Pratite nas

Povijesnice

VEDRANA MILAS: “Nemoral i izopačenost” Vesne Pusić

Objavljeno

na

Vesna Pusić, ministrica vanjskih poslova Hrvatske, eklatantan je primjer Hrvatske danas; moralna izopačenost te žene, a i društva, koja obnaša funkciju ministrice, nedopustiva je u demokratskom svijetu. Ona, koja se rasplače nad silovanim ženama u BiH, istovremeno prezire silovane Vukovarke, koje prije par godina nije željela niti primiti, i kako drugačije shvatiti – doli rugajući se njihovoj sudbini – poziva iste da se priključe gay aktivistima na splitskoj paradi – da bi u Sarajevu govorila o sprječavanju silovanja u ratu.

No, suze jedne hoolivudske glumice Angeline Jolie nad silovanim ženama Srebrenice, odjeknule su u svijetu, više nego vapaji silovanih žena u proteklih 20-tak godina. Na međunarodnoj konferenciji o spriječavanju seksualnog nasilja u ratovima na kojoj su sudjelovali i britanski ministar vanjskih poslova William Hague i „naša” ministrica Vesna Pusić, s pravom je ocijenjena kao predstava za javnost i uvreda svim žrtvama rata, posebice za silovane žene. Vrhunac predstave tj. konferencije bio je da se dobro pazilo da se ne spominju agresori i silovatelji, u gradu masovnih zločina i silovanja u Srebrenici, a koji je međunarodna zajednica dijeleći BiH, nagradila Srbe, a ne žrtve. Ista ta Međunarodna zajednica sjetila se počinjenih (ne)djela nakon 20 godina, i to nakon što je sjedila prekrštenih ruku u doba sadističkih orgijanja.

Hrvatske sigurnosne službe snimile su tada razgovor predstavnika UN-a u Srebrenici „kako daju jamstvo” Ratku Mladiću da NATO neće reagirati kada on krene na Srebrenicu. Rekli su mu, tek reda radi, nek postavi par starih kamiona i tenkova kao lažne ciljeve u slučaju reakcije. Ovdje se ne radi o propustu, već dopustu, svemu što se ondje dogodilo.

Da Hrvatska nije snimila razgovore, ne bi se znalo da su jedinice Ratka Mladića isto ponovile u još gorim razmjerima u Bihaću. I tu su predstavnici Međunarodne zajednice dali odriješene ruke za počinjenje zločina srpskim zapovjednicima. Britanski zapovjednik tamošnjih snaga, jamčio je Srbima, da neće biti reakcije međunarodnih snaga u slučaju njihova obračuna s Bihaćom. Hrvatske službe proslijedivši razgovor Amerikancima, koji su ostali osupnuti – pa je dojavljeno Englezima, koji su mislili da ih je snimila CIA, odmah su smjenili svoga zapovjednika u zapadnoj Bosni.

Hrvatska je krenula u „Oluju”, tijekom koje je spašen i Bihać, na čemu Hrvatima do danas nitko nije rekao niti hvala. Ali nema veze. No nakon 20 godina u Sarajevu sa bahatim pogledom odozgo, na konferenciji posvećenoj žrtvama rata pojavljuje se britanski ministar vanjskih poslova i priča o ulozi svijeta u sprječavanju silovanja u ratu. Fuj.

S provincijalnim instinktom i dobivanjem na važnosti, ako se moćnicima ulizuje, Vesna Pusić pojavljuje se na konferenciji, da bi nakon par dana objavila na svojoj internetskoj stranici fotografije s Angelinom Jolie i britanskim ministrom vanjskih poslova. Po to je išla u Sarajevo? Svo troje zajedno na fotografiji valjda bi trebali činiti moralnu vertikalu i horizontalu, pri čemu Vesna Pusić samo potvrđuje svoju moralnu izopačenost. Jer…

Baš ona je, prije nekoliko godina bahato i drsko odbila primiti izaslanstvo žena, silovanih u Vukovaru, poručivši im – kako drugačije shvatiti doli poruge – da se priključe aktivistima gay parade u Splitu. Ona koja je uvijek na stradale žene gledala s visoka s prezirom, odjednom trči u Sarajevo tobože solidarizirati se sa silovanim Bošnjakinjama. No ne stoga što suosjeća s njima, već zbog Angeline Jolie i britanskog ministra vanjskih poslova Williama Hagua, te ostalih moćnika koji su se tamo pojavili.

Pusić, poznata i po tome što je ustaška kći, (no to joj se ne može zamjeriti), oca Eugena Pusića koji je bio uniformirani sudac u NDH, danas je najveća sramota Hrvatske, koja odašilje sliku izopačenosti i dvostrukih mjerila u svijet. No nije ona kriva – krivi su oni koji su joj omogućili ministarsko mjesto. I kao što reče jedna od silovanih žena, krajnje rezignirano: „da je ona bila na našem mjestu, nju ne bi niti silovali”… Jer valja znati, da silovane žene nisu glupe, kako predmnijeva ministrica, a obzirom što su prošle, znaju i uzvratiti udarac.

Eugen Pusić – partizanski ilegalac u redovima NDH

Koncem 2011., godine odjeknula je vijest da je otac Vesne Pusić, pokojni Eugen Pusić, tijekom Drugog svjetskog rata bio uzorni časnik vojske NDH, pa čak i vojni sudac. Za svoju vjernost ustaškom režimu čak je i odlikovan, te je ostao u njemu do kraja. Nakon što su partizani ušli u Zagreb, Eugen Pusić bio je zajedno s tisućama civila zatočen na „Kanalu”, mjestu gdje se nalazi današnji zagrebački autobusni kolodvor.

Vesna Pusić, neslužbena liderica u sjeni, nametnula se mješavinom svojeg obiteljskog naslijeđa; djed Danko Anđelinović i njegova braća Grga i Berislav aktivno su proganjali i ubijali Hrvate u Kraljevini Jugosaviji i Drugom svjetskom ratu, kao članovi jugonacionalističkih i velikosrpskih stranaka, a bili su i suradnici, članovi monarhističko-četničkog pokreta Drugog svjetskog rata. Neporecivo je da Vesna Pusić ima svoje osobne dosljedne istupe, već petnaestak godina svog „glasnogovorništva”.

Njen stav u slučaju Haaške optužnice protiv Janka Bobetka i njen izborni uspjeh u mjestu Jagodnjak u Baranji, rezultat je prvog kruga predsjedničkih izbora 2009., godine u Jagodnjaku, čiji su mještani bili okosnica neprijateljske agresije i genocida istoka Hrvatske – iskazujući zapravo podršku Josipu Boljkovcu – tadašnjem optuženiku za teške ratne zločine nad civilnim stanovništvom.

Brat Vesne Pusić, Zoran Pusić poznat kao ekstremni protivnik Domovinskog rata i Republike Hrvatske, osobni prijatelj Save Štrbca, visokog činovnika propale Republike Srpske krajine, koji je, skupa sa svojim istomišljenicima pisao prijedloge optužnice protiv generala Janka Bobetka, Ante Gotovine i Mladena Markača, i koji je krajnje nekompetentno i britanskim interesima ispolitizirano haaško tužiteljstvo uglavnom – prepisao. Svojim takvim djelovanjem, zapravo je, samo nastavio kontinuitet politike većine svojih predaka Anđelinovića; Pusići se već podosta dugo ikone nehrvatske Hrvatske, a obzirom gdje djeluju i rade protiv, postali su ikone hrvatskog apsurda, s golemom tolerancijom Hrvata.

Otkriće službovanja Eugena Pusića među organima NDH izazvalo je konsternaciju u javnosti, ali i pitanje „kako se brzo prikačio moći komunističke Jugoslavije?

“Moj otac radio je potajno i u ilegali za partizane” tvrdi Vesna Pusić, a isto kaže, iako neuvjerljivo branivši svog prijatelja i Slavko Goldstein.

Krajnje neobično, ali istinito i dokumentirano, da je otac Vesne i Zorana Pusića bio kotačić ustaškog vlaka smrti, nekadašnjeg natporučnika NDH i vojnog suca, koji je po prirodi tadašnjeg posla potpisivao brojne presude protiv optuženika, počesto i neosnovano optuženih, Eugen Pusić, 90-tih godina, Republiku Hrvatsku i njene istaknute čelnike Franju Tuđmana, Janka Bobetka, Zvonimira Červenka, koji su se borili protiv NDH, njegova djeca danas, poistovjećuju sa NDH kako bi Hrvatsku kompromitirali pred svijetom.

Tvrdnje da je njen otac aktivno radio i za partizane kao ilegalac, po mnogima je suspektno.

Pod prismotrom

Vjenčavši se s Višnjom Anđelinović, sin Zoran rođen je u Zagrebu 1944., a kćer Danka Anđelinovića, koji je uspostavom NDH, pobjegao u Split koji je u to vrijeme bio pod talijanskom okupacijom, priključio se splitskom četničkom štabu, koji je vodio četnički vojvoda Ilija Trifunović Birčanin. Danko Anđelinović, političar, odvjetnik, književnik i pjesnik tzv. velikosrpskog jugoslavenstva, bio je pisar na velikosrpskom suđenju Stjepanu Radiću 1921., godine. Odlikovan je karađorđevićevskim ordenima za zasluge velikosrpske Jugoslavije, te bio kućni prijatelj Đure Vilovića, jednog od najbližih suradnika Draže Mihajlovića.

Teško je vjerovati, uz navedene činjenice, da je Eugen Pusić mogao biti stalni partizanski ili četnički aktivni obavještajac unutar NDH sustava, ako se uzme u obzir da su njegov punac Danko Anđelinović i njegova braća bili „fetivi” neprijatelji NDH, kao i Hrvatske.

Vlasti NDH za njima raspisale su tjeralice, i to je jedan od razloga zašto su Eugen i Višnja Pusić bili pod stalnom prismotrom Ustaške nadzorne službe (UNS).

Koliko je poznato, 30-ih godina prošlog stoljeća, kao student prava, Eugen Pusić nije ulazio u tada zabranjenu i proganjanu Komunističku partiju, kao u niti proganjani ustaški pokret. Bio je samo član „Kulturnog udruženja studenata pacifista”, koje nije bilo zakonski zabranjeno.

Poznavao je Ivu Lolu Ribara (1916.-1943.) člana Komunističke partije od 1936., a zajedno su bili predstavnici jugoslavenske delegacije na Ženevskom omladinskom kongresu. Dva mjeseca prije toga u Zagrebu, na pripremama za Ženevki kongres, sudjelovali su u odabiru delegata s viđenijim masonima – po preporukama svojih centrala.

Iz svega je vidljivo da Eugen Pusić nije bio „bilo tko” od mladosti, te da u njegovom izboru imaju prste i masoni, koji su mu vjerojatno omogućili da preživi kasnije turbulentne godine, prevrate, kao i uljepšavanje osobnog životopisa.

Uvijek na distanci od nekog snažnijeg uplitanja u javnu politiku, Pusić je sa zagrebačkog sveučilišta, sigurno poznavao veliki broj svojih suvremenika – vršnjaka, raznoraznih političkih orjentacija. I UNS i Gestapo tragajući za komunističim ilegalcima, ispitivali su njihovu rodbinu prijatelje i znance.

Na čelu UNS-a u to doba, bio je Pusićev kolega sa Pravnog fakulteta u Zagrebu, Oktavijan Svježić. Da je UNS bio vrlo uspješan govori podatak da je krajem 1941., u Zagrebu broj komunističkih ilegalaca „pao” na 20 posto u usporedbi s brojem na početku rata. Većina njih, zbog otkrića identiteta pobjegla je u partizane, ili su pali u ustaške ruke. To je također razlog, zašto je Eugen Pusić morao biti pod prismotrom UNS-a i Gestapo-a.

Ako je zaista bio ubačeni ilegalac, tada, morao je biti – kao što tvrdi njegova kćer Vesna Pusić, jako hrabar – no njene tvrdnje demantira realnost, povijest, dokumenti, kao i narodna poslovica, što se nje tiče, „da jabuka ne pada daleko od stabla”.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

24. obljetnica utemeljenja 2. gardijske brigade HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

Jedna od elitnih postrojbi HVO-a sudjelovala je u desecima pobjedničkih operacija oslobađanja

Ciganske livade, Korićina, Glamoč, Čemernica, Jajce, Ugar…, neka su od brojnih mjesta koja su tijekom Domovinskog rata uspješno oslobodili pripadnici II. gardijske brigade Hrvatskoga vijeća obrane pri čemu su poginula njezina 163 pripadnika.

2. gardijska brigada je bila gardijska mehanizirana brigada Hrvatskog vijeća obrane tijekom rata i poslijeraća u Bosni i Hercegovini.

Brigada je utemeljena 13. prosinca 1993. godine odlukom Glavnog stožera HVO-a, a kroz nju je prošlo 5.000 gardista.

Na temelju zapovijedi pokojnog predsjednika Herceg Bosne Mate Bobana, u prosincu 1993. godine osnovana je II. gardijska brigada HVO-a u čiji sastav su ušle Širokobriješka Kažnjenička bojna, Lakojurišna bojna, Hrvatska legija časti, 60. gardijsko-desantna bojna “Ludvig Pavlović”, a nešto kasnije i Postrojba za posebne namjene Gavran 2. Od tada do kraja rata prošli su, kao jedna od najelitnijih postrojba sva teška ratišta.

Sjedište brigade je bilo u vojarni Stanislav Baja Kraljević u Rodoču, južnom prigradskom naselju grada Mostara

Brigada je prošla mnoge bojišnice do južnog, dubrovačkog bojišta do Manjače, pritom oslobodivši mnoge gradove (Kupres, Glamoč, Mrkonjić Grad, Jajce, Šipovo …) i kao takva slovila je za jednu od najslavnijih i najboljih postrojbi Hrvatskog vijeća obrane, a svoje živote za domovinu i slobodu dala su čak 163 pripadnika ove brigade.
Kapelica sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika brigade, koja se nalazi unutar spomenute vojarne ujedno je i spomenik palim braniteljima, na zidovima su ploče s imenima i slikama poginulih gardista.

Nakon rata zadaće brigade su bile da unutar HVO-a, koji je zajedno sa Armijom BiH činio Vojsku Federacije Bosne i Hercegovine, štiti bošnjačko-hrvatski entitet u BiH od rata, poplava, požara i sl. Brigada je tijekom1998. godine bila na obuci u Turskoj, u sklopu NATO-a.

Tijekom 2001. godine, 2. gardijska brigada zajedno sa ostalim postrojbama hrvatske komponente Vojske FBiH daje potporu Hrvatskoj samoupravi.

Hrvatski narodni sabor je pozvao časnike i vojnike hrvatske komponente Vojske Federacije BiH na samoraspuštanje. Većina časnika i vojnika, samovoljno, ovaj je poziv ispoštovala, te su vojarne HVO-a ostale prazne.

Jedine posljedice samoraspuštanja, na kraju, su bile nekoliko izgubljenih plaća za vojnike i časnike HVO-a, kao i gubitak položaja u vojnoj hirerahiji za one osobe koje su se najgorljivije založile da se raspuštanje provede.

Reformom obrane u BiH 2005. godine Vojska Federacije BiH zajedno sa Vojskom Republike Srpske je integrirana u sastav Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

Danas se Oružane snage Bosne i Hercegovine sastoje od tri pukovnije, a 1. pješačka (gardijska) pukovnija je nasljednica Hrvatskog vijeća obrane.

Kamenjar.com

General zbora HVO-a Stanko Sopta: Uloga HVO-a u vojno redarstvenoj operaciji Oluja je neupitna!

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

12. prosinca 1519. Papa Leon X. – ‘Hrvatska je predziđe kršćanstva’

Objavljeno

na

Objavio

Sintagma „Predziđe kršćanstva“ ili „latinski „Antemurale christinaitis“ prati Hrvate još od 1519., i ako se neslužbeno koristila i 30-ak godina ranije u raznim neformalnim i formalnim prepiskama.

Taj naslov je papa Leon X. dao na današnji dan našoj Hrvatskoj u pismu hrvatskom banu i junaku u borbama protiv Turaka nepobjedivom banu Petru Berislaviću. To nije bio jedini takav naslov koji je dobila neka zemlja i narod, istu titulu dobili su Mađari i Poljaci.

Naime, bilo je to doba snažnog pritiska Turaka na Dalmaciju, kad se činilo da bi cijela ta hrvatska pokrajina mogla pasti pod tursku vlast, kao što se to ranije dogodilo s Bosnom.

Protiv višestruko brojčano jačih turskih osvajača, Hrvati su vodili najžešće ratove u 16. i 17. stoljeću koja su nazvana “duo plorantes saecula Croatiae” (“dva plačuća stoljeća Hrvatske”). Većinu obrane financirali su austrijski unutarnji staleži (otprilike iznad 95%), a u obrani granice nije sudjelovao isključivo hrvatski etnički element, već i njemački, mađarski, te etnicitet kojeg se obično u povijesnim dokumentima naziva “vlaški”, a čiji su pripadnici uglavnom (ne isključivo) bili pravoslavne vjeroispovijesti.

U skoro 400 godina dugom ratovanju protiv osmanlijskih osvajača proslavili su se mnogi imenima znani i neznani hrvatski ratnici i junaci.

Najpoznatiji među njima bili su: branitelj Zemuna Marko Skoblić kojeg su Turci svezanog bacili pod bijesnog slona jer se nije htio odreći Krista i poturčiti, ban Petar Berislavić (1475.-1520.) koji je zbog sjajne pobjede kod Dubice na Uni god. 1513. dobio na dar blagoslovljeni mač i klobuk od pape Leona X., senjski kapetan Petar Kružić (1491.-1537.) koji je punih 15 godina branio okruženi Klis, vrhovni kapetan Nikola Jurišić ( 1490.-1545.) koji je god. 1532. sa samo 700 Hrvata zaustavio 140.000 Sulejmanovih vojnika na njihovom vojnom pohodu za Beč te obranio tvrdi grad Kiseg, ban Nikola Šubić Zrinski (1508.-1566.) koji je god. 1542. s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti.

Godine 1566. Sulejmana II. koji je krenuo s preko 100.000 vojnika osvojiti Beč i potom čitavu Europu, zaustavio je pod Sigetom Nikola Šubić Zrinski s 2 500 uglavnom hrvatskih junaka, pri čemu je stradalo preko 30.000 Turaka, a sami branitelji su zbog hrabrosti i junačke smrti “ušli u legendu” svjetske ratne i vojne povijesti.

Da ne spominjemo iz prebogate herojske hrvatske povijesti pobjednika kod Siska Tomu Erdödya, bana Ivana III. Draškovića („defensor Croatie“), bana Nikolu Zrinskog, bana Petra Zrinskog, Krstu Frankopana, bana Petra Keglevića, generala Ivana Lenkovića i mnoge druge junake Hrvate koji su zaustavili Turke na prodoru u Europu.

Svi oni su svojom hrabrošću i vjerom zaslužili spomen kod hrvatskog čovjeka danas i uvijek. Svojim djelovanjem potpuno su opravdali časni naziv Hrvatske i Hrvata „predziđe kršćanstva“. Tako su branitelji Europe, od kojih su najveći teret iznijeli Mađari i Hrvati, ušli u povijest kao oni koji su „stari kontinent“ obranili od imperijalnih Turaka i omogućili da Europi ostane u kršćanska i u krilu kršćanske kulture i okružja doživi svoj procvat.

(narod.hr)

VIKTOR ORBAN: Mađarska, uz Hrvatsku i Poljsku, nosi častan naziv „predziđe kršćanstva“

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari