugu Grabar-Kitarović posebno računaju na angažmane nekih istaknutijih HDZ-ovaca poput karlovačkog i splitsko-dalmatinskog župana Damira Jelića i Blaženka Bobana, potom na gradonačelnike Dubrovnika i Vukovara Matu Frankovića i Ivana Penavu… Iako se spominjalo kako bi za odnose s konzervativnijim biskupima trebao biti zadužen Željko Reiner, izvori iz kruga Grabar-Kitarović kažu da on neće imati takvu ulogu.

Iako Grabar-Kitarović, navodno, ima slobodu što se tiče odabira tima, te je dio ljudi predložila sama, doznajemo da na Pantovčaku ipak vlada nezadovoljstvo što im se neka imena za Stožer diktiraju iz središnjice HDZ-a.

– Ne prolaze oni koji nisu po volji šefa HDZ-a Andreja Plenkovića. A vrlo je važno kome će neki ljudi iz stožera biti odani – Plenkoviću ili Grabar-Kitarović – komentira naš sugovornik. Dio HDZ-ovaca, pak, smatra da je vrlo važno sve usuglasiti s vrhom stranke zbog stabilnosti.

– Cilj nam je izbjeći situaciju s “crnim labudom”, što nam se dogodilo na europskim izborima. Ne želimo nezadovoljnike i da HDZ-ove organizacije zakazuju na terenu, zato nastojimo u kampanju uključiti što više ljudi – pojašnjava jedan istaknuti HDZ-ovac. Kaže kako će kampanja biti afirmativna te da Grabar-Kitarović neće previše napadati svog glavnog protukandidata na desnici, estradnjaka Miroslava Škoru, jer u drugom krugu računa na njegove glasove.

– Nećemo se osvrtati ni na Škoru, ni na Zorana Milanovića. Činjenica je da Škoro kao pjevač ima svoju publiku i određenu popularnost, ali on može dogurati najviše do 18 posto i ako dobije toliko može biti jako zadovoljan – kaže jedan blizak suradnik Grabar-Kitarović. Dodaje kako cijela ekipa koja stoji iza Miroslava Škore, zapravo, ima drugi plan, a to je osvajanje Osijeka na lokalnim izborima 2021.

– Predsjednički izbori samo su uvertira za taj plan – kaže sugovornik Jutarnjeg. Drugi, pak, dodaje, kako Škoro “mora početi govoriti, a ne samo pjevati”.

Glavni problemi

Unatoč optimizmu nekih bliskih suradnika aktualne predsjednice koji vjeruju da će ona bez većih problema ući u drugi krug i osvojiti drugi mandat, u HDZ-u ima mnogo onih koji vjeruju da joj situacija nije baš sjajna.

– Glavni problem bit će izvući ljude na birališta. Pitanje je i tko su njeni, a tko Škorini birači? Jesu li oni koji se priklanjaju Škori, nezadovoljni Kolindom Grabar-Kitarović ili Plenkovićem – komentira sugovornik Jutarnjeg. Dodaje kako je uvjeren da će Škoro svoje birače mobilizirati, ali da nije siguran hoće li Grabar-Kitarović svoje.

– Mislim da predsjednici u Stožeru ipak nedostaje netko poput Milijana Brkića koji je 2014. odradio odličan posao za Grabar-Kitarović. Na njega sada više ne može računati jer su zahladili odnose nakon što se ona iz Ureda riješila njegovog prijatelja Vlade Galića – smatra jedan HDZ-ovac.

Iako je Brkić nedavno u Ljubuškom, navodno, pripremao teren za Grabar-Kitarović, oni koji bolje poznaju situaciju govore kako jako sumnjaju da će Brkićeva potpora ovaj put biti na razini one kad se Grabar-Kitarović borila za prvi mandat.

– Sve to lijepo izgleda na papiru, ali na terenu su stvari drugačije. Bit će zanimljivo vidjeti kako će predsjednica proći, primjerice, u Virovitičko-podravskoj županiji. Oni su na europskim izborima imali najbolji rezultat, ali pitanje je kako će se sada postaviti nakon što je Plenković maknuo Tomislava Tolušića iz Vlade i zaoštrio odnose s Josipom Đakićem. Sličnih primjera ima i drugdje – govori sugovornik Jutarnjeg.

I neki u krugu Grabar-Kitarović priznaju kako bi im Plenković mogao biti otegotna okolnost u kampanji jer se oni HDZ-ovci koji su nezadovoljni njegovom politikom vjerojatno neće dovoljno angažirati bez obzira na njihov stav o predsjednici. No, kažu kako je Vlada napravila i dobre stvari koje im mogu koristiti u kampanji, a riječ je, prije svega, ističu, o pozitivnim trendovima u gospodarstvu, analizira Jutarnji, prenosi HrvatskaDanas.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Ivan Mihael Ban: ‘Odličan retoričar – loš državnik’

Objavljeno

na

Objavio

Nedavno je Davor Božinović dao intervju Večernjem listu. U njemu je kao povjerenik Plenkovićevog tima predstavio sastavnice programa pred unutarstranačke izbore. Program je nazvan ‘Odvažno za Hrvatsku’. U intervjuu Božinović između ostalog kaže:

– Važno je da je kurs ostao isti, a on se svodi na provođenje programa s kojim je HDZ pobijedio na izborima.

– HDZ je stranka koja je čvrsto u desnom centru i to je mjesto gdje ga je pozicionirao još Franjo Tuđman (…)

– Dugo se spominje da je sasvim izvjesno kako će se u budućnosti dogoditi velika koalicija HDZ-a i SDP-a. Niti se o tome razmišlja, niti za tim vidim potrebe, niti je to nešto što bi bilo za HDZ, ali i za Hrvatsku dobro rješenje. Znači – ne.

Prisjetimo se: HDZ je na prošlim izborima pobijedio, dobio je 61 mandat, sedam mandata više nego SDP. Kampanja je bila dominantno personalizirana, vodila se pod geslom ‘vjerodostojno’.

Što se nakon nepune četiri godine može reći o sadržaju proklamirane vjerodostojnosti? Tko je to trebao biti dostojan vjere i zbog čega? Je li HDZ na desnom centru? Desno – u odnosu na koga, u odnosu na što? Što je desni centar? Kome je upućena tvrdnja da neće biti velike koalicije?

Sadržaj proklamirane vjerodostojnosti odnosi se i na koaliciju s SDSS-om

U čemu je politički dobitak koaliranja s SDSS-om? Plenkovićevi povjerenici a i on sam će reći da se dobitak koaliranja s Pupovcem odnosi na stabilnost vlasti. U stvarnosti je ta stabilnost jedno neograničeno polje mržnje na Hrvatsku i Domovinski rat koju sam Pupovac i njegove Novosti proizvode iz dana u dan, iz broja u broj i to novcima i onih koji su izgubili svoje očeve i sinove u tom istom ratu. Tekstovi mržnje na Hrvatsku u Pupovčevu su tjedniku analitičke prerađevine srpskih službi koje nesmetano razvijaju svoje izdanke u medijskom i javnom prostoru. Tekstovi mržnje koju proizvode i sami se njome hrane sitnozubi feralovi uhljebi nisu samo hrana jugoslavenstvu i prikrivenom četništvu, nego su i prepreka suživotu i onih Srba koji su lojalni državljani a pogotovo onih koji su nosili hrvatsku odoru za vrijeme rata. Za vjerodostojnog političara izvršavanje pravde, istina, čast i suživot su vrjedniji od stabilnosti vlasti. Plenković a i njegovi prethodnici (Kosor, Sanader, Milanović) ne vide da je koalicija s Pupovčevim SDSS-om destruktivna jer se nameće kao provokacija i imperativ, kao multiplikator bez kojega se ne smije i ne može, kao faktor kojega se silom prilika mora uvažavati.

Sadržaj proklamirane vjerodostojnosti odnosi se i na Istambulsku konvenciju

Njena ratifikacija nije ništa nego konspiracija za rodnu ideologiju. To je prepoznala većina državljana Hrvatske, ali nije njeno lijevo i ‘desno’ predstavničko tijelo. Predsjednik Vlade kao visoki predstavnik Bruselja i njegovi podizvođači Kuščević i Jandroković postavili su nepremostive birokratske prepreke samo zato da se volja većine ne ispuni. Onemogućili su referendumsko izjašnjavanje. SDP u vrijeme Milanovićeve Vlade nije mogao ispuniti zadaću ‘dugine djece’, nije mogao sam postići taj politički zgoditak. Nije se odvažio jer nije imao valjano pokriće. Naime, kada se ratifikacija pojavila kao tema u medijima i nametnula kao nezaobilazno političko pitanje, SDP je u dva navrata preko svojih ‘vanjskih’ suradnika proveo ispitivanje javnog mnijenja. Rezultati su bili obeshrabrujući za SDP i za njegove LGBT ideologe razmještene po nevladinim udrugama. I HDZ je (interno) radio jedno anketno istraživanje. Prema rezultatima toga istraživanja oko 70 % birača HDZ-a izjasnilo se protiv Istanbulske konvencije. Ispostavilo se: ono što ne može SDP, kao i u slučaju suradnje s Haagom – može HDZ. SDP nije išao protiv struje, nije se ‘odvažio’, ali zato HDZ jest. I tko je tu vjerodostojan a tko nije?

Sadržaj proklamirane vjerodostojnosti odnosi se i na koaliciju s HNS-om.

Kako u slučaju koalicije s SDSS-om, tako i u slučaju s HNS-on: nije problem tko je predlagao, odobravao ili protežirao koaliciju s HNS-om, nego je bit problema tko je na takvoj koaliciji ustrajavao kada je akademskoj javnosti bilo posve jasno da je nedopustivo ono što radi ministrica Divjak. Dobar je taktički potez bio da se ponudom suradnje HNS-u izazove dekantacija nakon koje će se kao nepoželjni talog odvojiti Vesna Pusić i njoj slični. Plenković stoga nema valjanog razloga nikoga podsjećati da se zauzimao za koaliciju s Vrdoljakovim HNS-om. Njegov izbor na čelo HDZ-a zagovarali su ili priželjkivali i oni koji su predlagali i zagovarali između ostalog i koaliciju s HNS-om. U prvom redu Vladimir Šeks. A Šeks nije šaljivdžija Junckerovog tipa. Znamo to odavno, još od vremena politike ‘lociranja, identificiranja, uhićenja i transferiranja’.

Dakle, ako ministrica sjedi u Vladi a kumuje štrajku prosvjetara, ako provodi reformu koja je puka zakrpa na Jokić-Budakovoj reformi, onda smisao koalicije prestaje, onda se sa stabilnošću vlasti ne trguje. Reforma ministrice znanosti i obrazovanja u Plenkovićevoj Vladi je razarajuća naprava sa zadrškom: njezini razorni učinci će se vidjeti za deset i više godina. A HDZ-ovi su ljudi posmicani samo zato jer su kroz Kurikularnu reformu nastojali spasiti što se spasiti dade. I to voljom gojenca Korčulanske škole Pave Barišića i njegovog paneuropskog brata Andreja Plenkovića. I tko je tu vjerodostojan a tko nije?

Sadržaj proklamirane vjerodostojnosti odnosi se i na Marakeški sporazum

Zagovornici Marakeškog sporazuma (kompakta) o njemu ne govore u smislu je li dobar (koristan) za Hrvatsku ili ne, oni o njemu govore isključivo kao o neobvezujućem dokumentu.

Na primjer Marija Pejčinović Burić ili Plenković: ‘To je pravno neobvezujući tekst, nije međunarodni ugovor, riječ je o katalogu mjera i ne vidim razloga zašto bi on trebao izazivati toliko prijepora i donekle generiranu histeriju’. Ovi visoki predstavnici Bruselja ne vide da se radi o operaciji velikih brojeva u kojoj se ne pravi razlika između legalne i ilegalne migracije, oni u svojoj komociji tek konstatiraju da je u pitanju neopravdana histerija nepismenih i bojažljivih suverenista. Zašto se ovi visoki predstavnici Bruselja u Hrvatskoj ponekad ne ugledaju na Švicarsku, Australiju, Mađarsku, Poljsku? Zašto se ne ugledaju na Izrael. Za njega je Marakeški kompakt neprihvatljiv, jasno i zbog čega: zbog budućnosti i sigurnosti Izraela.

Sadržaj proklamirane vjerodostojnosti odnosi se i na ignoriranje prosvjeda u Vukovaru.

Neprocesuiranja ratnih zločina počinjenih u Vukovaru ni nakon dvadesetak i više godina od reintegracije Podunavlja, nije prolazni osjećaj nezadovoljstva njegovog gradonačelnika i njegovih sugrađana koji traže pravdu i grobove svojih najmilijih. Nije ni trauma koju ožalošćene obitelji Vukovara ne mogu nadvladati, to je poruka: Hrvatskom vladaju ljudi koji ne pridaju važnost žrtvi i kojih nije briga što ulicama Vukovara šeću silovatelji i mrzitelji hrvatske države. Oni ne prihvaćaju apel gradonačelnika, ignoriraju prosvjede Vukovaraca, za njih su stradalnici Domovinskog rata marginalne skupine. Ali se uznemire, zatrepere, drhtaju kada im Jelena Veljača i gay roditelji drže lekciju iz ljudskih prava. Dignu se na zadnje noge s ‘gongovcima’, s pederastima i s kim sve ne. Natječu se tko će dati oštriju osudu spaljivanja krnje u Imotskome. I tko je tu vjerodostojan a tko odvažan? Kakav je to kurs i tko ga je zacrtao?

Je li HDZ na desnom centru?

Pojam desnog centra, ‘strogog desnog centra’ i ‘čistog desnog centra’ lansirao je nitko drugi do dijabetolog s Vuka Vrhovca, dr. Mate Granić. Lansirao ga je na dan osnivanja stranke Demokratskog centra (DC). Dakle, Mate Granić je od ožujka 2000. g. samoproglašeni centar političkog svijeta. A gdje bi pripadali njegovi gojenci, ili članovi njegove stranke, simpatizeri i povjerenici, ako su živi i ako ih još ima? Jandroković na primjer, Božinović, Plenković ili Zlatko Vitez … Upravo je Vitez na dan osnivanja DC-a objasnio da je ‘oduvijek zajedno s Granićem, Škare Ožbolt, Šarinićem i Šeparovićem u HDZ-u predstavljao grupu ljudi koja je bila u manjini, a koja je predstavljala demokratski centar’. I dobro je rekao. Ta je skupina oduvijek činila manjinu u HDZ-u. Kako onda tako i danas. Ali spletom okolnosti kroz niz političkih manipulacija i jedne izborne prijevare, uz potporu ‘tog i takvog svijeta’ oni se danas pričinjaju kao većina. I da paradoks bude veći, pribrajaju se desno od Mate Granića. Može li onda Plenković uz potporu Božinovića i Jandrokovića pozicionirati HDZ udesno ako su ga četiri godine vukli ulijevo?

Pitanje velike koalicije HDZ-a i SDP-a je suvišno

Zbog čega? Pa sam ministar Božinović je hodajući dokaz koalicije. Njegova politička biografija to potvrđuje. Biti predstojnik Mesićeva ureda pa potom i Ureda predsjednika Vlade Plenkovića neformalna je (ali sadržajna) koalicija na djelu. Potvrda neformalne koalicije je odnos prema Istambulskoj deklaraciji, Marakešu i spaljenom krnji u Imotskome. Naravno, koalicije na političkoj pozornici neće biti, na njoj će se igrat igra dominacije. Ali, iza kulisa, iza ekrana ona će ponajprije odabirom kadrova biti na djelu. Ponajprije zahvaljujući dobrom birokratu, odličnom retoričaru, ali nevjerodostojnom državniku, Andreju Plenkoviću.

Ivan Mihael Ban/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Crobarometar: SDP ispred HDZ-a s minimalnom razlikom. Škoro treća politička snaga

Objavljeno

na

Objavio

Foto: dnevnik.hr

Hrvatska 2020. počinje s promjenom na čelu države, ali i promjenom popularnosti među strankama. Dnevnik Nove TV donosi ekskluzivno istraživanje rejtinga stranaka.

SDP i dalje „pliva“ na valu Milanovićeve pobjede. Istina, razlika je unutar statističke pogreške. SDP bi biralo 25,2 posto birača, a HDZ njih 24,8. Vladajuća stranka mjesecima je u „slobodnom padu“ i pred unutarstranačkim izborima. Miroslav Škoro još nije formirao stranku, ali uz SDP i HDZ treća je opcija koja prelazi izborni prag. Trenutno bi osvojio 10,1 posto glasova.

Tko su birači SDP-a, HDZ-a i Škorine liste

SDP može računati na malo više žena među svojim biračima (žene 30 posto), kao i među starijim biračima iznad 65 godina (34 posto). HDZ među svojim redovima ima malo više muških birača (27 posto), ali i onih koji spadaju u dobnu skupinu od 45 do 60 godina (30 posto).

SDP veliku prednost ima u Zagrebu i okolici (39 posto). HDZ ima svoje baze kao što su Lika i Banovina (47 posto), Dalmacija (33 posto) i Slavonija (28 posto), a na kraju Škorina lista više glasova može dobiti u Slavoniji (22 posto) i te Lici i Banovini (20 posto).

Stranke koje žele biti na vlasti, ali trebaju saveznike

Najbliže izbornom pragu je MOST s potporom od 4,4 posto. Slijedi regionalni IDS s potporom od 2,9 posto. Slijedi HSS s 2,5 posto. Tu je i Zelena lista na 2,2 posto, a Stranka Ivana Pernara dobiva potporu od 2,2 posto. Pametno je na 2,1 posto. Milan Bandić sa svojom strankom ima jedan od lošijih rezultata i trenutno mu stranka dobiva 2 posto.

Živi zid je na 1,7 posto, HSU na 1,5 posto. Hrvatski suverenisti su na 1,4 posto. START je na 1,3 posto, a Hrvatska demokršćanska stranka na 1,1 posto i na kraju preko 1 posto još dobiva stranka Promijenimo Hrvatsku s 1,1 posto. Ostale stranke od lijeva do desna dobivaju manje od 1 posto ili ukupno 8 posto. Tu su tako HDSSB na 0,9 posto, Reformisti su na 0,8 posto, a HNS je na 0,7 posto i Neovisni na Hrvatsku su na 0,1 posto. Neodlučnih je 5,3 posto birača.

Koji je najveći problem u Hrvatskoj?

Prvi puta od kada se provodi ovo istraživanje korupcija je označena kao najvažniji problem protiv kojega se zemlja mora boriti i to misli 56 posto građana. Desetljećima je prvi problem građanima bila nezaposlenost koja sada pada na drugo mjesto, a to kao problem vidi 50 posto građana, dok je na trećem mjestu gospodarstvo što problemom vidi 49 posto građana.

Istraživanje je provela agencija IPSOS CAPI metodom na 988 punoljetnih ispitanika između 1. i 20. u mjesecu. Maksimalna pogreška uzorka iznosi +/- 3,1%, a za rejtinge stranaka +/-3,6%.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari