Pratite nas

Večernji s izbjeglicama iz Gunje: Sava mi je već progutala osmogodišnjeg sina, a sada i dom…

Objavljeno

na

Lovro Valent: Unuk dva mjeseca radi na moru. Neka zna da sam na sigurnom… Ivan Lokanc: Nisam uspio uzeti slušni aparat, pa sad moram vikati

Po drugi put u 84 godine, koliko ih Lovro Valent ima na plećima, osjetio je starina iz Gunje zlu kob rijeke Save. Prvi je put to bilo osamdesetih, kada je rijeka progutala njegova osmogodišnjeg sina.

Drugi put bilo je to ovaj vikend kada je ostao bez krova nad glavom. Nemoćan i sam smjestio se Valent na jedan od kreveta na napuhavanje u školskoj sportskoj dvorani u Cerni, kakvih je ovdje stotina. Prisjetit će se tu s mukom kako je ove subote spašavao živu glavu. Sa sobom ništa nije uspio ponijeti.

Nije mu se išlo. Kuća napravljena od blata još davne 1956. godine sve je što je imao. Valjda je sudbina tako htjela da prošle godine pokopa i svoje drugo dijete, kćer. Ostao mu je, veli, još unuk, za kojeg ne zna gdje je i kako je:

– Otišao je prije dva mjeseca raditi na more. Ne javlja mi se. On se zove Boris Kotlarić. Ako ovo pročita, nek’ zna da sam ja tu na sigurnom – priča nam Valent dok dvoranom odzvanja školsko zvono.

Na krovu čardaka

– Eto, gotov je sat – domeće 60-godišnji Ivan Lokanc. On je iz Gunje izašao u nedjelju:

– Šest metara bila je duboka voda. Stajao sam na krovu čardaka kad je naletio helikopter. Spustili su mi dvije jabuke, mlijeko, malo cigara i jogurt. Za 15-ak minuta vratili su se po mene. Ponio sam samo ovo što imam na sebi. Nisam uspio uzeti ni slušni aparat pa sad moram vikati – govori Lokanc.

Teško mu je što je ostao bez kuće koju je gradio osamdesetih, kada je dobio odštetu jer se na poslu na njega srušilo pet i pol kubika zemlje i još kubik i pol građe pa je pola sata bio zatrpan. Teško mu je i što nije uspio spasiti svoje životinje – koze, kokoši, svinje, psa, mačku i piliće:

– Da ne povjeruješ što čovjeku padne na pamet u takvoj situaciji. Ja sam, eto, sklonio piliće u dnevnu sobu, da ih mačka ne pojede. A znam da nitko neće preživjeti…

Do Lokanca se na krevetu privremenog doma smjestio 78-godišnji Filip Lucić. Tu je, veli, negdje u ovoj velikoj dvorani i njegova žena. Pogledom je traži među stolovima punim odjeće, koju su dobri ljudi donijeli za stradale u poplavama, da se imaju u što presvući.

Živim sama i da je puk’o nasip javio mi je sin iz Njemačke. A sin iz Brčkog zvao je policiju da me spasi

Refika Čordić

– Doš’o sam u papučama, tražim nešto za noge. Ne bi ja ni iš’o da me vojnik nije odgurao prema autobusu – pripovijeda.

A onda mu niz lice krenuše suze pa jedva uspijeva prozboriti da se u Gunju doselio 1992. godine, kada je protjeran iz svog doma u Krepšiću u Bosni i Hercegovini:
– Po drugi sam put ostao bez svega – priča otirući suze.

Gledaju sve vijesti

Ni on, baš kao ni Refika Ćordić, nije vjerovao da voda može tako brzo rasti i nositi sve pred sobom. Tu 51-godišnjakinju iz Gunje na sigurno je nosila vojska. Refika je gotovo slijepa i kreće se uz pomoć bijelog štapa koji je spasila od poplave.

– Govore da su išli obavještavati ljude da izađu iz Gunje. Meni to nitko nije došao reći. Živim sama i da je puk’o nasip javio mi je sin iz Njemačke. A sin iz Brčkog zvao je policiju da me dođu spasiti – govori Refika. Jučer joj je pozlilo pa su je odvezli u bolnicu u Vinkovce koja je otvorila svoja vrata za prihvat evakuiranih.

Dok sportskom dvoranom hodaju znani i neznani ljudi, 81-godišnji Marjan Lamšić zauzeo je mjesto ispred TV-a. Gleda sve vijesti. I čeka da čuje kad će se moći vratiti u svoju Gunju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Benjamin Tolić: Koža na bubnju

Objavljeno

na

Objavio

U ovoj zbrci, u ovom neredu, hrvatska država o mnogo čemu ne zna ništa. To je dobro kada je riječ o pojedincu i njegovoj osobnoj slobodi. Ali hrvatska država ne zna koliko ima državljana, ne zna koliko je državljana upisano u popis birača, ne zna koliko se Hrvata iselilo iz Hrvatske, ne zna koliko se Azijaca i Afrikanaca ilegalno doselilo u Hrvatsku. Kako država o tim stvarima ništa ne zna, ona tako nužno drži i svoje državljane u mraku neznanja o njima. A bez osnovnih znanja te vrste nezamislivo je dobro upravljanje državom.

Temeljno državno neznanje okrunili su Peđa Grbin i Vladimir Šeks državnim referendumom bez kvoruma. Takav cvijet ustavnoga prava mogao je procvasti samo pod geslom Ive Sanadera: „Nema cijene koju nismo spremni platiti za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji.“

I vlast i oporba opovrgavaju moju tvrdnju o državnomu neznanju. I teorijski i praktično. Teorijski me i jedni i drugi upućuju na Grbinovu i Šeksovu „ustavnu spoznaju“ da u nacionalnoj državi hrvatskoga naroda žive 22 nehrvatske „nacionalne manjine“, a praktično se i jedni i drugi diče činjenicom da domoljubna Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) ne vlada sama, nego srdačno dijeli vlast s Hrvatskom narodnom strankom (HNS) Ivana Vrdoljaka i domomrznim „nacionalnim manjinama“ koje predvode suvereni srpski knez Milorad Pupovac i još suvereniji talijanski conte Furio Radin.

– Što jest, jest! – rekoh sebi nakon tih argumenata. I već se htjedoh posuti pepelom, kadli me u zadnji čas spriječi predsjednik Vlade Andrej Plenković. On me iznenada prosvijetli kao munja nebeska. Reče, odlučno odbijajući građanske referendumske inicijative o izmjenama izbornoga sustava, da je spomenuta Šeksova i Grbinova „ustavna spoznaja“ bila dio cijene koju je država morala platiti za hrvatsko članstvo u Europskoj Uniji!

– Bože! – pomislih. – Pa on ne vjeruje „popravljačima“ hrvatskoga Ustava i teško ih optužuje! – To me je u prvi mah prenerazilo. Kada se malo zatim pribrah, jasno vidjeh ciničnu zbilju. Što je Plenković rekao, rekao je. Nevažno je vjeruje li on komu ili ne vjeruje; nevažno je govori li on istinu ili laže; nevažno je vjeruje li tko njemu ili ne vjeruje. Takve dvojbe ne mogu prikriti bit stvari. Plenković je tom tvrdnjom uvrijedio hrvatsku naciju, a svoju je „dičnu činjenicu“ koaliranja sa svakojakim juganima njome raskrinkao kao otrovan plod bruseljske iznude!

Tako se to vidi sa suverenističkoga vidikovca. To je, reći će tkogod, jednostrano viđenje. A treba razumjeti i „drugoga i drukčijega“. Pa pogledajmo. Plenković je, po svojem sudu, ponajprije eurohrvat, „cijepljen od populizma“. Ako su Šeks i Grbin svoju „ustavnu spoznaju“ stekli onako kako Plenković tvrdi, sadašnjemu Griču – ni Saboru ni Vladi – u tom slučaju nema prigovora.

Eurohrvati se tamo „viteški“ drže. Čega? Europskog shvaćanja časti. To je Hrvatima malo neobično. Eurohrvati u nevolji, a često i bez nevolje, tako reći po naravi, ostentativno lažu. To je po hrvatskomu shvaćanju nečasno. Ali, Bože moj, koliko svjetonazora toliko vrsta časti! Ipak, gleda li se dijalektički, eurohrvati paze i na hrvatsku narodnu čast. Najbolje se to ogleda u njihovu odnosu prema međunarodnom pravu. Eurohrvati, kao što se vidi na svakom koraku, malo drže do hrvatskoga nacionalnog prava, ali međunarodni su im ugovori – osobito kada su sklopljeni u zloj vjeri na štetu hrvatskoga naroda i njegove države – nešto što se mora bespogovorno provoditi, nešto sveto i vječno! To je „viteštvo“ pogibeljno. I za državu i za narod. Ali pojmovno nije nečasno, ni po hrvatskomu shvaćanju časti.

Takvo stanje stvari nameće mnoštvo teških pitanja na koja je eurohrvatska vlast zasad na njih gluha. Stoga ta pitanja, intonirana sudbinski, razdiru dušu politički osviještena Hrvata.

Hoćemo li ikada izjednačiti sve hrvatske državljane u političkim pravima? Hoćemo li ikada, mi pobjednici u Domovinskom ratu, prestati plaćati danak poraženom neprijatelju? Hoćemo li ikada jednim i jedinstvenim izbornim zakonom potvrditi moderno demokratsko republikanstvo Republike Hrvatske? Hoćemo li zaustaviti masovno iseljivanje Hrvata iz Hrvatske? Hoćemo li odbiti najezde ilegalnih migranata na naše granice? Hoće li nam naši saveznici (Talijani, Nijemci i Austrijanci) Hrvatsku pretvoriti u rezervat (hot spot) nepoželjnih azijskih i afričkih azilanata? Tko će uzdržavati taj rezervat? Hrvatska država ili milostinja bogatih zapadnoeuropskih država? Jesu li sve te nepogode, pa i „inkluzivna“ protunarodna vladavina Andreja Plenkovića – samo zasad vidljiv dio cijene koju smo platili za hrvatsko članstvo u Europskoj uniji?

Eurohrvatska vlast na ta pitanja – šuti. Stoga je narod počeo sam tražiti odgovore. I naišao na nevjerojatan otpor. Vlast grdi narod: To, svjetino, nije tvoj posao! Narod se smije: Nije naš posao, ali naša je koža na bubnju! Moja neznatnost sa simpatijom gleda taj „hod za život“ Republike Hrvatske. I toplo se nada da ne će klonuti.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

KOŽUL: U BiH nastupio raspad sustava kada je u pitanju priliv migranata

Objavljeno

na

Objavio

U Bosni i Hercegovini nastupio je raspad sustava kada je u pitanju priliv migranata, kazao je danas zastupnik HDZ-a BiH u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Predrag Kožul. Podsjetio je da je u ovoj godini u BiH ušlo nekoliko tisuća migranata te rekao da HDZ traži od nadležnih institucija sve relevantne podatke i o broju migranata, ali i o kapacitetima s kojima država raspolaže “u cilju sanacije posljedica ove krize”.

Iznio je podatak da Služba za poslove sa strancima ima 230 zaposlenih, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) 789, Granična policija 2.500 zaposlenih, ali i upitao što je sve urađeno u rješenju ovog pitanja.

Napomenuo je da BiH nedostaju i zakoni koji će tretirati ovu oblast te je naglasio da će HDZ predložiti set zaključaka kojima će zatražiti sveobuhvatnu informaciju o tome, a u kojoj će biti podaci o ovoj situaciji u operativnom dijelu, ali i sigurnosnom smislu. Zatražit će da se onda o njoj kvalitetno vodi rasprava na sjednici koja je planirana za početak idućeg mjeseca, međutim, rasprava je nastavljena kada je zastupnik Nezavisnog bloka Senad Šepić naglasio da je situacija u Unskoj županiji preteška.

Napomenuo je da osim problema sa smještajem postoje socijalni i politički problemi u sredinama u kojima migranti najviše borave, podsjećajući da je s početka godine tražio da se donesu mjere i napravi kvalitetna akcija nadležnih kako se ovo ne bi dogodilo.

Tijekom rasprave zastupnicima se obratio ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić koji je upozorio da nedostaje kapaciteta za adekvatan odgovor kada je u pitanju povećan priliv migranata te da nedostaju sredstva za osiguranje većeg broja policajaca koji bi štitili granicu. Zastupnik SDP-a Saša Magazinović podsjetio je da ministar nije govorio o strukturi migranata kao ni o bezviznom režimu kojeg je Srbija uspostavila s Iranom odakle u BiH najviše dolazie nelegalnih migranata.

Zastupnik HDZ-a BiH Nikola Lovrinović je upozorio na reakciju ministra Mektića kada je u pitanju bilo zaustavljanje kolone migranata na putu do Mostara i Izbjegličkog centra u Salakovcu prije mjesec dana, kada su najavljena uhićenja. Na to je ragirao dopredsjedatelj Doma Šefik Džaferović (SDA) koji je kazao da su sve institucije na ono što se dogodilo u tom konkretnom slučaju na Ivan-sedlu trebale reagirati, a ne samo Mektić. – To što se dogodilo na Ivanu taj dan najgrublji je napad na ustavni poredak zemlje jer je lokalna odnosno kantonalna policija zaustavila izvršenje odluke institucija BiH i neka se presaberu i razmisle oni koji su to učinili – kazao je.

Za njega je to bila teška povreda Daytonskog mirovnog sporazuma i predstavlja kazneno djelo jer je sloboda kretanja temeljni princip Daytonskog mirovnog sporazuma zbog čega bi se počinitelji trebali pripremiti na odgovornost. Potom je reagirala dopredsjedateljica Borjana Krišto (HDZ) upitavši postoji li u konkretnom slučaju odluka Vijeća ministara te postoji li pravilnik kako i na koji način se upućuju migranti. Ultimativno je nakon toga Gasal-Vražalica tražila pauzu uime Kluba DF-a dok se zastupnicima ne dostavi materijal, a njenom zahtjevu udovoljio je predsjedatelj Doma Mladen Bosić (SDS). Raspravu o Informaciji o provođenju Plana hitnih mjera i realiziranju aktivnosti vezanih za migrantsku krizu zatražili su zastupnici HDZ-a BiH Borjana Krišto, Nikola Lovrinović i Predrag Kožul./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori