Pratite nas

Religija i Vjera

Veliki broj pravoslavaca u Hrvatskoj ne želi da ih se poistovjećuje sa Srbima

Objavljeno

na

“Stvarnost je jasna: veliki broj pravoslavaca u Hrvatskoj ne želi da ih se poistovjećuje sa Srbima. Oni su Hrvati i mi im moramo omogućiti slobodu vjere. Srbima se to ne sviđa”, tvrdi Ivo Matanović.

Predsjednik Asocijacije izbjegličkih udruženja Srba iz Hrvatske Milojko Budimir ocijenio je izuzetno zabrinjavajućim što se veliki broj onih koji su u Hrvatskoj obilježili pravoslavni Uskrs više ne izjašnjavaju kao Srbi, te ukazao kako ima informacije da je od rata do danas u Hrvatskoj pokršteno 30.000 Srba! Te informacije, kazao je Budimir, mogle su se doznati od pokojnog mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, Jovana, koji je tvrdio kako je nakon Oluje 1995. došlo do masovnog pokrštavanja Srba.

Budimir je naglasio da posebno zabrinjavaju rezultati posljednjeg popisa, na kojem su se “Srbi u velikoj mjeri odrekli svog nacionalnog identiteta”:

“Posebno zabrinjava to što se prilikom posljednjeg popisa stanovnika, od 200.000 popisanih, njih oko 40.000 izjasnilo da su Srbi prvoslavne vjere, a 160.000 da su samo pravoslavne vjere. To znači da se, nakon formiranja Hrvatske pravoslavne zajednice, ide za tim da se Srbi prikažu da su hrvatske pravoslavne vjere”, upozorio je Budimir. Za sve krivi Hrvatsku pravoslavnu zajednicu koja je po njegovu mišljenu osnovana upravo da bi se još jednom izvršila podjela među preostalim Srbima u Hrvatskoj.

Hrvatski pravoslavni vjernici čija je namjera obnoviti Hrvatsku pravoslavnu crkvu, prije četiri godine uspješno je registrirana, njihov statut ovjeren, a središnji simbol pečata i zastave im je istokračni pravoslavni križ na podlozi u obliku povijesnoga hrvatskog grba. Oni za sebe kratko kažu: Mi nismo Srbi!

Prilikom registracije koja je jako naljutila Srpsku Pravoslavnu Crkvu, predsjednik Udruge hrvatskih pravoslavaca Ivo Matanović rekao je:

– Stvarnost je jasna: veliki broj pravoslavaca u Hrvatskoj ne želi da ih se poistovjećuje sa Srbima. Oni su Hrvati i mi im moramo omogućiti slobodu vjere. Naš cilj je osnivanje autokefalne crkve u Hrvatskoj, kakve postoje i u Makedoniji i u Crnoj Gori. Crkva u Hrvatskoj treba biti samostalna, imati svog poglavara, a ne biti vezana uz Srpsku pravoslavnu crkvu. Zakon je na našoj strani, uspjeli smo. Imali smo velike pritiske i otpore, iz Vlade RH, ali posebno od Srpske pravoslavne crkve koja je preko Eparhije dalmatinske, sa sjedištem u Šibeniku, izdavala priopćenja da uznemirujemo svećenstvo i pravoslavne Srbe u Hrvatskoj. Ali uspjeli smo, unatoč njihovim pamfletima da imamo “militantni i proustaški karakter“.

Iguman Jelisej koji je najavio uspostavljanje Hrvatske pravoslavne crkve, neovisne o Beogradu, objasnio je:

– Mi ne osnivamo novu vjersku zajednicu, mi je samo obnavljamo. Hrvatska pravoslavna crkva bit će potpuno neovisna o Beogradu i o bilo komu drugomu i proglašena primarnom i glavnom pravoslavnom crkvom u državi Hrvatskoj. Nespojivo je s hrvatskim suverenitetom da ingerencije nad pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj ima neka druga država – kazao je o svojim težnjama Iguman Jelisej.

Zašto je SPC ovu Udrugu nazvala ustaškom, vidljivo je iz pisma koje je, u želji da se spriječi registracija hrvatskih pravoslavaca, predsjedniku Josipoviću poslao episkop dalmatinski Fotije:

“Problem je to što se ova Udruga temelji na tekovinama NDH i Ante Pavelića, o čemu njihovi predstavnici otvoreno govore. Ako takva udruga može biti registrirana i time dobiti legitimitet, onda smo u opasnosti da se vratimo u razdoblje Drugog svjetskog rata kada je vladala ideologija krvi i tla, koja je iza sebe ostavila bezbrojne leševe nevinih i apokaliptičnu pustoš”, kazivao je pomalo teatralno episkop Fotije.

Da nije riječ o nikakvim “pokrštavanjima” nakon Oluje, već o činjenici da su se mnogi pravoslavci izjasnili pravoslavnim Hrvatima, a ne Srbima, za portal Dnevno potvrdio je akademik i predsjednik Udruge hrvatskih pravoslavaca Ivo Matanović:

– Po popisu iz 2001. vidljivo je da se 11.000 osoba izjasnilo kao hrvatski pravoslavci. Već 2011. po popisu nas ima 30.000! Brojke ne lažu i idu u prilog tome da su se pravpslavci koji na hrvatskom tlu žive stotinama godina konačno identificirali i jasno se nazvali Hrvatima, nikako Srbima. To se, naravno, malo kome sviđa. Mi smo često izloženi pritiscima, ali i medijski smo loše zastupljeni. Ja ponosno najavljujem da će uskoro zaživjeti Hrvatska pravoslavna Crkva koja će imati obrede na hrvatskom jeziku. Također, osnivamo zajedničku Udrugu katoličkih i pravoslavnih vjernika. Bit će to prva takva udruga u svijetu i prvi korak koji bi vodio do ujedinjenja i jačanja kršćanstva – kazao je akademik Ivo Matanović.  SV/dnevno

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Pokrenuta kampanja za obilježavanje 1700 km Zavjetnog hodočašća kroz Marijanska svetišta

Objavljeno

na

Objavio

Marijanski zavjet za Domovinu projekt je istoimene Bratovštine, koja je treću godinu zaredom organizirala zavjetno hodočašće kroz Marijanska svetišta dugo više od 1700 km.

Kako bi ruta hodočašća postala dostupna svima koji tim putem žele proći na svoju nakanu i svrhu tijekom cijele godine, pokrenuta je velika svjetska crowdfunding kampanja s ciljem prikupljanja sredstava za označavanje rute.

Tako bi i Hrvatska dobila svoju dugoočekivanu verziju poznatog španjolskog ”Camina” kojim već godinama prolaze na deseci tisuća hodočasnika, a doprinos tome može dati svatko.

S ciljem da ovo hodočašće postane dostupno, poznato i javno kako hrvatskim hodočasnicima, tako i onima iz cijelog svijeta, jučer, 12.prosinca 2017. pokrenuta je javna kampanja prikupljanja sredstava za označavanje rute hodočašća i to na dva načina: putem crowdfunding platforme dostupne u cijelom svijetu na sljedećem linku: https://www.generosity.com/faith-religion-fundraising/help-us-mark-the-way-of-our-lady-marijanski-zavjet/x/17817488 ili uplate na račun Bratovštine kao donaciju ”Za označavanje Zavjetnog hodočašća”.

U današnjem svijetu, u kojem nas puno toga ometa i izaziva stres, hodočašće pješice predstavlja poseban način postizanja unutarnjeg mira, boljeg upoznavanja sebe i drugih te promišljanja o smislu života, odlukama i ciljevima.

Ovim putem vas pozivamo da medijski podržite ovu inicijativu objavom sadržaja i linka kampanje kako bi svi zainteresirani dobili informaciju i imali mogućnost dati svoj doprinos označavanju Zavjetnog puta!

Više o Marijanskom zavjetnom hodočašću možete vidjeti u dokumentarnom filmu:

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Sveta Lucija

Objavljeno

na

Objavio

Sv. Lucija (umrla 304.) se slavi 13. prosinca. Zaštitnica je vida i očiju, zaštitnica je također okulista – očnih liječnika i proizvođača pomagala za vid, kao i električara.

 

Četiri su poznate velike djevice i mučenice u Prvoj Crkvi sa Sicilije: sveta Janja (Agneza), sveta Agata, sveta Cecilija i sveta Lucija. Lucijino ime veoma rano ulazi u Rimski kanon – posvetnu molitvu u Misi.

svetalucijaKršćanska tradicija nam donosi tri različita razloga zašto mi u bolestima očiju zazivamo svetu Luciju ili zazivamo njeni zagovor za naše zdrave oči. Jedan od razloga je i taj što njeno ime na latinskom znači svijetlo (lux, lucis). Možda je drugi razlog još jači i privlačniji kada joj je krvnik za vrijeme mučenja izvadio oči, što danas umjetnici najviše slikaju Luciju sa parom očiju na pladnju. Međutim postoji i onaj razlog da je ona sama izvadila oči i ponudila ih onom poganinu koji joj se udvarao i hvalio da ima lijepe oči.

 

Zagovorom svete Agate Lucija je izmolila zdravlje za svoju majku i pohodila gob mučenice u Kataniji, a Lucija je bila iz Sirakuze.
Kazna joj je bila da bude spaljena, ali je plamen nije ni dotakao. Mislio je jedan od časnika da će je nožem u grlo dokrajčiti, ali je takva čak dočekala svećenika i primila skramente umirućih i izdhnula blago u Gospodinu.

Na dan  Svete Lucije, 13. prosinca, sije se pšenica, simbol života u katolika.

Na dan zaštitnice vida, svetice i mučenice Svete Lucije, 13. prosinca, sije se pšenica, simbol života u katolika. Njezine proklijale vlati zasjat će uz svjetlost svijeća u svom zelenilu na sam Božić.

lucija_213. Prosinca je blagdan Svete Lucije i to je dan na koji se u svakoj katoličkoj kući već tradicionalno obavlja sijanje božićne pšenice. U našoj obitelji sijanje božićne pšenice mi djeca smo to posebno doživljavali jer kako nas je bilo mnogo pa je mama uvijek imala puno posla i obveza, tako da bi joj olakšali mi djeca smo preuzimali brigu oko pšenice i svaki smo dan do Božića zalijevali pšenicu provjeravajući da li dobro napreduje. Omogućimo takav doživljaj i danas svoj djeci ili unučadi. Stoga ne zaboravimo ovu našu lijepu tradiciju i običaj i nemojmo u trgovačkim centrima kupovati „gotove“ kineske pšenice nego to učinimo zajedno sa svojom djecom i unučadi.

Smisao sijanja božićne pšenice je u našem pučkom vjerovanju da će cijela nadolazeća godina biti uspješnija i plodnija ako se pšenica do Božića lijepo zazeleni i bude gusta i visoka.

Od svete Lucije do Božića ima još samo 12 dana. Ime Lucija znači “svijetla”. Ona kao da na neki način već naviješta veliko svjetlo božićne noći. U našem puku vlada i uvjerenje da će naredne godine u pojedinim mjesecima biti onakvo vrijeme kakvo je kroz 12 dana od Svete Lucije do Božića.

Djeca su nam sama po sebi svjetlo, obiteljska sreća, toplina, nježnost, nevinost i život, pa neka nam stoga današnja Sveta Lucija pomogne da budemo kao djeca.

Kako posijati pšenicu?

Pšenicu staviti u malo vode preko noći kako bi nabubrila i kasnije uspješno klijala. Sljedećeg dana ona se stavlja u posudu sa zemljom (dva prsta manje od vrha), raspoređuje se po rahloj zemlji po cijeloj površini, a u sredini se ostavi malo prostora za stavljanje svijeća. Zatim se posuda stavlja uglavnom u prozor radi svijetla i topline za klijanje.

Što je pšenica gušća godina će biti bolja, rodnija, bogatija…

Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom ili uz jaslice. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.

Običaji i tradicija

Običaj sijanja pšenice vezan je uz bijeg Svete Obitelji. Bogorodica je, naime, bježeći pred Herodovim vojnicima, kaže legenda, zamolila težaka koji je na svojoj njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su tim putem prošli u vrijeme kad je sijao. Kad su progonitelji stigli, pšenica je čudesno izrasla, zbog čega su odustali od daljnje potjere.

Inače, spomendan Svete Lucije je usred došašća, a kako joj ime dolazi od latinske riječi “lux, lucis” i znači “svjetlo”, simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navješćuje Božić, kao rođendan Svjetla. Puk je rado spominje kao navjestiteljicu boljih vremena jer iza njezina spomendana dani su sve duži, pa se kaže i “sveta Lucija, mrak ubija”. Štuje se kao zaštitnica očiju, slijepih i nevino osuđenih, a uz blagdan Sv. Lucije povezani su mnogi pučki običaji i razne pobožnosti.

Od Lucije do Božića je 12 dana pa se, prema “brojanicama”, može predvidjeti vrijeme svakoga mjeseca sljedeće godine. Neudane djevojke, kako bi saznale hoće li se sljedeće godine udati, i za koga, na dan sv. Lucije ispisuju 11 papirića s imenima momaka koje priželjkuju, a jedna ostaje prazna. Papirići se potom preklope i zalijepe, svaki dan se spali po jedan, a ime momka na posljednjoj ime je njezina budućega muža. Ako ostane prazan papirić, ništa od udaje u dolazećoj godini. Prosinac nosi baš to ime zbog, blagdana svete Lucije. Na taj dan bi momci djevojkama davali naranču, a ako im ona ne bi vratila do Božića iduće bi godine bila svadba.

Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari