Pratite nas

Povijesnice

Velepromet (Vukovar) – Pakao na zemlji i mjesto smrti za 800 ljudi

Objavljeno

na

20. studenog 1991. Velepromet (Vukovar) – Pakao na zemlji i mjesto smrti za 800 ljudi

Nakon pada Vukovara u srpske ruke, za Hrvate i ostale stanovnike lojalne domovini Hrvatskoj tek tada počinje prava Golgota. Mučenja, logori, ubijanja, progoni. Sati provedeni u Vukovaru tih dana činili su se kao godine.

Smrt je vrebala svaki trenutak, iz sekunde u sekundu koje su se činile kao vječnost.

Svakovrsna poniženja, nezamisliva mučenja i ubojstava Vukovaraca osobito su se očitovala u brojnim logorima koje je država Srbija osnovala za hrvatske civile i vojnike u okupiranim dijelovima Hrvatske i u samoj Srbiji. Begejci, Stajićevo, Niš, Srijemska Mitrovica, Šid, VIZ Beograd bili su samo neki od logora na tlu države Srbije.

U svakom aspektu svog djelovanja ti logori su podsjećali na (ne)davno zaboravljena mučilišta nacističkih logora i komunističkih gulaga. Ako postoji nešto što se zove pakao na zemlji, to su upravo bili logori dvaju najvećih zala ljudske povijesti – nacizma i komunizma.

A srbijanski logori su imali uzor i nadahnuće upravo u njima.

Velepromet – mjesto smrti nevinih

Jedan od najvećih logora na tlu Europe poslije II. svjetskog rata, a o kojemu se (namjerno) malo zna u javnosti, bio je upravo Velepromet u Vukovaru.

Bilo je to pravo mučilište i mjesto iz kojeg su otišli u smrt brojni nevini ljudi.

Prema svjedočenju zatvorenika i web stranice Društva logoraša zatočenika srpskih koncentracijskih logora taj logor bio je smješten u Vukovaru, u istočnoj Slavoniji, Republika Hrvatska. Donedavno do 1991. bio je to skladišni je prostor istoimenog poduzeća.

Sastojao se od skladišnih zgrada zidanih i šest limenki u kojima je prije pada Vukovara (već krajem rujna 1991.) osnovan logor u kojem, kako su padali rubni dijelovi grada, tako su se punili objekti Veleprometa. Od 18. studenoga do 20. studenoga 1991. u tom koncentracijskom logoru je zatočeno cca 10.000 ljudi, žena i djece.

Neki su bili par dana, a neki više mjeseci.

Cijeli kompleks Veleprometa bio je ograđen visokom ogradom od žice, a dio zidanih zgrada ujedno čine ogradu, dok je s prednje strane kapija i zidana ograda.

S vanjske strane ograde bili su razmješteni naoružani čuvari, a unutar žice su se kretali naoružani čuvari logora: vojnici JNA, TO domaćih Srba, četnici, šešeljevci i drugi.

U prva tri dana od pada Vukovara stalno su se izvodili ljudi i tada im se gubi svaki trag. Ispitivanja su se vršila u prve dane 24 sata na dan, tako da su iz svakog objekta izvodili ljude na ispitivanja, neki su se vraćali krvavi, a neki nisu.

U sve objekte ulazili su uniformirani ljudi i prozivali pojedince ili ih samo prepoznavali i odvodili, poslije su se čuli jauci, zapomaganja, a i pucnjava, kako pojedinačna tako i rafalna.

U ovome je koncentracijskom logoru vladao strah, jeza, smrt.

U jednoj limenci bilo je smješteno više od 1000 ljudi, bez vode, WC i bilo čega na podu od betona. Nije se moglo ništa nego stajati. Ljudi, žene i djeca su mokrili ispod sebe, jer su objekti zaključani, a pred njima vojni stražari. Vrata su otvarali samo kako bi u hangare puštali uniformirane osobe, koje su stalno izvodili zatočene, i koga su izveli taj se uglavnom više nije vraćao natrag.

Dok su zatočenike vodili na ispitivanja bile su prave strahote doći do ispitivača, jer svi koji su šetali po krugu Veleprometa izrazili bi želju da isprobaju svoje čizme, kundake, palice, lance i druge predmete na zatočenicima. Desetak zatočenika izbodeno je po nogama, rukama i tijelu s bajunetima.

Krvnici su to komentirali ovako: « Kad vas ne možemo klati, bar vam možemo malo krv pustiti.»

U ovom koncentracijskom logoru je ubijeno oko 800 zatočenika, a nestalo je oko 1200. Logor je otvoren polovinom rujna mjeseca 1991., a zatvoren u ožujku mjesecu 1992. Zapovjednik logora: M. Cvjetičanin

Sve o srbijanskim logorima smrti možete naći na stranicama Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora: hdlskl.hr/svjedočanstva

(Narod.hr)

 

Simbol ratnog Vukovara: Kako su ‘Zenge’ spašavale branitelje, ali im i stvarale dodatne probleme

 

 

Počelo obilježavanje Žrtve Borovo naselja za Domovinu

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1991. snimljen legendarni spot ‘Banijska praskozorja’ (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine napravljen je legendarni spot “Banijska praskozorja” u spomen na heroja Domovinskog rata Gordana Lederera. On je kadrove iz spota snimio noseći svoju kameru Banijom rame uz rame s hrvatskim vojnicima, “Tigrovima”.

Vrijedi spomenuti da je spot osmislio i realizirao montažer Dražen Iričanin, a svjetlo dana je ugledao zahvaljujući Siniši Bulajiću i Damiru Gombaru. Svakako se sjećajući Gordana i njegovih snimaka trebamo sjetiti i njegove “desne ruke” Dražena Šimića.

Pjesma „Brothers In Arms“ („Braća po oružju“) od prvih je dana ušla u srca hrvatskih branitelja.

Ona je i spomen svim nevinim žrtvama rata, ne samo u Hrvatskoj nego i drugdje u svijetu.

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), u suradnji s drugim Udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, 2017.-te dodijelila je svjetskoj glazbenoj grupi The Dire Straits – „Veliku zlatnu plaketu“, za pjesmu „Brothers In Arms“, koja je na određeni način postala i himna hrvatskih branitelja tijekom obrambenog Domovinskog rata.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

18. kolovoza 1991. Operacije Opera i Labrador – Kako su nas ocrnjivali u svijetu

Objavljeno

na

Objavio

Operacije “Labrador” i “Opera” su bile akcije koje su kontraobavještajne službe JNA (KOS) od 18. kolovoza 1991. provodile u početnoj fazi Domovinskog rata u Zagrebu.

Akcije su predstavljale oblik specijalnoga rata protiv Hrvatske intenzivnom propagandom i terorističkim akcijama.

Glavni je cilj bio svjetskoj javnosti hrvatsku vlast predstaviti kao profašističku i stvoriti protuhrvatsko raspoloženje kod židova i šire svjetske javnosti, tako što su podmetnute i aktivirane ekspozivne naprave u Židovskoj općini u Zagrebu i na židovskom groblju na zagrebačkom Mirogoj.

U sklopu protuhrvatske propagande televizijski snimci stradalih Hrvata prikazivali su se kao snimci srpskih žrtvava hrvatskih zločina.

Naziv “Opera” je bila naziv za “Odjeljenje za propagandni rat”. U ožujku i travnju 1994. godine Radenko Radojčić je u iskazu Službi za zaštitu ustavnog poretka razotkrio mrežu suradnika KOS-a JNA u vrhu SKH-SDP 1990.-te godine. Tu navodi imena većeg broja osoba koje su (barem tako R. Radojčić tvrdi) organizirano pomagale u provođenju aktivnosti usmjerenih na sprječavanje osamostaljenja, uključivo i razoružavanje Hrvatske neposredno prije predaje vlasti demokratski izabranim predstavnicima naroda u svibnju 1990. godine. Navodi se da su hrvatske obavještajne službe razotkrile 63 agenta KOS-a u gradovima Hrvatske; ali su i nakon toga nastavljene specijalnoratovske aktivnosti KOS-a, kojima se upravljalo sa zapovjednog mjesta u Komandi Ratnog zrakoplovstva JNA u Begradu.

U 8. mjesecu 1991., ogranak Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva, KOS, izveo je nekoliko aktivnosti pod kodnim nazivom Operacija Labrador, s ciljem kompromitiranja Hrvatske. Operacija Labrador trebala se sastojati od nekoliko terorističkih napada sa ciljem da se upotpune aktivnosti Operacije Opera – propagandne kampanje koja je trebala dezinformirati medije. Te dvije operacije htjele su Hrvatsku, koja je planirala proglasiti neovisnost od SFR Jugoslavije, predstaviti svijetu kao profašističku državu koja se nije maknula od stanja svijesti NDH.  Alternativno ime Operacije Opere bilo je Operacija Opera-Orijentalis, ili Operacija Opera Orientalis.

Operaciju Labrador vodio je pukovnik general Slobodan Rakočević, voditelj odjela KOS-a u Zemunu. U Zagrebu, operativnu kontrolu Labradora dodijeljena je pukovniku Ivanu Saboloviću,i majoru Čedi Kneževiću. Pukovnik Radenko Radojčić je imao zadatak stvoriti zalihe eksploziva u Zagrebu i okolici, kao i postavljanje eksplozivnih naprava.Eksplozivi i neka oružja smiještena su na nekoliko lokacija.

19. kolovoza židovski centar u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, i židovski grobovi u Mirogoju su pretrpjeli bombaške napade kao dio te tajne operacije. Eksplozije su uzrokovale materijalnu štetu, ali nije bilo ljudskih žrtava. Nije bilo javnog poziva za preuzimanje odgovornosti ovog čina. Uz te dvije eksplozije, postoje optužbe da su KOS-ovi agenti odgovorni i za bombaške napade na pruzi Zagreb-Beograd kraj Vinkovaca kao i na željezničku prugu između Gline i Vojnića.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati



Sponzori

Komentari